Poslovni broj: Usž-1313/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković – Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Danijela Božić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Božić & suradnici d.o.o., Zagreb, Banjavčićeva 22 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka u predmetu prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1610/2023-15 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1610/2023-15 od 12. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23-04/03247292687, URBROJ: 341-99-05/3- 23-2583 od 2. lipnja 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/23-04/03247292687, URBROJ: 341-25-05/3-23-113614 od 8. svibnja 2023., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za obnovu postupka radi ponovnog određivanja i isplate invalidske mirovine.
3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Navodi da niti jednom odredbom Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) nije određeno da pravo na novčane isplate nastupa danom završetka upravnog postupka u kojem je priznato pravo na mirovinu ili je određena isplata mirovine, već da se pravo stječe ispunjenjem zakonom propisanih uvjeta. Smatra da je tuženik mogao primijeniti članak 131. ZOMO-a i prilikom priznanja prava na invalidsku mirovinu odrediti isplatu predujma mirovine do konačnog utvrđenja i obračuna njezine visine. U tom smislu se poziva na presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1161/2024-11 od 2. listopada 2025. i Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3148/2023-10 i ističe da je u konkretnom slučaju trebalo također odlučiti o pravu, a naknadno o visini iznosa mirovine. Smatra da je zbog zahtjeva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za povrat primljene naknade za privremenu nesposobnost za rad zakinut i da je tuženik zbog toga trebao iskoristiti institut isplate predujma mirovine. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, odgovoru na tužbu i obrazloženju pobijane presude. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti te žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu tuženika i održane usmene rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (u skladu s člankom 49. stavkom 3. ZUS-a), pravilno utvrdio da je osporeno rješenje zakonito jer je doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koji su primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). U obrazloženju pobijane presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na relevantne propise, naveo valjene razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.
8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja za ponovno određivanje i isplatu invalidske mirovine, podnesenim 21. siječnja 2022., zbog preklapanja razdoblja (2. lipnja 2015. do 25. rujna 2015.) u kojem je primao naknadu za prijevremenu nesposobnost za rad i u kojem mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.
9. U upravnom postupku utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 9. rujna 2015. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 2. lipnja 2015., da je tužitelj bio u radnom odnosu do 24. rujna 2015., da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 7. listopada 2015. tužitelju određena isplata invalidske mirovine počevši od 25. rujna 2015. u skladu s člankom 59. ZOMO-a, dok mu je rješenjem istog javnopravnog tijela od 30. siječnja 2019. kao korisniku invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti to pravo s 1. veljače 2019. prevedeno na starosnu mirovinu.
10. Spisu upravnog postupka prileži i pravomoćno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odsjeka za zdravstveno osiguranje-1 od 26. srpnja 2016. kojim je obnovljen postupak priznavanja prava na isplatu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 15. lipnja 2015. do 21. rujna 2015., za koje razdoblje je poništen nalog za isplatu naknade plaće, te tužitelju u tom razdoblju nije priznato pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Žalba tužitelja odbijena je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije od 27. rujna 2016., a koje rješenje je potvrđeno pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4322/18-8 od 20. ožujka 2020.
11. Iz predmetnog spisa proizlazi da su prilikom donošenja rješenja od 8. svibnja 2023. uzete u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, posebice da je tužitelju rješenjem od 7. listopada 2015. određena isplata invalidske mirovine počevši od 25. rujna 2015. zbog prestanka radnog odnosa 24. rujna 2015. i da se navedena mirovina od tada uredno i isplaćuje. Na osnovi navedenog javnopravna tijela su utvrdila da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavka 2. ZUP-a za obnovu upravnog postupka.
12. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj u svom zahtjevu nije učinio vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka niti je u zahtjevu, a niti tijekom upravnog spora, iznio nove činjenice ili dostavio nove dokaze koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
13. Ovaj Sud stoga smatra da u predmetnoj stvari nema zakonske osnove za drugačije rješenje o zahtjevu tužitelja imajući na umu pravomoćnost rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odsjeka za zdravstveno osiguranje-1 od 26. srpnja 2016., koju činjenicu tužitelj niti ne osporava, kao i činjenice da se obnova postupka traži radi ponovnog obračuna i isplate mirovine za razdoblje od 2. lipnja 2015. do 25. rujna 2015. Tužitelj u zahtjevu od 21. siječnja 2022., kao niti u tijeku upravnog postupka odnosno prvostupanjskog upravnog spora, nije iznio nikakve nove činjenice niti predložio nove dokaze koji bi pod pretpostavkama članka 123. stavka 1. ZUP-a pružale osnovu za drugačije rješenje predmetne stvari.
14. Pravilno navodi prvostupanjski sud da činjenice i dokazi na kojima se temelje razlozi za obnovu upravnog postupka moraju postojati u trenutku vođenja upravnog postupka čija se obnova traži, kao što je i prigovore pretjeranom formalizmu, nefleksibilnom postupanju i nerazmjernom teretu zbog preklapanja razdoblja privremene nesposobnosti za rad i utvrđenog potpunog gubitka radne sposobnosti, a posljedično i gubitka prava na naknadu zbog privremene nesposobnosti za rad, tužitelj trebao isticati u postupku radi povrata primljene naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad koji je vodio protiv Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa stoga žalbeni navodi u tom smislu nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
15. Neosnovan je prigovor tužitelja da su javnopravna tijela trebala u konkretnom slučaju primijeniti članak 131. ZOMO-a. Naime, rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odsjeka za zdravstveno osiguranje-1 od 26. srpnja 2016. doneseno je nakon što je tužitelju rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 7. listopada 2015. određena isplata invalidske mirovine i koje je postalo pravomoćno 11. studenoga 2015., iz čega proizlazi da su javnopravna tijela u trenutku donošenja rješenja o određivanju i isplati mirovine raspolagala svim potrebnim podacima za njezino pravilno i potpuno određivanje.
16. Imajući na umu da prema članku 123. stavku 1. ZUP-a ne postoje uvjeti za obnovu postupka te nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao tijekom upravnog postupka i spora, o kojima su se javnopravna tijela i prvostupanjski sud izjasnili, a s čim je suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja.
17. S obzirom na to da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
18. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 9. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
