Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1266/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P2 ulaganja d.o.o., Varaždin, Svilarska ulica 2, OIB: 46575611217, zastupan po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o, protiv ovršenika VĆ, Križovljan Radovečki (Općina Cestica), Ulica Stjepana Radića 59, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, radi ov rhe na poslovnim udjelima, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-935/2026-6 od 8. srpnja 2026., dana 9. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-935/2026-6 od 8. srpnja 2026., osim iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – USRH , 73/17 i 131/20).
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog za ovrhu na poslovnim udjelima ovršenika radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, i to temeljem zadužnice kao ovršne isprave.
2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede pravila ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ovršenih traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ovrhovoditelj u ovršnom prijedlogu navodi da je ovršenik dužan ovrhovoditelju na temelju zadužnice izdane dana 11. ožujka 2025. pod brojem OV-1699/2025 od javne bilježnice Tamare Horvat, Pavlinska 5, Varaždin iznos od 1.000.000,00 EUR-a zajedno s pripadajućim kamatama.
Kako tražbina ovrhovoditelja nije podmirena, ovrhovoditelj predlaže na temelju izdane zadužnice provesti ovrhu na poslovnim udjelima ovršenika koje ima kod trgovačkog društva ADRIA EUROPE BORIK d.o.o., Zadar (Grad Zadar), Stomorica 1, OIB: 70169992278, upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru pod MBS: [matični broj subjekta].
6. Sud prvog stupnja pravilno je na temelju čl. 232. u vezi sa čl. 229., 230. i 231. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24), a glede troškova ovrhe prema čl. 14. stavak 4. i 8. i čl. 30. stavak 3. Ovršnog zakona, prihvatio prijedlog ovrhovoditelja i donio rješenje o ovrsi i odredio ovrhu pljenidbom poslovnih udjela koje ovršenik ima u trgovačkom društvu ADRIA EUROPE BORIK d.o.o., Stomorica 1, Zadar (Grad Zadar), OIB: 70169992278, upisanom u sudski registar Trgovačkog suda u Zadru pod MBS: [matični broj subjekta], procjenom i prodajom tih poslovnih udjela te namirenjem ovrhovoditelja.
7. Zadužnica je ovršna isprava koja je podobna za ovrhu (čl. 23. toč. 5. i čl. 29. st. 1. Ovršnog zakona), te sadržajno ima sve opće podatke potrebne za provedbu ovrhe, propisane čl. 41. st. 1. Ovršnog zakona.
8. U odnosu na žalbene navode da ovjerena preslika zadužnice ne predstavlja valjanu ovršnu ispravu treba dodati da su ti navodi neosnovani jer se ovrha može provesti (i) na temelju ovjerene preslike zadužnice.
8.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka zauzeo istovjetno pravno shvaćanje.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u tim odlukama svoje pravno shvaćanje dijelom temelji (i) na čl. 16. st. 1. Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa (Narodne novine broj 6/94, 47/90, 72/94 i 80/22) kojim je propisano da će tijela državne vlasti, jedinice lokalne samouprave i uprave, odnosno pravne osobe koje imaju javne ovlasti izdati stranci ovjereni prijepis pismena odnosno isprave koja se kod njih nalaze, kad je to određeno zakonom ili drugim propisom.
Iako je Zakon o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o ovjeravanju potpisa, rukopisa i prijepisa (Narodne novine br. 80/22) pravno shvaćanje revizijskog suda i dalje je primjenjivo iz sljedećih razloga.
8.2. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2466/12 od 19. prosinca 2012. i Rev-1877/14 od 24. veljače 2015., navodi se:
"Odredbom čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona zadužnica definirana stavkom 1. i stavkom 2. tog članka pored učinka koje ima kao rješenje o ovrsi ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamca platca (ovdje tužiteljice) na drugim predmetima ovrhe.
Prema odredbi čl. 21. st. 6. Ovršnog zakona (čl. 23. st. 6. Ovršnog zakona) pod ovršnom ispravom smatra se i svaka druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava, pa se tako i zadužnica ima smatrati ovršnom ispravom, jer je to tako određeno čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona.
Prema ocjeni ovog suda dvostruki karakter zadužnice koja može imati svojstvo rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 181. st. 1. Ovršnog zakona, ali i svojstvo ovršne isprave kada se ovrha provodi na drugim sredstvima ovrhe, a ne na sredstvima na računu ovršenika, kako je to propisano odredbom čl. 183. st. 7. Ovršnog zakona, znači da su ova dva svojstva zadužnice posve ravnopravna pa se stoga sve odredbe, koje se odnose na ovršnu ispravu odnose i na zadužnicu kada se u postupku koristi u tom svojstvu.
Naime, niti jedno ograničenje glede primjene zadužnice kao ovršne isprave nije propisano odredbom čl. 183. Ovršnog zakona koje bi pred ovrhovoditelja stavljalo veća ograničenja nego što bi to bilo kada bi se ovrha predlagala na temelju neke druge ovršne isprave, pa stoga ne može sud postavljati veće prepreke nego one koje su određene zakonom."
8.3. Nadalje, sadržaj i svojstva zadužnice istovjetno su propisana i odredbama čl. 214. st. 1. i st. 7. te čl. 215. st. 1. i st. 3. Ovršnog zakona, koje se primjenjuju u ovom predmetu.
U konkretnom slučaju ovrha nije predložena na sredstvima na računu ovršenika, već je predložena na poslovnim udjelima ovršenika, zbog čega zadužnica na temelju koje je ovrhovoditelj predložio odrediti ovrhu ima svojstvo ovršne isprave (čl. 214. st. 1. i 215. st. 1. Ovršnog zakona).
Stoga, bez obzira o kojoj se ovršnoj ispravi radi, ona se može uz prijedlog za ovrhu podnijeti u izvorniku ili ovjerenoj preslici pa i kada je riječ o zadužnici kao ovršnoj ispravi u smislu odredbe čl. 214. st. 7. Ovršnog zakona.
8.4. Prema tome, kada ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - zadužnice, on je dužan postupiti u skladu s odredbama čl. 36. i 39. Ovršnog zakona.
Zato u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj mora, između ostalog, priložiti i ovršnu ispravu u izvorniku ili ovjerenom prijepisu ako se prijedlog za ovrhu podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, što se mora primijeniti i u ovom slučaju, jer je zadužnica ovršna isprava koja nije nastala kod suda pred kojim se traži ovrha.
9. Žalbeni navodi vezani uz ovlaštenja ovrhovoditelja da traži ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona i isti nije odlučan za uspjeh ovršenika jer se osnovanost tog razloga ocjenjuje u posebnoj parnici sukladno čl. 52. Ovršnog zakona.
10. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), u svezi s čl. 21. Ovršnog zakona, a kako nije uočeno niti da bi bile počinjene neke bitne povrede odredaba parničnog postupka, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
11. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
12. Trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka, pa je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan primjenom čl. 155. ZPP-a.
U Zagrebu, 9. rujna 2026.
Sutkinja:
mr.sc. Iris Gović Penić
