Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2549/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja SZĆ, državljanina Irske, OIB: [osobni identifikacijski broj], smještenog u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa Loren Korlaet, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska cesta 14, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB 36162371878, radi odbacivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Klasa: UP/I-216-03/26-06/3580, ur. broj 511-01-213-26-4 od 28. travnja 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da Lorenu Korlaetu, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska cesta 14, isplati iznos od 625,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika uz argumentaciju da je člankom 4. stavkom 1. točkom 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano da tražitelj međunarodne zaštite iznimno može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola 24. Ugovora iz Lisabona. Člankom 1. Protokola (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije predviđene su četiri situacije koje su iznimka od pravila da države članice u međusobnom odnosu predstavljaju sigurne države podrijetla. Jedna o tih situacija je ako država članica porijekla odstupa od svojih obveza iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Druga situacija je da, ako država članica tako odluči, u kojem slučaju je potrebno da država članica o toj odluci obavijesti Vijeće Europske unije. Prema tome, tuženik je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio predmetni zahtjev tužitelja bez da je utvrdio sadržaj njegovih pritužbi. Na taj način činjenično stanje ostalo je neutvrđeno. Tužitelj je predložio da sud donese presudu bez održavanja rasprave sukladno članku 98. stavku 4. i 6. Zakona o upravnim sporovima, jer se radi o sporu o primjeni prava, pri čemu stranke ne traže održavanje rasprave i ne predlažu izvođenje dokaza. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 98. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS), budući da je tužitelj u tužbi izrijekom naveo da predlaže donošenje presude bez rasprave jer se radi o pravnom pitanju i nema dokaznih prijedloga, tuženik se u odgovoru na tužbu tome nije protivio, te budući da tužitelj faktično osporava primjenu prava, ne osporava odlučne činjenice, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporna zakonitost osporenog rješenja.

8. Odredbom članka 4. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da je tražitelj međunarodne zaštite državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti odluke o zahtjevu. Iznimno, tražitelj međunarodne zaštite može biti i državljanin države članice Europske unije kada je to propisano odredbama Protokola (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije.

Protokolom (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije, koji je sastavni dio Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, propisano je da se želi spriječiti pribjegavanje institutu azila u svrhe različite od onih za koje je namijenjen. Nadalje, navedenim Protokolom propisano je da se, s obzirom na razinu zaštite temeljnih prava i sloboda u državama članicama Europske unije, smatra da države članice u međusobnom odnosu predstavljaju sigurne države podrijetla za sve pravne i praktične potrebe u vezi azila, slijedom čega se države članice Europske unije smatraju sigurnim državama podrijetla, uključujući i Irsku.

Člankom 43. stavkom 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo unutarnjih poslova donosi odluku kojom se odbacuje zahtjev koji je podnio državljanin države članice Europske unije.

Protokolom (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije propisano je da zahtjev za međunarodnu zaštitu državljanina jedne države članice druga država članica može uzeti u obzir ili proglasiti prihvatljivim za obradu samo u sljedećim slučajevima:

a) ako država članica čiji je državljanin podnositelj zahtjeva, i nakon stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama, koristeći odredbe članka 15. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, nastavi poduzimati mjere kojima na svojem državnom području odstupa od svojih obveza iz te Konvencije;

b) ako je postupak iz članka 7. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji pokrenut i dok Vijeće ili, kada je to potrebno, Europsko vijeće ne donese odluku u odnosu na državu članicu čiji je državljanin podnositelj zahtjeva;

c) ako je Vijeće donijelo odluku u skladu s člankom 7. stavkom 1 , Ugovora o Europskoj uniji u odnosu na državu članicu čiji je državljanin podnositelj zahtjeva ili ako je Europsko vijeće donijelo odluku u skladu s člankom 7. stavkom 2. toga Ugovora u odnosu na državu članicu čiji je državljanin podnositelj zahtjeva; d) ako država članica jednostrano donese takvu odluku u odnosu na zahtjev državljanina druge države članice; u tom se slučaju odmah obavještava Vijeće, pri čemu se pri obradi zahtjeva polazi od pretpostavke da je zahtjev očigledno neutemeljen, bez utjecaja na ovlasti odlučivanja te države članice.

9. Iz osporenog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj 24. travnja 2026. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu . Utvrđeno je da tužitelj posjeduje putnu ispravu Irske, izdanu u mjestu Dublin, s rokom važenja od 6. rujna 2023. do 5. rujna 2028. te da ima prebivalište u [adresa], u mjestu Enniscorthy, u ulici Summer Hill, bez navedenog kućnog broja. Uvidom u službenu zabilješku sastavljenu prilikom izražavanja namjere, KLASA: NK 21603/26-02/1201, BROJ: 511-15-09-26-1 od 24. travnja 2026., utvrđeno je da tužitelj nije iznio nikakve okolnosti koje bi upućivale na primjenu iznimke iz Protokola (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije. Također je utvrđeno da je od strane Irske raspisano SIS upozorenje s mjerom diskretne provjere, kao i da je putem Interpola evidentiran kao osoba koja se vodi kao seksualni prijestupnik.

Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužitelj državljanin Irske, države članice Europske unije, te da sukladno članku 4. stavku 1. točki 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne spada u kategoriju osoba koje se smatraju tražiteljima međunarodne zaštite, budući da nije državljanin treće zemlje niti osoba bez državljanstva. Ujedno je, na temelju uvida u službenu zabilješku, utvrđeno da imenovani nije iznio okolnosti koje bi upućivale na primjenu iznimke iz navedenog Protokola. Slijedom navedenog, radi se o zahtjevu koji nije dopušten, budući da ga je podnio državljanin države članice Europske unije.

10. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje i stav tuženika.

Neosnovan je navod tužitelja da je pobijano rješenje doneseno bez utvrđivanja sadržaja njegovih navoda. Uvidom u zahtjev za međunarodnu zaštitu od 21. travnja 2026. godine utvrđeno je da tužitelj navodi kako je u Republici Irskoj bio izložen progonu pod krinkom zakona zbog svoje vjeroispovijesti te da je bio podvrgnut institucionalnom antisemitizmu i institucionalnoj represiji zbog svojeg političkog mišljenja. Međutim, Ministarstvo nije bilo ovlašteno odlučivati o osnovanosti navedenih tvrdnji, budući da je prethodno bilo potrebno ispitati dopuštenost podnesenog zahtjeva. Utvrđeno je da je tužitelj državljanin Republike Irske, države članice Europske unije, zbog čega se na njegov zahtjev primjenjuju odredbe Protokola (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije. Uvidom u službenu zabilješku sastavljenu prilikom izražavanja namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, KLASA: NK 216-03/26-02/1201, URBROJ: 511-15-09-26-1 od 24. travnja 2026., kao i u pisani zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, utvrđeno je da tužitelj nije iznio nikakve okolnosti koje bi upućivale na primjenu bilo koje od iznimaka propisanih Protokolom (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije.

Nadalje, u postupku nije utvrđeno postojanje niti jedne od iznimaka propisanih navedenim Protokolom koje bi omogućavale razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu državljanina države članice Europske unije. Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja njegovih navoda, tijekom postupka nije iznio činjenice niti dostavio dokaze koji bi upućivali na postojanje bilo koje od okolnosti iz Protokola (br. 24), a takve okolnosti nisu utvrđene ni službenim putem. Valja istaknuti da tužitelj u podnesenoj tužbi ne navodi niti jednu konkretnu okolnost koja bi upućivala na postojanje neke od iznimaka propisanih Protokolom (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije. Umjesto toga, osporava zakonitost pobijanog rješenja isključivo tvrdnjom da Ministarstvo nije utvrđivalo sadržaj njegovih navoda o navodnom progonu u Republici Irskoj. Međutim, sadržaj navoda tužitelja bio je poznat Ministarstvu te je utvrđen uvidom u njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu. Kako je prethodno utvrđeno da je tužitelj državljanin države članice Europske unije te da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu niti jedne od iznimaka propisanih Protokolom (br. 24), Ministarstvo nije bilo ovlašteno ulaziti u meritornu ocjenu osnovanosti navoda o navodnom progonu, već je bilo dužno odlučiti o dopuštenosti zahtjeva.

Slijedom svega navedenog, radi se o zahtjevu koji nije dopušten jer ga je podnio državljanin države članice Europske unije, pri čemu nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale primjenu bio koje od iznimaka propisanih Protokolom (br. 24) o azilu za državljane država članica Europske unije.

11. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

12. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, a spisu tuženika prileži i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1, 27/2 i 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura što s PDV iznosi 625,00 eura.

Zagreb, 9. rujna 2026.

Sutkinja:

Janja Topol Krneta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis