Poslovni broj: P-210 /2021-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Samobor, Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sucu Mireli Crnjak kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja-protutuženika JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Nikolina Koletić Carić, odvjetnica iz Samobora, protiv I. tužene-protutužiteljice BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II. tuženog-protutužitelja NČ, oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Dijana Kolman Vrane, odvjetnica iz Samobora, radi predaje u posjed, i utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026., u nazočnosti, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP-a), 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predaju u posjed gospodarsku zgradu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 645 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazeću na sjevernom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] uz među sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a označenu

skicom lica mjesta dipl. ing. geod. Branka Kolareka od 26.10.2023. godine spojnicom točaka A1-A2-A3-A4-A5-A6-A7-A8-A9-A10-A11-A12-A13-A14-A1 u površini od 84 m2 u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je I.vo tužena/protutužiteljica BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekla pravo vlasništva dijela gospodarske zgrade ukupne površine 84 m2 koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a kako je označeno skicom lica mjesta od dana 26.10.2023. godine izrađene po dipl. ing. geod. Branku Kolareku u površini od 62 m2 označeno točkama/slovima A6-A7-A8-A9-A10-A11-A12-A13-A6 i crvenom bojom.

2. Tužitelj-protutuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva označene nekretnine u zemljišnim knjigama na način kako je i označeno u točki 1."

III Nalaže se tuženicima BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i CČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade parnični trošak u iznosu od 3.379,68 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 9. rujna 2026. kao dana donošenja ove presude suda pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnome navodi da je vlasnik cijele nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 645 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je upisan u posjedovni list broj 4387 k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] Ul. Jelačića Josipa od 645 m2, (kuća br. 50 od 60 m2, gosp. zgrada od 84 m2, dvorište od 501 m2) u naravi kuća broj 50, gospodarska zgrada i dvorište. Navodi da je predmetnu nekretninu stekao darovanjem od majke Maje Domović 2020. godine, dok je ona istu stekla nasljeđivanjem iza svog supruga, oca tužitelja, Milana Domovića 2010. godine, a da je FČ pak predmetnu nekretninu stekao dijelom temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim sa ocem HČ u ½ dijela 1984. godine, dakle naplatnim pravnim poslom, a nasljeđivanjem u preostalom dijelu 1986. godine. I. tuženica da je kći ĐČ, brata tužiteljevog djeda UČ, te ista stanuje u kući na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čija je suvlasnica u 8/12 dijela, a II. Tuženik da je njen suprug koji je suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/12 dijela. Tužiteljev otac dopustio je tuženicima korištenje do opoziva dijela gospodarske zgrade za odlaganje drva za ogrjev nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na sjevernom dijelu parcele uz među sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, unatoč opozvanom dopuštenju, kako tužitelja, tako i njegovih pravnih prednika, tuženici bez pravnog osnova nastavljaju koristiti gospodarsku zgradu, svojataju istu i ne priznaju da je gospodarska zgrada posjed i vlasništvo tužitelja. Gospodarska zgrada je stara, derutna, u ruševnom stanju nakon brojnih potresa u Republici Hrvatskoj tijekom 2020. i 2021., prepuna smeća i naseljena štakorima. Tuženici da bez pravnog osnova drže u suposjedu gospodarsku zgradu i svojataju istu te odbijaju istu predati u samostalan posjed tužitelju. Zbog navedenog tužitelj nije u mogućnosti srušiti ruševnu gospodarsku zgradu. Tužitelj predlaže provesti očevid na licu mjesta s vještakom mjernikom radi identifikacije i pozicioniranja predmeta spora te si pridržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon provođenja vještačenja. Kako tuženici odbijaju predati tužitelju u samostalan posjed gospodarsku zgradu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] to tužitelj moli i predlaže da sud nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza temeljem čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu, te tijekom postupka u bitnome naveli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te da iako je točno da tužitelj dolazi upisan kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] površine 645 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u naravi kuća br.50 površine 60 m2, gospodarska zgrada površine 84 m2, dvorište površine 501 m2), to ne odgovara stvarnom stanju, obzirom da je označena gospodarska zgrada djelomično u izvanknjižnom suvlasništvu I. tužene. Navode da je prednik tužitelja i tuženika ĆČ, otac ĐČ (oca I. tužene BČ) i UČ (djeda tužitelja JČ) izgradio na gore označenom zemljištu gospodarsku zgradu koje je bio vlasnik do svoje smrti, a istu je ostavio sinovima ĐČ i UČ na način da je ĐČ ostavio dio gospodarske zgrade koja se sastoji od 2 kokošinjca i svinjca koji sada služi kao drvarnica te većeg (spremišta), a preostali dio je ostavio HČ. Označenu podjelu ĐČ i UČ nikada nisu proveli u zemljišnim knjigama. Tuženi nadalje pojašnjavaju da je ĆČ svoju imovinu za života podijelio svojoj djeci, a dio koju je zadržao u svom vlasništvu do kraja svog života naslijedio je njegov sin ĐČ, otac I. tužene, s kojim je živio u zajedničkom kućanstvu te koji se o njemu brinuo do kraja njegovog života. Navode da je I. tužena zajedno s svojim prednicima preko 50 godina u suvlasništvu i samostalnom suposjedu označene gospodarske zgrade, koju mirno posjeduje i nikada ju nitko nije smetao u posjedovanju iste, i to na način da uživa 2 kokošinjca i svinjac te veće spremište time da 2 kokošinjca i svinjac sada služe kao drvarnica. Prema znanju tuženika preostali dio gospodarske zgrade koji je bio u izvanknjižnom suvlasništvu UČ, djeda tužitelja, da je u međuvremenu stekao u izvanknjižno vlasništvo njegov sin IČ (stric tužitelja) kojeg je naslijedila JČM. Naime, tuženi navodi da je otac tužitelja FČ svoj dio predmetne gospodarske zgrade darovao bratu IČ te je navedena činjenica bila poznata tužitelju pa stoga tužitelj uopće nema nikakvog vlasničkog prava na označenoj gospodarskoj zgradi. U odnosu na Ad.III i IV tužbe tuženi navode da je u potpunosti netočan navod tužitelja da bi tuženici imali pravo korištenja gospodarske zgrade na predmetnoj nekretnini obzirom da je sam UČ, djed tužitelja, u Sudskoj nagodbi koja je sklopljena pred Općinskim sudom u Samoboru dana 22. rujna 1976. godine u predmetu poslovni broj P 259/76 koji se vodio između BČ i CČ kao tužitelja, a ovdje tuženika te UČ kao tuženika (ovdje djeda tužitelja), a radi priznanja prava služnosti provoza i prolaza, priznao pravo vlasništva ovdje tuženicima na predmetnoj gospodarskoj zgradi koja se nalazi na njegovom dvorištu. Nadalje tuženi navode da je s navedenim tužitelj u cijelosti upoznat, a što potvrđuje i činjenica da ih tužitelj zajedno sa svojim prednicima od tada nikada nije smetao u posjedovanju. Nadalje ističu da je netočan navod tužitelja da bi njegov otac FČ opozvao pravo korištenja tuženicima jer nikada ni on, a niti njegovi prednici nisu upućivali da bi I. tuženoj i njezinom prednicima gospodarska zgrada bila dana na korištenje jer se uvijek znalo da je ista u suvlasništvu I. tužene, odnosno njezinih prednika, štoviše tuženici nisu niti znali da im tužitelj spori suvlasništvo sve dok nisu zaprimili predmetnu tužbu. Dapače, tuženi ističu kako su iznenađeni takvim postupanjem tužitelja obzirom da su do sad bili u dobrim rodbinskim odnosima. Također tuženi navode da je točno da je zgrada stara no nije u ruševnom stanju jer ju tuženici i dalje koriste kao drvarnicu i spremište te pregledom građevne inspekcije nije utvrđeno da je zgrada za rušenje(nema crvenu naljepnicu). Slijedom navedenog, I. i II. tuženi predlažu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova ovog parničnog postupka. Kako I. tužena zajedno sa svojim prednicima preko 50 godina ima u suvlasništvu i samostalnom suposjedu ranije označenu gospodarsku zgradu, koju mirno posjeduje i nikada ju nitko nije smetao u posjedovanju iste, to ista smatra da je dosjelošću stekla pravo suvlasništva gospodarske zgrade površine 84 m2 u djelu koji se odnosi na drvarnicu i spremište time da pridržava pravo uređenja tužbenog zahtjeva nakon provođenja vještačenja od strane vještaka geodetske struke pa I. tužena predlaže da naslovljeno tijelo donese presudu.

3.Tužitelj je podneskom od 3. siječnja 2024. (list 171-172) uredio tužbeni zahtjev, te on glasi kao u izreci, točka I.

3.1.Tuženici su podneskom od 11. prosinca 2023. (list 170) uredili protutužbeni zahtjev te od glasi kao odbijajućem dijelu izreke, točka II.

4.Sud je izvršio uvid u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s historijatom, posjedovni list broj 4387 k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (list 20), rješenje o nasljeđivanju iza pok. LČ O-323/2010, rješenje Zavoda za katastra i geodetske poslove grada Zagreba UP/I 06 -2057-1984 od 06.03.1985., rješenje Zavoda za katastra i geodetske poslove grada Zagreba UP/I 06-363-1986 od 09.05.1986.,Ugovor o darovanju (list 32), Sudsku nagodbu posl.br. P-259/76 (list 33-34), posjedovni list broj 4387 k. o. [katastarska općina] od 06.12.1984., kopija plana od 26.03.1986., uvid u povijesni posjedovni l ist za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], identifikacija Klasa:936-02/21-06/48 od 22.07.2021, (list 55), arhivske kopije katastarskog plana (lsit 57-61), rješenje o nasljeđivanju iza pok. UČ (list 62), Javnobilježnički akt-Darovni ugovor od 25.09.1939. i potvrda javnog bilježnika (list 128-137), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Branka Kolareka od 26. listopada 2023. (list 155-163), dopuna nalaza i mišljenja od 16. rujna 2025. (list 214- 215).

4.1.Odbijen je dokazni prijedlog tuženika protutuženika za provođenjem građevinskog vještačenja jer je to bilo nepotrebno u ovom postupku, obzirom da se na dijelu gospodarske zgrade ne može uspostaviti pravo vlasništva, stoga je provođenje vještačenje bespredmetno.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Protutuženi zahtjev nije osnovan.

7.Nije sporno da je tužitelj vlasnik cijele nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 645 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da je upisan u posjedovni list broj 4387 k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] Ul. Jelačića Josipa od 645 m2, (kuća br. 50 od 60 m2, gosp. zgrada od 84 m2, dvorište od 501 m2) u naravi kuća broj 50, gospodarska zgrada i dvorište.

7.1.Nije sporno da je na toj čestici nalazi gospodarska zgrada površine 84 m2m (skica lica mjesta list 163 spisa).

8.Sporno je imaju li pravo na posjed koje ih ovlašćuje na posjed (tužbeni zahtjev) odnosno jesu li tuženici vlasnici dijela gospodarske zgrade na kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] (protutužbeni zahtjev).

U odnosu na tužbeni zahtjev

9.Uvidom u rješenje Zavoda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba od 9. svibnja 1985. (list 18), vidljivo je da je djed tužitelja UČ bio upisan u cijelosti kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je nakon darovanja polovine ocu tužitelja FČ,iz rješenja Zavoda za katastra i geodetske poslove grada Zagreba od 9. svibnja 1986. vidljivo da je UČ upisan kao posjednik ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u drugoj polovici otac tužitelja FČ.

10. Uvidom u povijesni zk izvadak vidljvo:

- je da je su kao vlasnici nekretnine bili upisani UČ (djed tužitelja) i ŽČ (baka tužitelja) svaki u ½ dijela.

-da je temeljem upisa od **.**.1985. UČ došao upisan na dijelu ŽČ (njegove supruge).

-da je HČ temeljem rješenja o nasljeđivanju od 6. veljače 1986. Naslijedio HČ FČ (otac tužitelja) ,te je isti upisan kao vlasnik, te je isti koji je ugovorom o darovanju nekretninu prenio na svoju suprugu RČ, majku tužitelja, dok je tužitelj došao upisan kao vlasnik 1/1 dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi upisom iz 2000.godine (list 8 spisa).

11.Sud je održao očevid na licu mjesta dana 4. listopada 2022. uz sudjelovanje sudskog vještaka Branka Kolareka dipl.ing.geod. koji je na očevidu naveo da nije moguće fizički podijeliti gospodarsku zgradu jer se radi o cjelovitom objektu, a mogao bi se podijeliti samo u slučaju dvostrukog zida što u ovom slučaju nije slučaj.

11.1. Vještak Branko Kolarek dipl.ing.geod. je dao nalaz i mišljenje u pisanom obliku dana 26. Listopada 2023. Zadatak vještaka bio je izrada nalaza i mišljenja u kojem će se identificirati predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđenje mjesta prijepora, veličina gospodarske zgrade, identifikacija od kojih starih čestica je nastala nova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uklopiti današnji snimak stvarnog stanja s kopijom arhivskog katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđenje što su predmetne nekretnine u naravi sukladno stanju na terenu, katastarskim mapama, zemljišnoj knjizi. Predmetna čestica je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u naravi kuća [adresa], gospodarska zgrada i dvorište. Na skici lica mjesta označena je spojnicom točaka A5-A6-A7-A8-A9-A10-A15-A16-A17-A18-A5. Tužitelj tvrdi da posjeduje cijelu gospodarsku zgradu označenu na skici lica mjesta spojnicom točaka A1-A2-A3-A4-A5-A6-A7-A8-A9-A10-A11-A12-A13-A14-A1, u površini od 84 m2. Tuženici tvrde da posjeduju dio gospodarske zgrade označen na skici lica mjesta spojnicom točaka A6-A7-A8-A9-A10-A11-A12-A13-A6, u površini od 62 m2 (slika 1 i slika 2). Sporni dio zgrade je spojnica točaka A6 -A7-A8-A9-A10-A11- A12-A13-A6, u površini od 62 m2. Kuća u naravi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazana je crvenom linijom kao spojnica točaka B1-B2-B3-B4-B5-B6. Stara kopija katastarskog plana (k. o. [katastarska općina]) je dosta nečitljiva, pa je teško razaznati sve bojeve katastarskih čestica. No uklopom stare kopije katastarskog plana (k. o. [katastarska općina]) na sadašnju aktualnu kopiju katastarskog plana (k. o. [katastarska općina]) nedvosmisleno je vidljivo je da se predmetna gospodarska zgrada nalazi u cijelosti na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Današnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je od prijašnjih k. č. br. [katastarska čestica] i dijela 1024/29 k. o. [katastarska općina] . U prilogu je skica lica mjesta na kojoj je prikazana predmetna gospodarska zgrada i kuća tužitelja u naravi, s uklopljenom starom kopijom katastarskog plana (k. o. [katastarska općina]) na sadašnju aktualnu kopiju katastarskog plana (k. o. [katastarska općina]).

11.1.Dopunom nalaza i mišljenja od 16. rujna 2025. sudski vještak je ispravio svoj nalaz na način da je u nalazu od 26. listopada 2023. upisao kriv i broj čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je ispravno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dosadašnja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je od prijašnjih čkbr. [katastarska čestica],m 1094/23 i dijela 1094/29 k. o. [katastarska općina]. Vještak je odustao od dijela nalaza koji se odnosi na njegov zaključak u odnosu na unutrašnji sporni dio gospodarske zgrade, jer to spada u domenu građevinskog vještačenja.

11.2. Tuženici neosnovano tvrde da su posjedovanjem stekli vlasništvo dijela gospodarske zgrade. Ovo zato jer je na licu mjesta vidljivo da je zgrada potpuno neupotrebljiva za uporabu i bilo kakvo posjedovanje, a također i jer dio gospodarskog objekta nije samostalna stvar na kojoj bi se moglo steći pravo (su)vlasništva nego je dio zemljine površine kojoj je vlasnik tužitelj.

12.Odredbom čl. 2.st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZV-a) propisano je da su nekretnine čestice zemljine površine, zajedno sa svim što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno.

13.Primjenjujući načelo jedinstva nekretnine koje vrijedi od 1. siječnja 1997. odredbom čl. 9. ZV utvrđeno je da je propisana uspostava pravnog jedinstva nekretnine.

14. Iz svega navedenog sud zaključuje da je tužitelj vlasnik nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a na kojoj se nalazi gospodarska zgrada, koja je u trošnom stanju, zapuštena. Po stanju dijela objekta zorno prikazanog na list u114-121, te slici 1 i 2 nalaza i mišljenja vidljivo je da je riječ o odlagalištu otpada pa te teško vjerovati da ju koriste čak i tuženici, osim što svojataju pravo na dio objekta.

14.1. Također, tužitelj i njegovi pravni prednici vlasnici su predmetne čestice na kojoj je zgrada najmanje 40 godina prema vidljivim upisima u povijesnom zemljišno knjižnom izvatku.

15. No vlasništvo seže i dalje unazad u prošlost, odnosno, vlasništvo pravnog prednika tužitelja UČ proizlazi iz javnobilježnog akta od 26. rujna 1939. (list 128-135) iz kojeg je razvidno da je ĆČ (pradjed tužitelja), darovao svome sinu HČ (ocu tužitelja) kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 20 u Sv Heleni od 12 čhv, kčbr. [katastarska čestica] dvorište u Sv Heleni površine 123 čhv, čkbr. [katastarska čestica] voćnjak Graburje u Sv Heleni od 1178 čhv. Prema identifikaciji čestica od dijelova ovih čestica nastala je današnja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Za ovaj sud nema dvojbe da je tužitelj vlasnik cijele kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da tuženici ni na koji način nisu mogli steći (pa niti posjedovanjem) dio gospodarskog objekta koji se nalazi na nekretnini tužitelja, a sve zbog spomenutog načela jedinstva nekretnine.

17. Iako su tuženici dostavili Ugovor o darovanju od 27. veljače 1986. kojim je UČ svome bratu IČ darovao ¼ dijela gospodarske zgrade- štaglja sagrađene na kčbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], što predstavlja jednu prostoriju odijeljenu od ostalih dijelova štaglja, valja napomenuti da je ovaj ugovor bez pravne valjanosti jer niti 1986. niti danas nije provediv kroz zemljišnu knjigu, a također suprotan je odredbi čl. 366. st . 3. ZV koji propisuje da od dana stupanja na snagu ZV pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke.

17.1. Stoga se kao logičan zaključak prihvaća stav tužitelja da je njegov otac dopustio tuženicima korištenje dijela gospodarske zgrade za odlaganje drva za ogrjev nalazeće na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na sjevernom dijelu parcele uz među sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali tuženici time nisu stekli nikakvo vlasničko pravo, pa bez pravnog osnova nastavljaju koristiti gospodarsku zgradu, svojataju istu i ne priznaju da je gospodarska zgrada vlasništvo tužitelja, iako to proizlazi iz svih javnih isprava unazad više od 50 godina. Nesporno je i da je gospodarska zgrada stara, derutna, u ruševnom stanju, prepuna smeća (list 114-115 spisa), u što se uvjerio i sud na licu mjesta prilikom očevida a što proizlazi iz fotografija lica mjesta u nalazu i mišljenju vještaka Branka Kolareka.

18.Odredbom čl. 161. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 152/08 dalje u tekstu: ZVDSP-a) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

18.1.Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

19. Iz svega navedenog proizlazi da tuženici nemaju pravo na posjed, niti su stekli ili mogli steći pravo suvlasništva dijela gospodarske zgrade, da nisu niti predmnjevani vlasnici dijela gospodarske zgrade niti se na istoj može steći vlasništvo koje bi bilo odvojeno od čestice na kojoj je ta zgrada sagrađena, dok je tužitelj dokazao da je vlasnik nekretnine.

19.1. Kako tuženici nemaju pravo na posjed tuđe stvari, to su dužni predati u posjed dio gospodarske zgrade, te je temeljem odredbe čl. 163. st. 1. ZV-a i odredbe čl. 221.a. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. ZV-a valjalo tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao u izreci, točka I.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

20.Na licu mjesta tuženici su pokazali dio gospodarske zgrade koji je na skici lica mjesta Branka Kolareka označen spojnicama točaka A6-A7-A8-A9-A10-A11-A12- A13-A6 crvenom bojom.

21.Međutim, sukladno sudskoj praksi ( Vrhovnoi suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1075/12 od 29. siječnja 2014.), ali i kroz primjenu pravnih pravila OGZ u okolnostima nesređenog stanja u zemljišnim knjigama, ovdje se ne radi o stjecanju prava vlasništva temeljem zakona na fizički (materijalno) odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (čl. 5. st. 1. ZV-a).

21.1.Dio gospodarske zgrade nije geometrijski odijeljen niti faktični individualiziran, uopće kao takav ne egzistira, nego je dio zgrade koja se cijelom površinom nalazi na čestici zemljine površine u vlasništvu tužitelja. Ne može postojati suvlasništvo na stvari koja nije geometrijski odijelljena, niti predstavlja pojedinačno određenu stvar.

22.Tuženici protutužitelji nisu čak postavili zahtjev u odnosu na zemljište koje shodno odredbi čl. 5. st. 1. ZV-a jedino može biti objektom stvarnih prava i koje bi eventulano parcelacijom moglo predstavljati izdvojenu katastarsku česticu.

23.Nema nikavih dvojbi niti sumnji da se na dijelu gospodarske zgrade (dakle objekta) ne može izvršiti parcelaciija niti izraditi parcelacijski elaborat koji bi bio potvrđen od strane nadležnog ureda za katastar, a sve zbog načela jedinstva nekretnine.

24.Uz sve ovo navedeno, upitno je na koji način tuženici protutužitelji uopće uživaju predmetni dio gospodarskog objekta-štaglja, pa niti protutužiteljica BČ, osim što odlažu smeće i neuporabljive stvari.

24.1.Svakako tuženici protutužitelji nemaju nikakva vlasnička prava na dijelu ovog objekta, a niti dio objekta može biti predmetom vlasničke zaštite, a niti ima dokaza o ispunjenju pretpostavki iz odredbe čl. 161. st. 1. t. 3. Zakona o prostornom uređenju - "Narodne novine", broj 153/13). Dapače, nema nikakve sumnje da dio navedene zgrade ne može otpisati i formirati nova čestica (čl. 145.-162. ZZK-a).

25. Slijedom navedenog valjalo je protutužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, te odlučiti kao u izreci presude, točka II.

26.Obzirom da je tužitelj uspio u parnici, temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, sukladno visini predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 dalje u tekstu: OT), vrijednosti boda od 2,00 EUR, pripada im pravo na naknadu troška koji se odnosi na: sastav tužbe iznos od 150,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), sastav podneska od 26. srpnja 2021. Iznos od 150,00 EUR, od 2. Lipnja 2022. iznos od 150,00 EUR, od 9. Lipnja 2022. Iznos od 150,00 EUR, pristup raspravi dana 9. Iipnja 2022 iznos od 150,00 EUR, sastav podneska od 11. Srpnja 2022. iznos od 150,00 EUR, pristup očevidu 4. listopada 2022. iznos od 187,00 EUR, sastav podnesak od 24. listopada 2023., od 3. siječnja 2024., 9. rujna 2024., 9. svibnja 2025, i 6. lipnja2025. Za svaki iznos od 200,00 EUR (Tbr, 8.t 1 OT), pristup raspravi 21. Travnja 2026. Iznos od 200,00 EUR (Tbr. 9. T.1. OT), sveukupno 2.487,50 EUR, PDV od 25% od 621,88 EUR, ukupno 3.109,39 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu od 26,54 EUR, sudsku pristojbu na presudu iznos od 53,12 EUR, trošak geodetskog vještačenja od 190, 64 EUR, sveukupno 3.379,68 EUR.

26.1.Kamate na trošak određene su temeljem odredbe čl. 29. stavak 2. ZOO -a a teku od dana presuđenja do isplate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP. Slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci presude, točka III.

26.2.Tužitelja sud nije pozvao na plaćanja sudske pristojbe na odgovor na protutužbu u iznosu od 53,12 EUR, niti je platio sudsku pristojbu na ovaj podnesak, pa isti nije priznat tužitelju. Ukoliko ovaj trošak nastane, ovisno o uspjehu stranaka u sporu, odlučivati će se o ovom trošku.

U Samoboru, 9. rujna 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

RJ

Dna-tužitelj po pun. Nikolini Koletić Carić, uz rj. o s.p. na presudu

tuženici po pun. Dijani Kolman Vrane, uz rj. o s.p. na protutužbu

Kal. 30 dana