REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: P-14/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji toga suda Ines Golešić-Plašić, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Josipa Brekala, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Franjić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, radi isplate iznosa 663,61 eur, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 530,89 EUR (pet stotina trideset eura i osamdeset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama od 23. studenog 2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za isplatu iznosa od 132,72 EUR (jednu stotinu trideset dva eura i sedamdeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama od 23. studenog 2019. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici DK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 624,32 EUR (šest stotina dvadeset četiri eura i trideset dva centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 10. rujna 2026., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 156,08 eura (jednu stotinu pedeset šest eura i osam centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. siječnja 2019. Općinskom sudu u Novom Zagrebu protiv tuženice podnio tužbu radi isplate iznosa od 663,61 eur sa zateznim zakonskim kamatama od 23. studenog 2019. do isplate po stopi za ostale odnose, u bitnome navodeći da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 2013. do 2018. godine, da je izvanbračna zajednica prestala u srpnju 2018. godine, da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupljen automobil Fiat Punto broj šasije [broj šasije], koji je bračna stečevina, a tuženica ga je prodala 23. studenog 2019., slijedom čega tužitelju pripada jedna polovina iznosa kupovnine. Na te okolnosti tužitelj je predložio izvršiti uvid u spis ovoga suda poslovni broj: P Ob-26/2020 i Županijskog suda Gž Ob-687/2022.

2. U odgovoru na tužba tuženica je u cijelosti osporila tužbeni zahtjev u bitnome navodeći da je predmetno riječ o pravomoćno presuđenoj stvari, jer je u predmetu poslovni broj: P Ob-26/2020 odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je predmetni automobil njegovo isključivo vlasništvo, odnosno, nije utvrđeno da taj automobil predstavlja bračnu stečevinu. Osim toga, tužbeni zahtjev je preuranjen i nepodoban za raspravljanje, jer je prethodno potrebno utvrditi je li riječ o bračnoj stečevini. Podredno, tuženica je istaknula prigovor zastare, pozivajući se na odredbu čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, 69/2026; dalje u tekstu ZOO) jer je automobil otuđen 23. studenog 2019., tužba je podnesena 12. siječnja 2024. Konačno tuženica je osporila tužiteljevu tvrdnju da je riječ o bračnoj stečevini, navodeći da je automobil stečen novcem od prodaje automobila u njezinom vlasništvu kojeg je imala i prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s tužiteljem. Na tu okolnost predložila je saslušati stranke i svjedokinju CK.

3. Na ročištu od 21. svibnja 2025. sud je zaključio prethodni postupak, te proveo i zaključio glavnu raspravu. Presudom poslovni broj: P-27/2024-10 od 23. srpnja 2025. sud je odbio tužbeni zahtjev prihvativši tuženičin prigovor zastare s obrazloženjem da se petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO računa od prestanka izvanbračne zajednice. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž -843/2025-2 od 24. studenog 2025. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovan postupak s obrazloženjem da je tužiteljev obveznopravni zahtjev za isplatu nastao tek kupoprodajom automobila, pa zastarni rok iz čl. 225. ZOO nije mogao početi teći prije 23. studenog 2019. kada je automobil otuđen, slijedom čega prigovor zastare nije osnovan.

4. U ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu od 2. lipnja 2026. stranke su ustrajale na tvrdnjama i dokaznim prijedlozima u ranijem tijeku postupka, tuženica je odustala od prijedloga da se na okolnost da je sporni automobil stečen njezinim novcem sasluša svjedokinja CK, te je određeno ročište za saslušanje stranaka. Na ročištu od 16. srpnja 2026. saslušane su stranke, te je zaključena glavna rasprava.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj: P Ob-26/2020, te su saslušane stranke.

6. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 663,61 eur sa zakonskim zateznim kamatama s osnove bračne stečevine.

8. Između stranaka nije sporno da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od 2013. do 2018. godine, da je izvanbračna zajednica prestala u srpnju 2018. godine, da je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice kupljen automobil Fiat Punto broj šasije [broj šasije], te da je tuženica taj automobil prodala 23. studenog 2019. (list 48 spisa).

9. Sporno je je li automobil bračna stečevina s obzirom na tuženičinu tvrdnju da je automobil kupljen novcem od prodaje automobila koji je bio njezino vlasništvo prije početka izvanbračne zajednice.

10. U odnosu na tuženičin prigovor da je predmetno riječ o pravomoćno presuđenoj stvari ističe se da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena (čl. 333. st. 2. ZPP) i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Pravomoćna sudska odluka je negativna procesna pretpostavka, koja će rezultirati odbacivanjem tužbe. Jedan od učinaka pravomoćnosti je da se o predmetu o kojem je pravomoćno odlučeno ne može ponovno raspravljati u nekom drugom postupku. Kada se ne može suditi drugačije, nema potrebe da se sudi ponovno. U predmetnom postupku tužitelj od tuženice zahtijeva isplatu iznosa od 663,61 eur s osnove bračne stečevine, dok iz izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj: P Ob-26/2020-30 od 30. ožujka 2022. u cijelosti odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je automobil Fiat Punto broj šasije [broj šasije] njegovo isključivo vlasništvo te da mu tuženica naknadi štetu u iznosu od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Iz navedenog jasno slijedi da u konkretnom slučaju nema objektivnog identiteta spora, jer tužbeni zahtjev u predmetu poslovni broj: P Ob-14/2020 glasi na utvrđenje i naknadu štete, dok u predmetnom postupku tužitelj zahtjeva isplatu, pa tuženičin prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan.

10.1. Isto tako nije točno ni da je tužba preuranjena i nepodobna za raspravljanje. Naime, to što tužitelj u parnici P Ob-26/2020 nije zahtijevao utvrđenje da sporni automobil predstavlja bračnu stečevinu ne odriče tužitelju pravo da s te osnove u predmetnom postupku od tuženice zahtjeva isplatu jedne polovine od ostvarene kupovnine. Pitanje je li taj automobil bračna stečevina ili ne u ovom postupku predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP.

11. Isto tako nije točno ni da je tužba preuranjena i nepodobna za raspravljanje. Naime, to što tužitelj u parnici P Ob-26/2020 nije zahtijevao utvrđenje da sporni automobil predstavlja bračnu stečevinu ne odriče tužitelju pravo da s te osnove u predmetnom postupku od tuženice zahtjeva isplatu jedne polovine od ostvarene kupovnine. Pitanje je li taj automobil bračna stečevina ili ne u ovom postupku predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP.

12. U odnosu na prigovor zastare upućuje se tuženica na obrazloženje rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž -843/2025-2 od 24. studenog 2025. kojim je taj prigovor odbijen kao neosnovan.

13. Za ocjenu je li neka imovina bračna stečevina ili ne, mjerodavni su propisi koji su bili na snazi u vrijeme stjecanja te imovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovi broj: Rev-57/2005-2 od 14. prosinca 2005.). Cijeneći nespornu činjenicu da je automobil stečen 2016. godine mjerodavne su odredbe Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ) i ZOO.

14. Prema odredbi čl. 36. st. 1. i 3. u vezi s čl. 11. ObZ bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili. Tom odredbom propisana je presumpcija da ako je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine riječ je o bračnoj stečevini na jednake dijelove, pa strana koja tvrdi drugačije, da je riječ o vlastitoj imovini mora to dokazati u smislu odredbe čl. 219. ZPP. Budući da je automobil nesporno stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, na tuženici je bio teret dokazivanja da je riječ o njezinoj vlastitoj imovini, odnosno, kako tvrdi da je stečen novcem o prodaje automobila koji je bio u njezinom vlasništvu prije početka izvanbračne zajednice. Na tu okolnost tuženica je predložila saslušanje stranaka i svjedokinje CK, od kojeg dokaznog prijedloga je naknadno odustala. Iskazi stranaka su međusobno oprečni. Tužitelj je iskazao da je on kupio sporni automobil, dok je tužena iskazala da je prije početka izvanbračne zajednice ona bila vlasnica automobila Fiat Punto koji je prodan za cijenu od 2.800,00 kn. Novac od te kupoprodaje uložila je u kupnju automobila Citroen C3, te je dodala još novca do iznosa cijene od 3.000,00 eur, a taj automobil je zamijenjen za Fiat Punto Grande koji je predmet ovog postupka. Tužena na spornu okolnost nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, pa na temelju takvih oprečnih iskaza stranaka sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da predmetni automobil predstavlja tuženičinu vlastitu imovinu, slijedom čega je taj prigovor odbio kao neosnovan. Cijeneći odredbe čl. 36. st. 1. i 3. ObZ u odnosu na nespornu činjenicu da je automobil Fiat Punto broj šasije [broj šasije] stečen za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, kao i to da stranke nisu ugovorile drugačije, sud je utvrdio da navedeni automobil jest bračna stečevina stranaka na jednake dijelove.

15. Nadalje, za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika. Nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana (čl. 37. st. 2. i 3. ObZ).

16. Odredbama čl. 1111. ZOO u vezi s čl. 38. ObZ, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (st. 1.). Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

17. Cijeneći navedene odredbe u odnosu na nespornu činjenicu da je tuženica automobil prodala 23. studenog 2019. za iznos od 8.000,00 kuna bez tužiteljeve suglasnosti, zadržavši cjelokupan iznos kupovnine za sebe, čime je u smislu odredbe čl. 1111. st. 2. ZOO pravnim poslom stekla korist u vidu iznosa jedne polovine kupovnine koja pripada tužitelju, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Naime, u skladu s čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22) iznos kupovnine od 8.000,00 kuna preračunat je u valutu euro uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 kn, pa je tuženici valjalo naložiti isplatu iznosa od 530,89 eur, a ne 663,61 eur kako to zahtijeva tužitelj, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 23. studenog 2019. do isplate prema odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, odnosno isti su odmjereni s obzirom na vrijednost predmeta spora, zahtjev za naknadu troškova (list 54 spisa) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. te 138/23., dalje: OT), imajući na umu vrijednost boda u iznosu 2,00 eur (Tbr. 54. OT) i pravo odvjetnika obračunati na sve obavljene radnje pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46. OT).

19. S obzirom na to da je tužitelj u djelomično uspio u sporu, valjalo mu je priznati kao troškove potrebne za vođenje parnice trošak nagrade odvjetniku za sastav tužbe i zastupanja na ročištima od 4. lipnja 2025., 2. lipnja 2026. i 16. srpnja 2026. u iznosu od po 100,00 eur (Tbr. 8./1. i 9./1. OT), te trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 11./1. OT), uvećano za PDV 25%, kao i troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 eur, sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eur i sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 eur, što ukupno iznosi 780,40 eur.

20. Međutim, sukladno odredbi čl. 154. t. 2. ZPP valjalo je od postotka uspjeha tužitelja oduzeti postotak uspjeha tuženice i tužitelju priznati pravo na naknadu njegovih troškova postupka u iznosu razlike. Vrijednost predmeta spora iznosi 663,61 eur, a tužbeni zahtjev je prihvaćen za iznos od 530,89 eur. Prema tome, tužitelj je uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 80%, dok tuženik u odnosu na osnovu tužbenog zahtjev nije uspio u sporu, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva je uspio u omjeru od 20%, slijedom čega preostaje na tuženiku naknaditi tužitelju 80% njegovih troškova postupka (100% + 80%):2 – (0%+20%):2=80%).

21. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju dosuditi troškove u iznosu 624,32 eura, a odbiti za iznos od 156,08 eur, te je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

U Samoboru 10. rujna 2026.

Sudac:

Ines Golešić-Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude Županijskom sudu, putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije pristupila, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Općinskog suda u Novom Zagrebu. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku