Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: R1-128/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Meliti Šmentanec - Klarić, u izvanparničnom predmetu predlagatelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Kozjak i Rendić j.t.d., odvjetnicima u Varaždinu, protiv protustranke CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, 9. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 690 m2, kuća i gospodarska zgrada sa 228 m2, dvorište sa 462 m2 i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – čkbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće u [adresa] sa 345 čhv, koje su suvlasništvo predlagatelja RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 12/20 dijela i protustranke CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 8/20 dijela i to civilnim razvrgnućem, odnosno prodajom navedenih nekretnina na javnoj dražbi i diobom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka, i to predlagatelja RZ u 12/20 dijela i protustranke CZ u 8/20 dijela.

II. Protustranka CZ dužna je predlagatelju RZ nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 235,39 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Predlagatelj RZ je ovome sudu 31. prosinca 2014. podnio prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama čkbr. [katastarska čestica],tada obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tada su u zemljišnu knjigu kao suvlasnici predmetnih nekretnina bili upisani TZ u 3/20 dijela, CZ u 8/20 dijela i predlagatelj RZ u 9/20 dijela. Predlagatelj je tvrdio da među strankama ne postoji dogovor u vezi razvrgnuća suvlasništva nad predmetnim nekretninama te je predložio da sud razvrgne suvlasničku zajednicu civilnom diobom tako da se navedene nekretnine prodaju na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a iznos dobiven prodajom da se podijeli među suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima. Taj prijedlog je zaprimljen pod brojem R1-418/14. Protustranka CZ je u odgovoru na prijedlog od 12. siječnja 2015. tvrdila da su se njezin djed i djed TZ u naravi podijelili na način da je uličnu kuću uživao i održavao Gerbus Ivan, a dvorišnu Gerbus Milan i da je nekretnina podijeljena prije cca 80 godina te da je nemoguće dijeliti na bilo koji način nešto što je tako dugo podijeljeno. Predložila je odbiti prijedlog predlagatelja i uputiti ga da svoje eventualno potraživanje ostvaruje u parnici. Predlagatelj RZ je na ročištu održanom u predmetu R1-418/14 27. siječnja 2015. izjavio da je u međuvremenu stekao suvlasništvo na suvlasničkom dijelu protustranke TZ, a koji se sastojao u 3/20 dijela, tako da je sada upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 12/20 dijela, a protustranka ĐZ u 8/20 dijela, te je u odnosu na TZ povukao prijedlog. Osporio je navode protustranke CZ, koja je na tom ročištu ostala kod navoda iz odgovora na prijedlog i isti nadopunila na način da je u cijelosti osporila suvlasnički omjer predlagatelja RZ u 9/20 dijela. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj R1-418/14-4 od 27. siječnja 2015. je predlagatelj RZ sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], obje (tada) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upućen na parnicu i utvrđeno je da je prijedlog predlagatelja GZ protiv protustranke TZ radi razvrgnuća suvlasništva na nekretninama civilnom diobom povučen. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 19. veljače 2015., a što je sve utvrđeno uvidom u spis R1-418/14, koji je priklopljen ovome spisu.

2. RZ je kao tužitelj 24. ožujka 2015. podnio tužbu radi utvrđenja da su on i CZ suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to RZ u dijelu od 12/20, a CZ u 8/20 dijela iste nekretnine te da se suvlasnička zajednica nekretnine razvrgava civilnom diobom. U bitnom je u tužbi naveo da je podno prijedlog protiv protustranaka ĆZ i CZ radi razvrgnuća suvlasništva na predmetnim nekretninama no da je na ročištu održanom 27.1.2015. povukao prijedlog u odnosu na protustranku TZ, s obzirom da je u međuvremenu stekao vlasništvo na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnine u dijelu 3/20. Nadalje je naveo da je CZ u tom postupku osporila njegov suvlasnički omjer pa je upućen na pokretanje parnice, te da se taj postupak vodio pod brojem R1-418/14. Tvrdio je i da predmetnu nekretninu nije moguće podijeliti geometrijski.

3. CZ, kao tuženica je predložila da se postupak prekine do donošenja odluke u predmetu P-19/2015 i tvrdila je i da nije točno da nije moguća geometrijska dioba, s obzirom da svaki od suvlasnika ima vlastiti ulaz i postoje odvojena brojila. Rješenjem od 12. svibnja 2015. prekinut je postupak te je odlučeno da će se postupak nastaviti po pravomoćnom okončanju postupka P-19/2015. Rješenjem od 11. siječnja 2023. poslovni broj P-415/15-10 nastavljen je parnični postupak u ovoj pravnoj stvari koji je prekinut raspravnim rješenjem od 12. svibnja 2015., s obzirom da je uvidom u spis ovoga suda P-19/2015 utvrđeno da je taj postupak pravomoćno dovršen 6. lipnja 2018. Na ročištu održanom **.**.2024. CZ, kao tuženica, je izjavila da ne osporava suvlasnički omjer RZ, ali predlaže da se razvrgnuće predmetnih nekretnina izvrši geometrijskom diobom. RZ je izjavio da prima na znanje da CZ više ne osporava suvlasničke omjere stranaka, no da ostaje kod prijedloga da se suvlasnička zajednica predmetne nekretnine razvrgne civilnom diobom.

4. Odredbom čl.19. Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisno je da do nošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon pravomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom (st.1.). Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku. S obzirom da, u konkretnom slučaju više nisu bili sporni suvlasnički omjeri stranaka predmetnih nekretnina sud je utvrdio da bi ovaj postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina. Slijedom navedenoga, je rješenjem poslovni broj P-93/2023-6 od 2. travnja 2024. obustavljen ovaj parnični postupak i odlučeno je da će se isti po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka.

5. Nakon toga je održan uviđaj na licu mjesta, uz sudjelovanje stalne sudske vještakinje građevinske struke Martine Cesar-Kelemen radi utvrđenja je li moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina, odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom u skladu sa suvlasničkim udjelima stranaka upisanim u zemljišne knjige. Naime, predlagatelj RZ je predlagao da se suvlasnička zajednica razvrgne civilnom diobom, a protustranka CZ je tvrdila da je moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina, odnosno isticala je da su u naravi tu godinama živjele dvije obitelji i koristile su nekretnine kao dvije cjeline i imali su odvojena brojila struje i da su još sada brojila odvojena. Tvrdila je da se prednji dio, odnosno njezin dio do 1990. koristio kao stambeni prostor, a sada svoj dio koristi kao poslovni prostor. Sud je obišao lice mjesta i utvrdio da je na predmetnoj nekretnini čkbr. [katastarska čestica] sagrađena građevina koja se sastoji od prednjeg poslovnog dijela i drugog dijela u kojem se nalazila kuhinja i dvije sobe, a wc je bio vani te da se u produžetku nalazi podrum i garaža te štala, koja se više ne koristi. U stražnjem dijelu se nastavlja čkbr. [katastarska čestica]. Stalnoj sudskoj vještakinji je naloženo da se očituje je li moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka upisanim u zemljišne knjige, uzimajući u obzir navode protustranke da se nekretnine i koriste, odnosno su se koristile kao dvije zasebne cjeline.

6. Stalna sudska vještakinja Martina Cesar-Kelemen je 12. kolovoza 2025. sudu dostavila nalaz i mišljenje. Ista je u nalazu i mišljenju napomenula da je iz javno dostupnih podataka na internet stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave i digitalne transformacije, Državne geodetske uprave https://oss.uredjenazemlja.hr/ na dan izrade nalaza i mišljenja razvidno da su predmetne parcele upisane u različite zemljišnoknjižne izvatke. U izvatku iz BZP-a zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je upisana čkbr. [katastarska čestica] kao dvorište sa 462 m2, kuća i gospodarska zgrada sa 228 m2, parcela ukupne površine 690 m2. U izvatku iz zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je upisana čkbr. [katastarska čestica] kao vrt kod kuće u [adresa] sa 345 čhv, parcela ukupne površine 345 čhv. Nadalje je navela da je zadatak u ovom predmetu očitovati se je li moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina, odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom u skladu sa suvlasničkim udjelima stranaka uknjiženim u zemljišne knjige te da je nakon pregleda nekretnina kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno : nekretnina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se sastoji od kuće koja se u prizemlju koristila dijelom kao poslovni prostor (kafić koji se trenutno ne koristi), a dijelom kao stambeni prostor (u kojem više godina nitko ne stanjuje i u kojem nema osnovnih uvjeta za stanovanje, nema kupaone, nema kuhinje, nije podobno za stanovanje). Podrum se sastoji od dvije prostorije koje služe kao spremišta, te zapravo ne predstavljaju korisni prostor. U nastavku objekta izgrađena je garaža i spremište. U dvorištu je izgrađen gospodarski objekt koji se ne koristi. Poslovni prostor u prizemlju ima zasebni ulaz kao i tzv. stambeni dio. Za navedene prostore postoji prema navodu protustranke dva priključka vode i dva priključka struje. Stalna sudska vještakinja Martina Cesar Kelemen je nadalje navela da je, s obzirom na suvlasničke dijelove u kojima su predlagatelj (12/20 dijela) i protustranka (8/20 dijela) upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama, te obzirom na u naravi zatečeno stanje nekretnine, a uzimajući u obzir želju protustranke da ona zadrži poslovni prostor a predlagatelj tzv. stambeni dio, vezano uz način gradnje objekata i rasporeda unutarnjih prostorija, mišljenja da nije moguće izvršiti geometrijsku diobu na zasebne funkcionalne dijelove odnosno samostalne uporabne cjeline prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama. Posebno je napomenula da je prilaz kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] moguć jedino preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da ni navedenu parcelu nije moguće podijeliti geometrijski prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama. Stalna sudska vještakinja je zaključila da nije moguće izvršiti geometrijsku diobu kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zasebne funkcionalne dijelove odnosno samostalne uporabne cjeline prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama.

7. Predlagatelj RZ nije imao nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje, a protustranka CZ je u podnesku od 17. listopada 2025. navela da se protivi prodaji nekretnine putem javne dražbe, da zahtjeva provođenje novog vještačenja u svrhu funkcionalne i vrijednosne podjele i isticala je da bi joj nastala ozbiljna šteta u slučaju prodaje. Navela je da u drugom, paralelnom ovršnom postupku u kojem je RZ ovrhovoditelj je proveden vještački nalaz na temelju kojeg je vidljivo da se nekretnina može jasno podijeliti na funkcionalne cjeline te da je u toj procjeni utvrđeno da poslovni prostor koji koristi njezin suprug (a predstavlja jedini izvor prihoda) ima samostalnu uporabnu vrijednost i čini većinu ukupne vrijednosti nekretnine. Preostali dijelovi, koji su u suvlasništvu protivne strane, procijenjeni su na znatno manji iznos, a nalaze se u ruševnom stanju te da iz tih razloga predlaže da se provede novo vještačenje, koje bi detaljno utvrdilo: - vrijednost pojedinih funkcionalnih cjelina, - tehničku i uporabnu mogućnost podjele, - te stvarnu iskoristivost prostora. Navela je i da bi prodaja ove nekretnine putem javne dražbe predstavljala tešku i nenadoknadivu štetu za nju kao suvlasnicu, jer se radi o jedinoj nekretnini u njezinom vlasništvu i prostoru koji koristi za obavljanje djelatnosti kroz dug niz godina. Navela je da useljenje RZ nikada nije pokušano, niti je on koristio svoj dio, a jedina svrha njegovog postupanja je prisilna naplata potraživanja kroz manipulaciju statusom suvlasnika i da postoji jasna sumnja u zlouporabu prava od strane RZ - kupnja udjela u nekretnini izvršena je 25. prosinca 2014., a već 30. prosinca 2014. podnesen je prijedlog za razvrgnuće, - nakon toga je RZ kupio dodatni udio od TZ, - niti jednom nije pokušao koristiti svoj udio niti ponuditi bilo kakav dogovor o korištenju, već od samog početka koristi institut razvrgnuća isključivo kao sredstvo prisilne prodaje. Navela je da je RZ ujedno i ovrhovoditelj u drugom predmetu, gdje također cilja na istu nekretninu kao sredstvo naplate. Kupnjom udjela pokušava kroz civilnu dražbu praktički doći do cijele vrijednosti nekretnine i time naplatiti svoje potraživanje te da takvo ponašanje predstavlja očitu zlouporabu prava u smislu članka 4. Zakona o obveznim odnosima i protivno je načelima savjesnosti i poštenja iz članka 5. istog zakona. Istaknula je da RZ pred sudom traži razvrgnuće i prodaju nekretnine, dok istovremeno vodi ovršni postupak nad istom nekretninom, čime zloupotrebljava procesna prava, da je riječ je o istoj nekretnini u dva paralelna postupka, s očitom namjerom da se ubrza prodaja i izvrši pritisak na nju. Navela je da dug u ovršnom postupku više ne postoji – isti je u cijelosti otplaćen i podnesena je tužba za utvrđenje neosnovanosti tražbine, što je u tijeku. Navela je da cilj RZ nije naplata duga, već uklanjanje nje i njezine obitelji iz prostora koji koristi dugi niz godina te da RZ koristi takav obrazac postupanja – kao ovrhovoditelj u velikom broju predmeta (uključujući i putem povezanih firmi), otkupljuje udjele u nekretninama, pokreće razvrgnuće, a zatim kupuje na dražbi putem svojih firmi te da je to obrazac ponašanja koji nema gospodarsku svrhu nego predstavlja sustavnu zlouporabu prava. Predložila je da sud odbije prijedlog za razvrgnuće putem javne dražbe i da se naloži novo vještačenje koje će utvrditi realnu mogućnost funkcionalne diobe i vrijednosti pojedinih dijelova.

8. Predlagatelj RZ je osporio navode protustranke CZ i naveo da se u ovosudnom postupku Ovr-143/2023 vodi ovrha na suvlasničkom dijelu nekretnine protustranke CZ radi naplate dugovanja koje ona ima prema predlagatelju i da on ima potpuno pravo da temeljem odredaba Ovršnog zakona provede ovrhu na suvlasničkom dijelu nekretnine protustranke. Naveo je da je u tom postupku vještak samo utvrđivao vrijednost nekretnine, a ne i činjenicu da li se nekretnina može dijeliti na funkcionalne cjeline uzimajući u obzir veličine suvlasničkih dijelova suvlasnika. Takvo vještačenje provedeno je u ovom postupku i vještak je decidirano dao odgovor na to pitanje. Naveo je da su neosnovani navodi protustranke o nekakvim nezakonitim obrascima ponašanja, kojima bi isti stekao pravo vlasništva nekretnine. Naveo je da u ovom postupku traži razvrgnuće suvlasničke zajednice, a način razvrgnuća (civilna dioba) je jedini mogući način s obzirom na stanje nekretnine i suvlasničke omjere suvlasnika. I predložio je da se nastavi s provođenjem radnji u ovom postupku.

9. Na ročištu održanom 21. travnja 2026. predlagatelj RZ je ostao kod prijedloga da se razvrgne suvlasnička zajednica civilnom diobom. Protustranka CZ je izjavila da ona želi geometrijsku diobu i da se provede etažiranje. Predlagatelj RZ je izjavio da nije suglasan da se provede etažiranje, ostao je kod prijedloga da se provede civilna dioba. Stalna sudska vještakinja Martina Cesar-Kelemen je usmeno obrazložila nalaz i mišljenje i izjavila vezano za nalaz i mišljenje kojeg je protustranka dostavila u spis da je u tom nalazu iskazana tržišna vrijednost predmetnih nekretnina, a nije bilo govora oko bilo kakve podjele nekretnina. Vezano za etažiranje iskazala je da ako stranke nisu sporazumne i suglasne oko toga da se nekretnina etažira, tada isto neće biti moguće provesti, jer je za isto potrebno sklopiti međuvlasnički ugovor. Geometrijska dioba je pretpostavka etažiranja, a ovdje geometrijska dioba nije moguća u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka. Predlagatelj RZ je predložio da se donese odluka, a protustranka CZ je izjavila da ostaje kod navoda iz podneska, s time da ne predlaže novo vještačenje.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Martine Cesar-Kelemen u pravcu da, s obzirom na suvlasničke dijelove u kojima su predlagatelj (12/20 dijela) i protustranka (8/20 dijela) upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama na čkbr. [katastarska čestica], te obzirom na u naravi zatečeno stanje nekretnine, a uzimajući u obzir želju protustranke da ona zadrži poslovni prostor, a predlagatelj tzv. stambeni dio, vezano uz način gradnje objekata i rasporeda unutarnjih prostorija, nije moguće izvršiti geometrijsku diobu na zasebne funkcionalne dijelove odnosno samostalne uporabne cjeline prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama. Također, sud prihvaća mišljenje stalne sudske vještakinje Martine Cesar Kelemen u pravcu da je prilaz kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] moguć jedino preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da ni navedenu parcelu nije moguće podijeliti geometrijski prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama, odnosno u pravcu da nije moguće izvršiti geometrijsku diobu kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zasebne funkcionalne dijelove odnosno samostalne uporabne cjeline prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama. Isto tako sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje u dijelu da ako stranke nisu sporazumne i suglasne oko toga da se nekretnina etažira, tada isto neće biti moguće provesti, jer je za isto potrebno sklopiti međuvlasnički ugovor te da je geometrijska dioba je pretpostavka etažiranja, a ovdje geometrijska dioba nije moguća u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka. Tu valja reći da je odredbom čl.53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) propisno je da ako suvlasnici suglasno odluče da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo) uzima se da je to njihova odluka o načinu razvrgnuća, pa se na odgovarajući način i na nju primjenjuju pravila o razvrgnuću. Ovdje valja naglasiti da predlagatelj RZ nije bio suglasan da se provede etažiranje. Također valja reći da je sud prihvatio očitovanje Stalne sudske vještakinje Martine Cesar Kelemen u dijelu da predmet nalaza i mišljenje kojeg je protustranka dostavila u spis( Arsing d.o.o.-stranica 122-168 spisa) nije bilo govora oko nikakve mogućnosti podjele predmetnih nekretnina, već samo izračun tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina. Naime, navedeno proizlazi iz samog tog nalaza i mišljenja u kojem je navedeno da je zadatak procjenitelja izračun tržišne vrijednosti nekretnina na dan vrednovanja.

11. Dakle, u konkretnom slučaju između suvlasnika (predlagatelja i protustranke) nije u konačnici bilo spora o veličini njihovih suvlasničkih dijelova predmetnih nekretnina, a na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Martine Cesar-Kelemen je utvrđeno da, s obzirom na suvlasničke dijelove u kojima su predlagatelj (12/20 dijela) i protustranka (8/20 dijela) upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama na čkbr. [katastarska čestica], te obzirom na u naravi zatečeno stanje nekretnine ( uzimajući u obzir želju protustranke da ona zadrži poslovni prostor, a predlagatelj tzv. stambeni dio), vezano uz način gradnje objekata i rasporeda unutarnjih prostorija, nije moguće izvršiti geometrijsku diobu na zasebne funkcionalne dijelove odnosno samostalne uporabne cjeline prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama. Također, u postupku je utvrđeno da je prilaz kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] moguć jedino preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako da ni navedenu nekretninu nije moguće podijeliti geometrijski prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama, odnosno u postupku je utvrđeno da nije moguće izvršiti geometrijsku diobu kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zasebne funkcionalne dijelove odnosno samostalne uporabne cjeline prema suvlasničkim omjerima i stanju suvlasništva upisanom u zemljišnim knjigama. Također, u odnosu na zahtjev protustranke da se provede etažiranje valja reći da se predlagatelj tome protivio, odnosno stranke nisu bile suglasne da se predmetne nekretnine, odnosno nekretnina čkbr. [katastarska čestica] etažira, a na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Martine Cesar Kelemen je utvrđeno i da je geometrijska dioba je pretpostavka etažiranja, a ovdje geometrijska dioba nije moguća u skladu sa suvlasničkim omjerima stranaka. Dakle, u vezi razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva u smislu odredbe čl. 53. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima valja reći da u konkretnom slučaju suvlasnici predmetne nekretnine nisu suglasno odlučili da će umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim idealnim dijelom povezati vlasništvo posebnog dijela suvlasničke nekretnine (uspostaviti etažno vlasništvo). Naime, u konkretnom slučaju predlagatelj je izričito izjavio da nije suglasan da se provede etažiranje, a bez suglasnosti (sporazuma) svih suvlasnika sud ne može razvrgnuti suvlasništvo na nekretnini uspostavom etažnog vlasništva.

12. Slijedom navedenoga, sud je, s obzirom da geometrijska dioba predmetnih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] nije moguća, na temelju čl.50.st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odlučio da se predmetne nekretnine prodaju na javnoj dražbi, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka (civilno razvrgnuće). Naime, prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u pravom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Između stranaka nema sporazuma o načinu razvrgnuća, a obzirom da se radi o nekretninama koje nije moguće podijeliti geometrijski, na konkretni slučaj treba primijeniti odredbu čl. 50. st. 4. citiranog Zakona. Tu valja napomenuti i da je protustranka CZ u konačnici izjavila da ne predlaže novo vještačenje, odnosno odustala je od tog dokaza koji je predložila u podnesku od 17.10.2025. i prema stajalištu suda protustranka CZ ničim nije dovela u sumnju pravilnost i objektivnost nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Martine Cesar Kelemen. Vezano za navode protustranke CZ da bi prodaja nekretnine putem javne dražbe predstavljala tešku i nenadoknadivu štetu za nju kao suvlasnicu, jer se radi o jedinoj nekretnini u njezinom vlasništvu i prostoru koji koristi za obavljanje djelatnosti kroz dug niz godina valja reći da sukladno odredbi čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlagatelj RZ kao suvlasnik predmetnih nekretnina ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, a sukladno odredbi čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlagatelj kao suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika, a u konkretnom slučaju sud ocjenjuje da se s obzirom na okolnosti iznesene od same protustranke ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na njezinu štetu, kao drugog suvlasnika. Nadalje, glede navoda protustranke da je suvlasnička zajednica između stranaka, odnosno njihovih pravnih prednika već podijeljena, valja reći da iz provedenog postupka prema stajalištu suda ne proizlazi da bi pravnim poslom između suvlasnika predmetnih nekretnina ili njihovih pravnih prednika došlo do stvarne podjele predmetnih nekretnina tako da je svaki suvlasnik postao samovlasnikom određenih realnih dijelova predmetnih nekretnina čkbr. [katastarska čestica], odnosno prema stajalištu suda protustranka CZ to dostavljenom dokumentacijom na stranicama 36-39, 44-60, 65-70, 122-168 spisa nije dokazala. Stoga, je prema stajalištu suda valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja, uvažavajući izmjene podataka u zemljišnoj knjizi vezano za predmetne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], a koje su nastale tijekom postupka, na što je i ukazala stalna sudska vještakinja.

13. Odlučujući o troškovima postupka, sud je imao u vidu odredbu čl.54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te podredno pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934., a prema odredbama paragrafa 21. tog Zakona, s obzirom da je predlagatelj RZ još 31.12.2014. podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama, odnosno odredbe Zakona o izvanparničnom postupku ( NN broj 59/23) i odredbe ZPP-a. Odredbom čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije. U konkretnom slučaju predlagatelj ima 12/20 dijela predmetnih nekretnina (6/10 dijela) i protustranka ima 8/20 dijela predmetnih nekretnina (4/10 dijela) i nisu se sporazumjeli drukčije o snašanju troškova predmetnog postupka, odnosno protustranka se protivi zahtjevu predlagatelja za naknadom troškova postupka (podnesak od 28.4.2026.). Na postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina primjenjuju se i pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koja se primjenjuju na temelju odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91). Kod odlučivanja o troškovima postupka valjalo je primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku. Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanog, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja. Člankom 32. Zakona o izvanparničnom postupku (NN broj 59/23) propisano je da će sud o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (st.1.). Nadalje je u st. 2. istog članka propisano da u postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti. Čl. 32. st. 3. istog Zakona je pripisano da je stranka dužna neovisno o ishodu postupka naknaditi drugoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se dogodio toj stranki, a u st. 4. je propisano da će sud o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelova. U st. 5. je propisano da u ostalim slučajevima svaka stranka snosi svoje troškove. Razmatrajući cjelokupni postupak, odnosno uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, odnosno da je predlagatelj RZ **.**.2014. podnio prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnim nekretninama, koji je zaprimljen pod brojem R1-418/14 i u kojem postupku je isti upućen na pokretanje parnice, koji parnični postupak je obustavljen, odnosno rješenjem poslovni broj P- 93/2023-6 od 2. travnja 2024. obustavljen je taj parnični postupak i odlučeno je da će se isti po pravomoćnosti tog rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka te je i ovaj postupak okončan po pravilima izvanparničnog postupka i sud je zauzeo stajalište da se ovaj postupak odnosi na ostvarivanje zajedničkih interesa stranaka te da zajedničke troškove razvrgnuća, odnosno postupka snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, odnosno razmjerno udjelima u predmetu postupka, jer se drugačije nisu sporazumjeli, a da troškovi zastupanja predlagatelja idu na teret zastupanoga, odnosno predlagatelja. Dakle, razmatrajući zahtjev predlagatelja za naknadom troškova postupka sud je ocijenio osnovanim njegov zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 40,00 EUR ( troškovnik na stranici 61 spisa), za naknadom troškova uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje stalne sudske vještakinje građevinske struke u iznosu od 508,48 EUR, dok će se višak uplaćenog predujma vratiti predlagatelju, te u dijelu zahtjeva za naknadom sudske pristojbe na odluku suda u iznosu od 40,00 EUR. Trošak zastupanja predlagatelja dakle pada na njegov teret. Slijedom navedenoga, s obzirom da suvlasnički dio predlagatelja iznosi 6/10 dijela (odnosno12/20 dijela), a protustranke 4/10 dijela (odnosno 8/20 dijela) i stranke se nisu sporazumjele drukčije o snašanju troškova predmetnog postupka, valjalo je naložiti protustranci CZ da predlagatelju naknadi 6/10 dijela nužnih troškova koji se odnose na te trošak sudske pristojbe na tužbu, troška uviđaja na licu mjesta i troška pristojbe na rješenje u ukupnom iznosu od 588,48 EUR, odnosno valjalo je protustranci naložiti da predlagatelju naknadi nužne troškove postupka u iznosu od 235,39 EUR EUR. Stoga je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Varaždinu 9. rujna 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a. st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1.Predlagatelju po punomoćnicima iz OD Kozjak i Rendić, odvjetnicima u Varaždinu

2. Protustranci CZ, [adresa]