- 1 -              Revd-1358/2024-2

Broj: Revd-1358/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz S., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., protiv tuženika E.&S. d.d., R., OIB …, koju zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & partneri iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-729/2021-4 od 31. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2661/2019-48 od 24. lipnja 2021., u sjednici održanoj 16. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-729/2021-4 od 31. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2661/2019-48 od 24. lipnja 2021.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio tri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?

2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?".

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten.

5. Prvo i drugo pitanje nije važno pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/8 od 17. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

6. Od odgovora na treće naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, jer tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu u kontradiktornom postupku ispitivali okolnosti koje su prethodile sklapanju konkretnog ugovora o kreditu. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i zaposlenice tuženika S. D. te da je ocijenjeno da nije bilo potrebe saslušavati djelatnicu tuženika D. K., između ostalog i zato što taj predloženi svjedok nema neposrednih saznanja o sklapanju predmetnog ugovora o kreditu.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 16. travnja 2024.

                            Predsjednik vijeća

                            Ivan Vučemil, v.r.