Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ob-99/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Bojani Skenderović, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, OIB: 52966791065, protiv protustranke NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] , iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antunu Franetoviću, odvjetniku u Splitu, mlt. protustranke NTA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po posebnoj skrbnici RT, dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo – Podružnica Split i protustranke JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Splitu, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, povodom žalbe protustranke NT izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2026., poslovni broj: R1 Ob-848/2023-63, dana 9. rujna 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba protustranke NT i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2026. poslovni broj: R1 Ob-848/2023-63.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 9. srpnja 2026., poslovni broj: R1 Ob - 848/2023-63 protustranka NT lišena je prava na roditeljsku skrb u pogledu njene mlt. kćerke NTA (točka I. izreke) te je pod točkom II. izreke sud odredio da će se osobni odnosi u vidu susreta i druženja majke s mlt. NTA ostvarivati dva puta mjesečno i to svaku drugu srijedu u vremenskom trajanju od jednog sata od 13,00 sati do 14,00 sati u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, pod nadzorom stručne osobe, koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Split.
2. Navedenu odluku pravodobno podnesenom žalbom pobija NT i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22. i 114/22. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20. i 49/23. dalje ObZ). Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači sukladno navodima iz žalbe i ukine u cijelosti pobijano rješenje
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba protustranke nije osnovana.
5. Predmet ovog spora jest prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split (dalje: Zavod), za lišenje prava na roditeljsku skrb protustranake NT u odnosu na njeno mlt. dijete NTA.
6. Svoju odluku o osnovanosti prijedloga Zavoda prvostupanjski sud temelji na tijekom postupka utvrđenim činjenicama da su majci izricane mjere iz nadležnosti Zavoda i suda koje nisu polučile pozitivne rezultate, zbog čega je Zavod podnio sudu prijedlog da se majka liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na NTA. Naime, prema utvrđenju suda HT je 31. kolovoza 2023. izrečena žurna mjera izdvajanja i smještaja izvan obitelji, njezinog mlt. djeteta VT, po kojoj mjeri je dijete smješteno u Dječji dom Zagreb. Nadalje 8. rujna 2023. prvostupanjski je sud na prijedlog Zavoda donio i odluku o privremenom smještaju djeteta u udomiteljskoj obitelj JT te je 6. listopada 2023. odredio privremenu mjeru radi zaštite interesa i dobrobiti mlt. NTA na način da je NT izrekao mjeru oduzimanja prava na stanovanje s mlt. VT i lišio je prava na svakodnevnu skrb o maloljetnom djetetu. Ovom je odlukom sud pod točkom II. izreke privremene mjere dijete smjestio i ponovno povjerio na svakodnevnu skrb JT uz ostvarivanje osobnih odnosa s majkom dva puta mjesečno i to svaku drugu srijedu u vremenskom trajanju od jednog sata od 13,00 sati do 14,00 sati u prostorijama Zavoda pod nadzorom treće stručne osobe koju će imenovati Zavod. Obzirom na dugotrajni nadzor HT te zanemarivanje dobrobiti mlt. VT, ali i drugo dvoje mlt. djece koju ima mlt. MT i mlt. ZT, a kako bi se prevenirala bilo kakva opasnost po život i zdravlje djeteta i mlt. ČT zaštitila upravo kroz institut posvojenja, sud je donio odluku o lišenju roditeljskog prava majke u odnosu na dijete.
7. Sud obrazlaže kako je primarni problem taj da je majka NT po ocjeni stručnih osoba (vještaka mr. Gine Lugović, spec. kliničke psihologije i dr. Vlatke Novak, psihijatra) emocionalno nestabilna osoba, koja boluje od duševne bolesti bipolarnog afektivnog poremećaja. Temeljem mišljenja stručnih osoba sud utvrđuje i da imajući u vidu povijest neredovitog dosadašnjeg liječenja kod majke, ali i šire gledano njezin deficit u socijalnoj organiziranosti, njezin nedostatak odgovornosti i nepredvidljivost u ponašanju, uz nedostatak podrške od strane obitelji, kao i da su njezini sadašnji, a vjerojatno i budući roditeljski kapaciteti reducirani do te mjere da nije u stanju kvalitetno samostalno brinuti o mlt. kćeri VT, to bi fizički, psihički i socijalni razvoj djeteta bio ugrožen ukoliko bi se majka skrbila o djetetu. Pored toga, sud ističe i da tijekom postupka nije mogao sa sigurnošću utvrditi gdje majka boravi jer joj nije mogao dostavljati pismena na adresu za koju je tvrdila da je njena adresa boravišta, potom ona nije dostatno surađivala niti sa stručnim osobama -vještacima kojima je trebala dostaviti relevantnu dokumentaciju što nije učinila te nije poštovala mjere, odluke i upute nadležnog Zavoda, zbog čega sud zaključuje da bi povratak djeteta majci predstavljao ozbiljnu opasnost za njezin život, zdravlje i razvoj, jer su njene mentalne sposobnosti u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta. Konačno, sud utvrđuje da je majka nezaposlena, a samo povremeno „na crno“, radi kao konobarica te živi prema svojim tvrdnjama u iznajmljenom stanu, a od svoje obitelji ne traži pomoć i podršku radi narušenih odnosa. U odnosu na mlt. ČT nije poduzela potrebni angažman kako bi dijete dobilo pedijatra i vrtić (nije potpisala potrebnu dokumentaciju) te iako joj je poznato tko je otac mal. NTA majka smatra da nije u interesu djeteta da se ta osoba utvrdi njenim ocem. Konačno, niti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom majka nije vršila kvalitetno niti u kontinuitetu.
8. U svojoj žalbi NT tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za izricanje mjere lišenja prava majke na roditeljsku skrb propisane čl. 171. st. 1., točke 3., 4. i 6. Obz- a). Smatra da iz spisa ovog predmeta ne proizlazi da je mjera lišenja nužna i potrebna u cilju zaštite prava i interesa mlt. djeteta kao ni da je svrha izricanja ovakve mjere zaštita njene dobrobiti i interesa. U tom smislu ističe da sud u konkretnom slučaju nije primijenio načelo razmjernosti i odredio najblažu moguću mjeru kojom se može uspješno zaštititi prava i dobrobit djeteta.
9. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP - a u vezi sa čl. 346. ObZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. budući odluka sadrži iscrpno obrazloženje za sve iznesene stavove, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Kraj činjenice da odlukom suda nije prekoračen zahtjev predlagatelja, budući je odlučeno upravo o zahtjevu iz prijedloga Zavoda, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP-a. Nadalje, nije počinjena niti povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 7., čl. 220. st. 1. i 2. te čl. 220.a ZPP -a budući na temelju čl. 220. st. 2. ZPP-a upravo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je na temelju izvedenih dokaza sud taj koji daje njihovu ocjenu i donosi odluku. Ovdje se ukazuje protustranci i da posebno u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, sud ima i dodatno ovlaštenje u smislu čl. 350. ObZ-a utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele te može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku , a budući se radi o izvanparničnom postupku ovlašten je koristiti i daljnja oficijelna ovlaštenja iz čl. 440. ObZ-a.
10. Prilikom donošenja odluka koje se tiču djece, sudovi moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit, kako je propisano čl. 5. st. 1. ObZ-a. Ocjena je suda prvog stupnja da sve činjenice utvrđene u postupku upućuju na zaključak da je upravo radi zaštite prava i dobrobiti mlt. VT potrebno usvojiti prijedlog Zavoda da se majci oduzme roditeljska skrb, uvažavajući prvenstveno okolnost duševne bolesti majke koja nije kontinuirano u stabilnoj remisiji te nisku kronološku dob djeteta koje činjenice jasno ukazuju na ugroženost života, zdravlja i razvoja djeteta boravkom kod majke. Uzme li se potom u obzir velik broj i dodatno utvrđenih rizika na strani majke, u vidu izostanka roditeljskih kompetencija, nepostojanja emocionalne povezanosti majke s djetetom i teško prepoznavanje djetetovih potreba i interesa od strane majke, trenutne nezaposlenosti majke, nepostojanja jasnog mjesta boravka niti pomoći obitelji majke niti oca djeteta, povratak VT u primarnu sredinu k majci i prema ocjeni ovoga suda predstavljao bi ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.
11. Za dodati je da je postupak radi oduzimanja prava na roditeljsku skrb iz članka 171. ObZ-a složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života NT kao majke, zajamčenog odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: EKLJP) i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje u tekstu: Ustav), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljeg interesa djeteta, jer je ta obveza države utemeljena na odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 12/92). Usvajanjem prijedloga Zavoda za oduzimanjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo NT na njen obiteljski život, a to je prihvatljivo jedino ukoliko je nužno. U tom je smislu u ovom postupku bilo potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa majke NT s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge.
12. Imajući u vidu naprijed navedeno te sadržaj žalbenih navoda NT treba istaći da ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da je s jedne strane majci oduzeto pravo na roditeljsku skrb iz razloga što je utvrđeno da je majka NT emocionalno nestabilna osoba da boluje od duševne bolesti- bipolarnog afektivnog poremećaja te da su dugogodišnja bolest, neredovito liječenje i dezorganizirani način života kod nje doveli do nepovratnih promjena na afektivnom, misaonom, voljnom i socijalnom planu uz nedostatak odgovornosti, nepredvidljivost u ponašanju što kompromitira njezino svakodnevno funkcioniranje, a u epizodama pogoršanja bolesti koje nastupaju zbog njezine nedovoljne suradljivost i i koje su psihotičnog intenziteta pa liječenje dovodi do nužnih hospitalizacija. Pored toga imajući u vidu povijest neredovitog dosadašnjeg liječenja kod ispitanice, ali i šire gledano njezin deficit u socijalnoj organiziranosti, njezin nedostatak odgovornosti i nepredvidljivost u ponašanju, uz nedostatak podrške od strane obitelji to majka i prema mišljenju ovoga suda ona nije u stanju kvalitetno samostalno brinuti o mlt. kćeri i njen bi fizički, psihički i socijalni razvoj bio ugrožen ukoliko bi se majka skrbila o djetetu.
13. NT u žalbi protiv prvostupanjske odluke neutemeljeno ukazuje na mogućnost izricanja blažih mjera i nepostojanje uvjeta koje ObZ predviđa za donošenje odluke o lišenju roditeljskog prava iz čl.171. ObZ-a. Naime kraj utvrđenja da su doista majci u više navrata izricane mjere, kako u nadležnosti Zavoda tako i suda te je imala priliku pokušati stabilizirati zdravstveno stanje kontinuiranim liječenjem i organizirati život na način da djetetu i sebi osigura smještaj i financijsku stabilnost , ali prije svega raditi na uspostavi što kvalitetnijeg odnosa sa kćerkom u vidu emocionalne povezanosti, što majka od trenutka oduzimanja djeteta 31. kolovoza 2023. do donošenja odluke u ovom predmetu 9. srpnja 2026. nije učinila, to je stav ovoga suda da žalbenim navodima ni na koji način nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda, pa se žalbeni navodi ocjenjuju kao neutemeljeni, dijelom i paušalni i pravno neodlučni.
14. Upravo suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju izvješća i procjene Zavoda da NT ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod odnosno sud i da bi povratak djeteta majci nakon provedenih mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj te u konačnici i da su mentalne sposobnosti majke u tolikoj mjeri ograničene da nije u stanju trajno ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta (koja okolnost je utvrđena temeljem mišljenja stručnih osoba).
15. Iz svega navedenog vidljivo je da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo, u smislu citiranih odredaba ObZ-a, kada je prijedlog usvojio. U opisanim okolnostima sud prvog stupnja pravilno je dakle ocijenio da su ostvarene sve okolnosti iz čl. 171. st. 1. točke 3., 4. i 6. ObZ-a za oduzimanje prava na roditeljsku skrb.
16. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 9. rujna 2026.
Sutkinja
Mr.sc. Bojana Skenderović