Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: Gž-576/2022-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-576/2022-2

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B., OIB , R., koju zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R. protiv tuženika A. o. d.d., OIB: , Z. kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj: Pn-92/2020-39 od 9. svibnja 2022., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tuženika se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci broj: Pn-92/2020-39 od 9. svibnja 2022., u pobijanom djelu točke I. izreke kojom je tužiteljici dosuđen iznos od 1.957,66 EUR (poviše nepobijanog iznosa od 1.061,78 EUR) i kojom su dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.986,26 EUR za razdoblje od 6. prosinca 2019. do 9. svibnja 2022. te u točki III. izreke (troškovi postupka),

 

a)     preinačuje

 

- u pobijanom dijelu točke I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku na ime neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 398,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2019. tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

- u pobijanom dijelu točke I. izreke presude kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na iznos od 962,24 EUR zakonske zatezne kamate za razdoblje od 6. prosinca 2019. do 9. veljače 2021. tako da se u tom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata odbija kao neosnovan.

 

- u točki III. izreke presude (troškovima postupka) tako da sad glasi:

 

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka iznos od 1.295,11 EUR, u roku od 15 dana."

 

b)     potvrđuje

 

- preostalom pobijanom dijelu točke I. izreke.

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 54,75 EUR u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj: Pn-92/2022-39 od 9. svibnja 2022. suđeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade štete iznos od 22.750,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6.12.2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za iznos naknade štete od 2.250,00 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 6.12.2019. do isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.787,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od presuđenja 9.5.2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

2. Tuženik je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu kojom pobija točku I. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojem je tužiteljici dosuđen iznos od 14.750,00 kn od čega je 14.500,00 kn dosuđeno na ime neimovinske štete, a 250,00 kn na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, te u dijelu kojem su dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 20.500,00 kn za razdoblje od 6. prosinca 2019. do 9. svibnja 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23-dalje: ZPP), a pobija i točku III. izreke prvostupanjske presude, odluku o troškovima, s prijedlogom da sud presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, koja joj je nastala uslijed štetnog događaja, za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

6: Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila, prijelom lijeve ključne kosti (klavikula) – sternalni dio (područje sternoclavikularnog zgloba – SC), udarac u područje glave sa krvnim podljevom lijevo frontalno, udarac u nos sa krvarenjem i udarac u područje trbuha ( abdomen ), koje predstavljaju obične teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela bolove jakog intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta oko 10-12 dana i lakog intenziteta 25-30 dana, trpjela je primarni strah jačeg intenziteta unutar 1 sata od ozljeđivanja, sekundarni srah jačeg intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 6-8 dana, te strah lakog intenziteta koji je trajao dulje vrijeme,

- da je tužiteljici trebala tuđa njega prva dva tjedna po 2 sata dnevno, a nakon toga još 3-4 tjedna od 4-5 sati tjedno,

- da je kod tužiteljice došlo do smanjenja životne aktivnosti od 5%,

- da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužiteljici nesporni iznos štete od 12.500,00 kn (neimovinska šteta 11.000,00 kn i tuđa pomoć i njega 1.500,00 kn).

 

7. Tužiteljica je u tužbi prvotno od tuženika zahtijevala 12.500,00 kn, ali je prije zaključenja prethodnog postupka podneskom od 9. veljače 2021. preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev tako da od tuženika konačno zahtjeva iznos 25.000,00 kn. Prilikom povećanja tužbenog zahtjeva tužiteljica se pozvala na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojim su promijenjeni Orijentacijski kriterije i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (nastavno: Orijentacijski kriteriji) na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

 

8. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljici na ime pretrpljene neimovinske štete pripada iznos od 33.500,00 kn, a na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 1.7500,00 kn, odnosno ukupno 35.250,00 kn. Budući je tuženik tužiteljici na ime pretrpljene štete već isplatio ukupno 12.500,00 kn, prvostupanjski sud je primjenjujući članke 1095, 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 22.750,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. prosinca 2019. (točka I. izreke), a odbio je preostali dio tužbenog zahtjev tužiteljice, odnosno zahtjev za isplatom iznosa od 2.250,00 kn kao neosnovan(točka II. izreke).

 

9. Ispitujući dalje pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti, a nije utvrdio da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izravno upućuje žalitelj koji navodi kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer prvostupanjski sud nije utvrdio težinu povrede prava tužiteljice niti težinu oštećenja njezinog tjelesnog i duševnog zdravlja budući na tu okolnost nije proveden niti jedan dokaz pa tako niti medicinsko vještačenje.

 

9.1. Takav žalbeni navod nije osnovan jer je u ovoj pravnoj stvari po suglasnom prijedlogu stranaka prvostupanjski sud proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Ž. C., spec. kirurške ortopedije, kako bi utvrdio koje povrede je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći, koje su posljedice zadobivenih ozljeda te je li postojala potreba za njegom tužiteljice odnosno za tuđom pomoći i njegom. Uz pomoć vještačkog nalaza i mišljenja te njegove dopune, prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi visina neimovinske štete.

 

10. Žalitelj dalje navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je visinu pravične novčane naknade dosudio po ranije postojećim vidovima nematerijalne štete (strah, bolovi, naruženje itd.) iz članka 200. ZOO/78, a ne po novoj koncepciji po kojoj oni predstavljaju samo kvalifikatorne okolnosti koje su, na temelju izričite zakonske odredbe iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a, od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade. Međutim, ovaj sud ne nalazi tu povredu jer je prvostupanjski sud jasno naveo koje je ozljede tužiteljica pretrpjela, te je vodio računa o težini povrede koju je zadobila i svim okolnostima predmetnog slučaja budući je naglasio da je tužiteljica osoba mlađe životne dobi, da je nesreća bila izrazito traumatična jer su se od siline udarca otvorili zračni jastuci na vozilu tužiteljice na kojem je nastala totalna šteta, te da se tužiteljica sa zadobivenim teškim tjelesnim ozljedama sama morala izvući iz vozila. Prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir i to da je tužiteljica po zanimanju frizerka koja ima vlastiti ima frizerski salon koja će zbog zbog trajnih posljedica u vidu ograničene pokretljivosti lijevog ramenog obruča trpjeti bolove prilikom podizanje desne ruke što će se posebno manifestirati prilikom dužeg obavljanja profesionalne djelatnosti te u zahtjevnijim aktivnostima u kućanstvu. S obzirom na navedeno jasno proizlazi kako je prvostupanjski sud visinu pravične novčane naknade koja tužiteljici pripada zbog povrede prava osobnosti utvrdio primjenom članka 1100. stavka 2. ZOO-a kojim je propisano kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

10.1. Osnovano žalitelj dovodi u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade. Primjenjujući članak 1100. stavak 1. i 2. i članak 1101. stavak 1. ZOO-a, kao i Orijentacijske kriterije, a na temelju provedenog medicinskog vještačenja kojim su utvrđene ozlijede koje je zadobila tužiteljica, jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te smanjenja životne aktivnosti, kao kvalifikatornih okolnosti, ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravična naknada u iznosu od 30.500,00 kn, a ne 33.500,00 kn koliko je prvostupanjski sud utvrdio. Ovo iz razloga što je tužiteljica zadobila prijelom lijeve ključne kosti bez pomaka te nije bilo potrebe za provođenjem fizikalne terapije izuzev kućnog razgibavanja, a da kod tužiteljice ipak nisu nastupile trajne psihičke posljedice koje bi bile vezane isključivo za prometnu nesreću zbog čega je iznos koji tužiteljici s osnova neimovinske štete pripada umanjen za 3.000.00 kn.

 

11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako satnica tuđe pomoći i njege nije niža od iznosa od 35,00 kn po satu te je i prema ocijeni ovog suda riječ o uobičajenoj cijeni u vrijeme kada je tuđa pomoć i njega pružana pa tužiteljici pored iznosa od 1.500,00 kn kojeg joj je tuženik isplatio u mirnom postupku pripada i iznos od 250,00 kn koji je dosuđen na ime imovinske štete tj. tuđe pomoći i njege.

 

12. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno prava kada je tužiteljici na cijeli dosuđeni iznos dosudio zakonske zatezne kamate od 6. prosinca 2019. Naime, tužiteljica je podneskom od 9. veljače 2021. povisila tužbeni zahtjev tako da je s osnova pretrpljene štete umjesto prvotnih 12.500,00 kn konačnim zahtjevom potraživala 25.000,00 pa je tuženik sukladno članku 12. stavku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., i 152/14.- dalje u tekstu: ZOOP) koji se primjenjuje u ovoj stvari kao lex specialis, u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni, a usvojeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva zbog čega je trebalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata za iznos od 7.250,00 kn, za razdoblje od 6. prosinca 2019. do 8. veljače 2021.

 

13. Osnovano tuženik dovodi u pitanje odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka. Naime, tužiteljici na ime naknade štete pripada 19.750,00 kn, a obzirom na konačno postavljeni zahtjev kojim je potraživao isplatu od 25.000,00 i vodeći računa o uspjehu u pogledu osnove i visine proizlazi kako je uspjeh tužiteljice 89,00% dok je uspjeh tuženika 11,00% iz čega proizlazi da je konačni uspjeh tužiteljice 78,00%. Tužiteljici na temelju članka 154. stavka 2. i 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/2022, 126/2022 dalje: Tarifa) pripada trošak za sastav tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 10. veljače 2021., 11. kolovoza 2021. i 28. listopada 2021. u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn po Tbr. 8/1, za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 15. travnja. 2021. u iznosu od 500,00 kn po Tbr. 9/2 i za zastupanje na ročištima glavne rasprave održanim 29. lipnja 2021. i 21. ožujka 2022. u ukupnom iznosu od 2.000,00 kn po Tbr. 9/1, a što ukupno iznosi 6.500,00 kn te uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 8.125,00 kn. Na taj iznosu potrebno je dodati i trošak pristojbe za tužbu u iznosu od 500,00 kn i za presudu u iznosu od 600,00 kn pa se dobije iznos od 9.225.00, a kad se taj iznos dovede u svezu s uspjehom tužiteljice od 78,00% dobije se iznos od 7.195,50 kn. Na taj iznos potrebno je dodati trošak za provedeno medicinsko vještačenje u iznosu od ukupno 2.500,00 te trošak pribave medicinskog kartona u iznosu od 62,50 kn pa ukupni parnični trošak kojeg je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 9.758,00 kn. Pravilno žalitelj navodi kako tužiteljica u tužbi nije potraživala parnični trošak pa ovaj sud tužiteljici na temelju članka 151. stavak 3. ZPP-a nije dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka jer tužiteljica to tužbom nije zahtijevala.

 

14. Tuženik je uspio sa žalbom za 20% pa mu pripada trošak žalbenog postupka u tom omjeru, i to na ime troška žalbe u iznosu od 1.250,00 kn s pripadajućim PDV-om na temelju Tbr. 10. točke 1. Tarife u vezi s Tbr.42, te trošak sudske pristojbe u iznosu od 500,00 kn, a koliko iz spisa proizlazi da je plaćeno na ime pristojbe, odnosno sveukupno 412,50 kn (20% od 2.062,50 kn), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 166. stavka 2. ZPP-a

 

15. Novčani iznosi dosuđeni u izreci preračunati su u euro po tečaju od 7,53450 kn temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22 i 88/22).

 

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, i to pod točkom I. a) izreke temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a, a pod točkom I. b) izreke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 16. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Verica Perić Aračić, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu