Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-473/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆZ, zbog kaznenih djela iz članaka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23.. 36/24. i 136/25. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici od 25. kolovoza 2026. broj Kovm-17/2026-5, u sjednici održanoj 9. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ĆZ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici, nakon podnesene optužnice, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĆZ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a. U izreci pobijanog rješenja navedene su ranije odluke kojima je istražni zatvor određen, potom i produljen, ali to rješenje ne sadrži odredbu o uračunavanju vremena za koje je okrivljenik bio lišen slobode prije donošenja rješenja o određivanju istražnog zatvora s naznakom trenutka uhićenja, kako je to propisano odredbom članka 124. stavkom 2. točkom 4. ZKP-a. Navedeni nedostatak nije od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja, ali je na njega potrebno ukazati prvostupanjskom sudu radi pravilnog postupanja ubuduće.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni HZ, po braniteljici, odvjetnici Aniti Kovačić Lončarić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te okrivljenika pusti na slobodu, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a okrivljeni HZ nalazi u pogrešnom utvrđenju prvostupanjskog suda o ispunjenju opće i posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a. Pri tome okrivljenik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud, donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio odredbe članka 123., članka 95., članka 98., članka 102. i 119. ZKP-a.
5.1. Iz naprijed istaknutih žalbenih navoda očigledno proizlazi da okrivljeni HZ rješenje prvostupanjskog suda pobija isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (a ne zbog pogrešne primjene neke procesne odredbe što je utjecalo ili je moglo utjecati na odluku), zbog čega je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje najprije ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP-a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je okrivljeni HZ počinio terećena kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. proizlazi iz iskaza žrtava RZ i EZ, iskaza okrivljenog PZ te svjedoka OZ i TZ, koji su potvrdili navode iz optužnice o prijetnjama smrću koje je, uz ostale okrivljenike, okrivljeni HZ izrekao žrtvama RZ i EZ, kao i tvrdnju da je tom prilikom u ruci držao sjekiru. Kraj takvog stanja stvari, žalbena tvrdnja kojom okrivljeni HZ ukazuje na iskaz svjedoka ZZ, koji je o inkriminiranom događaju drugačije iskazivao, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ispunjenju temeljne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. To stoga jer kod odlučivanja o istražnom zatvoru sud nije ovlašten ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, budući da je to zadatak raspravnog suda pred kojim se dokazi izvode, pa će stoga u konkretnom slučaju, bude li potvrđena optužnica, raspravni sud dati ocjenu vjerodostojnosti svih, pa tako i proturječnih dokaza. Međutim za sada, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, postoji osnovana sumnja da je okrivljenik na štetu RZ i EZ počinio kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., čime je ispunjena temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nadalje, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni HZ, bude li pušten na slobodu, ponoviti kazneno djelo ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti, kao i zaključak o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, jer se ovdje utvrđena opasnost od ponavljanja djela ne može s uspjehom otkloniti blažim mjerama.
7.1. Naime, činjenica ranije osuđivanosti okrivljenog ĆZ u dva navrata zbog počinjenih kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., kao i činjenica njegove dosadašnje kažnjavanosti zbog počinjenih prekršaja upućuju na zaključak o skloniti okrivljenika društveno neprihvatljivim oblicima ponašanja, pa ta okolnost uz činjenicu da je osnovano sumnjiv da je prijetio smrću žrtvama MZ i EZ držeći u ruci sjekiru, koja je ubojito sredstvo, bez sumnje predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Ujedno, s obzirom na to da do sad izricane kazne nisu utjecale na okrivljenog ĆZ da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, to je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, nerealno očekivati da će mjere opreza ili istražni zatvor u domu biti učinkovito sredstvo otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Stoga se žalbene tvrdnje okrivljenog ĆZ o pogrešnoj primjeni, odnosno povredi odredaba članka 95., 98., 102. (koja se odnosi na jamstvo, kao mjeru koja se može primijeniti u slučaju određivanja istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 1. ZKP-a, što ovdje nije slučaj) i članka 119. ZKP-a ukazuju neosnovanima.
8. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ĆZ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Varaždin, 9. rujna 2026.
Predsjednik vijeća
Zdravko Pintarić
