REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj: Ovr -729/2026-6

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TURISTIČKA ZAJEDNICA GRADA OROSLAVJA, OIB 51463896368, Milana Prpića 73/1, 49243 Oroslavje zastupana po Andreji Škavić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škavić & Marković sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenika URIEL KOMUNIKACIJE j.d.o.o., Ježevska ulica 7, Zagreb, OIB: 35954522949 zastupan po punomoćniku Igoru Buturac, odvjetniku iz Zagreba, Budmanijeva 5, radi ovrhe na novčanim sredstvima, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dana 9. rujna 2026., donio je slijedeći

Z A K LJ U Č A K

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana o dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa radi izravne naplate na njegovim novčanim sredstvima, koji postupak je ovrhovoditelj pokrenuo dana 29. srpnja 2026. godine, podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu novčanog potraživanja Financijskoj agenciji, temeljem zadužnice izdane 6. kolovoza 2025. godine, koju je potvrdio javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba, Ulica Grge Tuškana 39, pod brojem OV-9550/2025 dana 6. kolovoza 20205. godine, i to zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 10. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i novčanih sredstava proglašavaju nedopuštenim, u kojem navodi da su stranke dana 10. srpnja 2025. godine sklopile Ugovor temeljem prihvaćene ponude ovršenika kojim je uređeno sudjelovanje ovršenika u sklopu manifestacije koju je organizirao ovrhovoditelj na Oro trgu u Oroslavlju, uz odgovarajuću naknadu pri čemu je ovršenik pružatelj ugostiteljskih usluga na cjelokupnoj površini Oro trga u Oroslavlju. Odredbom članka 3. Ugovora, ovrhovoditelj (zajedno s Gradom Oroslavljem) preuzeo je obvezu osigurati da za vrijeme trajanja manifestacije prostor Oro trga bude slobodan od postavljenih terasa ugostiteljskih objekata. Navedena obveza predstavljala je bitan sadržaj Ugovora, s obzirom na to da je izravno utjecala na ekonomsku projekciju ponude ovršenika i njegova legitimna očekivanja vezana uz prihode koje je u vezi s manifestacijom očekivao ostvariti na cjelokupnoj površini Oro trga u Oroslavlju.

Ovrhovoditelj nije osigurao da prostor Oro trga bude slobodan od postavljenih terasa ugostiteljskih objekata, što je nesporno negativno utjecalo na prihode ovršenika ostvarene u sklopu manifestacije što je nesporno, pa je u tom smislu sam ovrhvoditelj priznao kršenje ugovora te zatražio plaćanje 5.000,00 EUR kao preostalog duga. Radi osiguranja tražbine iz Ugovora, ovršenik je ovrhovoditelju izdao zadužnicu solemniziranu kod javnog bilježnika Bože Miletića, poslovni broj OV-9550/25, dana 06.08.2025.g. (u daljnjem tekstu: Zadužnica).

Povodom neispunjenja obveze iz članka 3. Ugovora, stranke su vodile pregovore, u okviru kojih je ovrhovoditelj nesporno prihvatio svoju odgovornost za nastalu situaciju, uz dodatno usklađenje s obzirom na dodatne konzumacije koje je naručio ovrhovoditelj u vezi s trećom (posljednjom) ratom naknade po Ugovoru. Kao zaključak navedene situacije ovrhovoditelj je dana 13.2.2026. uputio ovršeniku pisanu obavijest (e-mail), u kojoj je izričito i nedvosmisleno naveo da preostali dug po trećoj rati iznosi 5.000,00 EUR, izračunat kao iznos od 9.500,00 EUR umanjen za 4.500,00 EUR na ime troškova konzumacije hrane i pića za vrijeme trajanja manifestacije ( od strane ovrhovoditelja), uz nalog da se taj iznos (5.000,00 EUR) uplati najkasnije do 20.2.2026. na račun ovrhovoditelja, te uz izričitu napomenu da će, ukoliko ovršenik ne izvrši uplatu traženog iznosa od 5.000,00 EUR, ovrhovoditelj aktivirati zadužnicu radi naplate te tražbine.

Iz navedene pisane obavijesti ovrhovoditelja od 13.2.2026. proizlazi nedvosmisleno da je sam ovrhovoditelj, kao vjerovnik, u pisanom obliku utvrdio i priznao da ukupna preostala tražbina po Ugovoru iznosi 5.000,00 EUR, te da će zadužnicu aktivirati isključivo radi naplate tog iznosa, a ne iznosa od 27.500,50 EUR. Unatoč navedenome, ovršenik je naknadno saznao da je ovrhovoditelj Zadužnicu poslovni broj OV-9550/25 pustio na izravnu naplatu kod Financijske agencije (FINA) u iznosu od 27.500,50 EUR, dakle u iznosu koji višestruko premašuje iznos koji je sam ovrhovoditelj u pisanoj obavijesti od 13.2.2026. naveo kao ukupnu preostalu tražbinu.

Napominje da je dana 31.7.2026. ovršenik na svoj račun uplatio dodatni iznos, čime je iznos od 5.000,00 EUR - kao usuglašeno sniženi i stvarno dugovani iznos tražbine - u cijelosti pokriven sredstvima zaplijenjenim po Zadužnici,

Zbog naprijed navedenog, a pozivajući se na odredbe članka 210. stavak 1. i 2. Ovršnog zakona, vezano za članke 50. i 53., ovršenik smatra da U konkretnom slučaju postoje tri samostalna, međusobno neovisna razloga zbog kojih pljenidba i prijenos sredstava u dijelu koji prelazi 5.000,00 EUR nisu dopušteni:

1. Vlastito pisano priznanje vjerovnika o visini tražbine (čl. 50. st. 1. t. 9. i 10. OZ-a). Ovrhovoditelj je u pisanoj obavijesti od 13.2.2026., dakle nakon nastanka (solemnizacije) Zadužnice, sam nedvosmisleno naveo i izračunao da ukupna preostala tražbina po Ugovoru iznosi 5.000,00 EUR, s izričitom naznakom da će zadužnicu aktivirati isključivo radi naplate tog iznosa. Riječ je o priznanju/izmjeni tražbine utemeljenoj na činjenici (pisanoj izjavi vjerovnika) nastaloj nakon nastanka ovršne isprave, zbog čega pljenidba i prijenos u dijelu koji prelazi 5.000,00 EUR nisu dopušteni.

2. Prestanak (ispunjenje) tražbine u cijelosti (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a). Neovisno o prvom razlogu, ovršenik je dana 31.7.2026. u cijelosti podmirio upravo iznos od 5.000,00 EUR koji je ovrhovoditelj sam naveo kao ukupnu preostalu tražbinu (kombinacijom već zaplijenjenih sredstava i dodatne uplate), zbog čega je tražbina ovrhovoditelja, u punom iznosu u kojem uopće postoji, u cijelosti prestala ispunjenjem. Slijedom toga, daljnja pljenidba i prijenos sredstava u iznosu od 22.500,50 EUR nemaju nikakvu pravnu osnovu, jer tražbina na koju bi se odnosili više ne postoji.

3. Kako sam ovrhovoditelj u pisanoj obavijesti od 13.2.2026. potvrđuje da ukupna tražbina iznosi 5.000,00 EUR, traženje naplate iznosa od 27.500,50 EUR traženje naplate suprotno stvarno postojećoj tražbini, zbog čega je zadužnicu u dijelu koji prelazi 5.000,00 EUR trebalo smatrati nepodobnom za ovrhu odnosno neovršnom. Slijedom toga, ovršenik predlaže da sud rješenjem utvrdi odnosno proglasi da pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 22.500,50 EUR, provedeni na temelju zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovrhovoditelj Turistička zajednica grada Oroslavlja podnio Financijskoj agenciji na temelju bjanko zadužnice poslovni broj OV- 9550/25, solemnizirane kod javnog bilježnika Bože Miletića, poslovni broj OV-9550/25, dana 06.08.2025.g. , na teret računa ovršenika nisu dopušteni.

2. Očitujući se o navodima ovršenika, ovrhovoditelj je osporio tvrdnje tuženika da je tražbina nakon izdavanja zadužnice izmijenjena na 5.000,00 EUR te da je taj iznos naknadno podmiren.

Ovrhovoditelj pojašnjava da su stranke 10. srpnja 2025. sklopile Ugovor o sudjelovanju ovršenika na manifestaciji „Ljetna pozornica Grada Oroslavja 2025.“.

Ugovorena kotizacija iznosila je 65.001,00 EUR.

Uplaćena jamčevina od 10.000,00 EUR uračunata je u cijenu, a preostali iznos od 55.001,00 EUR ugovoren je u dva obroka, svaki po 27.500,50 EUR. Posljednji obrok dospio je 1. rujna 2025. i nije plaćen u ugovorenom iznosu.

Člankom 9. Ugovora ovršenik se obvezao predati zadužnicu na iznos 55.000,00 EUR.

Ovršenik je 6. kolovoza 2025. izdao upravo takvu zadužnicu, a javni bilježnik Božo Miletić potvrdio ju je pod poslovnim brojem OV-9550/2025, te navedena isprava sadrži konkretno upisan iznos glavnice od 55.000,00 EUR.

Zahtjevom od 24. srpnja 2026., zaprimljenim u Financijskoj agenciji 29. srpnja 2026., ovrhovoditelj je zatražio izravnu naplatu dijela tražbine u iznosu 27.500,50 EUR, dakle iznosa koji je unutar nominalnog iznosa zadužnice i odgovara neplaćenom posljednjem ugovornom obroku. Zadužnica je po obliku i sadržaju podobna za izravnu naplatu, a spor o naknadnim osobnim prigovorima ovršenika ne čini ispravu formalno nepodobnom.

Naime, ovrhovoditelj je još 30. prosinca 2025. ovršeniku uputio prijedlog radi mirnog rješenja spora prema kojem je Turističko vijeće predložilo uplatu 9.500,00 EUR, uz mogućnost dodatnog umanjenja za dokumentirani iznos konzumacije hrane i pića. Budući da ovršenik na taj prijedlog nije odgovorio, ovrhovoditelj mu se 13. veljače 2026. ponovno obratio, izričito se pozivajući na „naš prijedlog“, te ponudio da, nakon uračunavanja 4.500,00 EUR konzumacija, plati 5.000,00 EUR najkasnije do 20. veljače 2026., uz upozorenje da će se u protivnom aktivirati zadužnica. Posebno se ističe da Uriel komunikacije Turističkoj zajednici Grada Oroslavja nikada nisu ispostavile račun za konzumaciju hrane i pića, odnosno dokument na temelju kojeg bi ovrhovoditelj mogao provjeriti i utvrditi stvarni iznos te konzumacije, slijedom čega po toj osnovi nije ni nastala utvrđena obveza ovrhovoditelja prema ovršeniku.

Iz sadržaja i slijeda navedene komunikacije jasno proizlazi da iznos od 5.000,00 EUR nije predstavljao bezuvjetno i konačno priznanje visine duga, nego prijedlog mirnog rješenja vezan uz pravodobno postupanje ovršenika. Ovršenik do 20. veljače 2026. nije uplatio ponuđeni iznos, nije prihvatio prijedlog niti je na njega odgovorio. Stoga između stranaka nije postignuta suglasnost niti je sklopljen sporazum kojim bi postojeća ugovorna obveza bila konačno smanjena na 5.000,00 EUR. Sama spremnost ovrhovoditelja da radi mirnog okončanja spora prihvati manji iznos ne može se izjednačiti s trajnim i bezuvjetnim odricanjem od ostatka tražbine.

Uz to, sam je ovršenik u dopisu svojeg punomoćnika od 31. srpnja 2026. predložio da ovrhovoditelj zadrži zadužnicu „dok ne usuglasimo sve eventualne elemente mirnog rješenja“ te da stranke u sljedećih 60 dana tek „pokušaju mirnim putem utvrditi sve elemente nagodbe“.

Vlastita isprava ovršenika time izravno pobija tezu da je konačan sporazum o smanjenju duga već bio sklopljen u veljači 2026.: ono što je navodno već konačno dogovoreno ne može se više od pet mjeseci poslije tek predlagati usuglašavati. Pravno je stvar još jednostavnija: ponuda s određenim rokom veže do isteka tog roka (članak 258. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima), šutnja ponuđenika ne znači prihvat (članak 265. stavak 1. ZOO-a), a zakašnjeli prihvat smatra se novom ponudom (članak 266. stavak 1. ZOO-a). Ovršenik je prijedlog ignorirao, nije platio do 20. veljače 2026. i ne može ga nakon pokretanja naplate jednostrano „oživjeti“ kao trajni otpis 22.500,50 EUR.

Da takav sporazum nije bio sklopljen potvrđuje i kasnije ponašanje ovrhovoditelja.

Nakon isteka ponuđenog roka ovrhovoditelj je putem punomoćnika 19. lipnja 2026. ponovno zahtijevao podmirenje dospjelog iznosa od 27.500,50 EUR ili dostavu dokumentacije kojom bi ovršenik opravdao njegovo umanjenje, koju specifikaciju ovršenikovih navodnih potraživanja je ovrhovoditelj i ranije tražio i nikada nije dobio, a nakon izostanka odgovora uputio mu je i požurnicu 9. srpnja 2026. Ovršenik se ni tada nije očitovao niti je dostavio traženo.

Slijedom navedenoga, e-mail od 13. veljače 2026. ne može se promatrati izdvojeno niti tumačiti kao dokaz da je tražbina ovrhovoditelja konačno smanjena na 5.000,00 EUR.

Ovršenik nije 31. srpnja 2026. platio 5.000,00 EUR ovrhovoditelju, nego je nakon pokretanja naplate položio sredstva na vlastiti račun radi njihove zapljene. Čak i kada bi se naknadno utvrdilo da je ovrhovoditelju prenesen iznos 5.000,00 EUR, to bi predstavljalo samo djelomično ispunjenje ugovorne tražbine od 27.500,50 EUR.

Ovrhovoditelj nije dao izjavu da djelomičnu uplatu prima umjesto cjelokupnog duga. Zato nije ostvaren razlog prestanka tražbine iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona.

Člankom 3. Ugovora ovrhovoditelj se obvezao, u suradnji s Gradom Oroslavjem, osigurati da prostor Oro trga za vrijeme manifestacije bude slobodan od terasa ugostiteljskih objekata. Istodobno, iz same odredbe ne proizlazi da je ovrhovoditelj imao ovlast samostalno i prisilno uklanjati terase ili opremu trećih osoba s javne površine. Ugovor predviđa i postavljanje najmanje 60 pivskih setova za 15. kolovoza 2025. te barskih stolova na Oro trgu.

Sama činjenica da su se na pojedinim dijelovima trga eventualno nalazile terase drugih ugostitelja ne dokazuje da ovršeniku nije bio osiguran prostor potreban za obavljanje ugovorene djelatnosti. Ovršenik nije dokazao da zbog tih terasa nije mogao postaviti ili koristiti predviđene stolove i setove, niti je konkretno naveo koliki mu je dio prostora bio uskraćen, koliko dugo i na koji je način to utjecalo na njegovo poslovanje. Pritom Ugovorom nije ugovoreno da obveza plaćanja kotizacije ovisi o poslovnom uspjehu ovršenika, visini ostvarenog prometa ili dobiti tijekom manifestacije. Sama tvrdnja da je ovršenik ostvario manji prihod od očekivanog stoga ne utječe sama po sebi na postojanje i dospjelost ugovorene novčane obveze. Ovrhovoditelj je upravo zato dopisom od 19. lipnja 2026. pozvao ovršenika da svoje tvrdnje potkrijepi konkretnom dokumentacijom, uključujući podatke o vremenu i trajanju navodnih odstupanja, skice prostora, poslovne evidencije, fiskalizirane račune, POS i blagajničke podatke te usporedbu očekivanog i ostvarenog prometa. Takva dokumentacija nije dostavljena.

Dodatno, sam je ovršenik u prijavi na natječaj od 28. srpnja 2026. naveo da je na manifestaciji Ljetna pozornica Oroslavje uspješno organizirao i obavljao ugostiteljsku djelatnost u uvjetima velikog broja posjetitelja. Takva njegova vlastita izjava dodatno dovodi u pitanje tvrdnju da mu je navodna situacija s terasama onemogućila ili bitno obezvrijedila obavljanje ugovorene djelatnosti.

Slijedom navedenoga, ovršenik nije učinio vjerojatnim ni da je ovrhovoditelj povrijedio ugovornu obvezu na način koji tvrdi, ni opseg eventualnog odstupanja, niti njegove konkretne financijske posljedice.

Ovrhovoditelj predlaže da sud navode ovršenika ocijeni neosnovanima, a u odnosu na razloge kojima ovršenik osporava postojanje odnosno visinu tražbine , da postupi sukladno članku 52. stavku 3. Ovršnog zakona (u primjeni po članku 210. stavku 2. Ovršnog zakona) i uputi ovršenika da u zakonskom roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, bez sprječavanja provedbe izravne naplate, sukladno članku 52. stavku 6. Ovršnog zakona.

3. Tijekom postupka pročitan je ugovor koji su stranke sklopile 10. srpnja 2025. godine, e-mail korespondencija stranka od dana 30. prosinca 2025., 13. kolovoza 2025. godine, te 12. veljače 2026. godine, 2-mail punomoćnika ovršenika od 31. srpnja 2026. godine, zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji dana 29. srpnja 2026., dopis od 24. srpnja 2026. uz taj zahtjev, zadužnica koju je izdao ovršenik dana 6. kolovoza 2025., dopis punomoćnika ovrhovoditelja od 19. lipnja 2026. – poziv na mirno rješenje spora i dostavu dokumentacije te dopis od 9. srpnja 2026. – požurnica kao i izviješće o izvršenju programa rada Turističke zajednice grada Oroslavja za razdoblje od 1. 01. – 31. 12. 25. godine.

4. Nije sporno da je ovrhovoditelj dana 29. srpnja 2026. protiv ovršenika podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem zadužnice izdane u Zagrebu 6. kolovoza 2025. godine, koju je potvrdio javni bilježnik Božo Miletić iz Zagreba pod brojem OV-9550/2025 dana 6. kolovoza 2025. godine, zatraživši naplatu tražbine u iznosu od 27.500,50 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja zadužnice na naplatu.

Iz zadužnice je razvidno kako je istom ovdje ovršenik dao suglasnost da se radi naplate tražbine ovdje ovrhovoditelja u iznosu glavnice od 55.000,00 EUR sa zateznom kamatom koje teče od dana dospijeća određenog od strane vjerovnika prilikom podnošenja zadužnice na naplatu, do namirenja, zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s izjavnom sadržanom u zadužnici, isplaćuje vjerovniku.

5. Odredbom članka 210. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020 114/2022, 6/2024; kraće OZ), propisano je:

„1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).“

6. Članak 50. stavak 1 OZ-a daje mogućnost ovršeniku da protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i:

„9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, “ koje žalbene razloge u konkretnom slučaju ističe ovršenik.

Međutim, članak 52. u stavku 3. propisuje: „(3) Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.“

7. Odredba stavka 4 istog članka predviđa izuzetak od tog pravila, navodeći: „(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.“

8. Budući, kao što je već rečeno, ovrhovoditelj osporava postojanje navedenih žalbenih razloga, te da po stavu suda ovršenik osnovanost svog prijedloga nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti u činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog opće poznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, to je valjalo odlučiti kao u izreci.

9. Naime, iz citirane korespondencije stranka evidentno je da postoji spor oko plaćanja zadnje rate cijene kotizacije iz članka 4. predmetnog ugovora kojeg su stranke sklopile 10. srpnja 2025. godine, odnosno da pokušale postići dogovor, ali to evidentno nisu uspjele, te nisu sklopile nikakav formalni sporazum.

10. Čak i pod pretpostavkom da je priloženo "Izviješće o izvršenju programa rada Turističke zajednice grada Oroslavja za razdoblje od 1. 01. – 31. 12. 25. godinu" koje je datirano sa 23. 03. 2026., javna isprava, ista nije dokaz da je tražbina ovrhovoditelja prestala, odnosno da je njeno ispunjenje odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno.

To iz razloga što se na stranici 11. tog izviješća spominje da je na 6. sjednici Turističkog vijeća održanoj 18. 12. 2025. donesena "Odluka" koja nije priložena kao dokaz, već se dalje navodi da je predsjednik TZG Oroslavja informirao članove Turističkog vijeća da je obavio razgovor sa firmom Uriel komunikacije te da je u pregovorima "predloženo da isti plati 9.500,00 eur, a preostalu razliku da će naplatiti od Gradske kavane u iznosu od 9.000,00 eur te od caffe bara "Korner" u iznosu od 9.000,00 eur obzirom da nisu htjela ukloniti terase na Oro trgu, te je Uriel komunikacije oštećen za svoj promet koji je mogao ostvariti da se nisu pružale ugostiteljske usluge u kavani i Korneru. Uriel komunikacije pristaje da uplati iznos od 5.000,00 eur, a preostali iznos se kompenzira za reprezentaciju koja je bila za grad Oroslavje i TZG

Orslavje za vrijeme trajanja Ljetne pozornice."

Dakle, spominju se pregovori i predloženi način rješenja spora, ali nema dokaza da je između stranka takav način rješenja prihvaćen, dok suprotno proizlazi iz kasnijih e-mailova koje su stranke razmjenjivale, a naročito onih punomoćnika ovrhovoditelja od 19. lipnja i 9. srpnja 2026. godine upućenih ovršeniku, koji su označeni kao poziv za mirno rješenje spora i dostavu tražene dokumentacije, a vezano za naplatu preostale dospjele rade po Ugovoru od 10. srpnja 2025.

Osim toga ovršenik nije dokazao ni da je na račun ovrhovoditelja uplatio mailom od 13. veljače traženih 5.000,00 EUR do dana 20. veljače 2026. godine , već je nesporno da je na svoj račun uplatio dana 31. srpnja 2025. iznos od 3.800,00 EUR, dakle nakon što je podnesen zahtjev za izravnu naplatu.

U Donjoj Stubici, dana 9. rujna 2026. godine

S u d a c:

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek!

Dna:

1. punomoćnik ovrhovoditelja

2. punomoćnik ovršenika