Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-115/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB 07942269267, po sutkinji Sanjani Zorinc, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika AUTO CENTAR-KRIVAK d.o.o. Reka, Stjepana Radića 28C, OIB 73623072528, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Čer, odvjetnik u Koprivnici, radi poništenja ugovora, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 14. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi: "Poništava se Ugovor o osiguranju zaključen između tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 i tuženika AUTO CENTAR- KRIVAK d.o.o., Stjepana Radića 28 C, REKA, OIB: 73623072528 temeljem kojeg je od strane tužitelja izdana Polica osiguranja otplate kredita br. 515702026265 dana 16.01.2025."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 762,43 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj CROATIA OSIGURANJE d.d. temeljem zahtjeva za ponudu/policu tuženika AUTO CENTAR-KRIVAK d.o.o. sklopio ugovor o osiguranju temeljem kojeg je izdana Polica osiguranja otplate kredita broj 515702026265 dana 16.01.2025. kojom je osigurana otplata ugovora o kreditu br. 171-51037009 kreditora ADDIKO BANK d.d. u slučaju nemogućnosti plaćanja kredita uslijed smrti ili opće nesposobnosti za rad uslijed nesretnog slučaja ili bolesti osiguranika PM. Tuženik je potpisom zahtjeva te Police potvrdio primitak dokumenata s informacijom o proizvodu osiguranja, Informacije ugovaratelju osiguranja te primjenjujućih uvjeta osiguranja te da je navedena dokumentacija sastavni dio ugovora o osiguranju temeljem kojeg je izdana Polica osiguranja otplate kredita broj 515702026265. Dana 21.1.2025. osiguranik je dao izjavu o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita na kojoj je između ostalog navedeno kako je osiguranik zaposlen kod poslodavca registriranog u [adresa] te da je zaposlen kod ugovaratelja osiguranja ovdje tuženika. U izjavi je potvrdio da je na sva pitanja odgovoreno istinito, točno i potpuno te da će osiguratelj ovdje tužitelj postupati u skladu sa zakonom ukoliko je nešto prešućeno. LM je dana 17.7.2025. podnijela zahtjev za prijavu štete po polici navodeći kako je nastupio osigurani slučaj uslijed ostvarenja rizika odnosno smrt osiguranika te da je osiguratelj obvezan isplatiti korisniku osiguranja osigurninu sve sukladno uvjetima osiguranja. Priležeće zahtjevu dostavljena je Potvrda o smrti, Izvješće o uzroku smrti. Tužitelj je dana 3.9.2025. pregledao zahtjev za isplatu štete s priležećom dokumentacijom te utvrdio kako je zahtjev osnovan te da će se osigurnina u iznosu od 142.897,70 eur isplatiti korisniku osiguranja. Tužitelj je isplatio osigurninu korisniku osiguranja ADDIKO BANK d.d. Slavonska avenija 6. Zagreb dana 4.9.2025 te dostavlja potvrdu o isplati navedenog iznosa. Naime, sukladno članku 932. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) osiguratelj je u obvezi plaćanja osigurnine ako osigurani slučaj nastupi prije zahtjeva za poništaj ugovora. Pregledom dokumentacije i to Potvrda o smrti, Izvješće o uzroku smrti utvrđeno je da su se osiguraniku PM isplaćivala mirovinska primanja. Sukladno članku 1. st. 1. c) Uvjeta za osiguranje otplate kredita kao osiguranik može biti samo fizička osoba koja nije u mirovini, u suprotnom tužitelj ima pravo zahtijevati poništaj ugovora. Nedvojbeno je da je tuženik dao netočnu prijavu te da osiguratelj odnosno tužitelj ne bi sklopio predmetnu policu osiguranja da je znao da osiguranik ne ispunjava uvjete sukladno Uvjetima. Naime, kako je već navedeno, osiguranik PM naveo je na Izjavi o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita da je zaposlen, što je neistinit podatak i time prešutio odlučnu činjenicu da prima mirovinu. Sukladno članku 18. Uvjeta osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora ako je osiguranik namjerno dao netočnu prijavu ili prešutio okolnost takve prirode da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari. U konkretnom slučaju, tuženik je znao da je učinio netočnu prijavu s obzirom na to da je osiguranik, koji je jedini član tuženika te njegov zastupnik, namjerno prešutio činjenicu da je u mirovini, s ciljem da se sklopi predmetni ugovor. Predlaže se službenim putem zatražiti od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje podatak da su se u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju osiguraniku isplaćivala mirovinska sredstva. Tužitelj pobija predmetni ugovor jer ga je tuženik doveo u bitnu zabludu glede činjenice da se osiguraniku isplaćuje mirovina radi čega je imao manu volje pa ugovor ne bi sklopio da je znao za okolnost na strani osiguranika. Dakle, na strani tužitelja nedostaje volja za sklapanjem predmetnog ugovora radi čega je ugovor pobojan. PM je potpisivanjem Izjave o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita doveo tužitelja u bitnu zabludu prikazujući mu netočnu odlučnu činjenicu koja je jedan od uvjeta za sklapanje ugovora/police, jer osiguranici mogu biti samo zaposlene osobe. Tuženik odnosno PM postupao je prijevarno i u lošoj vjeri pri sklapanju ugovora, prikazujući neistinitom činjenicu koja mu je bila poznata jer je životno i logično da je znao da je primao mirovinu u trenutku ugovaranja, a isto nije predočio tužitelju iako je bio svjestan da tužitelj ne bi sklopio ugovor da je znao za navedenu okolnost s obzirom na Uvjete. Članak 932. Zakona o obveznim odnosima propisuje da ako ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora. Stoga tužitelj predlaže da se ugovor zaključen među strankama temeljem kojeg je izdana Polica osiguranja otplate kredita poništi.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nema pravni interes voditi parnicu jer nema pravo tražiti vraćanje plaćenog, sukladno čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). Nadalje navodi da ukoliko je tužitelj, kao osiguratelj isplatio osigurninu, znajući u tom trenutku da postoji razlog za poništaj ugovora o osiguranju (mirovina osiguranika) i da temeljem tog razloga nije obvezan platiti osigurninu, tada gubi pravo na povrat isplaćene osigurnine, osim ako je kod isplate izričito zadržao pravo na povrat, a što u konkretnom slučaju nije učinio niti je plaćao pod prisilom. Tužitelj je platio obvezu za koju je znao ili je smatrao da je pravno upitna (pobojna). Isplatom je osiguratelj, znajući za razlog nevaljanosti, implicitno prešutno odustao od svojeg prava na poništaj ugovora o osiguranju ili ga je konvalidirao, učinio valjanim, barem u pogledu te isplate. Osiguratelj je znao za činjenicu umirovljenja u trenutku isplate osigurnine. Unatoč tom znanju, izvršio je činidbu (isplatu). U tom slučaju, primjena čl. 1112. st. 2. ZOO-a sprječava osiguratelja zahtijevati povrat isplaćenog iznosa. Sukladno čl. 932. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju poništaja ugovora osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premije za razdoblje do dana podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ali je u obvezi plaćanja osigurnine ako do toga dana nastupi osigurani slučaj. Tužitelj je zadržao plaćenu premiju, isplatio je osigurninu budući da je nastupio osigurani slučaj. U čemu se očituje pravni interes tužitelja pokrenuti i voditi ovu parnicu? Prema stavu tuženika, tužitelj nema pravni interes za vođenjem ove parnice, stoga bi tužbu valjalo odbaciti.

Tuženik osporava i osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da Policu osiguranja s tuženikom nije ugovorio djelatnik tužitelja, nego djelatnik banke koja je kreditirala tuženika. Tuženik osporava da je, kao ugovaratelj police, bio upoznat sa svim dokumentima koji prate policu osiguranja, a kako to tvrdi tužitelj. Tužitelj se poziva na tipski tekst u polici osiguranja prema kojem ugovaratelj osiguranja samim potpisom potvrđuje primitak dokumenata s informacijom o proizvodu osiguranja, informacije ugovaratelju osiguranja te primjenjujućih uvjeta osiguranja te da je navedena dokumentacija sastavni dio ugovora o osiguranju. Tuženik osporava da je od djelatnika banke, kojem ugovaranje polica osiguranja svakako nije primarni posao, upoznat o svim dokumentima koji prate policu osiguranja. U izjavi o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita, PM, osiguranik, nigdje nije potvrdio da je u mirovini, takav upit se ne nalazi na citiranoj izjavi niti je PM bio suočen s takvim upitom. Izjavom o sposobnosti za ugovaranje osiguranja kredita osiguranik je potvrdio da ne boluje i da nije prebolio određene bolesti/stanja navedene u Izjavi, kao i da je rezident Republike Hrvatske, odnosno da je prokurist ugovaratelja osiguranja. PM, kao osiguranik, nikada nije upoznat s uvjetom tužitelja da ne smije biti u mirovini, takvu mu informaciju prilikom pregovora i sklapanja ugovora o osiguranju tužitelj nije prenio. Sukladno čl. 18. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje otplate kredita poduzetnika, tužitelj može zahtijevati poništaj ugovora ako je ugovaratelj osiguranja ili osiguranik namjerno učinio netočnu prijavu ili je namjerno prešutio okolnosti takve prirode da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari. U postupanju osiguranika nema nikakve namjere, osiguranik nije namjerno učino netočnu prijavu ili namjerno prešutio okolnost da je u mirovini, riječ je o situaciji da tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije s isključujućom okolnosti za sklapanje ugovora upoznao osiguranika. Osiguranik prilikom sklapanja ugovora o osiguranju nije bio svjestan neispunjavanja uvjeta, odnosno nije imao razloga za sumnju, nisu mu bili prezentirani Opći uvjeti tužitelja. Tuženik ne osporava pravo tužitelja zadržati premiju za razdoblje do dana podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora. Tužitelj prilikom sklapanja ugovora o osiguranju ni na koji način nije provjeravao činjenicu je li osiguranik u mirovini, uredno je primio i zadržao premiju osiguranja, ugovor o osiguranju je svakako nastao. Osiguranik PM stavljanjem svog potpisa na Izjavu o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita nije namjerno prešutio činjenicu da je u mirovini, predstavnik osiguratelja ga je u vrijeme zaključivanja ugovora o osiguranju propustio informirati o važnim činjenicama iz čl. 1. Uvjeta za osiguranje otplate kredita. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o osiguranju propustio provjeriti ispunjenje svih propisanih uvjeta za sklapanje ugovora o osiguranju. Tužitelj je osoba vična poslovima osiguranja, nije smio dopustiti sklapanje ugovora o osiguranju, za koji je primio i zadržao premiju, budući da je, za razliku od osiguranika/ugovaratelja osiguranja, znao ili morao znati koji sve uvjeti moraju biti ispunjeni da bi sklopljeni ugovor bio valjan. Tužitelj je bio u obvezi preispitati postojanje svih propisanih uvjeta iz čl. 1. Uvjeta za osiguranje otplate kredita, a ne voditi računa isključivo o svom interesu, naplati ugovorenog iznosa premije osiguranja. Obrazac Izjave o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita je tipski obrazac u kojem niti nisu navedeni svi uvjeti iz čl. 1. Uvjeta za osiguranje otplate kredita, već je osnovni naglasak stavljen na potvrđivanje činjenica vezanih uz zdravstveno stanje osiguranika. Tuženik predlaže da se tužba odbaci, odnosno da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem Izjave o sposobnosti za ugovranje osiguranja za otplate kredita (list 5 spisa), zapisnik o utvrđenim zahtjevima i potrebama za ponudu/policu (list 6 spisa), polica (list 7 i 8 spisa), odgovor na pritužbu Croatia osiguranja d.d. (list 9 spisa) uvjeti za osiguranje otplate kredita poduzetnika (list 10-13 spisa), izvadak o transakcijskom računu (list 14 spisa), prijava štete (list 16-21 spisa), odluka povodom odštetnog zahtjeva te prigovor oštećenice (ist 31-34 spisa).

4. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/1, 80/22 i 155/23, dalje ZPP).

5. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka ČM, te da se sasluša zakonski zastupnik tuženika LM, kao i da se priklopi spis koji je vođen povodom odštetnog zahtjeva.

6. Naime, sud smatra da saslušanje svjedoka i zakonskog zastupnika tuženika nije potrebno jer se o bitnim činjenicama može zaključiti iz dokumentacije. Također, nije potrebno pribavljanje spisa koji je vođen povodom odštetnog zahtjeva jer se bitni dijelovi tog spisa nalaze u ovom parničnom predmetu (list 5-21 i 30-34 spisa), a tuženik nije istakao što bi se novo i bitno moglo naći u tom spisu, a da je od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje ove tužbe te postoje li pretpostavke iz čl. 932. ZOO-a na temelju kojih tužitelj kao osiguravatelj može tražiti poništaj ugovora.

9. U pogledu pravnog interesa za vođenje parnice, u pravu je tužitelj kada ističe da navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje parnice nemaju uporište niti u jednoj zakonskoj odredbi jer upravo članak 932. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisuje da ako ugovaratelj osiguranja namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj može zahtijevati poništaj ugovora. Dakle, zakon izričito ovlašćuje osiguratelja da zahtijeva poništenje ugovora ukoliko je ugovaratelj osiguranja prešutio takvu okolnost da osiguratelj ne bi sklopio ugovor. S obzirom na to da je PM potpisivanjem Izjave o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita doveo tužitelja u bitnu zabludu prikazujući mu netočnu odlučnu činjenicu koja je jedan od uvjeta za sklapanje ugovora/police, tužitelj ima pravni interes zahtijevati poništaj Ugovora odnosno pokrenuti sudski postupak kao ultimativno sredstvo pravne zaštite. Činjenica da je isplaćena osigurnina ne prekludira tužitelja da zahtijeva poništaj, a kako to pogrešno tumači tuženik u odgovoru na tužbu. Naime, tužitelj je morao isplatiti osigurninu, iako je Ugovor pobojan, jer nije poništen prije nastupanja osiguranog slučaja, međutim to ne utječe na činjenicu da je ugovor pobojan uslijed mane volje osiguratelja niti umanjuje pravo da se isti poništi. Upravo suprotno navodima tuženika, zakon jasno određuje da se osigurnina mora isplatiti ako osigurani slučaj nastupi prije zahtjeva za poništaj, dakle zahtjev se može podnijeti i unatoč tome što je nastala obveza isplatiti osigurninu odnosno nakon nastupa osiguranog slučaja. Navodi tuženika koji se odnose na novčano potraživanje tužitelja bespredmetni su jer se tužbom ne traži isplata.

10. Nadalje, točni su navodi tužitelja da osiguranici mogu biti samo zaposlene osobe, a u konkretnom slučaju osiguranik je prikazao neistinitu činjenicu koja mu je bila poznata jer nije predočio tužitelju da nije zaposlen iako je bio svjestan da tužitelj ne bi sklopio ugovor da je znao za navedenu okolnost s obzirom na Uvjete. Tuženik u podnesku navodi kako osiguranik Izjavom nije potvrdio činjenicu zaposlenja, već da je dao isključivo izjavu o zdravstvenom stanju te o statusu rezidenta. Međutim, takvi su navodi neosnovani i nelogični. Naime, u samoj Izjavi, koja je jasno strukturirana i označena, podebljanim je slovima naznačeno da se ista daje u svrhu potvrđivanja uvjeta za ugovaranje osiguranja, uključujući i činjenicu zaposlenja. Nadalje, nejasno je i životno nelogično kako bi osiguranik mogao potpisati Izjavu i potvrditi jedan njezin dio (status rezidenta), a istodobno osporavati da je dao izjavu o zaposlenju, koja je integralni dio iste Izjave. Kako je već navedeno, osiguranik je nedvojbeno dao izjavu o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita na kojoj je neistinito navedeno kako je osiguranik zaposlen kod poslodavca registriranog u [adresa] te da zaposlen kod ugovaratelja osiguranja ovdje tuženika. Neosnovana je nadalje i tvrdnja da osiguranik nije znao da je zaposlenje uvjet za sposobnost za ugovaranje osiguranja kredita kada je potpisao Izjavu o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita koja sadrži izjavu o zaposlenju, pa bi čovjeku prosječne pažnje i razuma bilo jasno i razumljivo da mora biti zaposlen kako bi bio sposoban ugovoriti policu kada je tako izričito i nedvosmisleno navedeno na Izjavi. Stoga su suprotni navodi tuženika neosnovani i protivni sadržaju vlastoručno potpisane Izjave. Za navedeno nikako nije potrebno pravno znanje ili posebno pojašnjenje jer se radi o lako čitljivoj i jasnoj izjavi pa je pozivanje da osiguranik nije znao da mora biti zaposlen u najmanju ruku besmisleno. Suprotno navodima iz podneska tuženika, osiguranik je jasno upoznat s uvjetima Ugovora između ostalog i prezentiranjem Izjave koju je i potpisao te se nikako ne može pozivati na „neznanje odnosno nesvjesno davanje neistinite činjenice“.

11. Budući da je nesporno da je osiguranik PM na Izjavi o sposobnosti za ugovaranje osiguranja otplate kredita (list 15 spisa) dao neistinitu izjavu da je zaposlen kod poslodavca registriranog u [adresa], a nesporno je da je u vrijeme davanja te izjave (21. siječnja 2025.) bio u mirovini, što ne spori niti tuženik, osnovan je tužbeni zahtjev da se Ugovor poništi, sukladno čl. 932. st. 1. ZOO-a. Budući da je LM podnijela prijavu štete 17. srpnja 2025. (list 16 i 17 spisa), te kako je tužitelj pregledom dokumentacije utvrdio da su se osiguraniku PM isplaćivala mirovinska primanja, tužitelj je zaključio da je osiguranik dao netočnu izjavu da je zaposlen i da je ta netočna izjava razlog poništaja ugovora, te je u roku 3 mjeseca od podnošenja prijave štete podnio tužbu radi poništenja ugovora, čime je poštivao rok iz čl. 932. st. 3. ZOO-a.

12. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da je ugovaratelj osiguranja PM izričito, i namjerno, iako je bio svjestan da je u mirovini, dao izjavu da je zaposlen kod poslodavca registriranog u [adresa], kako bi zaključio Ugovor o osiguranju a osiguravatelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari. Izjavu koju je osiguranik potpisao sastavljena je u skladu sa čl. 1. Uvjeta za osiguranje otplate kredita poduzetnika (list 10-14 spisa).

13. Stoga je zahtjev tužitelja za poništaj ugovora, temeljem čl. 932. st. 1. ZOO- a, osnovan te je tužbeni zahtjev prihvaćen.

14. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s parnicom, dosuđen mu je trošak parničnog postupka temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), tužitelju je dosuđeno za sastav tužbe 150,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT), za sastav podneska od 5. svibnja 2026. 150,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 14. svibnja 2026. 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT) te za zastupanje na ročištu za objavu presude 75,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT), sve uvećano za PDV od 131,25 eura te mu je dosuđena sudska pristojba na tužbu 53,09 eura i na presudu 53,09 eura. Ukupni trošak dosuđen tužitelju iznosi 762,43 eura.

Bjelovar, 9. rujna 2026.

S u t k i n j a

Sanjana Zorinc

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.