Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd-1579/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd-1579/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R., OIB ..., S., koju zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u S., protiv tužene L. R., OIB ..., S., koju zastupa punomoćnik A. M. Lj. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Lj. i p., S., radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1054/2021-3 od 27. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5748/2017 od 24. ožujka 2021., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž-1054/2021-3 od 27. rujna 2023. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5748/2017 od 24. ožujka 2021. tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP). Tužiteljica je naznačila dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:

 

- da li sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ukoliko se samo pozove da su sva utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna umjesto na žalbene razloge i dovođenje vlastite ocjene činjenica u svezu s procesnim i materijalnim pravom i davanja obrazloženja u pogledu toga, sve u smislu odredbi čl. 375.st.1 i čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a?

 

- jeli Županijski sud u Splitu svojom presudom posl.br.Gž-1054/2021-3 od 27.rujna 2023.g. ocjenjivanjem (preocjenjivanjem) dokaza koji su izvedeni pred prvostupanjskim sudom, a na kojima je utemeljio svoju odluku, povrijedio načelo neposrednosti u ocjeni dokaza i time onemogućio tužitelje u raspravljanju odlučnim činjenicama (u konkretnom slučaju izvodeći arbitrarne i paušalne zaključke u pogledu vlasništva predmetnih nekretnina i početka tijeka roka za osnivanje prava služnosti prije 2020.g.)?.

 

2. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

 

4. Postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu, jer iz dostupne dokumentacije koja prileži prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi da je pobijanom odlukom odgovoreno na sve odlučne činjenice, tj. da tužiteljica nije mogla steći pravo stvarne služnosti na nekretnini temeljem usmenog pravnog posla sukladno odredbi čl. 219. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/2015-pročišćeni tekst i 94/2017 - pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), a niti na temelju dosjelosti sukladno odredbi čl. 229. st. 1. ZVDSP-a, jer tužiteljica zajedno sa prednicima nije izvršavala sadržaj stvarne služnosti kroz dvadeset godina.

 

5. Iz samog prijedloga za dopuštenje revizije je vidljivo da drugostupanjski sud nije povrijedio načelo neposrednosti preocjenjivanjem dokaza iz razloga što je početak roka za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću počeo računati od 2000. godine, tj. od trenutka kada je Martin Radić svoj suvlasnički dio nekretnine darovao svojim sinovima koji su prednici stranaka. To stoga, što je etažiranje, na kčbr. 7735/8 k.o. Split, provedeno tek 2000. godine, pa je vlasništvo bilo upisano u suvlasničkim dijelovima, a što znači da su sadašnja povlasna i poslužna nekretnina predstavljala je istu zemljišnoknjižnu česticu. U takvoj pravnoj situaciji nije bilo moguće stjecati stvarno pravo služnosti na nekretnini prije provedenog etažiranja tj. formiranja dviju različitih zemljišnjoknjižnih čestica. Također, određena osoba nakon što je postala vlasnik povlasne ili poslužne nekretnine (originarno ili derivativno), može valjano sklapati ugovore, koji će imati, konstitutivan učinak, tek uknjižbom prava služnosti u zemljišnoj knjizi.

 

6. Budući da nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. travnja 2024.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu