1              Gž-1071/2022-5

Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                                                     Gž-1071/2022-5

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA I RJEŠENJE

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ordane Labura, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Maje Skorić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. P., OIB: …, V. T., zastupane po punomoćniku J. P., odvjetniku u B., protiv tuženika N. V., OIB: …, Ž., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Pn-44/2020-44 od 18. svibnja 2022., dana 16. travnja 2024.

presudio je i riješio

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj Pn-44/2020-44 od 18. svibnja 2022.
2. Odbacuje se žalba tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj Pn-44/2020-44 od 18. svibnja 2022. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da na ime neimovinske štete isplati tužiteljici iznos od 250.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate (točka I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužiteljica tražila isplatu iznosa iznad dosuđenog do zatraženog iznosa od 350.000,00 kn (točka II. izreke). U dijelu pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 32.680,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

1.1.  Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 350.000,00 kn.

2. Protiv presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke te rješenja žali se tuženik ne navodeći žalbene razloge, ali sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, bez prijedloga kako da se sa žalbom postupi.

2.1.  Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, te zbog pretrpljenog straha i duševnih bolova uslijed smanjenja životnih aktivnosti, uzorkovanih kaznenim djelima koje je tuženik počinio na njezinu štetu.
5. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, i to da je tuženik, ujedno i otac tužiteljice, pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-23/2002-78 od 30. siječnja 2003. proglašen krivim za počinjenje više kaznenih djela na štetu tužiteljice u razdoblju od 1992. do 2002., i to obljube s djetetom, silovanja, rodoskrvnuća i prijetnje, za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 godina.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je, prihvativši kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i neuropsihijatra G. M., utvrdio da je tužiteljica u štetnom događaju bila izložena situacijama visokog stresogenog potencijala u vidu izrazito ponižavajućih nasilnih radnji, realne bojazni po tjelesni integritet i život, što je dovelo do razvoja reaktivnog, mješovitog, anksioznog i depresivnog poremećaja, kao i da između štetnog događaja – počinjenih kaznenih djela – i razvoja opisanog psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno posljedična veza.
7. Navode žalbe da je prvostupanjski sud, odbivši tuženikove dokazne prijedloge, propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, ovaj sud ocjenjuje neutemeljenim iz razloga što je sukladno odredbi članka 12. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), prvostupanjski sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu kaznenu presudu kojom je tuženik proglašen krivim za predmetna kaznena djela, stoga je osnovano prvostupanjski sud odbio saslušati svjedoke predložene na okolnost da tuženik nije počinio opisana kaznena djela, za što je i iznio jasne razloge u obrazloženju pobijane presude.
8. Žalbenim navodima, dakle, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, a pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva ispravno primijenio odredbe zakona koji je bio na snazi u trenutku nastanka obveznog odnosa među strankama, odnosno u trenutku počinjenja štete tužiteljici, a to je Zakon o obveznim odnosima iz 1978. ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje ZOO).

8.1.  Naime, odredbom članka 200. stavka 1. ZOO propisano je da će za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema.

8.2.  Nadalje, prema stavku 2. navedenog članka pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

8.3.  Konačno, odredbom članka 202. ZOO određeno je da pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih duševnih bolova ima i osoba koja je prijevarom, prinudom ili zloupotrebom nekog odnosa podčinjenosti ili zavisnosti navedena na kažnjivu obljubu ili kažnjivu bludnu radnju, a i osoba prema kojoj je izvršeno neko drugo krivično djelo protiv dostojanstva ličnosti i morala.

8.4.  Zaključivši, dakle, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja da su ispunjene sve pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske (nematerijalne) štete osnovan, kao i da primjena odredbe članka 202. ZOO, kojim je propisan poseban vid pravične novčane naknade zbog štete nastale uslijed počinjenja kaznenog djela (satisfakcija u posebnim slučajevima), ne isključuje primjenu članka 200. stavka 1. ZOO, kojim je uopćeno regulirano pravo na novčanu naknadu, i prema kojem sud, uz ispunjenje svih ostalih pretpostavki, može dosuditi naknadu za pretrpljene duševne bolove koje oštećenik trpi zbog smanjenja životne aktivnosti.

9. Nadalje, odlučujući o visini pravične novčane naknade prvostupanjski je sud osnovano uzeo u obzir okolnost da je tužiteljica pri štetnim događajima trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, zatim do smirivanja akutnih simptoma trauma sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 14 dana, te po navedenom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, a potom i slabiji do umjereni oscilirajući strah sveukupno 10 mjeseci.

9.1.  Vještak je u svom nalazu i mišljenju također ocijenio da su kod tužiteljice zaostale duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 20 %, pa je slijedom svega pravilno prvostupanjski sud utvrdio da iznos od 250.000,00 kn predstavlja pravičnu naknadu za povrede prava osobnosti koje je pretrpjela tužiteljica, i da dosuda tog iznosa ne pogoduje težnjama koje su nespojive s prirodom i svrhom pravične novčane naknade

10. Ispitujući zakonitost i pravilnost pobijane presude u smislu istaknutog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, drugostupanjski sud nije odlučivao o osnovanosti prigovora zastare koji tuženik iznosi u žalbi, i to iz razloga što takav prigovor tuženik nije isticao u tijeku postupka, slijedom čega se u konkretnoj situaciji ima primijeniti odredba članka 352. stavka 2. ZPP, kojom je propisano da u slučaju kada stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti ni u žalbi.
11. Konačno, stav je ovog suda da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, a ni neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, stoga je žalba tuženika odbijena te u pobijanom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, kako u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. izreke, tako i u odluci o parničnom trošku pod točkom III. izreke koju tuženik u žalbi posebno ne pobija (članak 368. stavak 1. ZPP).
12. U odnosu na žalbu tuženika podnesenu protiv rješenja kojim se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva, koju je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja izvršila sukladno članku 190. stavku 2. ZPP na način da je s prvotno zahtijevanih 300.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete povećala tužbeni zahtjev na 350.000,00 kn, ovaj sud ukazuje na sadržaj članka 190. stavka 9. ZPP, kojim je propisano da protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe nije dopuštena posebna žalba.

12.1.  S obzirom da tuženik u žalbi ne navodi razloge zbog kojih pobija prethodno spomenutu odluku, a koju sukladno odredbi članka 378. stavka 2. ZPP može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke, žalba tuženika podnesena protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, uz primjenu članka 380. točke 1. u vezi s naprijed citiranim člankom 190. stavkom 9. ZPP odbačena je kao nedopuštena.

13. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Šibeniku, 16. travnja 2024.godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Ordana Labura