Poslovni broj: Usž-295/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković-Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2854/2024-6 od 27. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2854/2024-6 od 27. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-03/24-03/01122914301, URBROJ: 341-99-06/2-24-3944 od 9. listopada 2024.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, KLASA: UP/I 140-03/24-03/01122914301, URBROJ: 341-19-06/2-24-3703 od 13. lipnja 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, kao bračnog druga pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na obiteljsku mirovinu .

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu u bitnome navodeći da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveden pogrešan zaključak o tome da njezin pokojni suprug nije teško obolio i umro od posljedica dugotrajnog zatočeništva. Ističe da priložena medicinska dokumentacija nije temeljito analizirana, pri čemu iznosi okolnosti boravka pokojnog supruga u zatočeništvu i kroz što je sve prolazio. Navodi da je umro nakon 23. prosinca 1996., ali smatra da se članci 139. do 148. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZHBDR) u konkretnom slučaju ne moraju striktno primijeniti. Predlaže poništiti pobijanu presudu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti te žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je 9. veljače 2024. zahtjevom tužiteljice, udovice pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na obiteljsku mirovinu u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZHBDR-a.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je suprug tužiteljice VA umro **.**.2005., da je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane u razdoblju od 2. srpnja 1993. do 22. prosinca 1995. te da je od 23. srpnja 1993. do 19. ožujka 1994. bio zatočen u logoru Bugojno.

10. Člankom 147. stavkom 1. ZHBDR-a propisano je da član obitelji pripadnika borbenog sektora HVO-a ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu po ovom Zakonu ako je pripadnik borbenog sektora HVO-a umro od posljedica rane ili ozljede zadobivene u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. (točka c) odnosno da je umro od posljedica bolesti, pogoršanja bolesti ili pojave bolesti u obrani suvereniteta najkasnije do 23. prosinca 1996. (točka d).

11. Imajući na umu navedenu odredbu i činjenicu da je suprug tužiteljice umro **.**.2005., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika prema kojem nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema članku 147. stavku 1. točki c) i točki d) ZHBDR-a. Budući da smrt pokojnog pripadnika HVO-a nije nastupila kao posljedica rane ili ozljede odnosno bolesti ili pogoršanja bolesti do 23. prosinca 1996. (već 10. lipnja 2005.), koji datum je navedenom odredbom propisan kao krajnji datum za utvrđivanje uzročno-posljedične veze s osiguranim slučajem, to nema zakonske mogućnosti za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu tužiteljici na temelju navedene odredbe. Stoga ovaj Sud u cijelosti prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo te dostatno obrazložio, a koji upućuju na nemogućnost donošenja pozitivne odluke u ovoj upravnoj stvari.

12. S obzirom na to da tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

13. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan