Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-394/2024-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika Adriatic osiguranje d. d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d. o. o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 83 Pn-135/2022-31 od 03. studenoga 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 09. rujna 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 83 Pn-135/2022-31 od 03. studenoga 2023. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu u iznosu od 461,99 eura/3.480,86 kuna za razdoblje od 22. prosinca 2021. godine do 18. listopada 2023. godine, zatim u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.263,41 eura/9.519,14 kuna, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. prosinca 2021. godine do isplate, kao i u dijelu iste točke izreke naznačene presude u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.007,44 eura.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 83 Pn-135/2022-31 od 03. studenoga 2023. godine u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 319,76 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 319,76 eura, u roku od 15 dana.

III Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj 83 Pn-135/2022-31 od 03. studenoga 2023. godine u dijelu točke I. izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici štetu na vozilu u iznosu od 461,99 eura/3.480,86 kuna, sa zateznom kamatom od 18. listopada 2023. godine do isplate, zatim u točki II. izreke, te u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

IV Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova postupka po žalbama.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici štetu na vozilu u iznosu od 461,99 eura/3.480,86 kuna, sa zateznom kamatom od 18. listopada 2023. godine do isplate po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, s time da iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u toj točki izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu u iznosu od 461,99 eura/3.480,86 kuna za razdoblje od 22. prosinca 2021. godine do 18. listopada 2023. godine.

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 514,21 eura/3.874,32 kuna, u roku od 15 dana.

3. U točki III. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 1.263,41 eura/9.519,14 kuna, sa zateznom kamatom od 12. prosinca 2021. godine do isplate, kao i preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška, tj. za iznos od 1.327,20 eura, kako proizlazi iz priloženog troškovnika, pri čemu iz cjeline obrazloženja proizlazi da je u istoj točki izreke u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

4. Protiv te presude pravovremene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.

5. Tužiteljica sadržajem žalbe pobija presudu u dijelu točke I. izreke u kojem je odbijen njezin zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu u iznosu od 461,99 eura/3.480,86 kuna za razdoblje od 22. prosinca 2021. godine do 18. listopada 2023. godine, zatim u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.263,41 eura/9.519,14 kuna, sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12. prosinca 2021. godine do isplate, kao i u dijelu iste točke izreke u kojem je odbijen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.327,20 eura, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, a potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

6. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

7. Tuženik žalbom pobija presudu u dosuđujućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu iz točke I. izreke, zatim u točki II. izreke, te u dijelu točke III. izreke u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a, te predlaže da se presuda u naznačenom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, te također podnosi zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

8. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika kao neosnovane, te predlaže da se žalba odbije i potražuje naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu.

9. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok je žalba protivne stranke (tuženika) neosnovana.

10. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uviđaja na licu mjesta, nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Marijana Kamenjaševića i njegovog iskaza, te iskaza svjedoka NĐ, ČĐ i ĆĐ, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske štete nastale na vozilu Renault Modus u vezi prometne nezgode od 12. prosinca 2021. godine.

11. U vezi toga utvrđuje da je tužiteljica vlasnica gore navedenog vozila , koje je oštećeno u predmetnom štetnom događaju na način da je vozilo Dacia Dokker kojim je upravljao vozač CĐ (osiguranik tuženika) prednjim dijelom udarilo u stražnji dio (branik) vozila Renault Modus, kojim je u tom trenutku upravljao vozač ĆĐ, a koja vozila su prethodno stajala u koloni, čime je postupio protivno odredbama članaka 37. i 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine” br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20).

11.1. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marijana Kamenjaševića, za kojeg utvrđuje da je stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke, te potkrijepljen priloženim fotografijama, kao i iskaza tog vještaka, utvrđuje da se primarno područje kontakta između vozila Dacia Dokker i Renault Modus u predmetnom štetnom događaju nalazi na gornjoj strani branika potonjeg vozila, odnosno da to područje tijekom sudara zaprima najviše energije, a samim time i najveća oštećenja, pri čemu utvrđuje da je tužiteljica dana 07. prosinca 2015. godine imala prometnu nezgodu na istom vozilu, kojom prilikom su utvrđena oštećenja na tom vozilu koja su u jednom dijelu jako slična onima koja su evidentirana u vezi predmetne prometne nezgode, ali da su ta oštećenja iz 2015. godine popravljena prije utužene nezgode iz 2021. godine.

11.2. Nastavno utvrđuje da su na mjestu predmetne prometne nezgode uočeni tragovi koji se sastoje od desetak komada plastike promjera od oko 5 mm, pa sve do 20 mm, koji su otpali sa stražnjeg branika vozila marke Renault Modus, a primjećeno je i nekoliko komadića crne plastike s branika teretnog vozila Dacia Dokker, pa da iz tih tragova proizlazi da je u opisanoj prometnoj nezgodi oštećen stražnji branik vozila Renault Modus, odnosno da se ne radi o šteti koja je na tom vozilu nastala u ranijem štetnom događaju.

12. Međutim, sud prvog stupnja utvrđuje da uočena oštećenja stražnjih prtljažnih vrata na vozilu Renault Modus nisu u uzročnoj vezi sa naletom teretnog vozila marke Dacia Dokker.

12.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da je iz priloženih fotografija navedenih vozila vidljivo kako se točka udarca u stražnja prtljažna vrata potonjeg vozila nalazi desno od registarske tablice i dvadesetak centimetara iznad stražnjeg branika, a da s obzirom na to da su navedena vozila prethodno bila u koloni, nakon čega su se počela kretati malom (neutvrđenom) brzinom, nije moguće da je vozilo marke Dacia Dokker sa svojim branikom skočilo na vozilo marke Renault Modus i napravilo udubljenje u stražnjim vratima njegovog prtljažnika, te da je do oštećenja plastične maske osobnog vozila Dacia Dokker došlo prilikom prijenosa energije udarca branika u branik, ali da ta maska nije imala kontakt s prtljažnikom osobnog vozila Renault Modus.

13. Stoga utvrđuje da tužiteljici kao vlasnici potonjeg vozila pripada pravo na naknadu štete u iznosu od 461,99 eura koja se odnosi na demontažu i montažu dijelova navedenog automobila, te na pripremu plastike za bojanje i za lakiranje stražnjeg branika, a da se radi o neimovinskoj materijalnoj šteti koja nije popravljena i čija visina je utvrđena tek u ovom postupku, pa da tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na naznačeni novčani iznos od 18. listopada 2023. godine kao dana donošenja pobijane presude, temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), pa u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev.

14. S obzirom na navedeno, odbija preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete na vozilu u iznosu od 461,99 eura/3.480,86 kuna za razdoblje od 22. prosinca 2021. godine do 18. listopada 2023. godine, zatim zahtjev za naknadu štete zbog oštećenja stražnjih prtljažnih vrata na vozilu Renault Modus u iznosu od 1.263,41 eura/9.510,14 kuna, kao i zahtjev za isplatu pripadajuće zatezne kamate na taj iznos.

15. Nadalje utvrđuje da tužiteljici pripada zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 514,21 eura/3.874,32 kuna, jer da je taj trošak bio neophodan za utvrđenje osnove i visine štete, a da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja i sudskih pristojbi, jer da je njihov uspjeh u ovoj parnici podjednak, neovisno o tome što je tuženik u pretežitom dijelu uspio u postupku, budući je isti osporavao kako osnovu, tako i visinu utužene štete, pa pozivom na odredbu članka 154. stavak 4. ZPP -a o troškovima ove parnice odlučuje kao u točkama II. i II. izreke pobijane presude.

16. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

17. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tužiteljica, te se u svemu može valjano ispitati.

18. Na navode tužiteljice o potrebi provođenja strojarskog vještačenja, valja odgovoriti da ista tijekom postupka uopće nije predložila provođenje tog dokaza, pa ista neosnovano sadržajem žalbe (indirektno) ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 7. stavak 1. ZPP-a nije bio ovlašten da po službenoj dužnosti odredi provođenje navedenog dokaza.

19. Neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe ukazuje i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 4., 7., 8., 221.a, 223.a i 338. stavak 4. ZPP-a, jer prvostupanjski sud kod donošenja pobijane presude nije postupio protivno odredbama članaka 4., 7., 8., 221.a i 338. stavak 4. ZPP-a, niti je mogao povrijediti odredbu članka 223.a istog Zakona, budući je ta odredba brisana iz teksta ZPP-a odredbom članka 33. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 80/22, u nastavku teksta: ZID ZPP-a), te u skladu s odredbom članka 107. stavak 2. ZID ZPP-a više nije pravno egzistirala u vrijeme presuđenja.

20. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu odredaba članaka 1085. i 29. stavak 2. ZOO-a odlučio kao u izreci pobijane presude.

21. Naime, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju krivnjom osiguranika tuženika CĐ nastala imovinska šteta na automobilu marke Renault Modus u iznosu od 461,99 eura, koja se odnosi na demontažu i montažu dijelova navedenog automobila, te na pripremu plastike za bojanje, kao i za lakiranje stražnjeg branika, te da se radi o neimovinskoj materijalnoj šteti koja nije popravljena, a čija visina je utvrđena tek u ovom postupku, pa je pravilno usvojio tužbeni zahtjev u dijelu naznačenom u točki I. izreke pobijane presude.

22. To stoga jer tužiteljici protivno žalbenim navodima tuženika pripada u smislu odredbe članka 1090. ZOO-a i pravo na naknadu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost koji je uključen u dosuđeni novčani iznos od 461,99 eura, i to neovisno o tome da li je ona popravila navedeno vozilo, koje stajalište je zauzeto i na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. prosinca 2013. godine.

23. Protivno navodima tužiteljice, ista nema pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 461,99 eura za razdoblje od 22. prosinca 2021. godine kao dana nastanka štetnog događaja pa do 18. listopada 2023. godine kao dana donošenja pobijane presude, a to stoga jer u situaciji kada je visina štete na braniku vozila Renault Modus koja nije popravljena utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja pobijane presude, tada zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu s osnove štete na tom vozilu teku od donošenja presude suda prvog stupnja. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (npr. presuda tog suda poslovni broj Rev-1087/2023-2 od 16. siječnja 2024. godine i dr.), pa je u tom kontekstu neosnovano pozivanje tužiteljice na odredbe članaka 1086. stavak 1., 1089. i 1090. ZOO-a, jer pobijana presuda s obzirom na navedeno nije donesena protivno tim odredbama ZOO-a.

24. Nisu osnovane niti tvrdnje tužiteljice kojima osporava valjanost nalaza i mišljenja vještaka za cestovni promet Marijana Kamenjaševića, jer taj nalaz i mišljenje, koji je dodatno potkrijepljen iskazom ovog vještaka sa ročišta od 18. listopada 2023. godine (list 82-84 spisa), nema nedostataka koji bi u smislu odredbe članka 261. stavak 2. ZPP-a doveli u pitanje njegovu pravilnost, a iz istoga nedvojbeno proizlazi kako vozilo marke Dacia Dokker kojim je upravljao navedeni osiguranik tuženika nije u utuženom događaju uzrokovalo štetu na stražnjim prtljažnim vratima vozila marke Renault Modus u vlasništvu tužiteljice.

24.1. Pri tome okolnost da u predmetni spis nije na zahtjev tužiteljice dostavljen Izvid predmetne štete nije bila od utjecaja na valjanost nalaza i mišljenja vještaka Kamenjaševića, jer je isti taj nalaz i mišljenje između ostalog utemeljio i na priloženim fotografijama lica mjesta i navedenih vozila na kojima su vidljiva oštećenja za koja tužiteljica tvrdi da su nastala u predmetnom štetnom događaju, a Izvid štete, ukoliko je i sačinjen, ne može sam po sebi predstavljati dokaz o postojanju uzročno -posljedične veze između utužene štetne radnje i štete.

24.2. Točni su navodi tužiteljice da vještak Kamenjašević nije utvrdio naletnu brzinu vozila Dacia Dokker na vozilo Renault Modus u trenutku nastanka opisanog štetnog događaja, ali iz njegovog pismenog očitovanja na primjedbe tužiteljice na nalaz i mišljenje od 17. svibnja 2023. godine (list 74-76 spisa) proizlazi da isti to nije mogao učiniti zbog objektivnih razloga, odnosno zbog nedostatka konkretnih informacija o samoj nesreći.

25. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

26. Međutim, osnovano tužiteljica osporava pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima ovog parničnog postupka.

27. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica u ovoj parnici u cijelosti uspjela s osnovom (100%), a u odnosu na visinu u omjeru od 26,77% (461,99 eura : 1.725,40 eura x 100), dakle da je u postupku uspjela u omjeru od 63,38% (100% + 26,77% : 2), dok je tuženik uspio u sporu u omjeru od 36,61% (0% s osnovom i 73,23% u odnosu na visinu), što znači da je tužiteljici u skladu s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a trebalo dosuditi trošak u omjeru od 26,77 % (63,38% - 36,61%).

27.1. Tužiteljici bi u skladu s odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pripadao slijedeći trošak za radnje njezinog punomoćnika-odvjetnika: iznos od 199,08 eura za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 398,16 eura za zastupanje na ročištima od 08. veljače 2023. godine i 18. listopada 2023. godine (iznos od 199,08 eura po ročištu-Tbr. 9. toč. 1. Tarife), iznos od 199,08 eura za zastupanje na uviđaju od 09. ožujka 2023. godine (Tbr. 9. toč. 7. Tarife), te ukupni iznos od 398,16 eura za sastav podnesaka od 09. svibnja 2023. godine i 05. lipnja 2023. godine (iznos od 199,08 eura po podnesku-Tbr. 8. toč. 1. Tarife), dakle sveukupno 1.194,48 eura, od čega istoj s obzirom na naznačeni omjer uspjeha u sporu pripada trošak u iznosu od 319,76 eura, kao i cjelokupni trošak vještačenja od 514,21 eura, koji je kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud bio potreban za utvrđenje osnove i visine štete, pa neosnovano tuženik ističe da tužiteljica nema pravo na cjelokupni trošak vještačenja.

27.2. Stoga je tužiteljici uz već dosuđeni trošak postupka u iznosu od 514,21 eura trebalo dosuditi i daljnje parnične troškove u iznosu od 319,78 eura, dok je u preostalom dijelu osnovano odbijen njezin zahtjev po navedenoj osnovi, pa tako i u odnosu na zatraženi trošak sudskih pristojbi, jer ista nije dokazala da je imala taj trošak (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Posljedično navedenom, pravilno je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova predmetnog parničnog postupka.

27.3. Pri tome na navode tuženika da tužiteljici ne pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos troška, treba odgovoriti da toj stranci pobijanom presudom nisu niti dosuđene zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka.

28. Stoga je žalbe tužiteljice i tuženika valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točkama I i III izreke ove drugostupanjske presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke presude.

29. Budući je tužiteljica u žalbenom postupku uspjela jedino u odnosu na dio ožalbene presude koji se odnosi na dio parničnih troškova, a zbog tog dijela istoj nisu nastali posebni troškovi, dok trošak kojeg je imala u vezi odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice, to je u skladu s odredbama članaka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 09. rujna 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar