Posl.br. K-563/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-

Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Marine Duković, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Anke Klunić i Vladimira Sinčića, kao članova vijeća, u kaznenom predmetu u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CV zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz čl. 249. st. 3. i 4. u vezi s čl.240. st.1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u ODO Pula- Pola broj K-DO-83/10 od 05. studenog 2010., s izmjenom na zapisniku od 22. travnja 2015. (list 408 spisa) i s izmjenom od 23. travnja 2015. (list 444 spisa), nakon javne rasprave održane 15. travnja 2026., u nazočnosti tužitelja, okrivljenika i branitelja okrivljenika, dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I)

Okrivljenik CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca C i majke U, rođen **.**.1962. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], sa završenim medicinskim fakultetom, zaposlen u Općoj bolnici Pula s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 2.500,00 Eura, oženjen, otac troje punoljetne djece, vojsku služio 1981. u Bileći i Delnicama, s činom potporučnika, vlasnik obiteljske kuće 200 m2 i stana u [adresa] od 60 m2, vlasnik automobila marke Renault Megane, proizveden 2005.

na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.: 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP)

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

dana 1. studenog 2007. u Puli, kao liječnik specijalista za ginekologiju i porodništvo u Općoj bolnici Pula, pri porodu porodilje UV kod koje su oko 13,00 sati postojali simptomi prijevremenog prsnuća vodenjaka, otvorenost ušća samo jedan prst, slabi trudovi, prisustvo mekonija u plodnoj vodi te silentan nereaktivan CTG zapis (silentni tip krivulje), smanjena amplituda oscilacija do pet otkucaja, š to su u svojoj ukupnosti znaci mekonijskog aspiracijskog sindroma, fetalne patnje i životne ugroženosti djeteta, iako svjestan da gore navedeni simptomi predstavljaju indikaciju da se porod odmah obavi carskim rezom, a da u protivnom može doći do smrti djeteta u utrobi majke, olako držeći da do štetnih posljedica neće doći, nastavio dalje porod nastojeći isti obaviti prirodnim putem u čemu nije uspio, pa je prekasno tek u 19,00 sati odlučio porod završiti carskim rezom što je i učinio, a kojom prilikom je u 19,25 sati zbog aspiracije mekonijske plodne vode i razvoja mekonijskog aspiracijskog sindroma rođeno mrtvo muško donešeno novorođenče,

dakle, da bi iz nehaja kao doktor medicine obavljajući svoju djelatnost propustio primijeniti mjere za zaštitu bolesnika prema pravilima medicinske struke i da bi primijenio očito nepodobno sredstvo ili način liječenja i uopće nesavjesno postupio, pa da je zbog toga prouzročio narušenje zdravlja neke osobe, a tim djelom je prouzročena smrt jedne osobe,

te da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz čl. 249. st. 3. i 4. u vezi s čl.240. st.1. i 3. KZ/97.

II) Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl.145.st.2. t.1.-5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u ODO Pula-Pola broj K-DO-83/10 od 05. studenog 2010., s izmjenom na zapisniku od 22. travnja 2015. (list 408 spisa) i s izmjenom od 23. travnja 2015. (list 444 spisa), tereti okrivljenika CV da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi nesavjesnim liječenjem iz čl. 249. st. 3. i 4. u vezi s čl.240. st.1. i 3. KZ/97.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je naveo da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku pročitani su, temeljem čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP iskazi svjedokinje UV sa zapisnika od 21. ožujka 2011. (list 213 -214 spisa) i sa zapisnika od 05. ožujka 2013. (list 239 spisa) te njezin iskaz sa zapisnika od 26. kolovoza 2020. (list 543 spisa) i svjedokinje CVF sa zapisnika od 21. ožujka 2011. (list 215-216 spisa) sa zapisnika od 05. ožujka 2013. (list 239 spisa) i sa zapisnika od 15. prosinca 2014. (list 361 spisa) te njezin iskaz sa zapisnika od 26. kolovoza 2020. (list 543-544 spisa), te iskaz svjedoka MV sa zapisnika od 26. kolovoza 2020. (list 544-545 spisa), iskaz vještaka dr. Aleksa Finderle sa zapisnika od 31. ožujka 2021. (list 578-580 spisa) te sa zapisnika od 14. siječnja 2015. (list 363-364 spisa), iskaz vještaka dr. LV sa zapisnika od 31. ožujka 2021. (list 580 – 581 spisa), iskaz svjedoka RV sa zapisnika od 31. ožujka 2021. (list 582 – 583 spisa), iskaz svjedoka ĆV sa zapisnika od 31. ožujka 2021. (list 584 spisa), iskazi vještaka FV i Marije Definis sa zapisnika od 21. veljače 2025. (list 635-640 spisa). Ispitani su radi usuglašavanja nalaza i mišljenja vještaci Snježana Škrablin-Kučić, ČV, Marija Definis, FV i Aleks Finderle.

3.1. Dalje su pročitani: anonimna prijava (list 4-5 spisa), posebno izvješće (list 6 spisa), dopis Općinskog suda (list 9-12 spisa), trudnička knjižica (list 13-24 spisa), otpusno pismo (list 25 spisa), potvrda (list 26 spisa), evidencija oboljenja (list 34-74 spisa), povijest bolesti (list 86-128 spisa), nalaz Hrvatske strukovne udruge, eksperata i sudskih vještaka (list 132-135 spisa), posebno izvješće (list 142-147 spisa), nalaz i mišljenje sudskomedicinskih vještaka od 17. kolovoza 2010. (list 174 -178 spisa), dopis OB Pula od 11. prosinca 1998. (list 204-208 spisa), povijest bolesti-omot (list 231 spisa), iskaz vještaka ČV i vještaka Josipa Škavića sa zapisnika od 29. svibnja 2013 (list 244-247 spisa), dopis dr. Aleksa Finderlea (list 248-249 spisa), iskazi vještaka Škavića i ČV od 7. listopada 2014. (list 310 -313 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje Snježane Škrablin-Kučić od 12. ožujka 2015. (list 375-378 spisa), iskaz vještakinje Snježane Škrablin-Kučić od 14. travnja 2015. (list 392-394 spisa), podnesak oštećenika (list 512 spisa), zapisnik OB Pula (list 547 -548 spisa), nalaz i mišljenje od 9. svibnja 2024. – Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu (list 596-606 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 165 spisa). Na kraju je okrivljenik iznio svoju obranu te sud pročitani zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 2. travnja 2010. (list 153-155 spisa) i obrana sa zapisnika od 22. travnja 2015. (list 405- 407 spisa)

4. Okrivlejnik je u obrani naveo kako su vještaci u ovom postupku u bitnome potvrdili njegovu obranu. Sam navodi da je liječnik, da je vodio porod pacijentice UV, a u čemu mu je asistirala dr. SV. Pacijentica DV javila se je dana 01. studenog 2007. godine, u 40 -om tjednu trudnoće, u Djelatnost za ginekologiju i porodništvo Opće bolnice Pula, zbog prijevremenog prsnuća vodenjaka. Pregledala ju je dr. SV oko 10,00 sati, te je uputila u rađaonicu gdje je započet uobičajen nadzor porođaja putem kardiotopografije (registracija srčanih otkucaja ploda i trudova majke). Period između pregleda i ulaska u rađaonicu iskorišten je za prikupljanje administrativnih podataka i pripremu rodilje za porođaj, time da je ona čitavo vrijeme bila pod nadzorom medicinskog osoblja. Registracija srčanih otkucaja započela je u 12,30 sati i u cijelom tom razdoblju nije bilo ničega što bi ukazivalo na odstupanja od normalnog tijeka porođaja. Budući da kod rodilje nisu registrirani značajniji trudovi, dr. SV je ponovila pregled i utvrdila da u plodnoj vodi postoje čestice mekonija (sadržaj crijeva ploda), te me o tome obavijestila oko 13,00 sati. Nakon poziva, nešto iza 13 sati, odmah sam došao do pacijentice i učinio klinički pregled te analizirao kardiotopografski nalaz, koji je bio uredan, tj. frekvencija srčane akcije i njezine varijacije bile su unutar normalne vrijednosti, te nije bilo ni trajnog ni povremenog usporavanja srčane aktivnosti. U nastavku porođaj smo vodili ekspetativno (uobičajeno uz nadzor) kliničkim pregledima i kontinuiranom kardiotopografijom. S obzirom da porod nije napredovao, odlučio sam učiniti i pregled ultrazvukom, te obojenim doplerom, budući da su te metode preciznije u nekim stanjima trudnoće. Utvrdio sam da je plod normalne veličine, te da nema vidljivih anomalija. Količina plodne vode bila je normalna, a protok krvi u pupčanoj arteriji i moždanoj cirkulaciji bio je normalan, što sve nije ukazivalo na fetalnu patnju, odnosno nedostatak kisika kod djeteta. Dakle, kada su učinjeni ti standardni pregledi, nešto iz 17,00 sati, u porodu UV nije bilo nikakvih pokazatelja koji bi upućivali na to da porod treba odmah završiti carskim rezom. Nakon ultrazvučnog pregleda, nastavljen je intenzivni nadzor majke ploda. U trenutku kada su se u kardiotopografskom zapisu pojavila odstupanja, a to je bilo u razdoblju od 18,40 do 19,00 sati, kojih do tada nije bilo (patološke deceleracije odnosno periodična usporavanja srčane aktivnosti fetusa), istog je trenutka indiciran carski rez koji je odmah i učinjen u najkraćem mogućem roku. U toku intervencije carskog reza, porođen je dijete bez srčane akcije, koje nije reagiralo na mjere reanimacije. Kasnijom obdukcijom ploda, utvrđen je mekonijalni aspiracijski sindrom kao uzrok smrti. Sam je porođaj vođen sukladno pravilima struke, koja nalažu kontinuirani nadzor u slučaju prisustva mekonijalne plodne vode te intervenciju carskim rezom kod pojave patoloških usporavanja u kardiotopografskom zapisu. Rodilja je tokom cijelog porođaja bila pod stalnim nadzorom primalja i liječnika, a učinjene su sve dijagnostičke procedure nadzora fetusa kojima raspolažemo. Carski rez poduzet je u trenutku kada je utvrđen rizik komplikacija za dijete koji nadilazi opasnosti kojima je izložena majka u operaciji carskog reza. Naime, rizici komplikacija koji uključuje i smrtni ishod rodilje, 10 su puta veći u porođaju carskim rezom nego u vaginalnom porođaju. Iz tog je razloga, ovaj porođaj unatoč prisustvu mekonijalne plodne vode, dovršen carskim rezom tek u trenutku kada su se kardiotopografskom zapisu pojavili znakovi koji nedvojbeno ukazuju na fetalnu patnju, a to su patološke deceleracije. Naime, na temelju zabilježenih kardiotopografskih krivulja nije bilo moguće ranije posumnjati na razvoj fetalne acidoze, pa nije bilo niti osnova za donošenje odluke o ranijem dovršetku poroda, tim više što je ultrazvučni pregled u 17,00 sati utvrdio normalne protoke krvi u pupčanoj arteriji i moždanoj cirkulaciji. Trenutak donošenja odluke o dovršenju poroda carskim rezom, sukladan je opće prihvaćenim stavovima u suvremenoj opstetriciji- porodništvu. Vidio sam neka vještačenja iz parničnog postupka koje se tiču ovog porođaja, u kojima sam za procjenu kariotopografskog nalaza koristila pogrešna metoda, a to je "ficherov indeks". Radi se o načinu bodovanja kardiotopografskog zapisa koji se ne bi trebao primjenjivati u porođaju, već samo tijekom trudnoće. Nadalje, spominje se reaktivnost fetusa koja također nije mjerodavna u ovom slučaju jer čak 50% fetusa tijekom porođaja ima ne reaktivan kardiotopografski zapis. Osobito nije točno da je kardiotopografski zapis kod dolaska u rađaonicu bio silentan, odnosno da su varijacije srčanih otkucaja bile manje od 5 otkucaja, budući da je iz krivulja bilo jasno vidljivo da su te varijacije od 5 do 15 otkucaja, dakle spadaju unutar normalnih vrijednosti. Izbacivanje mekonija tijekom porođaja, u velikoj većini slučajeva nema prognostički značaj za razvoj asfikisije (nedostatak kisika) ploda. Današnjim metodama praćenja i nadzora fetusa u porođaju, nismo u mogućnosti predvidjeti koje će dijete aspirirati mekonij ili je već u trudnoći aspiriralo mekonij, te razviti mekonijski aspiracijski sindrom, te nemamo metoda kojima bi to prevenirali. Stoga se u ovom slučaju nikako ne radi o njegovoj liječničkoj pogrešci, odnosno nesavjesnom postupanju, već je smrtni ishod novorođenčeta rezultat teške porođajne komplikacije, koju nije bilo moguće predvidjeti. Posebno ističe da je neprihvatljivo (laičko) stajalište o zakašnjenju sa izvođenjem carskog reza. Naime, carski rez za koji je DV uredno dala pismeni pristanak, u suštini predstavlja operativnu intervenciju, koja se primjenjuje kada se ne može na siguran način izvesti vaginalni porod. Napominje da nije točan navod da je pokušavao izvesti vaginalni porod, u čemu nije uspio, jer glavica djeteta tokom cijelog tijeka porođaja, u konkretnom slučaju, nije niti ulazila u porođajni kanal, a porođaj nije niti mehanički niti lijekovima forsiran da bi se to postiglo. Dakle, carski rez je u ovom slučaju predstavljao nuždu koja se poduzima kada rizici nastavka porođaja značajno nadilaze rizike operativne intervencije. Kao i svaka intervencija, carski rez nosi ozbiljne rizike, osobito za majku, a primjena opće anestezije i samo operativnog pristupa ima rizike i za dijete. Nadalje, carski rez nije nikako stvar dobre volje liječnika, već pitanje procijene rizika o kojima je ovdje bilo riječi. Poznato je da se teška porođajna komplikacija mekonijskog aspiracijskog sindroma koja blokira disanje fetusa, a time i zaustavlja rad srca, nerijetko javlja i pored toga što se porođaj obavi carskim rezom. Materija o kojoj iznosi svoju obranu, a koja se velikim dijelom zasniva na stručnim aspektima, čak ni u medicinskoj teoriji, nema jasno utvrđene smjernice glede postupanja samih liječnika, niti je u konkretnim slučajevima moguće propisati vrijeme koje je potrebno za odnošenje odluka. Ona je podložna subjektivnim, kliničkim procjenama liječnika, naravno sve u okvirima pravila struke. Dakle, u ovom opisanom postupanju u konkretnom slučaju, naglašava slijedeće. Prvo, u konkretnom slučaju, primijenio je mjere za zaštitu konkretne rodilje, prema pravilima medicinske struke. Nadalje, nije primijetio očito nepodobna sredstva ili način liječenja. I treće, nije kao liječnik, uopće nesavjesno postupao, već je osigurao intenzivan nadzor, primjenu svih dijagnostičkih sredstava i konačno intervenciju carskim rezom onog momenta kada je to bilo nužno. Da se tu ne može govoriti o navodno gruboj povredi profesionalnih pravila postupanja, a koja bi navodna povreda imala za posljedicu smrt djeteta. Da konkretno nije bilo nikakve, a kamoli grube povrede profesionalnih pravila postupanja, tj. onog na Zakonu potrebnog znatnog, evidentnog i očitog, na prvi pogled uočljivog odstupanja od priznatih pravila znanosti i struke. Smrt djeteta da je rezultat teške porođajne komplikacije.

4.1. Dodaje da u tijeku izvođenja carskog reza i dijete je izloženo određenim rizicima, koji su posljedica djelovan ja opće anestezije, ali i same operativne procedure. Iz tih razloga, respiratorne poteškoće mogu se pojaviti ili se postojeći problemi mogu pojačati i zbog same procedure carskog reza. Napominje da je neposredno pred intervenciju carskim rezom, kardiotopografski zapis registrirao otkucaje srca djeteta koji su po prvi puta na kratko pali ispod normalnih, što je ujedno bio i razlog za intervenciju. Vodeći razlog za intervenciju carskim rezom bila su patološka usporavanja srčane aktivnosti fetusa, a uz to od značaja je bila i mekonijalna plodna voda i činjenica da zbog slabih trudova, porođaj nije napredovao.

4.2. Okolnosti utvrđene u 13,00 sati da su iziskivale kontinuirani nadzor u uvjetima intenzivne njege koju imaju u rađaonici. Dakle sama činjenica da kod rodilje otječe plodna voda, a osobito to što su u plodnoj vodi zamijećene čestice mekonija, zahtijevao postupak intenzivnog nadzora. Standardno to je kardiotopografija, a iznimno kao u ovom slučaju, nakon određenog vremena tijekom kojega nije došlo do promjena, primjenjuje se i ultrazvučni pregled. To je važno zbog toga što valja isključiti neke bolesti fetusa, kao npr. malformacije, ili insuficijenciju posteljice ili zastoj u rastu fetusa, koje bi mogle utjecati na odluke o načinu dovršenja trudnoće.

4.3. Po njemu dostupnoj dokumentaciji radilo se o urednoj trudnoći kod koje liječnici nisu utvrdili nikakve rizične ili patološke elemente. Kao prvo, dr. HV koja je vodila trudnoću u medicinsku dokumentaciju nije uvela nikakve sumnje da nešto nije u redu, pa tako niti da su „srčani otkucaji slabiji“. To što je prije porođaja upućena pacijentica radi daljnjih kontrola u polikliniku rodilišta ne znači samo po sebi da je na nešto doktorica sumnjala budući da je praksa u našoj regiji da se sve trudnice nekoliko tjedana prije porođaja upućuju u rodilište radi pregleda u terminskoj trudnoći. Da je doktorica HV u svojoj ambulanti utvrdila da su, kako kaže pacijentica, u CTG nalazu „srčani otkucaji slabiji“, ona bi sigurno pacijenticu nama uputila uz odgovarajuću dijagnozu i priloženi nalaz. Nadalje, pregledima koji su učinili njegovi kolege u njihovoj poliklinici, a koji su prethodili samom porođaju, nije utvrđeno nikakvih sumnji u potpuno normalnu trudnoću, a to su potvrdila i sva do sada provedena vještačenja, osim nalaza prof. Škrablin koja je dva od tri CTG nalaza ocijenila prepatološkim, dakle takv im koji bi trebao potaknuti liječnike da učine dodatne pretrage kojima bi se potvrdilo da nešto eventualno nije u redu. Praksa je u našoj ustanovi da se takve situacije rješavaju hospitalizacijom na Odjelu patologije trudnoće, što bi njegovi kolege sigurno učinili da su CTG nalaze procijenili kao prepatološke. Tu možda najbolje dolazi do izražaja koliko je procjena CTG nalaza, pored toga što za nju postoje određene smjernice, u suštini stvar subjektivne procjene liječnika. Nadalje, dr. SV koja je obavila pregled, razgovarala s pacijenticom i pregledala medicinsku dokumentaciju koju je pacijentica donijela sa sobom također nije uočila ništa što bi upućivalo da bi ovaj porođaj iz uredne trudnoće kod zdrave žene koja je već jedanput uredno rodila zdravo dijete trebao biti imalo rizičan, niti ju je sama pacijentica na to upozorila. Pojava mekonija u 13h kada je preuzeo vođenje tog porođaja nije bila ništa neuobičajeno (i vještaci navode da se on javlja u velikom broju porođaja i da rijetko pravi bilo kakve probleme). Dakle , u tim i takvim okolnostima procijenio je da nema razloga za intervenciju te da je potrebno pažljivo i kontinuirano nadzirati stanje pacijentice i otkucaje srca fetusa kardiotokografijom, što je i učinjeno, a podaci o kliničkim pregledima i tijeku porođaja zabilježeni su u dokumentu koji se zove Partogram i koji se nalazi u spisu.

4.4. U nastavku je provođen uobičajen intenzivan nadzor majke i ploda tijekom kojega je CTG zapis bio uredne temeljne frekvencije, bez patoloških deceleracija, sužene undulacije od 5 do 10 otkucaja, koja prema aktualnim smjernicama uopće ne spada u patološki nalaz. Stoga ništa nije ukazivalo da se u ovakvoj situaciji mora učiniti carski rez, kao što to tvrde neki od stručnjaka koji su godinama poslije analizirali medicinsku dokumentaciju, već je to upućivalo na oprez i pažljivi nadzor što smo i učinili. Kao prvo, želim naglasiti, a na to su ukazali i vještaci, kako je u analizi CTG nalaza, 90% sive zone gdje su zapisi u tumačenju kojih se eksperti ne slažu i da je tako svugdje u svijetu, zato da je ovo medicina, a ne matematika. U svim do sada provedenim vještačenjima i stručnim mišljenjima o ovom slučaju očito je kako se isti CTG nalazi mogu različito tumačiti od različitih osoba te se u takvim slučajevima radi o nečijoj subjektivnoj procjeni, što je jedan problem struke. Nadalje, znanstveno je potvrđena činjenica kako na rezultat tumačenja CTG nalaza može uvelike utjecati poznavanje ishoda porođaja, što potvrđuje poslovicu kako je lako poslije bitke biti general. Stoga držim da nikako ne stoje tvrdnja da se carski rez morao učiniti ranije negoli je on učinjen. Točno je da se on mogao ranije učiniti, pogotovo sada kada znamo ishod, ali pri donošenju odluke u ovom i svim drugim slučajevima da se uvijek rukovodio temeljnim medicinskim načelom „Primum non nocere“ po kojemu jedna velika i za majku svakako teška operacija mora imati čvrsto utemeljene prednosti za fetus i majku koji nadilaze rizike same operacije. U traganju za takvim razlozima učinio je i pregled ultrazvukom i kolor doplerom kojim je utvrdio da je plod normalne veličine i uredne građe te da su protoci krvi u fetalnim krvnim žilama uredni. Pokretljivost fetusa u porodu često je smanjena i ne smatra se patološkim nalazom. Nalaz kolor doppler ultrazvuka ukazivao je na normalnu cirkulaciju, a u okolnostima kada u CTG zapisu nema patoloških deceleracija, ništa nije upućivalo da se mora učiniti carski rez. I prof. Škrablin u svome iskazu slaže se s tvrdnjom kako u tom trenutku „ima puno objektivnih razloga zbog kojih je jasno zašto oni nisu tada reagirali odnosno zašto su se odlučili još pričekati sa carskim rezom“. Međutim, kada je CTG zapis u periodu od 18,40 do 19,00 sati zabilježio patološke deceleracije kojih do tada nije bilo, istog je trenutka indiciran i učinjen carski rez.

4.5. Kao uzrok smrti novorođenčeta patolog je utvrdio mekonijalni aspiracijski sindrom koji se, to tvrde svi vještaci, ne može ni prevenirati ni spriječiti. To znači kako bi ishod porođaja carskim rezom da je on poduzet već u 13h kada je zabilježena pojava mekonija ili bilo kada kasnije mogao biti isti, bez obzira na vrijeme kada je učinjen. Na osnovu mišljenja vještaka jasno je kako se tijekom porođaja uopće ne može utvrditi postojanje mekonijskog aspiracijskog sindroma. Vještakinja Škrablin ide i korak dalje te upozorava kako „mi ne znamo što je bilo u ovoj situaciji, ovo je strašno rijetko što se desilo u ovom slučaju i to je jedna olakotna okolnost jer je bila riječ o zdravoj trudnoći, drugoj trudnoći osobe, dijete je bilo dobro uhranjeno te se nešto desilo, ali mi ni sada ne znamo što je bilo, a niti će se to ikad znati. Ona kaže i kako nema nekih čvrstih termina kada je trebalo u konačnici obaviti carski rez, radi se o tome da se to procjenjuje od strane liječnika koji se prilikom određivanja optimalnog trenutka kada se takav zahvat mora učiniti rukovodi temeljem dostupnih nalaza.

4.6. Što se tiče načina vođenja porođaja i pravila struke koja se često spominju u ovom predmetu naglašava kako u Hrvatskoj nema pisanih pravila ili smjernica kojih bi se liječnici trebali držati prilikom donošenja odluka u konkretnim situacijama niti je propisano vrijeme za donošenje odluka. Postoje opće prihvaćena pravila za tipične situacije, međutim u okolnostima koje odstupaju od uobičajenih, a to ovaj slučaj svakako je, liječnici se u svom postupanju rukovode i do neke mjere subjektivnim procjenama i sve se prepušta iskustvu opstetričara koji vodi porođaj. To objašnjava zašto neki stručnjaci drže kako je njegovo postupanje bilo u okvirima pravila struke, a neki ne. Njegovo je postupanje, u ovom i drugim sličnim slučajevima zasnovano na osobnom iskustvu i edukaciji koju je prošao i u tom pogledu napom inje dvije bitne stvari. Kao prvo, u devedesetim godinama osobno je svjedočio smrti četiri žene u pulskom rodilištu nakon carskog reza zbog vaskularnih komplikacija koje se nisu dale ni predvidjeti ni spriječiti. Stoga se kao liječnik i rukovoditelj rodilišta uvijek zalagao da za tu, potencijalno smrtonosnu operaciju, postoje valjani, čvrsto utemeljeni razlozi te s velikim zadovoljstvom ističe da unazad petnaest godina zahvaljujući takvom pristupu i naprednim tehnikama operacija i anestezije u ovom rodilištu nije zabilježena niti jedna smrt rodilje.

4.7. Budući da u Hrvatskoj ne postoje pisane smjernice (upute) za postupanje u porođaju i očitavanje kardiotokografskog zapisa koji je ključan u takvim situacijama, da sam se rukovodio stručnim preporukama Američkog društva ginekologa i opstetričara i to zato jer prakticiraju vrhunsku medicinu i jer je neko vrijeme boravio na edukaciji u jednoj njihovoj bolnici.

4.8. Ključno pitanje u ovom slučaju je da li je CTG bio silentan, patološki (ispod 5 otkucaja) ili suženo undulatoran, dakle fiziološki. U uputama stoji sljedeće:

Varijabilnost se vizualno mjeri kao amplituda od vrha do dna oscilacija krivulje u jednoj minuti i izražava u frekvenciji otkucaja (tablica 1 priloga). Nema potrebe praviti razliku između kratkoročne i dugoročne varijabilnosti jer je u kliničkoj praksi one vizualno prepoznaju kao cjelina. Naime, za analizu kratkoročnih oscilacija bilo bi nužno koristit i povećalo, što se u praksi ne čini. Stoga se definicija varijabilnosti zasniva na amplitudi kompleksa krivulje koja se u ovom slučaju kretala značajno iznad 5 otkucaja. Na osnovu tih uputa on je tada, ali i danas, posve uvjeren da je CTG zapis kod dolaska u rodilište bio suženo undulatoran (5 do 10 otkucaja), dakle, kažu to smjernice ACOG-a, uredan, a nikako silentan (ispod 5 otkucaja) jer tada oscilacije (razlike između najviše i najniže točke) unutar 10 minuta ne bi izlazile izvan okvira dvije horizontalne crte CTG zapisa, što ovdje nikako nije slučaj.

4.9. Nadalje, vještaci točno navode da je CTG bio nereaktivan (da nije bilo akceleracija srčane akcije. Međutim upute ACOG-a navode sljedeće: Prisutnost akceleracija (bilo spontanih, bilo induciranih) vjerodostojno predviđa odsutnost metaboličke acidoze. Međutim, navodi se dalje, izostanak akceleracija (tzv. nereaktivan ctg) nema prediktivnu vrijednost u procjeni fetalne acidoze. Naime, i otprije je poznato je da se u gotovo 50% kardiotokografskih zapisa tijekom porođaja ne pojavljuju akceleracije. No, kada bismo i prihvatili da je varijabilnost kardiotokografskog zapisa u porođaju UV bila manja od uobičajene, važno je napomenuti da odsutnost akceleracija i observacija smanjene varijabilnosti same po sebi nisu vjerodostojan prediktor prisutnosti fetalne hipoksemije i metaboličke acidoze već ih se treba smatrati suspektnima (tablica 1 priloga), dakle takvima koji zahtijevaju kontinuirano praćenje, evaluaciju i reevaluaciju, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

4.10. I u ovim uputama posebno je naglašeno kako u retrospektivnim analizama poznavanje ishoda trudnoće može značajno utjecati na dojam ispitivača o zapisu, poglavito u slučaju kada njegova kvaliteta nije dobra, a takav je upravo ovaj slučaj budući da je zapis izblijedio uslijed vremena. U slučajevima nepovoljnog perinatalnog ishoda vjerojatnije je da će ispitivač utvrditi znakove fetalne hipoksije i kritizirati obstetrički postupak, negoli je to onda kada je ishod dobar, premda se radi o istom zapisu. Iz toga proizlazi znanstveno potvrđena činjenica da reinterpretacija kardiotokografskog zapisa kada je ispitivaču poznat neonatalni ishod može biti nevjerodostojna.

4.11. Ponovo naglašava da su tijekom porođaja o kojemu je riječ koristili sve metode antenatalnog nadzora ploda kojima raspolažu. Na žalost, mekonijalni aspiracijski sindrom današnjim metodama nadzora nije moguće ni prevenirati niti spriječiti. Budući da naše rodilište ne raspolaže fetalnom pehametrijom kojom bi točno utvrdili acidobazni status fetusa, učinjen je kolor dopler ultrazvuk koji je pokazao uredne vrijednosti u pupčanoj i moždanoj cirkulaciji. Osim toga, isključili su druge abnormalnosti zastoj rasta fetusa, srčanu grešku, anomaliju mozga itd.) čije bi otkrivanje utjecalo na odluke o tijeku porođaja. Nakon UZV pregleda koji je učinjen u 17 sati rodilju su i dalje intenzivno pratili, što je nakon analize svih parametara rezultiralo u konačnici i donošenjem odluke o dovršenju porođaja carskim rezom.

4.12. Stoga nikako ne stoji tvrdnja da su postupali nesavjesno jer je tijekom cijelog porođaja rodilja bila pod neposrednim nadzorom osoblja, a stanje fetusa praćeno je kontinuiranom kardiotokografijom što predstavlja postupak koji preporučaju smjernice ACOG-a kada u porođaju postoje rizični faktori. Isto tako nije točan zaključak o nepodesnoj metodi liječenja jer je nakon procjene stanja fetusa učinjen i carski rez. Sporno je jedino vrijeme njegove primjene, no na konačnu odluku uvelike je, budući da rađaonica ne raspolaže fetalnom pehametrijom i koju uostalom ni ne radi većina rodilišta u Hrvatskoj, utjecala uredna biometrija i fetalni protok krvi u ultrazvučnom nalazu koji je učinjen u 17h. Danas je, nakon poznatog ishoda, očito kako je kod fetusa postojao manjak kisika koji je trajao duže vrijeme, međutim, kako kaže docent Finderle, on nije ostavio uobičajeno jasne tragove na CTG zapisu da bi takav zapis jasno i nedvojbeno ukazivao na tu hipoksiju, a to su kasne deceleracije (tzv. DIP II). Njih u CTG zapisu istina vidi prof. Škrablin, ali je takav nalaz u suprotnosti s onim prof. ČV koji nalazi DIP I koji ne predstavlja patološki tip deceleracija, dok drugi vještaci čak ni ne vide deceleracije sve do pred sam kraj porođaja i tu su, naime, potpuno u pravu. Naime, da bi nešto proglasili tzv. kasnom deceleracijom (DIP II prema staroj nomenklaturu) po uputama ACOG-a mora se raditi o postupnom usporavanju srčane frekvencije u trajanju od najmanje 30s i to nakon truda, što u ovom CTG zapisu nije zabilježeno. Tek pri kraju zapisa pojavile su se deceleracije koje su CTG zapis prema kriterijima ACOG-a postavile u III skupinu i u postojećim okolnostima indicirale carski rez. Različiti načini u očitavanju CTG zapisa ovog porođaja, i to sve odreda istaknutih stručnjaka u ovom području, zorno pokazuje koliko subjektivna može biti ta analiza. Uostalom, u uvodnom dijelu smjernica ACOG-a, a i kasnije u zaključcima, jasno se ističe kako unatoč čestom korištenju, nedostaci CTG-a uključuju slabu pouzdanost interpretacije od više ocjenjivača, nesigurnu efikasnost i visok postotak lažno pozitivnih CTG-a. Može li se stoga u takvim okolnostima očekivati od jednog liječnika koji ima na raspolaganju ograničeno vrijeme da apsolutno točno obavi procjenu stanja fetusa, pogotovo kada mu nisu na raspolaganju druge metode osim subjektivnih? Posebno bih još jedanput istaknuo da je carski rez veći rizik za trudnicu od vaginalnog poroda, da u posljednje vrijeme njegov postotak ubrzano raste (prof. ČV u svom rodilištu radi ga u čak 70% porođaja!), ali to nije u relaciji sa objektivnim medicinskim situacijama ni koristima za majke i djecu budući da se neki nepovoljni ishodi, a takav je i ovaj, jednostavno ne može ni prevenirati ni spriječiti, čak i u okolnostima da svakoj ženi naprave carski rez već kod dolaska u rađaonicu.

4.13. Zaključno, da u ovom slučaju nije primijenio nikakvo nepodesno sredstvo ili način liječenja, te da kao liječnik nije nesavjesno postupao. Upravo suprotno, tvrdi kako je prilikom porođaja primijenio sve njemu dostupne dijagnostičke metode, da je pri tome koristio suvremene znanstvene spoznaje i aktualne stručne preporuke na osnovu kojih je u konačnici posumnjao na postojanje fetalne hipoksije i zbog toga obavio intervenciju carskim rezom. To što rezultat ovog porođaja nije bilo uspješan za dijete, u to je posve uvjeren, nije posljedica vremena kada je obavljen carski rez već teške i nepredvidive komplikacije čiju pravu prirodu na osnovu postojećih znanja medicinske struke nije moguće odrediti, niti ju je moguće izbjeći izvođenjem carskog reza.

5. U ovom predmetu nije sporno da je okrivljenik dana 01. studenog 2007. godine u [adresa], kao liječnik specijalista za ginekologiju i porodništvo u Općoj bolnici Pula bio angažiran pri porodu porodilje UV. Tako i sam okrivljenik u svojoj obrani navodi kako nije sporno da je on bio liječnik koji je vodio porod pacijentice UV.

5.1. Nadalje, nije sporno ni to da je okrivljenik oko 19,00 sati donio odluku da se porod završi carskim rezom što je potom i učinjeno, i da je potom u 19,25 sati rođeno mrtvo muško donešeno novorođenče koje je preminulo zbog aspiracije mekonijske plodne vode i razvoja mekonijskog aspiracijskog sindroma. Tako okrivljenik sam navodi da u trenutku kada su se u kardiotokografskom zapisu pojavila odstupanja, a to je bilo u razdoblju od 18,40 do 19,00 sati, istog je trenutka iniciran carski rez koji je odmah i učinjen u najkraćem mogućem roku, te da je u toku intervencije carskog reza porođeno dijete bez srčane akcije koje nije reagiralo na mjere reanimacije, da je kasnijom obdukcijom ploda utvrđen mekonijalni aspiracijski sindrom kao uzrok smrti.

6. Sporno je da li je okrivljenik inkriminiranom prilikom primijenio očito nepodoban način liječenja, odnosno da li je nesavjesno postupao, odnosno prekasno poduzeo carski rez, a što je dovelo do smrti djeteta.

7. Vještak prof. dr. ČV vezano za simptome koji su kod UV indicirali da se porod dovrši carskim rezom iskazuje da je UV primljena u rodilište Opću bolnicu Pula na dana termina 01. studenog 2007. godine u 10,00 sati radi curenja plodne vode od 08,00 sati. Kod prijema genitalni nalaz cerviks 2/3 članka prsta dug prohodak za prst do glavice, curi bistro mliječna plodna voda u dokumentaciji nema primjerenog CTG zapisa. Prvi puta snimljen CTG zapis u 12,30 sati kada se uočava silentni tip oscilacija što znači da amplituda oscilacija ispod 5 otkucaja ascilentni tip spada u patološki CTG zapis. U 13,00 sati se uočava pojava mekonijalne plodne vode dakle 05,00 sati nakon početka poroda silentan CTG zapis i mekonijalna plodna voda ukazuju na početnu fetalnu patnju. U 14,50 sati čini se amniotomija skidaju se oplodni ovoji s obzirom da je prethodno curila voda od 08,00 sati iza tog zahvata u CTG zapisu u dva navrata tip 1 do 100, a sve vrijeme CTG zapis silentan. U 16,40 sati regularni trudovi do 80, mekonijalna plodna voda i silentan CTG zapis. U 17,02 sati na UZV se uočavaju reducirani fetalni pokreti, a uredan protok u arteriji cerebri mediji i arteriji umbilikalis dolazi do ponovnog pogoršanja CTG zapisa u 17,40 sati koji je silentan povremene deceleracije do 100, ali bez mogućnosti analize na trudove jer nisu bilježeni. U intervalu od 13,00 sati do 17,40 sati dolazi do evidentnog pogoršanja fetalne patnje bez progresije poroda, a s obzirom na uredan protok u arteriji cerebri mediji tada je najkasnije trebalo porod završiti carskim rezom. Dakle u 13,00 pa do 17,02 sati postojala je relativna indikacija za carski rez, a od 17,02 sati do 17,40 apsolutna radi pogoršanja CTG zapisa reduciranih fetalnih pokreta, a bez progresije poroda s mekonijalnom plodnom vodom i cijelo vrijeme od 13,00 sati silentim CTG zapisom. Na upit do koje povrede je došlo u ovom liječenju iskazuje da teška acidoza predstavlja osobito teško oštećenje zdravlja, a time i osobito tešku tjelesnu ozljedu. Na upit branitelja odvjetnika Jelušića vještak prof. dr. ČV navodi da kada mu se predočava nalaz i mišljenje vještaka Aleksa Finderlea, pa na upit da li taj nalaz i mišljenje utječe na njihov zaključak, iskazuje da ne utječe, to je pisano općenito, a ne što se tiče konkretnog poroda UV. Doista stoji da se aspiracijski mekonijski sidrom nekad teško dijagnosticira, ali u konkretnom slučaju od 13.00 sati su postojali elementi da se posumnja na njega i postupi po pravilima struke.

7.1. Na upit okrivljenika prof. dr ČV odgovara u kojoj mjeri mogu biti sigurni da se radi o fetalnoj acidozi temeljem CTG nalaza i kliničkog pregleda, a kada nema mogućnost učinak PH metrije na osnovu kliničkog pregleda i CTG zapisa se ne može postaviti dijagnoza fetalne acidoze međutim produljen porod sa gustom mekonalijanom plodnom codom i promjenama u CTG zapisu indiciraju završetak takvog poroda, a tek uzimanjem fetalne krvi nakon poroda se utvrđeuje fetalna acidoza. Da se u konkretnom slučaju radilo o preacodozi i acodozi ukazuje fetalni PH, dijete je porođeno sa PH 6,95 što predstavlja fetalnu acidozu. Dakle kliničkim pregledom i konretnim CTG zapisom se može samo posumnjati na stanje preacidoze ali se njima ona ne može dijagnosticirati. S obzirom da je mekolijalna plodna voda bila prisutna u 13.00 sati to je bilo za očekivati razvoj preacidoze i acidoze. Na upit temeljem koje medicinske dokumentacije je utvrdio postojanje guste mekonijalne vode, iskazuje da to proizlazi iz PH nalaza posteljica iza poroda, žarišno se unutar vide zelenkasta tjelešca okruglasta tjelešca koji u citoplazmi sadrže zelenkasti pigment što je potvrda da je bio stariji mekonij. To se inače upisuje u patogram poroda , ali u konkretnom slučaju on nije vođen.

7.2. Prof. dr. ČV navodi da se mekonijska plodna voda pojavila prvi puta u 19,00 sati kod donošenja odluke da se porod završi carskim rezom teoretski bi bilo nemoguće da dijete umre i da se razvije aspiracijski mekonijski sindrom za sat vremena. Nalazi na posteljici mogu ukazivati i na stariji mekonij, ali kod prijema u 10,00 sati u povijesti bolesti stoji da curi bistro mliječna plodna voda, a ne zelenkasta plodna voda. Inače taj histološki nalaz posteljice može ukazivati i na stariji mekonij. U praksi se može naći da je prva plodna voda bistra, a kasnije mekonijalna. Na upit da pojasni razliku između relativne i apsolutne indikacije za carski rez pojašnjava da relativna indikacija znači da kad postoje prvi znakovi fetalne patnje se može donijeti odluka o završetku poroda carskim rezom. Daljnjim pogoršavanjem fetalne patnje do patološkog CTG zapisa dip 2 ili siletni tip postoji apsolutna indikacija kada se porodi još živo novorođenče najčešće tada sa neurološkim sekvelama. Kod relativne indikcije uvijek se porodi zdravo novorođenče, bez neuroloških sekvela. Iskustvo opstetičara određuje taj momenta kada će poroditi zdravo novorođenče. U konkretnom slučaju porod je vodila neiskusna liječnica, to da slijedi iz dokumentacije. Na upit kada se u ovom slučaju pojavio dip 2, iskazuje da ga u ovom porodu nije bilo, već je bio dip 1. Dip je 1 je početna relativna fetalna patnja koja je relativna indikacija za carski rez, a dip 2 je apsolutna indikacija za carski rez. Prof. dr. ČV navodi da u konkretnom slučaju uz ostale elemente taj dip 1 je patološki, treba raspravljati u okviru konkretnog slučaja. U normalnom porodu je dip 1 fiziološki nalaz. Na upit tužitelja prof. dr. ČV navodi da aspiracijski mekonijski sindrom je utvrdio patolog gdje je u obdukcijskom nalazu napisao asfikcio violeta propeter asciracio likvoris amimekolis. Dakle utvrđena je aspiracija guste mekonijske plodne vode zbog čega je nastala nasilna smrt djeteta. Vrijeme koje je potrebno da dijete aspirira mekonijalnu plodnu vodu može biti od 2 do 24 sata, dakle ne postoji pravilo. PH faktor fetalne krvi zdravog novorođenčeta je 7,35 do 7,40, sve oko 7,10 se uzima kao preacidoza, a sve ispod 7 je teška acidoza, a ispod 6,90 dijete umire.

8. Svjedokinja CVF iskazuje istovjetno obrani okrivljenika. Kada joj je predočen dio iskaza svjedoka UV u kojem ona navodi da se sjeća da je na ultrazvučnom pregledu jasno vidjela da na monitoru nema ničega, te da bi na kraju u jednom trenutku nastava velika strka, te da su joj rekli da je hitno moraju otvoriti carskim rezom te da su je otpremili u operacijsku salu, te da je nakon te zadnje strke bila u rađaonici još otprilike dva sata da bi je tek nakon ta dva sta premjestili u operacionu salu, pa na upit da li joj je što poznato glede takvih njezinih navoda, iskazuje da su oni radili ultrazvuk dva sata prije carskog reza, a to su radili da dodatno utvrde stanje djeteta te može reći da je prilikom tog ultrazvuka bilo protoka kroz pupkovinu. Nije joj poznato da bi netko njoj rekao u tom trenutku da je hitno moraju otvoriti carskim rezom s time što pojašnjava da to znači da se u takvom slučaju porod carskim rezom mora obaviti unutar roka od 30 minuta.

9. Vještak Aleks Finderle navodi da je on pogledao medicinsku dokumentaciju za oštećenu koja se nalazi u spisu i po njegovu mišljenju o postojanju ovog mekonijskog aspiracijskog sindroma se ne može govoriti prije poroda jer se on prije poroda ne može sa sigurnošću utvrditi. Može postojati sumnja u taj sindrom. Međutim, smatra da se u ovom slučaju nije moglo sumnjati na takvo što, na takav sindrom koji je eventualno rijedak kod poroda. Postojalo je elemenata za sumnju na fetalnu hipoksiju iz razloga što CTG krivulja nije bila u potpunosti uredna. Dakle radi se o kardiotopografskom zapisu. Taj CTG zapis je nereaktivan i ondularnost tog zapisa kreće se između vrijednosti 5 i 10, negdje je taj zapis ispod 5 pa se stoga radi o silentnom tipu, ali on nije stalno takav osim pri kraju zapisa kada je bilo nekoliko sporadičnih deceleracija. Osim tih deceleracija nije bilo drugih patoloških elemenata. Moglo se posumnjati na hipoksiju i zbog postojanja ove mekonijske plodne vode. Oko interpretacije ovakvog CTG zapisa mogu postojati različita mišljenja u smislu da li on patološki ili granično patološki. Dalje navodi da u pogledu ovih sporadičnih deceleracija koje je spomenuo kada se prvi put pojavljuje ta deceleracija, iskazuje da se prva pojavljuje oko 18,50 sati. Može pojasniti da su te deceleracije sporadične i da se one ne mogu podvesti pod neke prihvaćene obrasce u smislu DIP1 ili DIP2 a i zbog toga jer se u tom periodu nisu registrirale kontrakcije maternice. Na upit da li je po njemu taj CTG zapis patološki ili nije patološki, iskazuje da u svakom slučaju on nije uredan i uz ostalu situaciju budi sumnju u fetalnu hipoksiju. Taj CTG zapis nije od početka bio neuredan već je bio uredan, a i kod prijema rodilje u bolnicu je utvrđena bistra plodna voda. U nekom trenutku se pojavilo prisustvo mekonija u plodnoj vodi, a što ukazuje na neki stresni događaj za fetus, međutim takva mekonijalna plodna voda je relativno česta kod poroda, prema literaturi u nekih i do 20% slučajeva, pa to može biti jedna indikacija ali nespecifična. Na upit da li je u konkretnom slučaju po njemu sve učinjeno odnosno poduzeto pravovremeno i da li je možda nešto propušteno poduzeti, iskazuje da se po njemu možda moglo ranije pokušati sa nekom drugom metodom kojom bi se utvrdilo stanje fetusa, pa je u ovom slučaju i učinjen colordopler ultrazvuk, ali nešto kasnije, ali sa je taj nalaz tog ultrazvuka bio uredan što se teško uklapa u krajnji ishod ovog slučaja. Taj nalaz je dakle bio uredan s time što je bilo naznačeno da je smanjena fetalna pokretljivost, ali je doplerski nalaz koji se odnosi na stanje cirkulacije kod fetusa bio uredan što je u suprotnosti s tom fetalnom hipoksijom te se kod fetalne hipoksije ne očekuje takav nalaz. Prema podacima, samoj slici tog colordopler ultrazvuka, proizlazi da je isti poduzet u 17,02 sati. Fetalna hipoksija je termin kojim se označava manjak kisika za fetus koji ovisno o trajanju može imati razne posljedice. Ne dolazi u svakom slučaju kod fetalne hipoksije do smrti fetusa. Na upit da li se po njemu carski rez u konkretnom slučaju trebao ranije napraviti od 19,00 sati, iskazuje da je bilo elementa da se on ranije napravi imajući u vidu postojeći CTG zapis, postojanje ove mekonijalne plodne vode, prijevremeno prsnuće plodovih ovoja, te nenapredovanje poroda u cjelokupnom takvom višesatnom stanju, dakle taj carski rez mogao se napraviti i ranije. Međutim neki nalazi govorili su da je stanje zadovoljavajuće i da nije potrebno da se napravi carski rez. Pojašnjava da to nije matematika i nekad se situacija temelji i rješava odnosno odlučuje po iskustvu osobe koja vrši porod, odnosno ovisi o procjeni te osobe. Na upit kada je po njemu bio krajnji rok da se poduzme carski rez u konkretnom slučaju, iskazuje da mu je na to iskreno jako teško a i nemoguće odgovoriti, pogotovo kad zna ishod ovog slučaja. Normalno da je sada vidljivo da ga je bilo najbolje poduzeti ranije, međutim osobno smatra da je i ovakav uredan nalaz colordopler ultrazvuka utjecao na to da se odgodi izvođenje tog carskog reza i da se da šansa da se porod završi vaginalnim putem. Već je naveo da je postojalo elemenata da se carski rez napravi ranije. Kad mu se predočava da su vještaci prilikom usmenog iznošenja svog nalaza i mišljenja, konkretno prof. dr. ČV, naveli da je zadnji rok za poduzimanje carskog reza bio oko 17,40 sati, iskazuje da je on vidio i dobio na uvid pismeni nalaz i mišljenje vještaka koji su bili vrlo konkretni i decidirani kada je što trebalo poduzeti i kakve bi bile posljedice da su određene radnje tada poduzete, međutim po njemu je teško biti tako konkretan, gotovo nemoguće. U pogledu ovih ishoda za fetus koji bi bili da je porod carskim rezom bio ranije izvršen o tome bi se eventualno moglo naknadno utvrđivati. Očito je da je u ovom slučaju kod fetusa postojala hipoksija koja ja trajala duže vrijeme međutim ona nije ostavila uobičajeno jasne tragove na CTG zapisu da bi takav zapis jasno ukazivao na tu hipoksiju. On nije primijetio da je u ovom slučaju primijenjeno neko očito nepodobno sredstvo ili način liječenja. U konkretnom slučaju može se reći da je oštećena bila intenzivno nadzirana od kada je primljena u bolnicu radi poroda.

9.1. Na upit branitelja odvjetnika Saše Jelušića da li danas postoji metoda da se tijekom poroda utvrdi postojanje mekonijskog aspiracijskog sindroma, iskazuje da nema načina da se on sigurno utvrdi kod fetusa prilikom poroda, postoji neki faktori koji upućuju na rizik od tog sindroma kao što je to mekonijska plodna voda, ali se to prije poroda ne može sa sigurnošću utvrditi već se to, taj sindrom sa sigurnošću može utvrditi jedino nakon poroda. U Republici Hrvatskoj nema jasnih pisanih smjernica i naputaka za postupanje prilikom poroda, ne u smislu da je to na pismeno i jasno napisano. Na upit da li se može utvrditi i reći da li bi rezultat odnosno ishod poroda bio drugačiji da je carski rez učinjen ranije primjerice u 16,00 sati ili u 13,00 sati, iskazuje da se na to precizno ne može odgovoriti. On je rekao da je indikacija za carski rez bila i ranije neovisno o rezultatu ovog colordopler ultrazvuka međutim te indikacije koje spominje treba shvatiti u jednom širom smislu a ne kao jedan prag koji se mora preći i onda će se napraviti carski rez. Na upit da li se je carski rez morao učin iti ranije nego što je to u ovom slučaju učinjeno, rekao bi da ne. Na upit da li carski rez predstavlja veći rizik za rodilju od vaginalnog poroda, iskazuje da da, svakako, to je jedan invazivni zahvat koji nosi svoje rizike. Oko primjene carskog reza nema jasnih stavova već su jako različita tumačenja i to na području cijele Hrvatske što pokazuje i statistika glede učestalosti primjene carskog reza. Na upit da malo kaže o PH statusu fetusa odnosno fetusa kod poroda, iskazuje da se normalnim smatra status od 7,25 i više, status u vrijednostima od 7,20 do 7,24 je preacidoza, status ispod 7,20 je acidoza, a u pogledu smrti fetusa tu nema tako točnih podataka iako se u literaturi navodi da se statusom od 6,7 smatra fetalna smrtnost. Na upit da li je ovaj nalaz colordopler ultrazvuka koji je sačinjen u 17,02 sata upućuje na fetalnu patnju, a obzirom da iz tog nalaza proizlazi da su bili uredni protoci, uredan nalaz fetalne biometrije i normalna količina plodne vode, iskazuje da takav nalaz sam za sebe ne upućuje na fetalnu patnju. Stoga on posljedično ne upućuje ni na carski rez. Na upit da li u praksi postoje situacije da se različito tumači isti kardiotopografski nalaz, iskazuje da je tu uvodno već i spomenuo, da se u određenim graničnim slučajevima isti nalaz može različito tumačiti od strane različitih osoba. Na upit da li je u ovom slučaju kod okrivljenika CV nešto rađeno protiv pravilima struke, iskazuje da misli da se može reći da nije u ovom slučaju rađeno ništa protiv pravilima struke.

9.2. Na upit tužitelja vještak iskazuje da kada mu se ukazuje da je naveo da su postojale određene indikacije da se obavi carski rez, a nakon toga da je ovaj nalaz colordopler ultrazvuka bio uredan, pa na upit da li je obzirom na takve oprečne rezultate trebalo poduzeti još nešto i ako da što, iskazuje da se ponavlja, ali navodi da ovaj CTG zapis nije bio uredan pa je to nalagalo korištenje druge metode kako bi se kontroliralo stanje fetusa, pa je ta druga metoda bio upravo ovaj colordopler ultrazvuk koji je obavljen i nalaz kojeg je ukazivao na normalnu cirkulaciju i u biti je ukazivao na to da se još uvijek može sačekati s porodom i ne vršiti carski rez. Na upit što bi on u konkretnom slučaju napravio, iskazuje da mu je to teško sada reći. On je već i spomenuo, a sada ponavlja da se inače u takvim slučajevima obavlja PH metrija , ali ova bolnica nije bila opremljena da se obavi takva pretraga te inače bolnice u Hrvatskoj nisu za to uglavnom opremljene. Neke druge metode u Hrvatskoj osim navedenih on ne zna da bi postojale, a da bi se mogle poduzeti u ovom slučaju.

10. Vještakinja Snježana Škrablin-Kučić navodi da je koristila dokumetaciju iz spisa, a u pogledu dva CTG zapisa koja je okarakterizirala kao pretpatološkim , a imajući u vidu da se u spisu nalaze nalazi i mišljenja u kojima oni nisu tako okarakterizirani, iskazuje da se CTG zapisi različito tretiraju odnosno to je jedan problem struke jer se od različitih osoba različito tretiraju i tumače , a ona ostaje kod toga da su ta dva CTG zapisa nereaktivna i da su to pretpatološki CTG zapisi. Mora pojasniti da je u struci jasno što je normalan CTG zapis i što je patološki CTG zapis. Međutim ono između je jedna siva zona i dosta je nesuglašeno pa oko toga, u takvim situacijama postoje različita mišljenja i tumačenja. Na upit da li se dakle u takvom slučaju radi o nečijoj subjektivnoj procjeni, iskazuje da u biti da. Iskazuje da ona nije našla da je vođen dekurzus poroda, to je u biti tijek vođenja poroda u koji se upisuje sve važno što je pronađeno i trenutak odnosno vrijeme toga. Dakle kako taj dekurzus ona nije pronašla u spisu to je u biti postupanje okrivljenika utvrđeno iz iskaza svjedoka pa na upit da li bi liječnici koji su pregledavali oštećenu u slučaju da su pronašli nešto sumnjivo to morali medicinski potkrijepiti, iskazuje da da, a to je i učinjeno. Na upit da li je to učinjeno prije 13,00 sati, a budući da je okrivljenik prvi put u 13,00 sati pregledao oštećenu, iskazuje da to nije učinjeno prije 13,00 sati. Naime, ona je iz dokumentacije iščitala da je rodilja pregledana kod dolaska u bolnicu i onda da nije pregledana sve do 19,00, to misli na njezin ginekološki pregled, a u međuvremenu je gledan ultrazvuk, CTG zapis i ostalo. Na upit što je okrivljenik u 13,00 sati trebao poduzeti obzirom da su prije toga tri ginekologa pregledala trudnicu i nisu našli ništa sumnjivo, iskazuje da njihovi pregledi nemaju veze sa samim ovim porodom u tom smislu zbog kojeg su oni ovdje. Naime, koliko se sjeća dr. HV je negdje izvan Pule, čini mi se u Poreču i ona je upravo zbog svog pregleda gdje joj je nešto bilo sumnjivo i uputila trudnicu u bolnicu u Pulu pa je trudnica i par dana bila pod nadzorom u bolnici. Ona misli da ona nije ležala za to vrijeme u [adresa] u bolnici, misli da je bila u [adresa], ali da u tom razdoblju nije ležala u bolnici. Na upit da li je dr. HV trebala uputiti pacijenticu u ambulantu s odgovarajućom dijagnozom ukoliko je njoj nešto bilo sumnjivo vezano uz otkucaje srce djeteta, iskazuje da je ona učinila ono što je treba la a to je da je uputila trudnica u višu instancu. Kada joj se ukazuje da je za CTG nalaz od 13,00 sati navela da se radi o tipu DIP II, dok je vještak dr. ČV naveo da je u pitanju tip DIP I, pa na upit u čemu je razlika za nas laike, iskazuje da je i to opet pitanje interpretacije pa bi ona obzirom na ishod situacije i izgled tog zapisa ipak se priklonila tome da se radi o zapisu tipa DIP II. Inače, mora istaknuti da je sada lako biti general nakon bitke odnosno da je lako poslije uočiti što je trebalo učiniti i što je išlo krivo pa je to jedna olakotna okolnost prilikom postupanja okrivljenika za koje pretpostavlja da je bio sam, da je imao jednog specijalizanta, a specijalizanti znaju biti naporni, da vjerojatno nije bio orijentiran samo na ovu pacijenticu jer je imao i druge pacijente, pa u takvoj situaciji vrijeme brzo prolazi i može se desiti da se nešto pogrešno tumači obzirom na sve te okolnosti. Kada joj se ukazuje da je prema podacima u spisu u 17,02 sati obavljen color dopler ultrazvuka u kojem su registrirani uredni protoci, dovoljna količina plodne vode, uredan nalaz fetalne biometrije, pa na upit da li je takav nalaz upućivao na fetalnu patnju, iskazuje da konkretno ne. Zapravo, ona se sada sjetila da se dijete nije micalo po tom nalazu pa stoga taj nalaz nije bio normalan. Međutim mora reći da se tom ultrazvuku pridaju značenja koja on u biti nema i on ne rješava ništa u ovakvim situacijama, pa je po njezinu mišljenju u ovakvom slučaju taj nalaz irelevantan. Mora pojasniti da u ovakvom slučaju sam jedan ultrazvučni pregled ne znači ništa već bi trebala biti jedna serijska analiza odnosno više takvih pregleda kroz razdoblje od par dana u kontinuitetu kako bi se onda moglo to analizirati odnosno analizirati rezultati takvih nalaza. U ovakvom slučaju taj sam jedan nalaz ultrazvučnog pregleda ne znači puno jer nisu bili poznati raniji podaci. Na upit da li danas u ginekološkoj struci postoji objektivna metoda temeljem koje se može utvrditi postojanje mekonijskog aspiracijskog sindroma, iskazuje da se to tijekom poroda uopće ne može utvrditi već to utvrđuju pedijatri nakon poroda ukoliko dijete ima problema s disanjem. Na upit koji su onda faktori koji prilikom poroda upućuju na rizik od takvog sindroma, iskazuje da je to prisutnost mekonijske plodne vode s time što je 50 % poroda sa takvom vodom. Možda nije baš 50% ali ona imam osjećaj da je to vrlo često. Dakle, kod svake takve situacije može doći do razvoja takvog sindroma. Naime, djeca ne počinju disati unutra te kod zdrave djece ne dolazi do takvih pokreta prilikom kojih bi oni udahnuli mekonijsku plodnu vodu, to dolazi jedino kod hipoksične djece, ali vi to u tom trenutku ne možete znati. Na upit da li je u ovom slučaju hipoksija koja je trajala dulje vrijeme na CTG zapisu ostavljala uobičajeno jasne tragove, iskazuje da u ovom slučaju ta je hipoksija doista trajala dulje vrijeme i ona je na CTG zapisu ostavljala tragove. Kad joj se ukazuje da je u svom nalazu i mišljenju kao trenutak kad je valjalo obaviti carski rez naznačila 13,00 sati, pa joj se predočava da je vještak dr. ČV kao posljednji rok za obavljanje carskog reza naznačio trenutak od 17,40 sati, iskazuje da je sada pitanje da li bi se nešto značajnije promijenilo u tom razdoblju dakle između 13,00 do 17,40 sati. Oni ne znaju što je bilo u ovoj situaciji, ovo je strašno rijetko što se desilo u ovom slučaju i to je jedna olakotna okolnost jer je bila riječ o zdravoj trudnoći, o drugoj trudnoći osobe, dijete je bilo dobro uhranjeno te se je nešto desilo ali oni ni sada ne znaju što je bilo a niti će se to ikada znati. Sada se može govoriti o tome da je zadnji rok za carski rez mogao biti u 17,00 ili u nekom drugom trenutku, a ona samo može reći što bi ona učinila u ovakvoj situaciji. Mora pojasniti da ovdje nema nekih čvrstih termina kada je trebalo u konačnici obaviti carski rez, radi se o tome da se to procjenjuje od strane liječnika koji procjenjuje temeljem dostupnih nalaza kada je optimalan trenutak da se takav zahvat obavi. U trenutku kada je trudnica bila primljena u bolnicu tada nije bilo indikacija za rizičnu trudnoću, CTG zapis koji je učinjen bio je silentan, ali se to može za 20 minuta promijeniti jer to i inače bude tako u 99% slučajeva, dakle to se događa, a jedini trenutak kada je nešto bilo sumnjivo je kada je iz čiste plodne vode došlo do mekonijske plodne vode i po njoj je tada trebalo napraviti carski rez, tako oni rade, tako bi napravila osoba sa puno iskustva, to je pametno i mudro, međutim ne moraju svi tako postupiti jer se može očekivati da će se u narednih 20 minuta sve riješiti, što se najčešće i dešava, pa je sve ovo bila jedna nesreća i jedan izuzetak i ne bih zbog toga stavila na stup srama liječnika koji je ovom prilikom postupao. Ne može se sa sigurnošću reći ni da bi sve bilo u redu s djetetom da je carski rez obavljen u 13,00 sati. Ona ima svoju teoriju o tome što se ovdje desilo, po njoj je bila situacija da je dijete iskrvarilo u majku i izgubilo krv i onda je počelo štedjeti kisik za potrebe mozga. Dakle, bilo je puno elemenata u ovoj situaciji zašto je trebalo reagirati, ali je bilo i puno razloga zašto nešto ne učiniti, po njoj ovo nije pitanje za sud već je to jedno pitanje struke. Na upit da li je i jedno i drugo, dakle i poduzimanje carskog reza i njegovo nepoduzimanje odnosno čekanje da se trudnica otvori bilo unutar nekih općih pravila struke, iskazuje da se zato i liječnici različiti jer različiti liječnici reagiraju na različit način ovisno o svom znanju i iskustvu. Na upit da li je carski rez veći rizik za trudnicu od vaginalnog poroda, iskazuje da jest. Sada je postotak poroda carskim rezom nekih 25 do 30 %, to je iz straha od ovakve situacije, dakle da se nešto slično ne desi i da se potom ne završi kao ovdje okrivljenik a to nije u relaciji sa objektivnom medicinskom situacijom već se sada carski rez poduzima praktički za svaku sitnicu upravo kako bi se izbjeglo da se nešto ovakvo dogodi. Taj postotak poroda carskim rezom je u povećanju i to u biti i dijelom da liječnici sebe opravdaju u smislu da se poslije ne dese ovakve situacije. To povećanje broja carskih rezova više ne dovodi do smanjenja mortaliteta, ali se povećava broj invalidnosti kod djeteta. Takav je pritisak na njih da se idu porađati fetusi od primjerice 600 grama samo da bi ostali živi.

10.1. Na upit tužitelja vezano uz tumačenje CTG zapisa koje je ona kriterije koristila prilikom izrade svog nalaza i mišljenja za tumačenje tog zapisa, iskazuje da je koristila kriterije Klinike za ženske bolesti i porode u Zagrebu, Petrova 13, to su opće prihvaćeni kriteriji za postupanje u Hrvatskoj. Na upit da li to znači da su liječnici u [adresa] i [adresa] dužni postupati po tim kriterijima i koristiti ih u svom radu, iskazuje da obzirom da su educirani kod nas, da jesu. To su i u svijetu prihvaćeni kriteriji. Na upit kako onda tumači različita tumačenja ovog CTG zapisa od strane različitih vještaka, iskazuje da još jednom pojašnjava da imamo s jedne strane uredan CTG zapis, a s druge strane patološki CTG zapis i to je jasno, međutim između toga, između takvih zapisa je još 90 % sive zone gdje su zapisi u tumačenju kojih se eksperti ne slažu i to je tako svugdje u svijetu, zato je ovo medicina, a ne matematika. Na upit da li je ovo takav slučaj, iskazuje da da. Na upit da li je liječnik dužan voditi dekurzus poroda, iskazuje da je to etički najnormalnije da će tako postupiti, da je uobičajeno da se to vodi kao što je uobičajeno da se izda nalaz pacijentu nakon što ga je liječnik pregledao. Na upit da li je u ovakvoj situaciji ultrazvuk bio adekvatna metoda za utvrđivanja fetalne patnje, iskazuje da nije. Sigurno je na taj način okrivljenik mislio da će time pomoći i sebi i pacijentici, i dobro je da je taj ultrazvučni pregled napravljen, međutim time nisu puno toga dobili. Na upit koje je onda druge metode liječnik trebao poduzeti za utvrđivanje fetalne patnje, iskazuje da nema drugih metoda. Nekad su radili pH – metriju, ali više to nitko ne radi. Kada joj se ukazuje da je kao trenutak dovršetka poroda carskim rezom naznačila 13,00 sati, pa na upit kada je nakon toga vremena liječnik trebao prepoznati trenutak za ponovno situaciju da se porod dovrši carskim rezom, iskazuje da se na to ne može odgovoriti. U 13,00 sati je bila pojava mekonijske plodne vode i zbog toga je ona taj trenutak navela kao trenutak da se porod dovrši carskim rezom. Naime, liječnik mora promatrati dijete i prepoznati signale koje dijete šalje , a koji govore da djetetu nije dobro odnosno da nešto s njim nije u redu. Na upit da li je u konkretnom slučaju dijete očito pokazivalo da mu nije dobro, iskazuje da da, na to su već i odgovorili, međutim potrebno je razumjeti da ima puno objektivni razloga zbog kojih je jasno zašto oni nisu tada reagirali odnosno zašto su se odlučili još pričekati sa carskim rezom. Na upit da li ostaje kod svog zaključka da je način vođenja poroda bio neprimjeren, obzirom da je danas istaknula da ima puno olakotnih okolnosti u ovom slučaju, iskazuje da ostajem kod toga, to stoga što je ona na decidirana pitanja suda postavljena u nalogu za vještačenje dala i decidirane odgovore, a danas je htjela malo pojasniti i obrazložiti cjelokupnu situaciji i ukazati na ove objektivne olakotne okolnosti. Na upit da li je onda i postupanje u konkretnoj situaciji bilo unutar pravila struke, iskazuje da nije, da je to postupanje bilo izvan pravila struke, pravila struke se ne mijenjaju i ona jasno ukazuju na nešto, međutim ona je sada iznijela razloge zbog kojih misli se nije ovdje postupilo pod tim pravilima, a koji razlozi su po njoj relevantni i objektivni te ih treba uzeti u obzir. Na upit branitelja odvjetnika Saše Jelušića da li je u konkretnom slučaju okrivljenik primijenio očito nepodobno sredstvo ili način liječenja, iskazuje da da. Nema medicinski opravdanog razloga za ovakvo postupanje okrivljenika, ali ima olakotnih okolnosti koje je ona danas navela. Na upit branitelja odvjetnika Igora Belića da li se u konkretnoj situaciji moglo dogoditi da se porod završi i drugačije, a imajući pri tome u vidu način na koji je postupao okrivljenik, iskazuje da da, o tome se već i govorilo, moglo se desiti to da oštećena kao drugorotka dobije trudove i da se porod završi vaginalnim putem za 20 – tak minuta, pretpostavlja da se to u ovom slučaju i čekalo, takva se situacija dešava svaki dan. Na upit tužitelja da li pravila struke poznaju ovakvo čekanje odnosno ovakvu situaciju, iskazuje da ne, pravila struke propisuju osnovne smjernice za postupanje a ostalo je sve pitanje iskustva i znanja liječnika.

11. Svjedok MV navodi da poznaje CV, oni su kolege s posla. 13 godina je prošlo od ovog događaja o kojem ga sud pita i u globalu se on sjećam toga, a i podsjetio se prilikom dolaska na sud. Misli da se slučaj dogodio za blagdan Svi sveti. On je u to vrijeme bio član Povjerenstva za kvalitetu. Konkretno se dogodio smrtni ishod u porođaju. Sjeća se da su u dežurstvu bili dr. CV i dr. CVF. Vjeruje da je carski rez radio dr. CV. On osobno nije imao nikakav kontakt sa oštećenom prilikom porođaja. Ovo Povjerenstvo za kvalitetu bilo je izvještavano o događajima, nekakvim neželjenim, o nesuglasicama koje bi se dogodile, te su onda članovi Povjerenstva iznosili svatko nešto o tome i donosio bi se onda nekakav zaključak. I o ovom konkretnom slučaju su izviješteni i sjeća se da su zaključili da nije bilo vezano za konkretan događaj nikakvog organizacijskog propusta, da su liječnici bili prisutni na porodu, da nije došlo do zanemarivanja dužnosti. O samom liječenju povjerenstvo nije razgovaralo i o tome se nije izjašnjavalo, kao ni u prošlim slučajevima. Bio je i dr. LV član tog Povjerenstva, a vezano za konkretan slučaj ne zna da li je on bio na tom sastanku. U nastavku svjedok odgovara na pitanja branitelja okrivljenika Saše Jelušića, te odgovara vezano za ime povjerenstva, potvrđuje da je to Povjerenstvo za upravljanje kliničkim rizicima i nepovoljnim događanjima. Kada se čita iz zapisnika zaključak, on navodi da je to zaključak Povjerenstva. Nije on pisao ni izvješće, a niti zapisnik, niti ne zna što je predsjednik Povjerenstva unutra napisao. Misli da se zaključci koji su zabilježeni pismeno u zapisniku ne razlikuje od onoga što su usmeno zaključivali, ali on se zaista detalja toga ne može sjetiti. On nije čitao medicinsku dokumentaciju za oštećenu, a izvješće o događaju je misli pisao dr. CV, ne zna sada reći točno. Povjerenstvo samo nije pregledavalo medicinsku dokumentaciju oštećene, već je Povjerenstvu predano izvješće liječnika koji je bio involviran u događaj. Na up it ODO u Puli-Pola pojašnjava vezano za upit o radu Povjerenstva da su oni imali svoj dnevni red, pričali bi o budućoj organizaciji, potrebama, formularima, taj birokratski dio važan za organizaciju, a onda na kraju dnevnog reda uvijek je bila točka o tim neželjenim ishodima liječenja. Liječnici sa pojedinih odjela bili su članovi povjerenstva, a njih je, mislim, određivao ravnatelj. Ne sjeća se sastava povjerenstva vezano za konkretan slučaj. Dr. GV je kirurg, LV je patolog.

12. Vještak Aleks Finderle prilikom ponovnog iskazivanja naveo je da je u konkretnom slučaju najveću težinu imao taj doplerski dio nalaza jer se tom metodom mjeri fetalna cirkulacija. Taj colordopler je bio urednih vrijednosti u ovom konkretnom slučaju. Ultrazvuk je taj dio koji bilježi pokrete. Fetus inače ima faze sa više i manje pokreta, tako da opservacija smanjenog broja pokreta može biti samo prolazna pojava. Doplerski nalaz ima veći značaj. Aspiracija može utjecati na smanjenje pokreta. Objašnjava da je aspiracija zapravo udisanje, a kod ovog aspiracijskog sindroma znači da tijekom poroda, točnije neposredno prije ili neposredno nakon poroda udahne plodnu vodu sa mekonijem. Mekonij u plodnoj vodi ukazuje na neki stresni događaj, relativno često se nalazi u plodnoj vodi tijekom poroda i ne mora nužno ukazivati na neposrednu životnu opasnost. Silentan CTG zapis ukazuje na životnu opasnost. Radi se o patološkom CTG zapisu. CTG zapis se može tumačiti kao uredan, suspektan (sumnjiv) ili patološki. Golim okom se zapravo obavi ta klinička procjena te se može vidjeti da li se mekonij nalazi u plodnoj vodi, vidi se da je plodna voda promijenila boju u zelenu. Isključivo se to vidi golim okom, ne CTG-om niti nekim drugim pretragama. Na upit za slučaj da se vidi mekonij u plodnoj vodi i CTG bude silentan, tada je to situacija za poduzeti carski rez, što prije to bolje. Na upit suda, vještak odgovara da je procjena CTG zapisa jako kompleksna. Sastoji se od više parametra, ali konačni sud je podložan subjektivnoj procjeni liječnika. U izvjesnim graničnim slučajevima znači da konačan nalaz CTG zapisa ovisi o ovoj subjektivnoj procjeni liječnika. Ovaj konkretan slučaj u ovom predmetu je taj granični slučaj. Ovaj konkretan slučaj je taj granični slučaj osobito u procjeni undulatornosti krivulje CTG zapisa koja je između silentnog i suženog tipa krivulje. Misli da je upravo taj zapis CTG-a koji je on imao je bio takve kvalitete na papiru, kopije su bile i nisam mogao dobro i kvalitetno vidjeti. Zato se i ogradio u ovom djelu svog nalaza i mišljenja.

13. Svjedok dr. LV navodi da mu se daje na uvid list spisa 547 na kojem je zapisnik Opće bolnice Pula od 01. veljače 2008., samog tog sastanka on se ne sjeća jer je bilo davno, ali ako je na zapisniku bilo zabilježeno da se sastanak bio održao, onda dopušta da je to tako bilo. Na upit branitelja da li nakon što je izvršio uvid u sadržaj i zaključke povjerenstva proizlazi neko njegovo posebno mišljenje a koje ne bi bilo suglasno sa mišljenjem drugih članova povjerenstva iskazuje kako je općenito mišljenje dano konsenzusom. Na poseban upit branitelja iskazuje kako je samu obdukciju kao i nalaz obdukcijski koji obuhvaća sam čin obdukcije , ali i histološku obradu izuzetog tkiva odradila doktorica ZV, specijalist patološke anatomije dok se on supotpisao na nalazu u administrativnom smislu kao tadašnji rukovoditelj djelatnosti. Naravno, imao je na uvid pisani nalaz dr. ZV. Na poseban upit branitelja mora iskazati kako je dr. ZV kao patolog dala dijagnozu nasilne asfiksije koja je nastala udisanjem plodne vode ali priroda smrti, dakle da li se radi o prirodnoj ili nasilnoj smrti nije medicinsko nego pravno pitanje i dužan je kao specijalist sudske medicine iako to nije ranije učinio iskazati kako se ovdje u sudskom medicinskom smislu ne radi o nasilnoj smrti. Naime, udisanjem plodove vode i njen pronalazak u terminalnim bronhima i alveolama čine mehaničku opstrukciju dišn ih putova što je u konkretnom slučaju neposredan uzrok smrti, ali je važno naglasiti kako plodova voda čini prirodan medij u kojem se dijete u majci nalazi, te inhalacija plodove vode onda zbog toga ne bi spadala u nasilnu smrt. Isto tako vrlo je važno nag lasiti kako intrauterno ili unutar maternice dijete može osim gutanja i inhalirati plodovu vodu koja se onda normalno nalazi u dušniku i početnim dušnicama a koje naravno teoretski i općenito ukazujući kasnijim nakon porodnim postupcima može biti zrakom potisnuta u terminalne bronhe i alveole. Da ne može znati da li se to dogodilo u ovom konkretnom slučaju. To bi se moglo utvrditi u kompletnu medicinsku dokumentaciju i eventualno angažmanom vještaka struke ginekologije i porodništva. Na upit da li bi se kombiniranim vještačenjem s obzirom da su provedena već vještačenja po vještacima ginekologije i porodništva, da se provede kombinirano vještačenje uz vještaka specijalista sudske medicine, odgovara da je po njegovu mišljenju u ovakvom kaznenom postupku neophodno da bi vještačenje bilo kompletno. Ni u jednom momentu on nije kao vještak sudjelovao vezano za ovaj događaj niti je davao bilo kakve vještačke nalaze i mišljenja kada se sastalo povjerenstvo. Na upit ODO da li je moguće na temelju obdukcijskog nalaza zaključiti kada je došlo do udisanja plodove vode iskazuje kako na osnovu obdukcijskog nalaza to nije moguće. Ne zna da li je rađena reanimacija djeteta nakon poroda. Na pitanje kako bi se reagiralo da se dijete rodi, a prethodno je udahnulo plodovu vodu, to se mora pitati kolege kliničare, liječnike struke. Potvrđuje da se dijagnoza mekonijskog aspiracijskog sindroma utvrđuje po vještaku patologu, ako je takav sindrom utvrđen. Da je takvo što postojalo, vjerojatno bi to kolegica koja je radila obdukciju zabilježila. Spomenutim kombiniranim vještačenjem moći ćete utvrditi razloge koji su doveli do smrti. Uzrok smrti je utvrđen a to je apoksija koja je posljedica udisanja plodove vode u kojoj se nalazio mekonij. Vještačenjem treba rasvijetliti što je dovelo do ove situacije. Na upit suda, svjedok iskazuje, ali isključivo na teoretskoj razini, da mogu postojati razni objektivni razlozi koji mogu dovesti do ovakve situacije među kojim je nedostatnost posteljice, pritisak na pupkovinu tijekom završne faze trudnoće i slično. Posteljica se obrađuje kao patohistološki nalaz, a koja se u većini slučajeva doprema na patologiju skupa sa plodom. Na poseban upit suda patohistološki nalaz posteljice nalazi se u arhivi Opće bolnice Pula. Kada mu se daje na uvid list spisa 105, potvrđuje da je to taj patohistološki nalaz posteljice. Na poseban upit iskazuje kako uvidom u nalaz i mišljenje dr. ZV sa sudskomedicinskog aspekta nije utvrdio elemente posteljične insufijencije.

14. Svjedok dr. RV iskazuje da poznaje CV. Isključivo smo u poslovnom i stručnom odnosu. Nije upoznat sa slučajem zbog kojeg je pozvan na sud. Na upit branitelja okrivljenika iskazuje da kada mu se daje na uvid stručno mišljenje o tijeku medicinskog zbrinjavanja UV od 12. listopada 2009. (list spisa 146-147), potvrđuje da je on sudjelovao prilikom davanja stručnog mišljenja i može samo reći da ustraje kod danih mišljenja. Ne postoje pisane smjernice u RH o vođenju poroda, međutim uobičajena je praksa prihvaćanja stavova velikih država kojima se oni sa suvremenom opsterticijom naslanjaju i po našoj praksi slijede te upute a upute su navedena na javnim mrežama. U stručnome smislu sukladno nalazu čak je u konkretnome slučaju napravljeno više nego šro se preporučuje za nadzor ploda tijekom poroda. Konkretno kardiotokografija (CTG) se smatra dovoljnom metodom nadzora a obzirom na praćenje samog tijeka poroda upotrjebljena je i ultrazvučna doplerska metoda mjerenja protoka krvi kroz fetus da bi se bolje sagledala kondicija ploda. Sve metode nažalost imaju svoju produktivnu pozitivnu i negativnu vrijednost, tj. ne postoji metoda koja može procijeniti stanje ploda sa stopostotnom sigurnošću. Kada me se pita da li nalaz sa colordoplera koji je sačinjen u 17,02, a iz kojih proizlazi urednost stanje ploda, uredni protoci, uredan nalaz fetalne dijametre i normalna količina plodne vode, navedeno ne upućuje na moguću fetalnu patnju, ali ni jedna pretraga nije 100% sigurna.

14.1. Na upit ODO svjedok odgovara da undularni tip krivulje koji je sužen u 12,30 sati može ukazivati na početak fetalne patnje, no učinjen je colordopler koji je pokazivao da je sve u redu. Tu je za dodati još da se taj CTG nije pogoršavao, a tek nastupom deceleracije (usporenja) otišlo se na carski rez. Svi ti znaci patološki obrasci kardiotopografije mogu ukazivati na patološko stanje koje ne mora biti prisutno. Oni rade sa mjernim metodama koje nisu apsolutno točne i odluke koje se donose, donose na osnovu takozvane kliničke procjene. Kada se u 12,30 uočila sužena undulatorna krivulja CTG-a nastavljeno je aktivno pračenje fetusa primjenom kontinuirane kardiotopgrafije (CTG) koja se nije pogoršavala, da bi u navedeno vrijeme, ako je to 17,10 kako navodi tužitelj ili proizlazi iz našeg nalaza, napravljen dodatno colordopler koji po algoritmima nije niti obvezan te je nalaz bio uredan. U to vrijeme kada se slučaj dogodio nije bilo uobičajeno kontinuirano praćenje kardiotopografijom u cijeloj Hrvatskoj.

14.2. Napominje da se, za vrijeme svog staža, a to je od 1987., nagledao slučajeva urednih kardiotopografskih krivulja i lošeg ishoda djeteta, u smislu asfiksije. Znalo se dogoditi da je sve do kraja u redu, a na kraju se dijete rodilo u izrazito asfiksijskom stanju. Faktori za određivanje da li je CTG patološki su prosječni broj otkucaja srca u ovom slučaju je bilo 140 što je sasvim normalno, prisustvo akceleracija ili deceleracija i varijabilnost od otkucaja do otkucaja u razmaku od više od 5 i manje od 5. Zelena plodova voda sama po sebi je prisutna cca 10-15% poroda i ona može predstavljati patološko stanje, ali i ne mora. Upravo primjena kontinuiranog CTG-a je predstavljala pojačani nadzor konkretne rodilje. Sama plodova voda po sebi ne predstavlja indikaciju za carski rez. potrebni su i drugi parametri koji bi ukazivali na fetalnu patnju. U konkretnom slučaju ti drugi parametri nisu postojali. Izostanak trudova isto tako nije bila indikacija za carski rez. Ponavlja da se najčešće radi o kliničkoj procjeni njih kliničara da li će se učiniti carski rez, a u to vrijeme 2007. u cijeloj Hrvatskoj bilo je napravljeno, odnosno udio carskog reza iznosio je 12-15% na razini cijele Hrvatske, za razliku od danas kada je udio 28-30% na razini cijele Hrvatske i raspravlja se o carskom rezu na zahtjev. Navodi da je u ovoj konkretnoj situaciji sve poduzeto što se poduzeti moglo, čak i više tim colordoplerom koji je u konačnici bio uredan, ajmo reći na neki način sa mogućom greškom metode, moguće zaveo da se postupa dalje kako se postupalo. Uz to su se znatno kasnije pojavili znakovi deceleracije, usporenja rada srca. U engleskoj je postojao algoritam da se porod treba dovršiti u roku od 40 minuta od pojave deceleracije. Pokreti ploda u porodu nemaju nikakvog značaja. Na upit okrivljenika svjedok odgovara da je smrtnost majki 10 puta veća kod carskog reza u odnosu na vaginalni porod i to su statistike Europskih velikih zemalja, a Hrvatska kao primjer imala je smrtnost jedne majke na 10.000 poroda, općenito poroda.

14.3. Na upit suda, navodi da su prilikom davanja ovog stručnog mišljenja, bili prisutni samo ginekolozi, ne patolozi pa nije obrazložen uzrok smrti ploda. Ovo mišljenje koje je tražilo ministarstvo je napravljeno iz razloga kako bi se utjecalo na popravak algoritama i prakse što u konkretnom slučaju nije bilo potrebno, jer je napravljeno sve što se radi. Konkretno u ovoj situaciji je dijete rođeno, a srce mu je kucalo te se pristupilo reanimaciji. Zatim je procijenjeno vrijeme smrti. Ne zna kako se u konkretnom slučaju radila reanimacija. Uzrok smrti po obdukciji je naveden, no međutim taj uzrok smrti aspiracijski mekonijski sindrom ne mora biti pravi uzrok smrti. Taj pravi uzrok smrti ne može se utvrditi. Na upit da li su konkretno postojali nekakve naznake koje bi ukazivale na moguć neki drugi uzrok smrti, odgovara da je dijete rođeno po njima u prihvatljivom stanju te se ne može reći niti utvrditi da li je postojao još neki uzrok smrti, već samo da postoji ta mogućnost. Niti vještak sudske medicine po meni ne bi mogao odgovoriti sa kliničarima na to pitanje. Na stupnju razvoja današnje medicine nije moguće odgovoriti na to pitanje. Po njemu je dr. CV napravio sve da je mogao vjerovati da će se porod pozitivno završiti, i na puno lošiji nalaz su se djeca rađala živa i zdrava. Prirodan porod za samo dijete, za taj dio izlaska, puno bolji nego kod carskog reza, jer kod vaginalnog poroda dijete pro lazi kroz zdjelicu i vrši se pritisak na prsni koš djeteta i dolazi do izlaza plodove vode iz dišnog sustava djeteta uslijed tog pritiska. Nema određenog roka za dovršiti porod uslijed pojave zelene vode.

15. Svjedok ĐV, liječnik, iskazuje da kada mu se daje na uvid list spisa 146- 147 potvrđuje da je on sa profesorom dr. sc. OV sudjelovao u izradi stručnog mišljenja o tijeku medicinskog zbrinjavanja UV od 12. listopada 2009. No međutim on se ne sjeća više toga mišljenja. Uglavnom može potvrditi da su u tom nalazu i mišljenju njegovi i od kolege OV nalazi i mišljenja koje su dali na temelju dokumentacije koju su imali. Tako da ostaje u cijelosti kod svega onoga što navedeno u nalazu i mišljenju njih vještaka. Na upit ODO, svjedok odgovara da sama pojava mekonija u plodovoj vodi ne mora značiti da je ugrožen plod. Nema roka u kojem bi trebalo završiti porod u slučaju pojave mekonija u plodovoj vodi. Sužen undulatorni tip krivulje može značiti i da je dijete samo mirnije, a uz pojavu mekonija u plodovoj vodi ne mora značiti da je dijete akutno ugroženo. Silenta krivulja je pred patološki znak. Ako to duže traje onda treba što prije dovršiti porod, bilo vaginalno, bilo carski rez.

16. Vještak Marija Definis i vještak dr. FV iskazivali su na raspravi 21. veljače 2025. te su naveli da ostaju u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 9. svibnja 2024. Vještak dr. FV navod i da se ne može zaključiti ništa s naknadnom pameću, da liječnici zaključuju što će napraviti tijekom poroda na osnovu podataka koji su im dostupni prije samog rođenja djeteta. Pošto se mekonijski aspiracijski sindrom razvija na takav način da dijete aspirira plodnu vodu u kojem je mekonij taj se trenutak aspiracije događa kad dijete udahne ili pokuša udahnuti, neposredno, pri kraju poroda ili pri samom porodu. Struka se mijenja konstantno, bilo da se radi o medicinskoj struci ili pravnoj struci, tako da je pristup danas bitno drukčiji nego što je bio 2007., mi danas imamo eksploziju carskih rezova, oni su djelomično uzrokovani samim pritiskom žena. Povećava se broj carskih rezova 2025. je znatno veći broj carskih rezova nego 2007. Dva su razloga, jedan je pritisak žena i želja za što bezbolnijim porodom i što ranijim dovršenjem poroda, a drugi krah tog povećanja carskih rezova upravo ovakvi različiti sudski slučajevi gdje se liječnici pokušavaju zaštititi od mogućih rizika te dovršavaju zbog toga porod carskim rezom, u najmanju sumnju u bilo što. 2007. je praksa bila okrenuta više prema prirodnom porodu, broj pritisaka i tužbi je bio bitno manji, a ujedno i broj carskih rezova je bio bitno manji. Jedan od glavnih problema prilikom odluke za carski rez je sam CTG zapis. Većina CTG zapisa spada u takozvanu nesigurnu ili intermedijalnu skupinu, manji postotak spada u potpuno uredne CTG-ove i u patološke CTG-ove, otprilike 20 – 30 posto spada u potpuno uredne i potpuno patološke. CTG monitoring djeteta ponekad ne prikazuje pravo stanje stvari u porodu. Zapravo izgleda zadovoljavajući, a situacija je sasvim drukčija, jer sasvim je sigurno da nitko od liječnika ne bi želio koji su vodili ili vode porod biti na sudu radi ovakvih situacija nego bi donijeli odluku kada bi imali patološki nalaz da se napravi carski rez odmah. Međutim, kako je od sto poroda 80 posto ima taj intermedijalni CTG zapis, ispalo je da bi se trebalo skoro 80 posto poroda raditi carskim rezom. Tako da većinom u kliničkoj praksi, posebno izraženo 2007., odlazili smo na hitni carski rez u slučaju klinički jasnog patološkog CTG-a. Interpretacija samog CTG-a se vrlo razlikuje od ginekologa do ginekologa, jer je sam CTG zapis takav da se zapravo u toku zadnjih 20 do 30 godina nije uspjelo razviti tehnika čitanja CTG -a koja bi omogućila da se poveća postotak sigurnog prepoznavanja loše situacija sa oksigenacijom djeteta. Tehnika praćenja CTG-om poroda i stanja djeteta nije toliko pouzdana koliko se obično smatra u trudnica ili u općem pučanstvu. Međutim, ne postoji bolja i kvalitetnija metoda koja je tokom ovih prethodnih 30 do 40 godina uspjela zamijeniti CTG. Na konkretno pitanje predsjednika vijeća da li je u ovom konkretnom slučaju bio klinički jasan patološki CTG, odgovara da nije. Na poseban upit predsjednika vijeća da li je u ovom konkretnom slučaju okrivljenik poduzeo sve potrebne mjere koje bi poduzeo svaki prosječan stručnjak kliničar uzimajući u obzir sve ovo što je prethodno naveo te 2007. kada se događaj dogodio, odgovara kako mislim da je poduzeo sve. Na poseban upit predsjednika vijeća odgovara da provjera eventualne centralizacije krvotoka fetusa u samom porodu korištenjem color doplera nije ušla u kliničku praksu do danas. Nije bila uobičajena ni u ono vrijeme u rodilištima. Nije nikad dokazano da bi se time moglo razlučiti stanje djeteta precizno. Color dopler se koristi za kontroliranje trudnoće, pri samom porodu ne jer nije jasan pokazatelj stanja djeteta. Slučajevi mekonijske vode su rijetki, u postotcima je detaljno to naveo u svom mišljenju. CTG zapis teško se čita zbog loše kvalitete i brisanja tinte nakon proteka vremena, no može reći da ovo što se i vidi njega ne podsjeća da bi on bio silentan. Na upit ODO Pula-Pola vještak odgovara da ovaj CTG koji pokazuje vrijeme od 12,30 do 15,50 nije patološki tip CTG-a, koji bi bio indikacija za hitan carski rez. On spada u skupinu intermedijalnih CTG-ova. CTG pokazuje tzv. erzupce ili ultrazvučno kretanje srca djeteta. Na osnovu toga izračunava frekvenciju srca djeteta. Ova riječ nereaktivan znači da nema akceleracije u ovom konkretnom razdoblju tj. akceleracije nisu toliko izražene. Trudnica ne mora apsolutno svaki minut bit spojena na CTG, bilo da se želi pomokriti ili ide na vađenje krvi ili slično. Ako je trudnica deblja onda može uređaj lošije prodirati i na kraju pokazati nekvalitetniji zapis. A ako se i trudnica pomakne može doći do gubitka snimanja. To je u praksi normalno. Za nalaz od 16,15 do 18,20 može se reći da u određenim dijelovima može biti silentan nalaz, jedno kratko vrijeme, i može ukazivati na hipoksiju djeteta, hipoksija je smanjena oksigenacija djeteta. Na upit tužitelja da li CTG koji je po određenim dijelovima bio silentan kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja za vrijeme od 16,15 – 18,20 sati i uočenu mekonijsku plodnu vodu u 13 sati je trebala biti indikacija liječnika zaduženog za porod na poduzimanje određenih radnji, vještak odgovara da sama promjena u CTG-u na kraju samog poroda je uputila liječnike zajedno s mekonijskom plodnom vodom da se odluče za carski rez. CTG se počeo kretati u patološki oblik koji je zajedno s mekonijskom plodnom vodom uputio liječnike na jasnu indikaciju za carski rez, koji je tada u 19 sati i poduzet. Na upit u kojem trenutku CTG u ovom slučaju postaje patološki vještak odgovara da CTG ne postaje odjednom naglo patološki, nego ima prijelazni oblik, mijenja se, može skrenuti u potpuno uredni ili u potpuno patološki. Oko 19 sati je bilo sasvim jasno da prelazi u patološki oblik. Na upit tužitelja da li je okrivljenik, u ovom periodu 16,15 – 18,20 poduzeo odnosno trebao poduzeti određene radnje, odgovara da dok CTG ne bude takav da pokazuje jasan patološki oblik, liječnik nema potrebu poduzimati hitan carski rez. Procjena CTG-a i stanja djeteta je individualna i svodi se na veće ili manje kliničko iskustvo. Jako je problematična interpretacija CTG -a, što se vidi iz ranijeg pisanog nalaza i mišljenja gdje je samo 22 posto liječnika na isti način interpretiralo zapis, a ostali su se razilazili u mišljenju. Na upit tužitelja, vezano za razdoblje od 18,23 do 19 sati, gdje se navodi sužena undulatornost i smanjena varijabilnost, te što to znači za stanje djeteta, odgovara da je to intermedijalni tip CTG- a i ne pokazuje precizno stanje djeteta. Zapis je vrlo teško precizno interpretirati zbog loše kvalitete. U 14,50 navodi se amnijotomija, to je probijanje plodne vode. Događa se da vodenjak bude probijen no uslijed pomicanja i samih plodnih ovoja dođe do zatvaranja tog mjesta odakle je curila plodna voda i ponovno se formira vodenjak te ga treba ponovno prokinuti. Vezano za pitanje državnog odvjetništva gdje se u 17,02 navodi za UZV u porodu navodi da su fetalni pokreti reducirani i primjereno plodne vode, odgovara da je to skroz normalno. Ne mjere se nikada pokreti djeteta u porodu, pogotovo kod žene koja je u završnoj fazi poroda. Ne zna ni zašto su to naveli, to je po njemu potpuno nevažno, ne možemo djetetu koje je stisnuto u maternici gdje je plodna vode iscurila mjeriti pokrete djeteta. Prema nalazu color doplera koji je rađen u 17 sati proizlazi da je uredan nalaz color doplera. Vezano za upit tužitelja gdje u nalazu i mišljenju stoji u 17,02, u zadnjem retku da se fetalni pokreti ne registriraju, opet ponavlja isto, da je moguće kod žena u trudnoći kroz neko vrijeme pratiti i iznijeti pokrete djeteta, pa je moguće da dijete spava u nekom trenutku pa nema pokreta, a dijete je skroz u redu, dok opet ponavlja da u ovom slučaju ne zna zašto su niti spominjani fetalni pokreti, jer nije uobičajeno da se tijekom poroda snimaju i opisuju i broje pokreti djeteta. Nikad se ne mjere pokreti djeteta pri porodu, tako da ovaj navod „fetalni pokretni se ne registriraju ili se registriraju“ nije od kliničkog značaja i nije ušao do dana današnjeg u kliničku praksu, što pokazuje da je ta metoda nepouzdana, a što je i logično, jer bi trebali držati i gledati sat vremena da stvorite neki dojam koliko se dijete pomiče. Završna faza poroda u slučaju carskog reza bi bila zadnjih sat ili sat i pol vremena. Na upit tužitelja zašto je poduzet UZV u 17,02 odgovara da u to vrijeme 2007. neki kliničari su radili tu pretragu, ali vrlo rijetko, kasni je se dokazalo da ta pretraga nema vrijednosti i nije upotrebljavana u porodu, govorimo o porodu. Po tom nalazu ispada da je sve bilo uredno i da nema centralizacije krvotoka koji bi upućivao na hipoksiju. Na upit koja je razlika između opisa CTG-a ovog u 16,15 do 18,20 i ovog u 19 sati odgovara da je razlika u proteku vremena. Radi se o promjenama koje već traju neko vrijeme i da se porod približava već nekoj svojoj terminalnoj fazi. Na upit tužitelja koje su indikacije za poduzimanje hitnog carskog reza vještak odgovara da se isti poduzima u slučajevima ako postoji ugroženost djeteta. Postoje i indikacije koje se odnose na majku, ali da to nije predmet ovog slučaja. Na upit tužitelja što znači „mors fetus in utero“ znači da je smrt nastupila u maternici. Na upit tužitelja što znači patološki nalaz biofizikalnog profila, to je zbroj parametara u porodu sa CTG- om i mekonijskom plodnom vodom. Ni jedan od tih biofizikalnih profila iz teorije nije prešao u praksu, jer se pokazalo da nisu pouzdani. Apgar se računa kada se dijete rodi, nije pokazatelj stanja djeteta prije poroda. Može upućivati na neko stanje tijekom poroda, ako gledamo retroaktivno, ali računa se kada se dijete rodi. Na upit tužitelja da li pojava mekonija u tankom i debelom crijevu djeteta može ukazivati na fetalnu patnju, vještak dr. Marija Definis odgovara: Mekonij u crijevima je normalna stvar. Radi se o fekalnom materijalu koji se proizvodi u crijevu prije rođenja i najčešće se isprazni iz istoga kao prva stolica nakon rođenja, međutim ponekad se može otpustiti u amnionsku tekućinu prije ili oko vremena poroda, a kada može doći do udisanja takve mekonijske plodne vode, o čemu je već prethodno rečeno. Dakle, ne ukazuje na fetalnu patnju. Na poseban upit ODO Pula-Pola, da li pojava aspiracijskog sindr. masr. ukazuje na to da je dijete u završnoj fazi poroda bilo živo i udahnulo odnosno progutalo mekonijsku vodu, vještak dr. Marija Definis odgovara: ne, to ne znači da je dijete u završnoj fazi poroda bilo živo. Ne radi se o gutanju plodne vode nego o udisanju plodne vode. Dogodi se da je fetus u nekom trenutku udahnuo tu mekonijsku plodnu vodu, na upit zašto, ne to se ne može dati odgovor, kao ni u kojem trenutku. Na poseban upit tužitelja, dr. FV odgovara da smatra da se ne radi o patološkoj trudnoći, prva trudnoća je bila uredna, a u ovom slučaju što se tiče praćenja poroda isti se svodi na nadzor putem CTG-a i ginekološkim pregledom u porodu, što on smatra da je bilo potpuno uredno praćenje poroda za ovakav porod koji nije visoko rizičan. Na upit tužitelja da li je porod trebalo poduzeti prije 19 sati, s obzirom na CTG zapis i kliničku sliku, vještak dr. FV odgovara da ukupan slijed događanja, mekonijska plodna voda, dužina trajanja poroda, njegovo sporo napredovanje, te bradikardija u zapisu neposredno prije odlaska na carski rez, upućuju na potrebu poduzimanja hitnog carskog reza što je i napravljeno. Na pitanje da li je bilo potrebno prije 19 sati napravit i carski rez može se odgovoriti da jeste, ali da se radi o zaključivanju s naknadnom pameću. To znači da se zaključuje da je trebalo ranije napraviti carski rez jer je lošiji ishod, a ne na osnovu parametara koji su liječnici imali tijekom praćenja poroda. Na upit ODO Pula-Pola vještak dr. FV odgovara da bradikardija znači da je došlo do naglog pada broja otkucaja srca djeteta, a što je jasna indikacija za poduzimanje carskog reza. Misli da je oko 19 sati, neposredno prije odlaska na carski rez, prikazana bradikardija u CTG zapisu. Da je jasno napisao u nalazu i mišljenju da je bradikardija nastupila neposredno prije odlaska na carski rez. CTG zapis je jako uredno opisan u svim fazama te se ne uočava da bi u nekoj drugoj fazi bila spomenuta bradikardija.

17. Vještakinja dr. Snježana Škrablin-Kučić, vještak: dr. ČV, vještak: dr. Aleks Finderle, vještakinja: dr. Marija Definis, vještak dr. FV usuglašavani su na raspravi 15. travnja 2026. Tada je svatko od vještaka prvotno naveo kako ostaje kod svoga nalaza i mišljenja, sve nakon što su pročitali nalaze i mišljenja ostalih vještaka. Pri tome je vještak dr. ČV dodao da kako smatra da važnost color doplera, odnosno nalaz color doplera u konkretnom događaju nije adekvatan jer ne daje adekvatnu sliku. Naime, to da je zato što nemamo u medicinskoj dokumentaciji pripadajuće doplerske slike.

17.1. Na postavljena pitanja prvo je dao odgovor dr. Finderle koji navodi da je najvažniji CTG zapisa u ovom konkretnom slučaju, da nema bolje metode nadzora iako moraju biti svjesni ograničenja tehnologije koja je podložna subjektivnoj procjeni. Da je protek vremena neminovno utjecao na interpretaciju u davanju nalaza i mišljenja, a o tome da se referirao detaljno i prilikom davanja nalaza i mišljenja na raspravi.

17.2. Vještakinja dr. Snježana Škrablin-Kučić navodi da je CTG jedina metoda kojom se može pratiti stanje djeteta i odlučujuća za donošenje odluka, u vrijeme kada je procjenjivala njegovo značenje da je bio dovoljno kvalitetan za procjenu.

17.3. Vještak dr. ČV navodi da je CTG zapis tada bio dovoljno kvalitetan da se mogu zaključci donijeti, to je bilo 2008., u momentu kada je vještačio, CTG zapis je bio primjeren za vještačenje. Normalno da je protekom vremena CTG zapis slabije vidljiv sada.

17.4. Vještak dr. FV navodi da je CTG krunski svjedok u ovakvim postupcima kada dolazi do smrti djeteta ili do ozbiljnih neuroloških oštećenja. Suglasan je bio s ovim da CTG zapis protekom vremena slabi na kvaliteti.

17.5. Na upit ODO u kojoj je mjeri loš CTG zapis utjecao na davanje nalaza i mišljenja vještak FV navodi da je kvaliteta CTG zapisa nakon 17 godina bila najlošija u vrijeme kada su oni vještačili te su se zbog toga i ogradili u svom nalazu i mišljenju. Oni da su u svom vještačenju iznijeli mišljenje i naveli činjenice iz struke i literature koje upućuju na relativnu nepouzdanost CTG zapisa u praćenju poroda, pogotovo ovakvog poroda.

17.6. Na upit branitelja okrivljenika vezano za e-mail koji prileži spisu od dr. Snježane Škrablin Kučić od 3. travnja 2025. u kojem navodi da ostaje pri svom ranijem mišljenu te nema što dodati, a onda navodi kako misli da je bila malo prestroga, pa da vještakinja navedeno objasni, unatoč protivljenju tužitelja tom pitanju, sud je pozvao vještakinju da odgovori, pa ista daje objašnjenje. Navodi da bi u ovakvoj situaciji jedan broj djece preživio neovisno od znakova hipoksije u CTG zapisu jer biološki potencijal djeteta ne možemo znati. Druga stvar je da akutna promjena u situaciji u kojoj je dijete pri carskom rezu može potaknuti da aspirira i udahne mekonij i dođe do smrti djeteta (zbog akutne promjene okolnosti u kojoj se dijete nalazi to ga potakne da počne disati i udahne mekonij). Možda bi u ovoj konkretnoj situaciji ako bi se pustio i dovršio vaginalno porod spriječilo udisanje mekonija, ali to ne možemo biti sigurni, to su samo pretpostavke. Uvijek je teško apsolutno pripisati ishod samo jednom parametru, pritom mislim na taj CTG zapis jer je to jedino što imamo. U biološkom materijalu, sistemu ne može se pripisati uzročno posljedičnu vezu u apsolutno značenju. To znači da će netko to preživjeti, a netko neće. To se nikad ne zna, nemamo parametre kojima to možemo procijeniti. Svi vještaci složili su se s njezinim navodima.

18. Obzirom na ovakve konačne navode svih vještaka, obrana opravdano ukazuje da bi se utvrdilo da je liječnik u konkretnom slučaju, CV, počinio kazneno djelo kako je isto činjenično opisano i pravno kvalificirano da bi i dokazi morali opravdati donošenje osuđujuće presude odnosno ukazati da se radilo o očito nesavjesnim postupcima okrivljenika i kod primjene sredstava ili načina liječenja to jest, da u biće kaznenog djela iz čl. 181. st. 8. Kaznenog zakona ulaze samo one grube povrede profesionalnih pravila postupanja, samo ona znatna, evidentna, očita i na prvi pogled uočljiva odstupanja od priznatih pravila struke i znanosti, a u ovom konkretnom slučaju, cijeneći zaključak usuglašenih vještaka oko toga, nije dokazano takvo postupanje okrivljenika.

19. Dodatno je potrebno obrazložiti da se o kaznenom djelu nesavjesnog liječenja iz čl. 181. st. 1., 4. i 8. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11) odnosno čl. 249. st. 3. i 4. u vezi s čl.240. st.1. i 3. KZ/97 radi u situaciji kada doktor medicine obavljajući zdravstvenu djelatnost primijeni očito nepodoban način liječenja pa je time prouzročena smrt jedne ili više osoba, a kazneno djelo počinjeno je iz nehaja. Očito nepodoban način liječenja je takav način liječenja koji znatno odstupa od opće prihvaćenih pravila medicinske struke i znanosti, odnosno koji izrazito odstupa od standardnog načina poroda u konkretnim okolnostima, a što tijekom ovako provedenog dokaznog postupka nije utvđeno.

20. U svojoj obrani okrivljenik je naveo da se u ovom slučaju nikako ne radi o nesavjesnom postupanju, već je smrtni ishod novorođenčeta rezultat teške porođajne komplikacije, koju nije bilo moguće predvidjeti. Takva je obrana okrivljenika ocjenjena vjerodostojnom iz razloga što istu potvrđuju redom ispitani svejdoci IV, RV, vještaci FV, Marija Definis, a u konačnici i svi vještaci su se usuglasili oko toga da je teško apsolutno pripisati ishod samo jednom parametru, odnosno "CTG zapisu jer je to jedino što u ovom slučaju imamo. U biološkom materijalu, sistemu, ne može se pripisati uzročno posljedičnu vezu u apsolutno značenju. To znači da će netko to preživjeti, a netko neće. To se nikad ne zna, nemamo parametre kojima to možemo procijeniti."

21. Tako vještak Finderle navodi da on nije primijetio da je u ovom slučaju primijenjeno neko očito nepodobno sredstvo ili način liječenja. U konkretnom slučaju da je oštećena bila intenzivno nadzirana od kada je primljena u bolnicu radi poroda. Na upit da li se može utvrditi i reći da li bi rezultat odnosno ishod poroda bio drugačiji da je carski rez učinjen ranije primjerice u 16,00 sati ili u 13,00 sati, iskazuje da se na to precizno ne može odgovoriti. On je rekao da je indikacija za carski rez bila i ranije neovisno o rezultatu ovog colordopler ultrazvuka međutim te indikacije koje spominje treba shvatiti u jednom širom smislu a ne kao jedan prag koji se mora preći i onda će se napraviti carski rez. Na upit da li se je carski rez morao učiniti ranije nego što je to u ovom slučaju učinjeno, rekao bi da ne. Na upit da li carski rez predstavlja veći rizik za rodilju od vaginalnog poroda, iskazuje da da, svakako, to je jedan invazivni zahvat koji nosi svoje rizike. Da se u određenim graničnim slučajevima isti nalaz može različito tumačiti od strane različitih osoba. Na upit da li je u ovom slučaju kod okrivljenika CV nešto rađeno protiv pravilima struke, iskazuje da misli da se može reći da nije u ovom slučaju rađeno ništa protiv pravilima struke.

22. Vještakinja Snježana Škrablin-Kučić isto tako navodi da u trenutku kada je trudnica bila primljena u bolnicu da nije bilo indikacija za rizičnu trudnoću, da se ne može sa sigurnošću reći ni da bi sve bilo u redu s djetetom da je carski rez obavljen u 13,00 sati. I vještak FV na konkretno pitanje predsjednika vijeća da li je u ovom konkretnom slučaju bio klinički jasan patološki CTG, odgovara da nije te da je u ovom konkretnom slučaju okrivljenik poduzeo sve potrebne mjere koje bi poduzeo svaki prosječan stručnjak kliničar uzimajući u obzir sve ovo što je prethodno naveo te 2007. kada se događaj dogodio.

23. Kako u provedenom dokaznom postupku nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, valjalo je istog temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe.

24. Iako je predmetno kazneno djelo vezano tempore criminis za "stari" Kazneni zakon – KZ/97, pravni kontinuitet istoga je u kaznenom djelu opisanog člankom 181. st.1., 4. i 8. KZ/11 te je stoga sud, obzirom na oslobađajuću presudu, ostavio pravnu kvalifikaciju kako je prvotno označena od strane tužitelja.

25. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je riješiti kao u izreci.

U Puli-Pola 20. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marina Duković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. ODO Pula K-DO-83/10

2. Okrivljenik

3. Branitelji okrivljenika