REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U SAMOBORU
Posl.broj: P-1640/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Mireli Crnjak u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Ljiljani Planinić i Igoru Umićeviću, odvjetnicima u ZOU u Zagrebu protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. OIB:02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19.svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i Igora Umičevića, odvjetnika, te Josipe Šarlije Čorić, odvjetnice u Zagrebu, kao zamjene za punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), 9. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. 1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9012008463, solemniziran pod brojem OU-919/2006 kod javni bilježnik Milka Čergar, sklopljenog između tužitelja AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina Grad Zagreb), [adresa], i PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. , OIB: 02535697732, Zagreb Radnička cesta 50, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je stoga ništetna:
- odredba članka 7.2 u dijelu koji glasi: ''..mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora''
- odredba članka 12.9. koji glasi: ”Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita, Solidarni dužnik i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.”
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Zagreb Radnička cesta 50, da tužitelju AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (općina Grad Zagreb), [adresa], plati iznos od 1.159,32 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos:
-
8,13 eur od 4.11.2 godine
008. pa do
isplate
- 5,26 eur od
godine
28. pa do
12.200 isplate
8.
-
7,49 eur od 30. 1. godine
2009. pa do
isplate
-
13,39 eur od 28 2. godine
2009. pa do
isplate
-
7,98 eur od 26 3. godine
2009. pa do
isplate
-
10,36 eur od 1. 4. godine
2009. pa do
isplate
-
10,88 eur od 1. 5. godine
2009. pa do
isplate
-
6,66 eur od 1. 6. godine
2009. pa do
isplate
-
3,06 eur od 1. 7. godine
2009. pa do
isplate
-
3,86 eur od 1. 8. godine
2009. pa do
isplate
-
5,94 eur od 1. 9. godine
2009. pa do
isplate
-
5,70 eur od 1. 10. godine
2009. pa do
isplate
-
3,72 eur od 1. 11. godine
2009. pa do
isplate
-
7,43 eur od 1. 12. godine
2009. pa do
isplate
-
10,13 eur od 1. 1. godine
2010. pa do
isplate
-
14,48 eur od 1. 2. godine
2010. pa do
isplate
-
13,35 eur od 1. 3. godine
2010. pa do
isplate
-
18,96 eur od 1. 4. godine
2010. pa do
isplate
-
17,73 eur od 1. 5. godine
2010. pa do
isplate
-
20,29 eur od 1. 6. godine
2010. pa do
isplate
-
37,28 eur od 1. 7. godine
2010. pa do
isplate
-
33,65 eur od 1. 8. godine
2010. pa do
isplate
43,45 eur od 1 . 9. godine
2010. pa do
isplate
-
40,30 eur od 1. 10. godine
2010. pa do
isplate
sve po stopi koja se od 01.01.2008. do 31.07.2015. obračunava u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB- a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.237,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. rujna 2026. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi u navodi da su 6. listopada 2006. parnične stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu u iznosu od 19.538.18 CHF (čl. 1., čl. 2.), uz redovnu kamatnu stopu od 5.50% godišnje, koja je tijekom otplate promjenjiva, u skladu s Odlukom banke (čl. 2.); na rok otplate u trajanju od 60 mjeseci (čl. 7.); Valutna klauzula – obveza tužitelja da mjesečne anuitete, izražene u valuti CHF, otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, važećem za valutu CHF, na dan plaćanja (čl. 7.2, čl. 12.9.).Ugovorne odredbe, kojima je ugovorena valutna klauzula, temeljem koje je tužitelj bio u obvezi otplaćivati mjesečne anuitete, izražene u valuti CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB, važećem na dan plaćanja ugovorene su na način koji je protivan zakonu. Navedeno iz razloga što se, među strankama, o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa se iste smatraju nepoštenima. Nadalje, tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužitelja. Opisano postupanje u suprotnosti je s odredbama članka 81. i 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 ; dalje: ZoZP), kao i s načelom savjesnosti i poštenja iz članka 12. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (danas članak 4. ; dalje: ZOO). Sukladno odredbi članka 87. ZoZP, nepoštene odredbe su ništetne. Posebno se ističe kako u predmetu tužitelja nije došlo do konverzije. Činjenica da je tuženik, prilikom sklapanja ugovora o kreditima, u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine, postupao na način opisan u točki II Tužbe, pravomoćno je utvrđena u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12. U tom postupku, dana 04.07.2013. godine, donesena je prvostupanjska Presuda, koja je, u odnosu na tuženika, potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH (dalje: VTS-RH), broj Pž- 6632/17, od 14.06.2018. godine. Konkretno, u spomenutom postupku, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik: u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, tako što je, na način koji je suprotan zakonu, ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) i članka 502.c Zakona o parničnom postupku, parnični sud koji odlučuje o individualnim zahtjevima potrošača vezan je za pravomoćna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Za vrijeme otplate kredita, tuženik je mijenjao kamatnu stopu i anuitete. Unatoč činjenici što se radilo o ništetnoj odredbi, tuženik je sve mjesečne anuitete obračunavao u valuti CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB, važećem za CHF. Predmetni kredit je isplaćen. Od mjeseca siječnja 2009. godine pa nadalje, došlo je do jačanja tečaja CHF valute u odnosu na HRK valutu, na način da je u tom razdoblju, na dane dospijeća, tečaj CHF valute u značajnoj mjeri premašivao spomenuti početni (isp latni) tečaj. Zbog navedenog, došlo je i do značajnog uvećanja mjesečnih iznosa koje je tužitelj, u naznačenom razdoblju, bio u obvezi otplaćivati temeljem ništetne ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli. Plaćajući uvećanu novčanu obvezu, uslijed jačanja tečaja CHF valute, tužitelj je preplatio svoju obvezu po toj osnovi, najmanje za iznos od 1.159,32 EUR Obzirom na ništetnost spomenutih ugovornih odredbi, tuženik je, temeljem odredbe članka 104. ZOO-a (danas čl. 323.), dužan vratiti tužitelju cjelokupan novčani iznos koji je temeljem istih naplatio, odnosno dužan je vratiti razliku preko iznosa mjesečnih anuiteta izračunatih prema početnom (isplatnom) tečaju. Kao nesavjestan stjecatelj, temeljem odredbe članka 214. ZOO-a (danas čl. 1115.), tuženik je dužan na iznos razlike (preplate) platiti i zateznu kamatu, tekuću od dana svakog pojedinačnog neosnovano stečenog iznosa, predlaže prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u navodi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i osnovu i tijek zateznih kamata, te predlaže da Sud odbije predmetni tužbeni zahtjev, ističe prigovor zastare potraživanja, navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet, smatra da odredbe ugovora o valutnoj obvezi nisu ništetne, niti su protivne načelu savjesnosti i poštenja, niti su uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je tužitelj imao na raspolaganju mogućnost konverzije koju nije iskoristio. Smatra da je o svim uvjetima kredita tužitelj obavješten, te su odredbe ugovora jasne, lako razumljive i uočljive. Tužitelj je o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati .
3. Sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu (list 30-35), promet po računu (list 14-27), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darfin d.o.o. Zagreb od 17. siječnja 2025. (list 100- 106, pročitana je izjava tužitelja (list 124-125).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Među strankama nije sporno:
- da su 6. listopada 2006. parnične stranke sklopile potrošački Ugovor o kreditu, broj ugovora: 9012008463, solemniziran pod brojem OU-919/2006 kod javnog bilježnika Milke Čergar, i to namjenski kredit za kupnju vozila, u iznosu od 19.538.18 CHF (čl. 1., čl. 2.) uz redovnu kamatnu stopu od 5.50% godišnje, koja je tijekom otplate promjenjiva, u skladu s Odlukom banke (čl. 2.), na rok otplate u trajanju od 60 mjeseci (čl. 7.);
-da je odredbom (čl. 7.2, čl. 12.9. Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja da mjesečne anuitete, izražene u valuti CHF, otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB, važećem za valutu CHF, na dan plaćanja (valutna klauzula);
-da je tijekom razdoblja otplate došlo do višestrukih povećanja tečaja CHF u odnosu na početni tečaj te valute u odnosu na hrvatsku kunu kao tada važeću valutu uz manje oscilacije tečaja kada je isti bio manji od početnog, te povećanja kamatne stope;
-da je kredit otplaćen u cijelosti.
6. Među strankama je sporno je li nastupila zastara, je li tužitelj potrošač, jesu li odredbe ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule ništetne, te je stoga tuženik temeljem takve odredbe stekao bez osnove određeni iznos.
Zastara
7.Prigovor zastare stoga nije osnovan.
7.1.Tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18 156/22, dalje u tekstu ZOO-a), a zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
7.2. Tek danom pravomoćnosti te presude tužitelj kao potrošač stekao saznanje da su ugovorne odredbe nepoštene pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekao mogućnost da zahtijeva povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi.
7.3.Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C- na776/19 i C- na782/19. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl. broj Rev-43/2022 od 14. lipnja 2022. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci u spojenim predmetima: broj U-III-3231/2022, U-III-7491/2022, U-III-236/2023, U-III-369/2023, U-III-597/2023 od 13. srpnja 2023.
Osnova
9. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03), sada čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. To stoga što je tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja i suprotno načelu ravnopravnosti ugovornih strana i jednakosti činidbi, a što je za posljedicu, na teret tužitelja imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer nije tužitelja kao potrošača informirao i nije ga upozorio na rizičnost ugovaranja CHF valutne klauzule (tako i Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04.07.2013, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., te presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. poslovni broj Rev - 2221/2018 kojom je potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i utvrdio ništetnom ugovornu odredbu u svim ugovorima o kreditu ništetna kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka), kao i odredba da se kamatna stopa tijekom otplatnog razdoblja mijenja jednostranom odlukom banke, a što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava, pa je odredbom čl. 502.c propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/18 od 19.03.2019. zauzeo je stav o direktnom učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na ostvarenje prava potrošača u posebnim postupcima.
9.2.Dakle, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu nije potrebno izvoditi dokaze, jer je o tome već odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, stava je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom broj: U - III/2233/2019 od 10. lipnja 2020. godine potvrdio stavove revizijskog suda odbivši ustavnu tužbu tužene banke protiv naprijed navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/18 od 19.03.2019. godine. Izneseni stav je potvrđen i novijom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u rješenju Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020. godine, gdje revizijski sud između ostalog obrazlaže: „..Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.“
10. Iz izjave tužitelja (list 124) proizlazi da je kredit podigao 2006. u svrhu kupnje vozila, za potrebe obitelji. Auto salon je imao suradnju sa PBZ te je to bio razlog zašto je odabrao banku tuženika. U salonu su mu rekli da je najpovoljnija valuta CHF a i sam se išao u banku informirati. Prilikom prvog informiranja o kreditu i uvjetima u banci su mu rekli da je najpovoljniji kredit u valuti CHF. Nije mogao izabrati drugu valutu, nije bilo mogućnosti pregovaranja, uvjeti kredita bili su takvi kakvi jesu, u banci ga nitko nije upozorio na rizik valutne klauzule. Potpisao je već unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu koji je bio tipski, bez mogućnosti mijenjanja. Plaćena je naknada za obradu kredita. Kredit je zatvarao tako da ga je otplatio. U vrijeme sklapanja ugovora kredita radio je u kafiću kao zaposlenik, nije bio privatni poduzetnik niti obrtnik. U banci mu nitko nije simulirao bilo kakav prikaz tečaja CHF u odnosu na kune. Nitko u banci niti u Auto salonu nije rekao da prilikom potpisivanja ugovora banka ima pravo jednostrano mijenjati visinu kamatne stope. Također, nitko mu nije rekao da bi tečaj CHF dramatično porastao, znao je da je ugovorio kredit s valutnom klauzulom. Da je znao ili mogao predvidjeti da bi se sve to događalo sa tečajem CHF ne bi uzeo kredit u toj valuti. Vjerovao je da je u onom trenutku banka ponudila najbolji proizvod na tržištu, valuta CHF je u to vrijeme bila novost na tržištu, o njoj ništa n ije znao, no banka ju je nudila kao sigurnu valutu.
10.1. Dakle, tužitelj je bio potrošač, jer nije bio poduzetnik niti obrtnik, dok se o ključnim odredbama ugovora o kreditu u pogledu valute, valutne klauzule i kamatne stope koja se jednostrano mogla mijenjati od strane banke, nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj nije imao mogućnost mijenjati ove odredbe, bile su jednostrane, a što tuženik nije niti osporio u ovom postupku sukladno čl. 81. st. 4. ZZP. Sporne odredbe čl. 2. točka 4 (valutna klauzula) Ugovora protivne su Direktivi 2014/17 EU parlamenta i vijeća, Direktivi 2008/48 EZ, Direktivi 93/13 EEZ, kao i Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16), jer se o ovoj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, i jer je nesumnjivo ista prouzrokovale neravnotežu između potrošača i trgovca.
10.2. Stoga je tužitelj kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na tuženika, te je pristao je na prethodno sastavljene odredbe ugovora bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredbi, dok nije valjano informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula niti je mogao imati potrebna znanja da rizik promjene tečaja CHF na tržištu sam predvidi ili prevenira, a nije mogao predvidjeti da će tečaj CHF porasti tako da je rata visina rate kredita od početka do krata otplatnog razdoblja uslijed promjene tečaja porasla gotovo duplo ( tužitelj se nije mogao sjetiti o kojim iznosima se radi). Tužitelj je u svom iskazu naveo da kredit ne bi uzimao da je mogao predvidjeti ovakav rast mjesečnog anuiteta, kako u pogledu enormnog povećanja valutnog tečaja CHF tako i u pogledu kamatne stope, što sud prihvaća kao životno i logično.
11.Teret dokaza o ovim okolnostima leži na tuženiku, pa kako tuženik ove navode nije valjano osporio, smatra se da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena (tako presuda osmog vijeća Suda Europske unije u presudi C-176/23, UG protiv SC Raiffeisen Bank SA od 30. svibnja 2024., te Sud Europske unije u presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., predmet ZB protiv Erste bank Hungary Zrt , dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, sukladno Direktivi 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude)).
11.1.Iz svega navedenog proizlazi da su bez pravnog učinka ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koju je tuženik kao jača ugovorna strana sam određivao, a time jednostrano i visinu obveze tužitelja, a što je sve protivno članku 395. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje: ZOO- a) koji ima za cilj zaštitu vrijednosti te podrazumijeva da niti jedna ugovorna strana nema utjecaja na izračun vrijednosti ugovorne obveze. Ovdje je tuženik imao direktan jednostrani utjecaj na obvezu tužitelja.
Visina
12. Odredbom čl. 1111. st.1. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.
12.1.Odredbom čl. 1111. st. 3. ZOO propisano je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
13.Obzirom da su odredba čl. 2. st .4. Ugovora o kreditu gdje se visina pojedinačne mjesečne rate kredita veže uz primjenu promjene tečaja valute za CHF u odnosu na kunu nepoštene i ništetne, a tuženik je kod obračuna otplatnih obroka primjenjivao te odredbe, tužitelj je zbog rasta tečaja CHF iznad tečaja važećeg na dan isplate kredita, od početka otplate kredita do dana otplate sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darfin d.o.o. Zagreb od 17. siječnja 2025. preplatio tuženiku iznos od 8.734,96 KN a što, zbrojeno prema pojedinačnim iznosima preplate obračunatim po fiksnom tečaju konverzije kune u euro (7,53450) sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22, 88/22), iznosi 1.159,32 EUR.
13.1.Sud prihvaća nalaz vještaka kao objektivan i stručan, u skladu s dokumentacijom u spisu, a na isti ni stranke nisu imale primjedbe.
14. Tuženik je dužan, sukladno članku čl. 323. st. 1. ZOO koja propisuje da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, u svezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a, tužitelju vratiti iznos od 1.159,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama teku od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, sve temeljem čl. 1115. ZOO, a u visini određenoj temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
15.1.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude, točka I.
16. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno visini predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT), vrijednosti boda od 2,00 EUR, pripada im pravo na naknadu troška koji se odnosi na: sastav tužbe 75 bodova. (Tbr. 7/1 OT), za sastav podneska od 27. 9. 2024. i 08. 05. 2026. za svaki iznos od 75 bodova (Tbr. 8/1 OT), za pristup ročištima 08.10.2024.,19.05.2026. i 19.9.2024. za svako 75 bodova (Tbr. 9/1 OT) ukupno 375 bodova odnosno 750 EUR uvećano za PDV od 25%, te uvećano za trošak vještačenja od 300 EUR, sveukupno 1.237,50 EUR.
16.1.Kamate na trošak određene su temeljem odredbe čl. 29. stavak 2. ZOO -a a teku od 9. rujna 2026. kao dana presuđenja do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.
16.2. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci presude, točka II.
U Samoboru, 9. rujna 2026.
Sudac:
Mirela Crnjak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se predaje ovom sudu a o istoj odlučuje Županijski sud.
RJ
DNA:
- tužitelj po pun.
- tuženik po pun.
Kal. 30 dana
