Republika Hrvatska
Županijski sud u
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1165/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača SS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Sp-126/2023-10 od 20 rujna 2023., na sjednici vijeća 9. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba vjerovnika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, poslovni broj Sp-126/2023-10 od 20 rujna 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je i zaključen jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača i potrošač je oslobođen od obveze u odnosu na osnovu za plaćanje ovdje žalitelja kao vjerovnika.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio vjerovnik Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a koji se primjenjuje na temelju čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17., 36/22. - dalje SZ) u vezi s čl. 23. Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18., 36/22. - dalje ZSP).
2.1. U žalbi u bitnom navodi da osnova broj Ovr-308/2019 u odnosu na koju je sud prvog stupnja oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na istoga ne može biti predmet ovog postupka, jer da se radi o naplati sudske pristojbe. Pri tome smatra da je prema odredbi čl. 2.st.1. ZSP-a cilj toga Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima, a prema odredbi čl. 4.st.2. toga Zakona potrošačem se u smislu toga Zakona smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Odredbom čl. 4.st.3. ZSP propisano je da se potrošačem smatra i fizička osoba obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti, pod tamo navedenim pretpostavkama. Nastavno navodi da je prema zakonskoj definiciji potrošača očita intencija zakonodavca da se od obveza oslobađa fizička osoba za obveze vezane uz njeno djelovanje na tržištu ili u vezi s tim d jelovanjem ili obveze nastale u okviru njihove djelatnosti, sve pod pretpostavkama propisanima zakonom. Budući da je obveza potrošača iz osnove, citiranog sudskog rješenja, zakonska obveza plaćanja pristojbe, očito je da ona nije nastala kao rezultat pravnih poslova na tržištu i stoga potrošač ne može u ovom postupku biti oslobođen njenog plaćanja. Pored toga navodi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje potrošača u odnosu na tu osnovu budući da je zaprimljena 24. studenog 2020. i nije bila evidentirana u Očevidniku dulje od tri godine. Ističe da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer sud nije utvrdio postojanje okolnosti iz čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP -a i u vezi toga nije pribavio izvadak iz kaznene evidencije te da nije utvrdio je li potrošač osuđen zbog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti. Predlaže da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, uz daljnju primjenu odredbe čl. 10. SZ-a te čl. 23. ZSP-a, ovaj je sud utvrdio da ne postoje te bitne povrede postupka.
5. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje utvrdio da su za otvaranje i zaključenje predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača bile ispunjene pretpostavke propisane odredbama ZSP-a jer je na dan otvaranja ovog postupka bila evidentirana neizvršena osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbine ovdje vjerovnika u iznosu do 2.654,46 eura /20.000,00 kn (fiksni tečaj konverzije 7,53450) s osnova glavnice, osim toga, prema dostavljenim podacima Fine, razdoblje u kojem je potrošač imao tako evidentirane neizvršene osnove za plaćanje neprekinuto je trajalo duže od tri godine (čl. 79. a st. 1. i 2. ZSP-a).
6. Isto tako, pravilno je postupajući u skladu s odredbom čl. 79. f st. 2. ZSP-a prvostupanjski sud utvrdio da potrošač nema imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa temeljem podataka Fine koja je ovlaštena podatke o imovini potrošača pribaviti od Ministarstva financija, Porezne uprave i drugih tijela i osoba koji vode evidenciju o imovini potrošača.
7. Neosnovan je žalbeni navod vjerovnika da osnova u pogledu koje je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem oslobodio potrošača njegove obveze prema tom vjerovniku ne može biti predmetom ovog postupka. Naime, u odredbi čl. 77.st.1. ZSP-a određeno je propisano da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi: zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.
7.1. Stoga, kako sam ZSP ne isključuje ovom odredbom mogućnost oslobođenja obveze plaćanja sudske pristojbe, pravilnom primjenom materijalnoga prava je potrošač oslobođen obveze plaćanja po toj osnovi izdanoj u korist vjerovnika Republike Hrvatske.
7.2. Pri tome, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje ukazuje žalitelj nije primjenjivo u ovom slučaju jer se odnosi na slučaj obveze zakonskog uzdržavanja koja je prema citiranoj zakonskoj odredbi isključena od mogućnosti oslobađanja.
8. Nadalje, pogrešno smatra žalitelj da se rok od tri godine predviđen odredbom čl. 79. a st. 2. alineja 2. ZSP-a računa od evidentiranja osnova za plaćanje u odnosu na koje je potrošač oslobođen od obveza pobijanim rješenjem jer se razdoblje od tri godine u smislu citirane zakonske odredbe utvrđuje na temelju trajanja ukupne blokade po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidniku, a ne samo s obzirom na trajanje blokade na temelju osnova za koje je pokrenut postupak stečaja potrošača. Ispunjenost ove pretpostavke sud utvrđuje uvidom u podatke dostavljene po FINI koja kao javnopravno tijelo sudu dostavlja podatke iz evidencije koju je ovlaštena voditi pa su za sud relevantni ti podaci, te je prvostupanjski sud utvrdio da su u Očevidniku FINE evidentirane i osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, s time da iznos tih tražbina s osnove glavnice prelazi iznos od 2.654,46 eura/20.000,00 kn.
9. U odnosu na daljnje žalbene navode da prvostupanjski sud nije utvrđivao postojanje okolnosti iz čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP-a, treba navesti da je odredbom čl. 75. st. 1. ZSP-a propisano da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač: 1. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti; 2. u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza; 3. u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja; 4. tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema ovom Zakonu ili 5. namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza. Prema st. 2. istog članka vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. ZSP-a predložiti sudu donijeti rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.
9.1. Povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a kojom je propisano da sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike, s odredbom čl. 75. ZSP-a, za zaključiti je da će sud postupati po službenoj dužnosti i ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP-a, koje bi upućivale na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP- a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a (tako i Rev-1170/2022 od 25. travnja 2023. Rev 1197/2022-3 od 7. lipnja 2023., Rev-37/2023-2 od 5. lipnja 2024.).
9.2. Kako u konkretnom slučaju žalitelj nije postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP-a, to nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice kaznene osuđivanosti potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP.
10. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovan i te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s odredbama čl. 10. SZ-a i čl. 23. ZSP-a, odbijena žalba žalitelja i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 9. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Duško Abramović
