Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-246/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva , VPS: 2.000,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 21. kolovoza 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužitelja osobno te z.z. tužene, dana 9. rujna 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 2273/7 PAŠNJAK OSOJE, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji realni dio nekretnine je prikazan na Skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod., GEO-HORIZONT d.o.o. Otočac, broj elaborata P-315/2023 od 05. svibnja 2026. godine, koja je sastavni dio ove presude, označen kao PRIJEPOR 1, definiran poligonom omeđenim točkama 1, 2, 23, 70, 69, 68 , 67, 66, 65, 64, 63, 62, 61, 60, 59, 58, 57, 56, 55, 54, 53, 52, 51, 50, 49, 48, 47, 46, 45, 44, 43, 42, 41, 40, 34, 33, 32, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 38, 37, 36, 35, 14, 15, 16 , 79, 78, 77, 76, 75, 31, 30, 29, 74, 73, 72, 71, 39, 28, 27, 26, 25, 24, 3, 4 i natrag do točke 1, površine cca 52 958 m[2] , slijedom čega se tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovlašćuje da na temelju ove presude izvrši geodetsku parcelaciju nekretnine označene kao zk.č.br. 2273/7 PAŠNJAK OSOJE, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određen i naprijed opisan realni dio nekretnine te da na temelju tako izrađenog parcelacijskog elaborata i ove presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i korist u cijelosti, a uz istovremeno brisanje s imena i koristi tužene, pa se nalaže tuženoj da trpi upis tako izrađenog parcelacijskog elaborata i pravo vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima.

II. Utvrđuje se da je tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 2274 PAŠNJAK DRAGE, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji realni dio nekretnine je prikazan na Skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod., GEO-HORIZONT d.o.o. Otočac, broj elaborata P-315/2023 od 05. svibnja 2026. godine, koja je sastavni dio ove presude, označen kao PRIJEPOR 2, definiran poligonom omeđenim točkama 101, 102, 103, 104, 132, 131, 130, 129, 128, 127, 126, 125, 124, 123, 122, 121, 120, 119, 118, 117, 106, 105, 116, 115, 114, 113, 112, 111, 110, 109, 108, 107 i natrag do točke 101, površine cca 21.066 m[2] , slijedom čega se tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovlašćuje da na temelju ove presude izvrši geodetsku parcelaciju nekretnine označene kao zk.č.br. 2274 PAŠNJAK DRAGE, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određen i naprijed opisan realni dio nekretnine te da na temelju tako izrađenog parcelacijskog elaborata i ove presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i korist u cijelosti, a uz istovremeno brisanje s imena i koristi tužene, pa se nalaže tuženoj da trpi upis tako izrađenog parcelacijskog elaborata i pravo vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima .

III. Utvrđuje se da je tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 2286 PAŠNJAK PALEŽ, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji realni dio nekretnine je prikazan na Skici lica mjesta izrađenoj po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Zdravku Paveliću, ing. geod., GEO-HORIZONT d.o.o. Otočac, broj elaborata P-315/2023 od 05. svibnja 2026. godine, koja je sastavni dio ove presude, označen kao PRIJEPOR 3, definiran poligonom omeđenim točkama 201, 202, 203, 204, 205, 206, 207, 208, 209, 210, 219, 211, 212, 213, 214, 215, 216, 217, 218 i natrag do točke 201, površine cca 10 274 m[2] , slijedom čega se tužitelj VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ovlašćuje da na temelju ove presude izvrši geodetsku parcelaciju nekretnine označene kao zk.č.br. 2286 PAŠNJAK PALEŽ, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određen i naprijed opisan realni dio nekretnine te da na temelju tako izrađenog parcelacijskog elaborata i ove presude ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i korist u cijelosti, a uz istovremeno brisanje s imena i koristi tužene, pa se nalaže tuženoj da trpi upis tako izrađenog parcelacijskog elaborata i pravo vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 3.369,21 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa viškom zatraženog troška u iznosu od 400,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je tužitelj izvanknjižni vlasnik i posjednik dijela čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a da je u katastarskim evidencijama posjednikom u posjedovnom listu 20 k. o. [katastarska općina] upisan tužiteljev otac UZ. Nadalje se navodi da je tužiteljev otac ugovorom o darovanju nekretnina i pokretnina od 10.11.2022. tužitelju darovao svoj dio navedenih čestica. Isto tako da je u postupku osiguranja dokaza, a povodom podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora u ovosudnom predmetu R1 - 88/2023 održano ročište na licu mjesta 20.10.2023. te je izvršena identifikacija prijepora te su saslušani svjedoci DZ, HZ i UZ na okolnost trajanja i kvalitete posjeda. Također u tom postupku su saslušani svjedoci predloženi po tuženiku ŽZ i ĆZ. Navodi se da je riječ o nekretninama koje tužitelj osobno i po pravnim prednicima posjeduje više od 100 godina te se stoga predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 16.7.2026., list 51 – 54 spisa.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Naime, da nakon identifikacije dijela čestice koji je tuženik pokazao na ročištu (u predmetu posl. broj R1-88/2023) da je tužena izvršila uvid u orto foto snimku na Geoportalu od 5. srpnja 2023. te tužena smatra da su navodi tužitelja i pokazani prijeporni dio čestice neživotni i da iz izvedenih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, da se unutar prijepornog dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze čkbr. [katastarska čestica] te da prijepor međi sa čkbr. [katastarska čestica] koje nisu vlasništvo tužitelja. Tužitelj da nije predložio kao svjedoke osobe koje su upisane kao vlasnici navedenih čestica, a isto tako, da je prijeporna čkbr. [katastarska čestica] po kulturi pašnjak te očito da su ga koristili svi seljani. Zaključno, ističe se da iz dostavljenih isprava ne proizlazi osnovanost navoda iz tužbe te se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 – 10 spisa, u Prijepis posjedovnog lista, list 11 spisa, u priležeći spis posl. broj R1-88/2023, u Ugovor o darovanju nekretnina i pokretnina, list 19 – 23 spisa, u Izvadak iz BZP-a, list 29 – 31 spisa, u Izvod iz Geoportala, list 32 i 33 spisa, saslušan je svjedok TZB, list 42 i 43 spisa, saslušan je tužitelj u svrhu dokazivanja, list 55 i 56 spisa, izvršen je u Zapisnik sa ročišta na licu mjesta održanog u predmetu pod posl. brojem R1-88/2023, list 34 – 37 navedenog spisa, a na kojem su saslušani svjedoci DZ, HZ, UZ, T, u Skice lica mjesta, list 53 – 54 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva na utuženim nekretninama.

6. Naime, tužitelj je mogao steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužitelj u ovoj parnici trebao dokazati da je bio u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci kao sumještani imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na ročištu na licu mjesta održanom u predmetu posl. broj: R1-88/2023 vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da tužitelj na licu mjesta pokazuje prijepor na dijelu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to počevši iznad obiteljske kuće 53A koja se nalazi na čkbr. [katastarska čestica]. Predlagatelj potom da pokazuje prijepor kao dio čkbr. [katastarska čestica] i to po šumskom putu koji je vidljiv, a potom i dio čkbr. [katastarska čestica] vezano za koji dio je vještak naveo da je riječ o bjelogoričnoj šumi te da su vidljive "rupe starih vapnenica" za koje tužitelj da je naveo da su od njegovog djeda navodeći još da je na tom području bila najveća proizvodnja vapna sve do Gračaca. Vještak je potom u prilog spisu dostavio sve tri enklave sa iskazanim površinama.

13. Svjedok DZ, star 70 godina, saslušan na licu mjesta, navodi da je zajedno sa svima ostalima obišao ono što predlagatelj "traži" te navodi da se taj predio naziva "osoje", s tim što svjedok navodi da ne zna kako se točno naziva pojedina čestica. Međutim, da ono što se obišlo i što je pokazao predlagatelj da se sjeća još iz djetinjstva da je uživao njegov otac SZ, a nakon SZ i tužitelj. Pojašnjava da se tužiteljev otac SZ bavio krečanama koje su se vidjele obilaskom prijepora ("rupe starih vapnenica"), odnosno da bi palio kreč i od toga bi živio, a krčio bi šumu. Pojašnjava da je tužiteljev otac imao troje djece i to tužitelja, FZ i V, a da ga je naslijedio tužitelj. Također navodi da oko tužiteljevog posjeda dijelove ima i Šumarija, da ima i privatnih posjeda, ali da tužiteljev posjed najviše međi sa Šumarijom. Također pojašnjava da prijepor iznad kuće (čkbr. [katastarska čestica]) da je uživao tužitelj, a prije njega otac na način da bi vršili ispašu ovaca, dio bi se kosio, a dio bi se kosio kao bašta. U pogledu preostale dvije čestice (čkbr. [katastarska čestica]) da je tužitelj iste uživao na način da bi ih krčio pri čemu misli da je ta drva koristio za ogrjev te navodi da tužitelj nije imao bilo kakvih problema sa Šumarijom koliko je njemu poznato.

14. Svjedokinja HZ navodi da ono što se obišlo da je to zemlja u predjelu "osoja", a čestice da se zovu "drage". Obrazlaže da je njezina kuća udaljena od tužiteljeve 1,5 km, a njezina rodna kuća da je bliža tužiteljevoj, cca 500 m. Sjeća se iz djetinjstva da ovo što je pokazao predlagatelj da je uživao još njegov otac SZ i majka mu U, a zajedno sa njima i tužitelj i to na način da su to bile košanice, čuvalo se blago, a da su sadili u dragama što i danas čine. Nije opazila da bi Šumarija ulazila u ovo što se obišlo i još objašnjava da tužiteljev posjed kojeg je danas pokazao međi u jednom dijelu sa šumarijskim dijelom, a u jednom dijelu sa privatnim posjedima.

15. Svjedok UZ, sin LZ, star 90 godina, otac tužitelja, navodi da je dio čkbr. [katastarska čestica] njegov otac kupio 1939. godine od LZ, a da je to LZ prodavao jer je "isplaćivao komšiju". Ne zna kako je stekao druge dvije čestice, no, zna da je on, svjedok, sve to uživao na način da bi nekada posjekao drva, nekada bi palio krečanu, tj. vapnenicu, napasao blago i kosio te držao volove, konje, krave i ovce. Izrijekom navodi da njemu Šumarija nikada nije branila posjedovanje ovih čestica, također, da ima troje djece, no, da je on sve nekretnine pa i ove predmetne, darovao sinu TZ, tj. tužitelju jer da su drugi sin i kćerka izvan Republike Hrvatske.

16. Svjedok ŽZ, šumarski tehničar, navodi da je bio na licu mjesta, da je pratio pokazivanje predlagatelja VZ, a inače da je na radnom mjestu pomoćnika revirnika predjela Svilaruša – Kalčevac – Senjsko Bilo i to od 1990. godine, a da je djelatnik Šumarije Otočac od 1984. godine. Ono što su obišli da to spada u šumsko gospodarsku osnovu Šumarije Otočac te navodi da je to oduvijek u toj osnovi koliko je njemu poznato, međutim, da na tom dijelu nije bilo bilo kakvih šumarijskih radova od strane šumarije iz razloga što se nije moglo prići tom dijelu jer nije bilo cesta i nije se moglo prilaziti niti izvoziti šumski proizvod koji bi se proizveo u šumariji. Misli da je šumarija prošle godine prijavila bespravnu sječu na tom dijelu. Međutim, da na ročištu na licu mjesta, predlagatelj nije pokazao da bi taj dio gdje je bila bespravna sječa bio njegov. Također je naveo da šumarija ima jako puno svojih površina na koje ne može doći i gdje se ne mogu obavljati šumski radovi kao što je to i na ovom dijelu, ali da se redovno kontrolira i obilazi. Također navodi da je vidio prilikom obilazaka vapnenicu.

17. Svjedok ĆZ, šumarski tehničar, također navodi da je bio na licu mjesta, vidio je što pokazuje predlagatelj te navodi da je on sve to snimio na svome mobitelu jer da šumari imaju takvu aplikaciju te je svjedok predao na spis ispis što bi bilo šumarijski dio, a koji je označen zelenom bojom. Navodi da ono što je pokazao predlagatelj da je to površina koja je dio šumsko gospodarske jedinice Svilaruša Tkalčevac i to u 4 odsjeka. Također navodi da je od 1995. godine revirnik upravo u ovoj gospodarskoj jedinici te mu je poznato da šumarija nije radila šumske radove na ovome dijelu i to iz razloga jer nema ceste, odnosno nije pristupačno. Stoga da šumarija nije radila šumske radove, no, da je obilazila i čuvala, ali da na tom dijelu nije bilo doznaka jer, kao što je kazao, ne može se prići, odnosno ukoliko se nešto posiječe ne može se izvući, već bi se moralo ići preko privatnih posjeda.

18. Svjedok UZ, sin D, star 66 godina, koji je saslušan u sudskoj zgradi, navodi da zna po prilici što sređuje tužitelj jer da je tužiteljeva kuća broj 53, a njegova 54 te su udaljeni cca 200 m. nakon što mu je predočena kopija plana na kojoj je označena površina koju tužitelj potražuje (skica lica mjesta iz predmeta R1-88/2023), kao što mu je predočen i plan na računalu, da prepoznaje svoju kuću kao i tužiteljevu kuću te da ovo što je prikazano na planu da tužitelj doista i uživa. Svjedok je pojasnio da je on završio samo osnovnu školu, nije se dalje školovao, već je čuvao blago i često je razgovarao sa tužiteljevim ocem PZ koji mu je pričao da je on u ovoj šumi koja se vidi na planu znao paliti krečane, odnosno "japnenice". Ističe da ovako kako je "nacrtano na ovoj skici" da upravo tužitelj tako i uživa, a prije njega je uživao njegov otac. Navodi da mu nisu poznate osobe imenom NZ, H, Ž, Ć, no, sjeća se da su mu roditelji znali pričati o S, međutim, da se o njima više ništa ne zna niti se itko za njegova života pojavio. Također, navodi da PZ H, EZ i JZ (suvlasnici susjedne čestice čkbr. [katastarska čestica]) nikada nisu polagali pravo na ovu zemlju. Također, svjedok navodi da njegova obitelj živi na istom kućnom broju sigurno preko 100 godina, a isto tako i da tužiteljeva obitelj i njegovi preci su na istom kućnom broju, a da to zna jer su mu tako pričali njegovi roditelji. Naposljetku navodi da je znao viđati tužitelja i njegovog oca kako napasaju blago na danas pokazanoj površini. Nadalje, kako pale krečane, a također da je i njegov, svjedokov, otac znao voziti vapno te je za dozvolu pitao tužiteljevog oca SZ. Također navodi da mu je poznato da su nasljednici preminulog svjedoka ZZ kćerka BZ i sin ČZ. Također, da obitelj CZ ĐZ i F kao ni članovi Vuksan zadruge nisu posjedovali i ne posjeduju ovo što traži tužitelj te navodi da za njih nikada nije ni čuo niti zna tko bi bili članovi Vuksan zadruge kao i Janjatović zadruge kbr. 37. Zaključuje, da nitko nije smetao tužitelja niti njegovog oca u ovome posjedovanju jer da je često čuvajući blago znao vidjeti tužitelja i njegovog oca kako pale krečane i čuvaju blago. Također, kako tužiteljev otac sječe šumu, a da to ne bi mogli raditi "u državnoj šumi" niti bi mogli paliti krečane.

19. Tužitelj saslušan u svrhu dokazivanja navodi da ono što je pokazao na licu mjesta u postupku osiguranja dokaza da oni u obitelji zovu "šuma gaj" te se sjeća da je još kao dijete čuvao blago na toj zemlji. Prije njega da je to uživao njegov otac, a prije oca djed koji je i poginuo u šumi u Plasama. Otac UZ (ovdje saslušani svjedok) da je to uživao na način da bi napasao blago na toj zemlji i pravio "japnenice" te bi onda otac taj napravljeni kreč odnosno vapno vozio kolima po selima sve do Gospića. Da su tako napasali blago do 1978. godine kada su kupili traktor te je bilo manje volova za vuču, ali da su ostale krave. On da je to uživao i uživa na način da prijepor kosi, pušta ovce na ispašu, a ranije da su na tom dijelu bile manje livadice koje su sada zarasle u šumu jer da se šuma širi. Navodi da je znao točno pokazati geometru što su on i otac uživali jer da su vidljive tzv. prosjeke, odnosno mali putići na prijeporu. Nadalje pojašnjava da su međaši sa ovom zemljom UZ, KZ, CZ, SZ, GZ, GZ L, a navodi da su neki pomrli, a između njihovih posjeda da su bile živice u vidu trnja. Nisu mu poznati upisani vlasnici susjednih nekretnina i to ĐZ, MZ, a isto tako, da nema prezimena P u [adresa] Polju. Otac UZ da je rođen **.**.1933. godine, djed da mu je rođen 1898. godine, odnosno misli par godina prije 1900. godine. Iz pričanja da mu je poznato da je njegov djed LZ uživao ovu zemlju na način da bi je i orao, a kao što je rekao, to zna samo iz pričanja jer je djed poginuo prije njegovog rođenja. Također navodi da nikada sa susjedima nije imao problema kao niti sa lugarima. Djed LZ da je bio starosjedilac, odnosno nije se doselio u Hrvatsko Polje, a ne zna kako je prijepor njegov djed stekao, odnosno ušao u posjed, no, s obzirom da se djed nije doselio u Hrvatsko Polje već je starosjedilac, da pretpostavlja da je to uživao i pradjed. Poznato mu je ime LZ te pojašnjava da mu je LZ nadimak, a pravo ime AZ, no, da je za njega samo čuo i to da je njegov djed ili pradjed kupio jedan gaj koji je u sastavu ove zemlje koju potražuje u ovom postupku, a da je ta kupnja bila sigurno prije II. svjetskog rata. Tužitelj navodi da su njegovi roditelji osim njega imali još i brata FZ i sestru OZ, no, da mu je otac darovnim ugovorom darovao svu svoju zemlju, a da sa bratom i sestrom nema bilo kakvih problema. Da je on naslijedio svoga oca u cijelosti, da je još za njegovog života počeo uživati spornu zemlju koju mu je otac i darovao. Naposljetku navodi da on nije posebno mjerio niti znao točnu površinu koju uživa, ali da je znao na terenu što točno uživa.

20. Iz Prijepisa posjedovnog lista broj 20 proistječe da je tužitelj upisan u katastarskim evidencijama posjednikom prijepora i to dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini od 18.415 m[2] , dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini od 10.071 m i dijela čkbr. [katastarska čestica] u površini od 5.035 m[2] . Proistječe da je tužitelj na licu mjesta u nazočnosti svjedoka, vještaku mjerniku predočio veću površinu kao svoj posjed od površine koje je upisan u katastarskim evidencijama. Međutim, cijeneći činjenicu da ni katastarske evidencije ne odgovaraju uvijek stvarnom stanju i obimu posjedovanja , ovaj Sud prihvaća pokazivanje tužitelja kao vjerodostojno poglavito što su takvu površinu potvrdili svjedoci koji su saslušani na licu mjesta u predmetu R1-88/2023, a riječ je o svjedocima IZ, HZ i PZ, sin AZ. Osim toga, tužitelj je u svome iskazu vrlo okolnosno opisivao pokazanu površinu pojašnjavajući način posjedovanja pojedinih dijelova prijepora te sa lakoćom predočavao posjednike susjednih nekretnina, odnosno međaša, a što zasigurno ne bi bio u stanju da ne zna točne međe svoga posjeda. Isto tako, tužitelj je pojasnio da su njegovi preci pravili vapno u jamama na prijeporu, a koje jame, odnosno rupe starih vapnenica, konstatira i vještak mjernik u svome iskazu nakon obilaska prijepora.

21. Iz Ugovora o darovanju nekretnina i pokretnina sačinjenog 10.11.2022. godine između ovdje tužitelja kao obdarenika i UZ (njegovog oca) kao darovatelja (list 19 – 22 spisa), razvidno je da je tužiteljev otac tužitelju darovao i prijeporne nekretnine kao svoje tzv. izvanknjižno vlasništvo, a kojih je isti bio evidentiran kao posjednik i to u posjedovnom listu 20.

22. Iz uredno ovjerene Izjave VZB (list 46 i 47 spisa), a koja potvrđuje da je nasljednica sada pok. ZZ, [adresa], koji je sa svojim sestrama JZ i EZ upisan suvlasnikom susjedne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 30 i 31 spisa), proistječe da njezina obitelj nije bila ni u kakvom sporu sa ovdje tužiteljem i njegovim prednicima vezano za njihov posjed, ovdje prijepor.

23. Sud je na prijedlog tužene u svojstvu svjedoka pozivao upisanu suvlasnicu EZ, no, ista nije pristupila na zakazano ročište, već je dostavila podnesak (list 40 spisa) u kojem opravdava svoj izostanak.

24. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je kao posjednik prijeporne površine bio još i tužiteljev djed GZ.

24.1. Naime, Sud je osobito cijenio iskaz svjedoka PZ, sin AZ (list 36 spisa u predmetu R1-88/2023), tužiteljevog oca, koji svjedok s obzirom na svoju dob od 90 godina, zasigurno ima relevantnih saznanja i može iskazivati o dugotrajnosti i opsegu posjeda. Navedeni svjedok tako navodi da je njegov otac (AZ) kupio čkbr. [katastarska čestica], odnosno njezin dio, 1939. godine od LZ, dok za ostale dvije čestice navodi da ne zna kako ih je otac stekao. Izrijekom je naveo da Šumarija nikada nije branila posjedovanje predmetnih nekretnina.

25. Isto tako, saslušani svjedoci su sumještani te je logično da isti također imaju vjerodostojnih i relevantnih saznanja. Kao što je rečeno, Sud ne može zanemariti vrlo okolnosan i uvjerljiv iskaz tužitelja te njegovo sa sigurnošću pokazivanje prijepora na licu mjesta kao što ne može zanemariti niti podudarne iskaze svjedoka o površini koju posjeduje tužitelj, a prije njega su je posjedovali preci. Ovakvi iskazi svjedoka koji su iskazivali podudarno tužitelju nije doveden u pitanje niti sa iskazima svjedoka ŽZ i ĆZ, djelatnika Šumarije, koji su doduše iznijeli da se prijepor nalazi unutar šumsko-gospodarske osnove, međutim, istovremeno ističu da Šumarija nije na prijeporu radila bilo kakve šumske radove jer da se zbog nepostojanja ceste nije moglo prilaziti tom dijelu. Dapače, svjedok ĆZ decidirano navodi da na prijeporu nije bilo doznaka od strane Šumarije Otočac uz obrazloženje da u slučaju kada bi se nešto posjeklo da se ne bi moglo izvući, već bi se moralo prelaziti preko privatnih posjeda. S druge pak strane, sama činjenica da se prijepor nalazi unutar šumsko-gospodarske osnove nije odlučna budući odluka o tome da određena površina postane dijelom šumsko-gospodarske osnove predstavlja jednostrani akt šumarije, odnosno resornog ministarstva, na koje stvarni posjednik nema niti može imati utjecati.

26. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

27. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan.

28. Temeljem svega iznesenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

29. S obzirom da je tužitelj uspio u parnici, to mu je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

30. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 27.10.2025., 12.11.2025. i 21.8.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Nadalje, za sastav podneska od 16.7.2026. godine kojim se uređuje tužbeni zahtjev nakon dostave skica lica mjesta u iznosu od 200,00 eura. Proistječe da je ukupni trošak u ovom parničnom predmetu iznos od 1.200,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na to valja priznati i zatraženi PDV u iznosu od 300,00 eura pa proistječe da je ukupni parnični trošak 1.500,00 eura.

30.1. Sud nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 28.11.2025. u iznosu od 200,00 eura s obzirom da navedenim podneskom punomoćnica tužitelja samo dostavlja izjavu BZ budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice iako je nesumnjivo bio koristan za samog tužitelja jer je tužitelj takav podnesak mogao predati neposredno na ročištu. Isto tako, nije priznat niti trošak sastava podneska od 17.12.2025. kojim punomoćnica tužitelja moli Sud produljenje roka za dostavu najavljenog elaborata te također ovaj trošak ne može pasti na teret protivne strane jer nije nužan za vođenje parnice.

30.2. Vezano za traženi trošak u postupku osiguranja dokaza u predmetu pod posl. brojem: R1-88/2023, a koji postupak je prethodio ovoj parnici, Sud je priznao trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za trošak zastupanja na ročištu na licu mjesta održanog 20.10.2023. u iznosu od 200,00 eura te trošak zastupanja na ročištima od 10.11.2023. i 21.11.2023. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište što daje ukupan iznos od 800,00 eura, a sa pripadajućim PDV-om od 200,00 eura daje iznos od 1.000,00 eura. Također je valjalo priznati i uplaćeni trošak predujma za ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika u iznosu od 649,48 eura kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 66,45 eura, na presudu u iznosu od 140,00 eura te za pristojbu na prijedlog radi osiguranja dokaza u iznosu od 13,28 eura.

30.3. Proistječe da je ukupni prouzročeni trošak tužitelja i u parničnom i u izvanparničnom postupku iznos od ukupno 3.369,21 eura, dok je tužitelja valjalo odbiti sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 400,00 eura, kao neosnovanim iz naprijed navedenih razloga.

31. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

32. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 9. rujna 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti