REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-3951/2022-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Trogiru, po sucu Divna Ivančev, u pravnoj stvari tužitelja: UA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po stečajnoj upraviteljici Maria Cristina Cojutti, Udine, Republika Italija, Via Cavaletto br. 43, Corte Roma 11/D, a ona po punomoćniku Dušan Piskavica, odvjetnik iz Rijeke; protiv tuženika: Centro Generale Macchine S.R.L. u likvidaciji, OIB 73830163797, Via Cavaletto 7, Padova, zastupanog po punomoćniku Davor Pindulić, odvjetnik iz Rijeke; radi: Stvarno - činidba, nakon zaključene glavne rasprave od 22.svibnja 2026.godina, a objavljene na ročištu dana 09. rujna 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku Centro Generale Macchine SRL Udine, Republika Italija, Udine, Via San Vito al Tagliamento 7, OIB 73830163797 da ovjeri potpise na Ugovor o darovanju nekretnina od 04. studenog 2020. i Tabularnoj izjavi od 04. studenog 2020. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude jer će u protivnom takvu izjavu volje i ovjeru potpisa zamijeniti ova presuda.

2.Obvezuje se tuženik na platež parničnog troška sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

II.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.107,17 Eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika o međunarodnoj nenadležnosti suda RH.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je sa tuženim dana 4. studenog 2020 god. Potpisao Ugovor o darovanju nekretnina kojim CENTRO GENERALE MACCHINE SRL Udine kao Darovatelj daruje tužitelju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi oranica i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi vrt sve upisano u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je temeljem navedenog Ugovora izdao i Tabularnu izjavu od 04. studenog 2020., kojom izjavom je dopustio tužitelju da bez tuženikove daljnje privole i odobrenja upiše na svoje ime pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Tuženik je navedeni Ugovor i Tabularnu izjavu potpisao i ovjerio pečatom trgovačkog društva, ali nije pristupio javnobilježničkoj ovjeri navedenih isprava zbog ograničenog kretanja u Republici Hrvatskoj zbog opasnosti od zaraze COVID 19. Tuženik je 26. studenog 2020. dostavio tužitelju potvrdu kojom se obvezuje pristupiti ovjeri potpisa na ispravama u Republici Hrvatskoj kada bude prestalo ograničeno kretanje po Republici Hrvatskoj. Mjere ograničenog kretanja u Republici Hrvatskoj su odavno prestale vrijediti, a tuženi nije izvršio ovjeru potpisa na navedenim ispravama kako se obvezao u ispravama i u potvrdi od 26. studenog 2020. godine.

2.Kako ovu tužbu nije bilo moguće uručiti tuženiku na označenoj adresi, to je punomoćnik tužitelja, a nakon dopisa suda, u podnesku od 29.01.2025.godine dostavio adresu na kojoj je tuženik upisan, a koja glasi Centro Generale Macchine SRL u likvidaciji, Padova, Via Cavaletto 7, uz dostavu dokumentacije iz kojeg je razvidna nova adresa, a radi se o Presudi suda u Udinama posl. br. Fall.36/2022 od 28.studenog 2022.godine, da bi u podnesku tužitelja od 05.05.2025.g isti predložio da se tužba dostavi na adresi stečajnog upravitelja Marie Cristine Cojutti, Udine Via Cavaletto 43, Corte Roma 11/D, jer stečajni upravitelj ima ovlasti predsjednika uprave društva, a u samoj presudi suda u Udinama je određeno da se komunikacija sa društvom ima vršiti dostavom na adresu stečajnog upravitelja. Nadalje, predloženo je od strane tužitelja da u slučaju vraćene dostave sa navedene adrese stečajne upraviteljice, postupi se po članku 84. Zakona o parničnom postupku i imenuje privremeni zastupnik.

3.Međutim, ova tužba na adresi stečajne upraviteljice tuženika je zaprimljena od strane iste 21.svibnja 2025.godine, a što je razvidno i iz uredno vraćene dostavnice, i koja je dana 09.06.2025.g dala odgovor na tužbu, a koji primitak tužbe od strane stečajne upraviteljice i odgovora na tužbu dokazuju da je stečajna upraviteljica preuzela postupak dostavom tužbe i podnošenjem odgovora na tužbu, tako da je donošenje rješenja o prekidu postupka zbog posljedica otvaranja stečajnog postupka je bilo samo formalno procesne naravi.

4.Tuženi u odgovoru na tužbu od 09.06.2025.godine ističe da je Presudom suda u Udinama, posl. br. Fall. 36/2022 od 28. studenog 2022. godine nad tuženikom otvoren stečajni postupak u kojem je stečajnom upraviteljicom imenovana Maria Cristina Cojutti, a koja je ujedno potpisuje priloženu punomoć za zastupanje. Tuženik prije upuštanja u raspravu o glavnoj stvari prigovara međunarodnoj nadležnosti te podredno i mjesnoj nadležnosti naslovnog Suda. Naime, tužbeni zahtjev glasi na činidbu (ovjeru potpisa) koja bi rezultirala iz preuzete obveze upravo na ovjeru potpisa. Slijedom navedenog je predmet spora izvršenje ugovorne obveze, a ne stvarno pravo na nekretnini. U prilog navedenom govori i činjenica da je tužiteljev prijedlog za zabilježbu predmetnog spora u zemljišnim knjigama odbijen. Sukladno navedenomu, a ispravnom primjenom pravnog pravila iz odredbe članka 4. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog Parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (dalje u tekstu: Uredba Bruxelles I bis) međunarodno je nadležan sud Talijanske Republike. Podredno, ukoliko bi naslovni Sud odbio prigovor međunarodne nenadležnosti, tuženik prigovara mjesnoj nadležnosti suda u Splitu, odnosno Trogiru. Naime, iz isprava koje je tužitelj priložio uz tužbu, a čiju vjerodostojnost tuženik u cijelosti osporava, bi proizlazilo da je Ugovor o darovanju zaključen 4. studenog 2020. godine u Rijeci, a da je tabularna isprava potpisana istog dana u Udinama. Također iz „potvrde“, koja da je poslana putem e-maila, proizlazi da je obveza na ovjeru preuzeta u Udinama. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je mjesto izvršenja obveze na činjenje – ovjeru potpisa, čije se izvršenje zahtjeva tužbom u ovoj pravnoj stvari, nemoguće nedvojbeno utvrditi (između Udina i Rijeke) ponovno se upućuje na Sud koji je mjesno nadležan prema sjedištu tuženika (Sud u Udinama), a podredno na Općinski sud u Rijeci. Ukoliko naslovni Sud ne bi uzeo u obzir gornje prigovore, tuženik u ostavljenom roku od 30 dana od primitka tužbe 21. svibnja 2025. godine u nastavku izlaže svoj odgovor na tužbu. Tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev od 26. listopada 2022. godine kao i sve daljnje navode i isprave koje je tužitelj dostavio u spis. U prvom redu se osporava da bi tužitelj i tuženik uopće, a pogotovo ne na navedeni dan zaključili valjani ugovor o darovanju nekretnine upisane u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a na koji se ugovor tužitelj poziva u tužbi. Navedeno iz razloga što bi iz prethodno osporenih isprava (Ugovor, Tabulrana izjava, Potvrda) proizlazilo da su bivša članica uprave tuženika i tužitelj istog dana 4. studenog 2020. godine (nota bene: za trajanje najstrožih mjera suzbijanja pandemije Covid-19) potpisali jednu ispravu u Rijeci i drugu u Udinama, a da nisu svoje potpise ovjerili ni u jednoj ni u drugoj državi. Štoviše, iz očitovanja stečajne upraviteljice, koje je precizirano u točki IV ovog podneska, proizlazi da je potpis gđe. UAS krivotvoren te tuženik razmatra i poduzimanje radnji radi utvrđenja eventualne kaznene odgovornosti tužitelja. U prilog nevjerodostojnosti ugovora govori i činjenica da je tužitelj čekao gotovo dvije godine, sve do 17. lipnja 2022. godine, da bi predložio predbilježbu prava vlasništva temeljem spornog ugovora – koji je prijedlog naravno odbijen. Nadalje, a što je bivši član uprave tuženika znao ili je trebao znati, se nekretnina koja je predmetom navodnog darovanja ne nalazi u posjedu tuženika već u posjedu obitelji ZA iz [adresa], slijedom čega nije ni mogao predati obdareniku nekretninu u posjed – a darovanje bez predaje stvari u neposredan posjed obdarenika, ukoliko isprava nije javnobilježnički akt (a što nesporno nije) – nevaljan je pravni posao (ništavan ipso jure ex tunc) sukladno odredbi članka 53. stavka 1. točke 2. Zakona o javnom bilježništvu.

Da bi akt o darovanju bio priznat u stečajnom postupku mora kumulativno udovoljiti sljedećim pretpostavkama:

Imati određeni datum u smislu čl. 2704 Građanskog zakonika prije stečajne presude: „Datum privatne isprave čiji potpis nije ovjeren nije nesporan niti se može računati prema trećima, osim od dana kada je isprava registrirana, ili od dana smrti ili nastupanja fizičke nesposobnosti osobe koja ju je potpisala, ili od dana kada je sadržaj isprave reproduciran u javnim ispravama, ili konačno od dana kada se dogodi neka druga činjenica koja jednako sigurno potvrđuje raniji datum nastanka isprave. Datum privatne isprave koja sadrži jednostrane izjave koje nisu upućene određenoj osobi može se utvrditi bilo kojim dokaznim sredstvom. Za utvrđivanje datuma priznanica sud može, uzimajući u obzir okolnosti, dopustiti bilo koje sredstvo dokaza.“ 1.Budući da se radi o darovanju nekretnine, ugovor mora biti u obliku javne isprave, a ne kao ovjerena privatna isprava - članak 782. Građanskog zakonika

„(1) Darovanje mora biti učinjeno u obliku javne isprave, pod prijetnjom ništavosti. Ako je predmet darovanja pokretna stvar, ono je valjano samo za one stvari koje su posebno navedene s naznakom njihove vrijednosti u samom aktu darovanja ili u posebnoj bilješci koju su potpisali darovatelj, obdarenik i javni bilježnik.

(2) Prihvaćanje može biti izraženo u samom aktu ili naknadno u obliku javne isprave. (3) U tom slučaju darovanje nije savršeno sve dok akt prihvaćanja nije dostavljen darovatelju.

(4) Prije nego što darovanje postane savršeno, i darovatelj i obdarenik mogu opozvati svoju izjavu.

(5) Ako je darovanje učinjeno pravnoj osobi, darovatelj ne može opozvati svoju izjavu nakon što mu je dostavljen zahtjev upućen nadležnom tijelu radi dobivanja odobrenja za prihvaćanje. Ako u roku od godinu dana od dostave tog zahtjeva odobrenje nije dano, izjava se može opozvati.”

Prema stečajnom pravu, sukladno članku 64. Stečajnog zakona (Nenaplatna raspolaganja):

„I. Akti bez naknade, osim uobičajenih darova i onih učinjenih iz moralne obveze ili u svrhu općeg dobra (ako je dar razmjeran imovini darovatelja), ništavni su u odnosu na vjerovnike ako ih je stečajni dužnik učinio u dvije godine koje prethode stečaju.

II. Imovina koja je predmet takvih akata uključuje se u stečajnu masu na temelju upisa presude o otvaranju stečaja. U tim slučajevima svaka zainteresirana strana može podnijeti prigovor na upis, sukladno čl. 36.“

Rezimirajući, da je akt bio sastavljen u Italiji, ne bi bio priznat stečajnom postupku jer nema određeni datum, nije u obliku javne isprave, a u svakom slučaju je sastavljen u dvogodišnjem razdoblju koje je prethodilo otvaranju stečaja, i to između društva koje je bilo u stanju nesolventnosti i treće osobe koja se ne pojavljuje ni u jednom poslovnoj ili računovodstvenoj ispravi tuženika.

Predmetni postupak kojeg je pokrenuo tužitelj mogao bi biti i od kaznenopravnog značaja sukladno čl. 232. Stečajnog zakona:

"3. Kaznom zatvora od jedne do pet godina kaznit će se svatko tko:

1. nakon otvaranja stečaja, izvan slučajeva sudjelovanja u stečajnim kaznenim djelima ili pomaganja, prikriva, otuđuje, prima ili u javnim ili privatnim izjavama prikriva imovinu stečajnog dužnika;

2. svjestan stanja nesolventnosti poduzetnika, otuđuje ili prima robu ili drugu imovinu istog, ili ju kupi po znatno nižoj cijeni od tržišne vrijednosti, ako kasnije nastupi stečaj.

3. Kazna iz točaka 1. i 2. povećava se ako je kupac poduzetnik koji obavlja trgovačku djelatnost."

O svemu gore navedenom obavijestit će se nadležno Državno odvjetništvo u Talijanskoj Republici, iz razloga što gospođa UAS (rođena 1934. godina) zasigurno nije bila sposobna potpisati darovni ugovor, a potpis na ispravama koje prilaže tužitelj očigledno je različit od potpisa gđe. ČA kojeg je ista stavila na vlastoručnom očitovanju pred stečajnom upraviteljicom (što u Italiji ima jednaku pravnu snagu kao izjave dane pred javnim bilježnikom ili drugim javnim službenikom) prilikom otvaranja stečajnog postupka. Istom prilikom gđa. ČA je izjavila da nije niti znala da je članica uprave tuženika.

Slijedom sveg navedenog tuženik predlaže naslovnom Sudu da se u prvom redu sukladno odredbi članka 16. stavka 3. ZPP-a proglasi nenadležnim, ukine sve provedene radnje i tužbu odbaci, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak prema priloženom troškovniku, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i pristojbe, sve u roku 15 dana.

5.S obzirom na prigovor tuženika o međunarodnoj nenadležnosti suda, s pozivom na odredbu članka 4. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12.prosinca 2012.g., ovaj sud taj prigovor nije prihvatio. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe, te podataka o strankama, predmetni spor predstavlja spor s međunarodnim elementom jer je tuženik osoba s prebivalištem u inozemstvu, u odnosu na koji spor se o nadležnosti suda odlučuje primjenom Uredbe (EU) broj. 1215/2012, Europskog parlamenta i Vijeća od 12.prosinca 2012.godine, o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka uz građanskim i trgovačkim stvarima ( Uredba / EU / BROJ.1215/2012), koja je obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članica ( članka 81). Navedenom Uredbom između ostalog uređena je nadležnost sudova ( poglavlje II/čl.5) na način da osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice samo na temelju pravila iz odjeljka 2. -7. ovog poglavlja ( članka 7 - članka 9) s time da je odredbom članka 7 stavak 1 (a) – (Odjeljak II) uređena posebna nadležnost na način da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze. Kriterij za nadležnost prema članku 7. stavak 1. a Uredbe EU broj 1215/2012 je mjesto ispunjenja konkretne obveze. Prema citiranoj odredbi nadležnost se zasniva u mjestu ispunjenja one ugovorne obveze na čijem ispunjenju tužitelj temelji tužbeni zahtjev, odnosno obveze koja je predmet spora. Dakle, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje kada je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena Zakonom ili međunarodnim ugovorom.

6.U konkretnom slučaju je obveza tuženika ovjera potpisa, a jedina osoba pred kojom se može izvršiti obveza tj. ovjeriti potpis je Javni bilježnik u Republici Hrvatskoj, to sukladno članku 7. stavak 1(a) je međunarodno nadležan sud Republike Hrvatske, a s obzirom da se nekretnina nalazi na području Općinskog suda Split to je nadležnost Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Trogiru, sukladno čemu je sud donio rješenje kojim je odbijen prigovor tuženika o međunarodnoj nenadležnosti suda RH.

7.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o darovanju nekretnina "U Rijeci, dana 04.studeni 2020.g.“ pregledana Tabularna izjava "Udine 04.11.2020.g.", pregledana Potvrda od 26.11.2020.g., pregledana Presuda suda u Udinama odnosno ovjereni prijevod Presude stečajnog suda u Udinama Stečaj 36/2022, Presuda 46/2022 od 24.studenog 2022.g., pregledana vlastoručna izjava UAS od 03.02.2023.g. s preslikom osobne iskaznice, pregledan Izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz ZU 3300 K. O. [katastarska općina] od 09.06.2025.g., te pregledan ovjereni prijevod s talijanskog jezika Izjave UAS od 13.siječnja 2026.g., saslušana stečajna upraviteljica tuženika, te svjedok ZA žena U iz [adresa].

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik ovjeri potpis na Ugovor o darovanju nekretnina kojeg su tužitelj i tuženik zaključili dana 04.studenog 2020.godine u Rijeci, a čemu se tuženik protivio ističući da nikakav Ugovor o darovanju nekretnina s tužiteljem nije zaključio, te da je o istom saznao nakon što je tužba dostavljena stečajnoj upraviteljici tuženika, jer je nad tuženikom zbog insolventnosti tuženika otvoren likvidacijski postupak.

9.Pregledom Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog u Rijeci dana 04.studenog 2020.g. utvrđeno je da je tužitelj kao obdarenik sa Centro Generale Macchine SRL, Via San Vito al Tagliamento 7 cap 33100 Udine, Republika Italija OIB:73830163797 po zakonskom zastupniku ZAS kao darovateljem, zaključio Ugovor o darovanju nekretnina gdje u članku 1. darovatelj, tj. Centro Generale Macchine SRL, izjavljuje da je vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, kčbr. [katastarska čestica] u naravi oranica, kčbr. [katastarska čestica] u naravi vrt upisane u ZU 3300 K. O. [katastarska općina] Zemljišne knjige Općinskog suda u Trogiru, i gdje člankom 2 darovatelj tj. tuženik, daruje bez protučinidbe obdareniku tj. tužitelju, a obdarenik prima sa zahvalnošću nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] ZU 3300 K. O. [katastarska općina] iz članka 1 Ugovora, te da u posjed darovanih nekretnina obdarenik stupa odmah. Člankom 3. se ugovorne strane odriču prava pobijanja ovog Ugovora, osim u slučaju grube nezahvalnosti obdarenika, a člankom 4. se navodi da je Ugovor sklopljen u četiri istovjetna primjerka od kojih svaka ugovorna strana zadržava po dva primjerka i koji ugovor su potpisali tužitelj kao obdarenik i darovatelj tj. tuženik po zakonskom zastupniku ČAS.

10.Kako u Ugovoru o darovanju nekretnina nije unesena klauzula Intabulandi, to je tuženik dana 04.11.2020.g. izdao Tabularnu izjavu da se tužitelj bez daljnje privole i odobrenja tuženika upiše, uknjiži i prenese pravo vlasništva u svoje ime i u svoju korist nekretnina koje su predmet darovanja, a koju obvezu ovjere potpisa na Ugovoru i Tabularnoj izjavi je tuženik dao u potvrdi od 26.11.2020.godine.

11.Budući da je zakonski zastupnik tuženika UAS svojom izjavom Stečajnoj upraviteljici, a i kasnije Izjavom od 04.11.2020.g izjavila da nije potpisala nikakav ugovor, da je ona bila samo kućanica, to je na okolnost sačinjavanja ugovora i obvezu tuženika na ovjeru potpisa na Darovnom ugovoru i Tabularnoj izjavi saslušana stečajna upraviteljica kao stranka, dok nije saslušan tužitelj koji je odustao od davanja svog stranačkog iskaza.

12.Iz iskaza stečajne upraviteljice je utvrđeno da kada je postala stečajna upraviteljica tuženika nije imala nikakvih saznanja o Ugovoru o darovanju niti je to mogla vidjeti iz računovodstvenih knjiga, niti iz razgovora osoba uključenih u rad tvrtke, te da tužitelja nikada nije vidjela niti joj se obraćao u vezi nekakvog potpisa, odnosno kazala da je za predmet spora saznala prvi put kada je dobila tužbu od suda. Po zaprimanju te tužbe se raspitivala kod UAS koja ja kazala da ona ništa ne zna, a da potvrdu od 26.11.2020.g nije poslala ni ona, a ni gospođa UAS, već vjerojatno netko od strane gospode koji su bili administratori društva, odnosno nakon što joj je preveden tekst Ugovora i darovanju i Tabularna izjava kazala da nikada to nije vidjela, i da te isprave u Italiji nisu legalne budući da se to tamo radi javnim aktom.

13.Nadalje, iz iskaza saslušanog svjedoka ZA žene U, utvrđeno je da iako je tuženik Centro Generale Macchine CRL Udine upisan kao vlasnik na kčbr [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina], da se radi o obiteljskoj kući koja je u posjedu sada njenih sinova, ranije njenog svekra ZA i njegove žene HA, te da nikada tužitelj niti bilo tko treći nije bio u posjedu predmetne nekretnine, te da nikada tužitelj nije dolazio i tražio predaju u posjed ovih nekretnina, odnosno kazala da isključivo njeni sinovi imaju ključeve od predmetne nekretnine.

14.Na temelju ovako provedenog postupka utvrđeno je da je sklopljeni Ugovor o darovanju nekretnina od 04.11.2020.g – Ugovor bez prave predaje posjeda, jer tuženik nikada nije bio u posjedu predmetnih nekretnina niti je tužitelja uveo u posjed, pri čemu pod pojmom predaje stvari se podrazumijeva realna, stvarna predaja u neposredan posjed obdarenika, a ne tradicija samo na osnovu očitovanja darovatelja, a o čemu je pravno shvaćanje izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1182/2014-2 od 30.kolovoza 2017.godine.

15.Naime, odredbom članka 479. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) propisano je da Ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvari ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

16.Odredbom članka 482. ZOO-a koja propisuje oblik Ugovora o darovanju, propisano je da se Ugovor o darovanju nekretnina sklapa u pisanom obliku (stavak1), te da Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene ( solemizirane) privatne isprave (stavak 2.).

17.Dakle, odredba članak 482. stavak 2. ZOO-a prisilne je naravi i ne trpi nikakve iznimke, zbog čega je Ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, a koji nije sklopljen u obliku propisanom odredbom članka 482. stavaka 2. ZOO-a ništetan.

18.U konkretnom slučaju to znači da Ugovor o darovanju nekretnina nije sklopljen ni u formi javnobilježničkog akta niti u obliku solemizirane privatne isprave, to je posljedično tome ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a.

19.Nadalje, tuženik se izjavom i potvrdom obvezao da će ovjeriti potpis na Tabularnoj ispravi i koja kao takva se može smatrati obećanjem bez pravnog učinka, a sam Ugovor o darovanju nekretnina kojem nedostaje zakonom propisana forma po članku 482. stavak 2. ZOO-a, je ništetan, jer se radi o Ugovoru bez realne predaje u posjed koji nije sastavljen u zakonom propisanoj formi u obliku javnobilježničkog akta i koji predmetni Darovni ugovor kao takav ne proizvodi pravne učinke pa ni obvezu tuženika da ovjeri potpis na takvom Ugovoru, zbog čega je ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovan.

20. Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154. st. 2. Zakon o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91,3 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 96/08, 125/08 ) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05 ) a odnosi se na trošak punomoćnika tuženika i to za sastav odgovora na tužbu 300,00 Eura, zastupanje na ročištu od 04.11.2025.g., 23.01.2026.g., 22.05.2026.g., svako po 300,00 Eura, sastav dva podneska od 04.11.2025.g. i 14.01.2026.g., svako po 300,00 Eura, te dva podneska – ispričnice od 21.01.2026.g i 27.03.2026.g svaka po 50,00 Eura, što daje trošak punomoćnika tuženik od 1.900,00 Eura, odnosno uvećano za 475,00 Eura koliko iznosi PDV od 25%, te trošak pisanih ovjerenih prijevoda po SST u iznosu od 464,40 Eura, trošak usmenog prevođenja po SST 79,64 Eura, te putnim troškovima od 27.03.2026.g 988,53 Eura i 22.05.2026.g 1.200,00 Eura, daje trošak tuženika od 5.107,17 Eura, koliko je i dosuđeno u točci II izreke Presude.

U Trogiru, 09. rujna 2026.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika

3. spis