REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

POVRV-555/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšiću kao sucu pojedincu, na temelju pisanog prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Tihane Božičević, u pravnoj stvari tužitelja HOMELECT d.o.o. za proizvodnju, promet i usluge, Posavski Bregi, Ivanić-Grad, Setinje 2, OIB: 85567033632, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Ivanić-Gradu, Savska 18, protiv tuženika ELGAM ENERGY d.o.o. za usluge, Zagreb, Gorjanska ulica 1, OIB: 23727071299, radi isplate iznosa od 1.600,00 EUR-a, u pisanom postupku spora male vrijednosti, dana 09. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-74802/2025, UPP/OS-Ovrv-1077/2025 kojeg je dana 04. prosinca 2025. godine donijela javna bilježnica Vlasta Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4 kojim je na temelju vjerodostojne isprave i to: računa 5/1/1, naloženo tuženiku namiriti tražbinu tužitelju u iznosu od 1.600,00 EUR-a, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 12. ožujka 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 305,00 EUR-a u roku od petnaest dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 330,00 EUR-a, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Vlasta Zajec iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4 donijela je dana 04. prosinca 2025. godine rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrv-74802/2025, UPP/OS-Ovrv-1077/2025 kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 1.600,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 12. ožujka 2024. pa do isplate, te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04. prosinca 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je izjavio pravodoban prigovor, kojim je osporio prethodno citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, pa je spis dostavljen Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, koji sud se rješenjem poslovni broj: POVRV-4290/2025 od 16. veljače 2026. godine oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti istog, predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom. Budući da je tuženik izjavio pravodoban prigovor kojim je osporio citirano rješenje o ovrsi u cijelosti, to je stoga ovaj sud rješenjem od 09. lipnja 2026. godine poslovni broj: POVRV-555/2026 navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika u bitnome navodi da isti djelomično spori osnov i visinu potraživanja tužitelja u iznosu od 8.875,79 EUR- a, navodeći da tužitelj ne dokazuje visinu svog potraživanja, kao niti osnov istog.

4. Tužitelj se podneskom od 20. lipnja 2026. očitovao na tuženikov prigovor u bitnome navevši da je tuženik angažirao tužitelja u siječnju 2024. godine za uslugu izrade projekta pametnog upravljanja stanovima na lokaciji Nova cesta 57, Zagreb, te da je zaposlenik tužitelja HN u svrhu izrade programskog rješenja za stanove u navedenoj zgradi prvotno u nekoliko navrata obavio sastanke s predstavnicima tuženika na adresi tuženika, a kasnije da je obavio i potrebne prethodne radnje radi izrade primjera tehničkog i programskog rješenja na samoj adresi objekta, kao i da su na adresi objekta izvršeni tehnički pregled stanja objekta, dijagnostika i test sustava, a osim navedenih usluga da je tužitelj ponudio tuženiku programsko rješenje, te je napisan program kojim je tuženiku predočen budući izgled stanova, kao i činjenica da program funkcionira. Dakle, da je tužitelj u cijelosti izveo tehničku analizu objekta, tehničku pripremu i tehničko rješenje, te pružao usluge savjetovanja pa čak i izradio uzorak programskog rješenja, a da bi nakon svih ovih obavljenih radnji, tuženik odlučio angažirati drugog izvođača za izradu programskog rješenja za navedenu zgradu pa je s obzirom na prestanak suradnje tužitelj dana 19. veljače 2024. godine tuženiku poslao ponudu broj: 19-2024 iz koje je razvidno da za obavljene usluge potražuje iznos od 1.600,00 EUR-a, a koju ponudu je istog dana tuženik prihvatio, te da je tužitelj temeljem odobrenja dobivenog od strane tuženika dana 11. ožujka 2024. godine ispostavio račun broj: 5/1/1, koji je predmet ovog postupka, a koji račun do danas nije plaćen. Ujedno, tužitelj navodi da je prigovor tuženika izrazito konfuzan te da je nejasno iz čega je tuženik zaključio da tužitelj potražuje po osnovi glavnice iznos od 8.875,79 EUR-a, budući da je u prijedlogu za ovrhu jasno navedeno da se po osnovi računa br. 5/1/1 od 11. ožujka 2024. godine potražuje iznos od 1.600,00 EUR-a, pa obzirom da tuženik osporava da bi dugovao tužitelju iznos od 8.875,79 EUR, ali priznaje da nekakvo dugovanje postoji, da je logično za zaključiti da bi to bio iznos izražen u dostavljenoj vjerodostojnoj ispravi, odnosno iznos od 1.600,00 EUR-a, te predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom dokumentaciju koja prileži spisu i to: presliku računa tužitelja br. 5/1/1 od 11. ožujka 2024. godine (list 7. spisa), presliku ponude tužitelja broj 19-2024 od 19. veljače 2024. (list 39. spisa) i ispis e-mail korespondencije stranaka (list 40. – 43. spisa).

6. Sud nije smatrao potrebnim provesti dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja DN i za saslušanjem zakonske zastupnice tuženika CN, te za saslušanjem djelatnika tužitelja HN, kao i da sud službenim putem od nadležne porezne uprave pribavi podatke o odbitku pretporeza za utuženi račun tužitelja i za provođenjem knjigovodstveno - financijskog vještačenja, budući da se po mišljenju ovog suda, odluka u ovoj pravnoj stvari, može donijeti temeljem isprava priloženih u spisu, a kako će to nastavno biti obrazloženo, pa stoga provođenje predloženih dokaznih prijedloga tužitelja ne bi bilo od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, već bi provođenje prethodno opisanih dokaznih prijedloga tužitelja bilo nesvrsishodno i protivno načelu ekonomičnosti postupka, te bi samo doprinijelo duljini trajanja ovog postupka.

7. Sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), , a u vezi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, u ovom sporu male vrijednosti, sud nije održao ročište, budući da to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a posebice imajući u vidu odredbu čl. 492.a. ZPP-a, da u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, kao i da su se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, mogle utvrditi temeljem isprava priloženih u spis, a kako je to prethodno obrazloženo, a niti su stranke predlagale održavanje ročišta u ovoj pravnoj stvari, pa bi stoga po mišljenju ovog suda održavanje ročišta bilo nesvrsishodno, te protivno načelu ekonomičnosti postupka, kao i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

8. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

9. Naime, predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.600,00 EUR-a, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem utuženog računa za izvršenu uslugu izrade projekta pametnog upravljanja stanovima na lokaciji Nova cesta 57, Zagreb, za tuženika kao naručitelja.

10. Između stranaka su sporni osnov i visina tužbenoga zahtjeva, no nije sporno da tuženik nije podmirio utuženi račun tužitelja.

11. Uvidom u presliku ponude tužitelja broj 19-2024 od 19. veljače 2024. (list 39. spisa),; dalje: ponuda, ovaj sud je utvrdio da ista ponuda glasi na tuženika za projekt Nova cesta - KNX u iznosu od 1.600,00 EUR-a, u koji iznos je uključen i porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV) po stopi od 25%, dok je uvidom u presliku računa tužitelja br. 5/1/1 od 11. ožujka 2024. godine (list 7. spisa), sud utvrdio da se predmetni račun odnosi na projekt Nova cesta – KNX iz ponude tužitelja broj 19-2024 od 19. veljače 2024. u iznosu od 1.600,00 EUR-a, koji iznos uključuje PDV po stopi od 25%, da predmetni račun glasi na tuženika i da je dospijeće računa 11. ožujka 2024. godine, dakle da je utuženi račun tužitelja izdan u skladu s ponudom tužitelja broj 19-2024 od 19. veljače 2024. godine.

12. Uvidom u ispis e-mail korespondencije stranaka (list 40. – 43. spisa), sud je utvrdio da je tužitelj dana 19. veljače 2024. putem elektroničke pošte dostavio tuženiku ponudu tužitelja broj 19-2024 od 19. veljače 2024. za pokrivanje dijela troškova za projekt Nova cesta – KNX, koju ponudu je tuženik istog dana prihvatio, navevši da je predmetna ponuda korektna, te da mu tužitelj pošalje račun sukladno specifikaciji iz navedene ponude. Ujedno, uvidom u ispis e-mail korespondencije stranaka (list 40. – 43. spisa), sud je utvrdio da se tužitelj dodatno obratio tuženiku 25. ožujka 2025. zamolivši tuženika da provjeri da li je podmirio račun utuženi račun tužitelja br. 5/1/1 od 11. ožujka 2024. godine, koji mu je i ponovno dostavio, no odgovor tuženika je izostao.

13. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje, dok tuženik nije ničime doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja. Tuženik nije naveo ni činjenice kojima pobija navode i dokaze tužitelja, niti je dostavio ili predložio ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila neosnovanost tužbenog zahtjeva, poput dokaza iz kojih bi bilo razvidno da je isti podmirio utuženo potraživanje tužitelja, pa makar djelomično, ili da je isti uložio prigovor na utuženi račun tužitelja, ukoliko je isti smatrao, neosnovanim, iako je prema gore navedenim odredbama ZPP-a, to bio dužan učiniti. Nakon podnošenja paušalnog prigovora, tuženik je pokazao potpunu pasivnost u daljnjem tijeku postupka, svojim neočitovanjem na dokaze koje je dostavio tužitelj. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a. ZPP-a).

14. Odredba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu, dok odredba čl. 9. ZOO-a propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

15. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da između stranaka nije sporno da tuženik nije platio utuženi iznos, te da je ovaj sud utvrdio da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja broj 19-2024 od 19. veljače 2024., temeljem koje ponude je tužitelj izdao utuženi račun br. 5/1/1 od 11. ožujka 2024. godine, kao i da tuženik nije dokazao da je tražbina tužitelja prestala, pa makar i djelomično, iako je isti to bio dužan učiniti, to je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.600,00 EUR-a, pa je stoga, temeljem odredbe 9. ZOO-a, odredbe čl. 590. ZOO-a, valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao osnovan, te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

16. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, a imajući u vidu da se radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora.

17. Slijedom navedenog, ovaj sud je presudio kao u toč. I. izreke ove presude.

18. U odnosu na ovršni trošak, tužitelj ima pravo na naknadu troška i to: za sastav prijedloga za ovrhu sukladno Tbr. 11. t. 1., a u svezi Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika(„Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), u iznosu od 200,00 EUR-a, uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42. OT-e) u iznosu od 50,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 250,00 EUR-a i na ime javnobilježničke nagrade iznos od 20,00 EUR-a s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 5,00 EUR-a, što sveukupno iznosi 25,00 EUR-a, a sukladno odredbi odredbom čl. 5. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadama troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21., 18/22. i 154/22.).

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, a imajući u vidu da se ne radi o odnosu proizišlom iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

20. Slijedom navedenog, glede naknade troška ovršnog postupka tužitelju, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 151. st. 1. čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje: OT), a temeljem vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.600,00 EUR-a i to za sastav podneska od 20. lipnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT-e), uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a (Tbr. 42. OT-e), što ukupno iznosi 250,00 EUR-a. Tužitelju je također priznat kao potreban za vođenje postupka i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu sukladno Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 50/26.; dalje: Uredba), a u vezi odredbe čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23 ; dalje: ZSP), te odredbe čl. 7. st. 2. ZSP-a u iznosu od 55,00 EUR-a. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 305,00 EUR-a.

22. Slijedom svega navedenog, glede naknade parničnog troška tužitelju odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Tužitelju nije posebno dosuđen zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR-a, s obzirom da je isti tužitelju priznat održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, te tužitelju nije priznat kao osnovan, trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 55,00 EUR-a, budući da je punomoćnik tužitelja obvezni sudionik elektroničke komunikacije, pa se stoga presuda u ovom sporu male vrijednosti dostavlja punomoćniku tužitelja putem elektroničke komunikacije, u skladu s odredbom čl. 461.a st. 3. i 5. ZPP-a, a u vezi čl. 133. st. 5. ZPP-a, čime se u skladu s odredbom čl. 7. st. 2. ZOSP-a, sudska pristojba na presudu plaća u visini polovici pristojbe propisane Tar. br. 2. t. 1. Uredbe, a imajući u vidu da naznačena vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosi 1.600,00 EUR-a, pa tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u dosuđenom iznosu, te je slijedom svega navedenog, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 09. rujna 2026. godine

Sudac:

Hrvoje Lukšić

Odluku pismeno izradila:

Viši sudski savjetnik - specijalist:

Tihana Božičević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od primitka prijepisa ove presude. Žalba se ulaže putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a). U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

2. tuženiku izravno