REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-19410/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Pirić, uz sudjelovanje Gordane Nikšić, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice JV, zastupane po branitelju Goranu Devrnji odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 134. st. 4. uz primjenu čl. 293. st. 2. i čl. 175. st. 1. toč. 3. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 89/14, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22), povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. postaje prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/25-5/33423, URBROJ: 511-19-45- 25-1 od 18. prosinca 2025., nakon javne glavne rasprave održane 3. rujna 2026. u odsutnosti okrivljenice i tužitelja, javno je objavio presudu dana 9. rujna 2026. i

p r e s u d i o  j e

I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18 i 114/22),

Okrivljenica: JV, kći J i Ć, rođena **.**.1970. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanka Republike Hrvatske, SSS, zaposlena, suradnik u kulturno znanstvenim ustanovama, s mjesečnim primanjima 1.600,00 eura, udana, majka jednog djeteta, prekršajno nekažnjavana, s prebivalištem [adresa]

k r i v a  j e

što je:

1. dana 25. svibnja 2023. u 07:43 sati u Zagrebu upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] krećući se južnom kolničkom trakom [adresa] u smjeru sjeveroistoka i dolaskom do kbr. 160-b odnosno do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka ne upravlja semaforima niti znacima ovlaštene osobe, nije se takvom prijelazu približavala sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz te je tom prilikom u nastavku kretanja prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila naletjela na dijete pješaka ĆV koji je prelazio kolnik po pješačkom prijelazu, krećući se u smjeru jugoistoka, na koji kolnik je prethodno stupio sa sjevernog nogostupa dolazeći vozačici osobnog automobila s lijeve strane te je od tog naleta pao na kolnik i u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede,

dakle, na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, kao vozač nije se pješačkom prijelazu približavala sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz uslijed čega je prouzročila prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđena osoba

čime je počinila prekršaj iz čl. 134. st. 1. i st. 4. uz primjenu čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

2. iste zgode opisane pod toč. 1. nakon prometne nesreće u kojoj je tjelesne ozljede zadobio dijete – pješak ĆV, sa osobnim automobilom [registarska oznaka] napustila je mjesto događaja, a da nije o prometnoj nesreći obavijestila najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratila se na mjesto prometne nesreće te sačekala dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, iako je to bila dužna, dakle, nakon prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba nije o prometnoj nesreći obavijestila najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratila se na mjesto prometne nesreće i sačekala dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, čime je počinio prekršaj iz čl. 175. st. 1. toč. 3. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa se okrivljenici na temelju citiranih propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona utvrđuje

za djelo pod točkom 1. izreke NOVČANA KAZNA u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura)

za djelo pod točkom 2. izreke, NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 450,00 eura (četiristo pedeset eura)

temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljenici JV se

izriče

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 700,00 eura (sedamsto eura).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona. Ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena temeljem čl. 183. st. 2. u vezi s čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

II) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura (šezdeset eura), kao i trošak izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru u iznosu od 27,00 eura (dvadeset sedam eura), u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II. postaja prometne policije Zagreb, KLASA: 211-07/25-5/33423, URBROJ: 511-19-45-25-1 od 18. prosinca 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, te je proveden redovan prekršajni postupak.

2. Okrivljenica je u svojoj obrani koju je dala na glavnoj raspravi održanoj 27. siječnja 2026. u bitnome izjavila da je 25. svibnja 2023. oko 7,43 sati u Zagrebu upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i kretala se južnom kolničko trakom [adresa] u smjeru sjeveroistoka kod kbr. 160b, jer je išla na posao. Kretala se u koloni vozila brzinom od oko 20 do 30 km/h. Kada se približavala obilježenom pješačkom prijelazu koji se tamo nalazi nije vidjela pješake koji bi se kretali po pješačkom prijelazu, a niti koji bi bili u blizini pješačkog prijelaza, zbog čega je nastavila s vožnjom i kada joj je već prednji dio vozila bio na pješačkom prijelazu u jednom trenutku krajičkom oka sa svoje lijeve strane vidjela je da joj se nešto približava, te je tada ugledala dijete koje je trčalo preko pješačkog prijelaza, a od kuda je došao o tome se nije mogla izjasniti, jer kako je prethodno navela nije ga vidjela, a provjerila je prometnu situaciju. U trenutku kada je primijetila dijete zakočila je, međutim dijete je naletjelo na lijevi bočni dio njezinog vozila više u predjelu lijevog retrovizora. U tom trenutku ne zna da li je bila u laganom kretanju ili zaustavljena ali zna da čim je primijetila dijete da je zakočila. Nije mogla reći da li je dijete palo na kolnik jer je bila u šoku. Zna samo da je izašla iz vozila i dijete je u tom trenutku stajalo, pitala ga je da li je dobro, da li ga nešto boli, da li nešto osjeća, a isti joj je odgovorio da je dobro i samo je otrčao u pravcu škole, odnosno školskog igrališta koji se tamo nalazi. Nakon toga druga vozila su joj počela trubiti s obzirom da je bila gužva u prometu i kako je bila zabrinuta zbog djeteta otišla je s vozilom do tog školskog igrališta i ponovno je dijete ĆV pitala da li mu je dobro, a on joj je odgovorio da je dobro i jednostavno je otišao trčeći preko tog igrališta u školu. Stekla je dojam da dijete ne želi komunicirati s njom, jer je otrčao s mjesta događaja prema školi, a i kada je došla na igralište također je otrčao u školu. Dodala je još da je neposredno nakon prometne nesreće bio tamo jedan gospodin koji se kretao u vozilu iz suprotnog smjera i rekao joj da nije kriva, a također drugi gospodin koji se kretao kao pješak nogostupom joj je rekao da je kriva jer je trebala stati.

3. Okrivljenica je 3. rujna 2026. dostavila u spis pisanu obranu u kojoj je navela da u cijelosti priznaje počinjenje prekršajnog djela koji joj se stavlja na teret, te ističe da joj je veoma žao što je došlo do počinjenja istog. Ne želi umanjivati svoju odgovornost niti na bilo koji način opravdavati svoje postupanje. Nakon proteka vremena od predmetnog događaja, a osobito nakon što je imala priliku mirno sagledati sve okolnosti i posljedice svojeg postupanja, svjesna je da je pogriješila i zbog toga iskreno i duboko žali. Posebno joj je teško što je u ovom događaju sudjelovalo dijete, maloljetni ĆV. Želi naglasiti da se predmetnog jutra nije kretala velikom niti neprilagođenom brzinom. Radilo se o jutarnjim satima, u blizini škole i pješačkog prijelaza, gdje je bilo djece i drugih sudionika u prometu, zbog čega se vozilom kretala sporo. To navodi ne kako bi umanjila svoju odgovornost, koju prihvaća, nego isključivo kako bi Sud imao potpunu sliku okolnosti u kojima je došlo do događaja. Činjenica da brzina nije bila velika proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka. Svjedok BV naveo je da brzina vozila „nije bila velika", dok je svjedok HV iskazao da se vozilo kretalo malom brzinom. U jednom trenutku došlo je do kontakta njenog vozila s maloljetnim ĆV. Bila je izuzetno uznemirena i uplašena zbog onoga što se dogodilo. Vidjela je da se ĆV nakon kontakta podigao te nastavio prema školi. Istodobno moli Sud da pri odlučivanju o sankciji uzme u obzir da njeno postupanje nakon događaja nije bilo motivirano namjerom da pobjegne, prikrije događaj ili izbjegne odgovornost. Nakon što je vidjela da je ĆV otišao prema školi, i sama ga je pokušala pronaći kako bi provjerila je li s njim sve u redu. Otišla je prema školi, odnosno školskom igralištu, raspitivala se za njega i pokušavala doći do informacije je li dobro. To je učinila jer je bila iskreno zabrinuta za dijete. Slijedom navedenog moli Sud da uzme u obzir da nije bila ravnodušna prema djetetu niti je jednostavno nastavila svojim putem ne mareći što se dogodilo. I danas joj je iskreno žao zbog straha i uznemirenosti koje je predmetni događaj mogao izazvati kod ĆV i njegove obitelji. Također moli Sud da uzme u obzir njene osobne i obiteljske prilike te prekršajnu neosuđivanost. Majka je jednog djeteta, zaposlena je te svojim primanjima podmiruje redovne životne i obiteljske obveze. Izricanje visoke novčane kazne predstavljalo bi za nju i obitelj značajno financijsko opterećenje. Moli da Sud prilikom donošenja odluke uzme u obzir cjelokupnu životnu i činjeničnu situaciju, činjenicu da se nije radilo o bezobzirnoj ili obijesnoj vožnji te njeno ponašanje, priznanje i iskreno kajanje. Svrha kažnjavanja u odnosu na nju već je u velikoj mjeri ostvarena samim ovim događajem i postupkom koji se protiv nje vodi. Događaj je na nju ostavio snažan dojam i ubuduće će s još većom pažnjom pristupati svojim obvezama u prometu, osobito u blizini škola i pješačkih prijelaza. Slijedom svega navedenog, moli Sud da njeno potpuno priznanje, iskreno kajanje, dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, osobne i obiteljske prilike, malu brzinu kretanja vozila te njeno nastojanje da neposredno nakon događaja pronađe maloljetnog ĆV i provjeri je li s njim sve u redu cijeni kao naročito olakotne okolnosti, te da joj, u okviru zakonskih mogućnosti, izrekne najblažu moguću sankciju, odnosno novčanu kaznu u najmanjem mogućem iznosu. Ujedno moli Sud da, ako za to postoje zakonske pretpostavke, ne izriče zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, uzimajući u obzir njeno dosadašnje ponašanje, nekažnjavanost, potpuno priznanje i činjenicu da ne postoji realna opasnost da bih ovakvo ponašanje ponovila. Još jednom izražava svoje iskreno žaljenje i kajanje zbog predmetnog događaja, a posebno zbog svega što je maloljetni ĆV i njegova obitelj morali proživjeti.

4. U dokaznom postupku sud je kao svjedoka ispitao dijete ĆV uz zakonske zastupnike – roditelje LV i VV, svjedoka BV i svjedoka HV te pročitao dokumentaciju u spisu: zapisnik o očevidu (str. 7-9 spisa), čitao je i razgledao dokaze u spisu: bolničku prijavu za ĆV (str. 11 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za JV (str. 12 spisa), izvješće o osiguranju mjesta događaja (str. 16-19 spisa), izvješće broj 211-08/23-4/15246 (str. 20 spisa), obavijest iz čl. 109a PZ-a (str. 22 spisa), fotografije prometne nesreće (str. 4-6 spisa). Završno, sud je izvršio uvid u potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjel prekršajne evidencije za okrivljenicu iz koje proizlazi da nije prekršajno osuđivana (str. 24-25 spisa).

5. Temeljem čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona sud je održao glavnu raspravu 3. rujna 2026. i proveo postupak bez nazočnosti okrivljenice i branitelja kojima je dostava poziva uredno iskazana, svoj izostanak nisu opravdali, a temeljem ranije iznesene obrane okrivljenice i dostavljene pisane obrane okrivljenice od 3. rujna 2026. Također, okrivljenica je u pozivu bila upozorena da ukoliko se ne odazove pozivu, a njena nazočnost nije potrebna i ne utječe na zakonito i pravilno donošenje presude, da će se rasprava održati u njenoj j odsutnosti te donijeti presuda. Slijedom navedenog, a kako nazočnost okrivljenice i branitelja nije nužna za donošenje zakonite presude, sud je postupak proveo i donio presudu bez nazočnosti okrivljenice i branitelja.

6. Svjedok dijete ĆV, ispitan uz zakonske zastupnike LV i VV, iskazao je da je dana 25.5.2023. ujutro išao u školu, hodao je nogostupom, i kada je došao do pješačkog prijelaza provjerio je prometnu situaciju sa svoje lijeve strane, i vidio da su se vozila zaustavila zbog čega je stupio na pješački prijelaz, kada je prošao negdje ¾ pješačkog prijelaza u jednom trenutku samo je osjetio udarac u desnu stranu svog tijela, a na njega je naletio osobni automobil marke Smart bijele boje i uslijed udarca pao je na kolnik, bio je u strahu i odmah se dignuo i od straha je otrčao prema školi. Kada se kretao nogostupom i došao do pješačkog prijelaza na isti je stupio hodajući, dakle, nije trčao. Nakon što je otišao u školu, zna da je vozačica vozila Smart poslije došla u školu ali se ne sjeća da li je razgovarao s njom. Također, kada je došlo do kontakta odnosno kada ga je udarila na pješačkom prijelazu nije s istom razgovarao na pješačkom prijelazu nakon nesreće. Nakon ove nesreće roditelji od njega traže da im se svaki puta javi kada dođe u školu.

6.1. Zakonska zastupnica, majka malodobnog djeteta LV, izjavljuje da ih je nakon prometne nesreće učiteljica zvala u školu, tako da su ona i suprug odmah otišli u školu i ĆV su odvezli u bolnicu u Klaićevu.

6.2. Sud je iskazu oštećenog djeteta poklonio vjeru jer je iskaz bio jasan, uvjerljiv i u bitnim okolnostima suglasan s ostalim izvedenim dokazima. Sud nije našao okolnosti koje bi upućivale na razlog za neistinito iskazivanje, slijedom čega je iskaz ocijenjen vjerodostojnim.

7. Svjedok BV je iskazao da se sjeća da je dana 25. svibnja 2023. u jutarnjim satima nešto prije 8:00 sati vodio svog unuka u školu i kada su došli do pješačkog prijelaza koji se nalazi na [adresa] vidio je da više djece prelazi preko pješačkog prijelaza, pa i dijete ĆV se već nalazio na pješačkom prijelazu, skoro je prešao pješački prijelaz kada je u jednom trenutku osobni automobil marke Smart, koliko se sjeća više desnom stranom vozila, naletio na dijete ĆV, a od kojeg naleta je isti pao na kolnik. Vidio je da se ĆV odmah dignuo i počeo trčati prema školi, zna da je uzeo svoj ruksak i malo je šepao na nogu. U tom trenutku odmah je drugoj djeci rekao da pripaze, svog unuka je ostavio na nogostupu, trebao je samo ući u školsko dvorište, a on je otišao za djetetom ĆV, vidio je da je bio u šoku, pitao ga da li ga boli, na što mu je on rekao da ga boli noga, a nakon toga je otišao kod njegove učiteljice kako bi joj rekao što se dogodilo, i kako bi ista obavijestila roditelja i pozvala policiju, a što je sve učinjeno. Tom prilikom u trenutku samog naleta na pješaka vozačica vozila Smart se odah zaustavila na pješačkom prijelazu, a nakon toga ju nije vidio, niti ju je vidio da je došla naknadno u školu. Sat vremena ili dva nakon prometne nesreće, a nakon što je vršen uviđaj, djelatnici policije su ga kontaktirali te je došao na mjesto događaja, a niti tom prilikom nije vidio vozačicu vozila Smart.

7.1. Na poseban upit zz branitelja Vinka Pivca je li dijete bilo samo na pješačkom prijelazu, svjedok je odgovorio da dijete nije bilo samo na pješačkom prijelazu, bilo je više djece koji su prelazili preko pješačkog.

7.2. Na daljnje pitanje zz branitelja svjedoku kojom brzinom se okrivljenica kretala svjedok je odgovorio da nije bila velika brzina.

7.3. Na daljnji upit zz branitelja je li je ĆV trčao ili hodao kada je prelazio preko pješačkog prijelaza, svjedok je odgovorio da kao što je već rekao ĆV je s ruksakom hodao preko pješačkog prijelaza.

7.4. ZZ branitelja je izjavio da nema daljnjih pitanja na iskaz svjedoka, a prigovara iskazu u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka prometne nesreće kao i ponašanja okrivljenice nakon prometne nesreće.

8. Svjedok HV iskazao je da je predmetnog događaja u jutarnjim satima kao pješak išao na posao, s obzirom da mu se ured nalazi u [adresa], te se kretao nogostupom [adresa] i imao pogled prema pješačkom prijelazu koji se tamo nalazi. Bio je na udaljenosti nekih 15 do 20 metara i u jednom trenutku vidio dijete da prelazi preko pješačkog prijelaza, prešao je cijeli jedan prometni trak, i u jednom trenutku na dijete je naletio osobni automobil, nije se mogao sjetiti koje marke, ali zna da je djelatnicima policije rekao te podatke. Kada je došlo do naleta osobnog automobila dijete je palo na kolnik i odmah se ustalo i nakon toga počeo trčati prema školi. Tada je vidio da je tim osobnim automobilom upravljala ženska osoba i da napušta mjesto događaja. Zapisao je njenu reg. oznaku i pozvao policiju.

8.1. Na poseban upit zz branitelja svjedoku je li dijete hodalo ili trčalo preko pješačkog prijelaza, svjedok je odgovorio da je dijete hodalo preko pješačkog prijelaza.

8.2. Na daljnje pitanje zz branitelja je li dijete samo prelazilo preko pješačkog prijelaza ili je bilo još djece, svjedok je odgovorio da koliko se sjeća dijete je bilo samo u smislu da nije bio s nikim u društvu, a da li su još neka djeca prelazila preko pješačkog prijelaza, o tome se ne može točno izjasniti, ali u svakom slučaju to je vrijeme kada djeca idu u školu.

8.3. Na poseban upit zz branitelja koliko se brzo kretalo vozilo kojim je upravljala okrivljenica svjedok je odgovorio da misli da nije bila velika brzina, a što iz njegova kuta gledanja nije mogao vidjeti s obzirom da je ona došla iz smjera Horvaćanske, zna samo da je naglo zakočila i da je došlo do udara. Generalno tamo ne može biti velika brzina jer je u to vrijeme uvijek velika gužva i dosta djece.

8.4. Na daljnji upit zz branitelja je li svjedok vidio da je okrivljenica pristupila na školsko igralište nakon nesreće, svjedok je odgovorio da nije to vidio, zna samo da je otišla ravno, a gdje se dalje kretala to ne zna.

8.5. Na daljnji upit zz branitelja svjedoku da li je okrivljenica nakon nesreće izašla iz vozila, svjedok je odgovorio da okrivljenica nije izašla iz vozila.

8.6. Zz branitelja izjavljuje da nema daljnjih pitanja na iskaz svjedoka, a prigovara iskazu u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka prometne nesreće kao i ponašanja okrivljenice nakon prometne nesreće.

9. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je iskaz svjedoka BV i HV ocijenio vjerodostojnim jer je cijeneći njihovo držanje prilikom neposrednog saslušanja, stekao dojam da govore jasno, uvjerljivo i sigurno te se u dijelu koji se odnosi na dinamiku nastanka nesreće u bitnome podudara s ostalim dokazima u spisu tako da sud nije našao niti jedan razlog za sumnju u objektivnost i istinitost njihovih iskaza.

10. Nakon ovako provedenog postupka, na temelju obrane okrivljenice kojom je priznala izvršenje djela prekršaja i svih personalnih i materijalnih dokaza, analizirajući ih kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud je nesporno utvrdio da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaje i to na način kako je to precizno navedeno u izreci presude, čime je ispunila sva bitna obilježja predmetnih prekršaja radi čega ju je sud proglasio krivom i presudio kao u izreci presude.

11. Naime, nesporno je utvrđeno da je okrivljenica inkriminirane zgode upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] krećući se južnom kolničkom trakom [adresa] u smjeru sjeveroistoka i dolaskom do kbr. 160-b odnosno do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka ne upravlja semaforima niti znacima ovlaštene osobe, nije se takvom prijelazu približavala sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz te je tom prilikom u nastavku kretanja prednjim lijevim bočnim dijelom svog vozila naletjela na dijete pješaka ĆV koji je prelazio kolnik po pješačkom prijelazu, a od tog naleta dijete je palo na kolnik i u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede, te je nakon prometne nesreće u kojoj je tjelesne ozljede zadobio dijete – pješak ĆV, sa osobnim automobilom [registarska oznaka] napustila mjesto događaja, a da nije o prometnoj nesreći obavijestila najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratila se na mjesto prometne nesreće te sačekala dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, iako je to bila dužna.

12. Do ovog zaključka sud je došao temeljem stanja spisa, u prvom redu prihvaćajući obranu okrivljenice kojom je u cijelosti priznala počinjenje djela prekršaja te iskaza svih ispitanih svjedoka, kao i dokaza priloženih uz optužni prijedlog koje je sud u cijelosti prihvatio kao valjane i zakonite dokaze jer su sastavljeni od strane službenih osoba policije, prilikom vršenja očevida na mjestu događaja a koji su pravilno pronađeni, izmjereni i opisani u zapisniku o očevidu i prikazani u skici prometne nesreće kao i fotografijama prometne nesreće, a koje je sud u cijelosti ocijenio kao vjerodostojne dokaze. Također, Sud je prijavu Klinike za dječje bolesti Zagreb u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o zdravstvenom stanju za dijete ĆV, ovo stoga što je liječnička dokumentacija izdana po ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi te ovjerena pečatom i potpisom ovlaštenog liječnika iz koje proizlazi da je isti zadobio laku tjelesnu ozljedu.

13. Sud je u cijelosti prihvatio obranu okrivljenice kojom je priznala počinjenje svih djela prekršaja i u suglasnosti je sa provedenim dokazima u dokaznom postupku, budući su se međusobno podudarali i nadopunjavali. Pri tome valja istaći da iz obrane okrivljenice proizlazi da ne osporava da je dijete ĆV zadobilo tjelesne ozljede, a da je vidjela da se dijete nakon kontakta podigao te nastavio prema školi, pokušala ga je pronaći kako bi provjerila je li s njim sve u redu, raspitivala se za njega i pokušavala doći do informacije je li dobro.

14. Međutim, odredbom članka 175. st. 1. toč. 3. i st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano:

„(1) Sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan je:

…3) o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila koji ne ostane na mjestu prometne nesreće.“

15. Dakle, iz citirane zakonske odredbe okrivljenica je kao sudionik prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena osoba bila dužna o prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid, a što ista nije učinila ispunivši time u cijelosti biće prekršaja. Stoga, okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen ne ekskulpiraju okrivljenicu od odgovornosti za počinjeni prekršaj, ali je sud vodio računa kod izbora i visine kazne.

16. Sud je okrivljenicu za svaki od počinjenih prekršaja utvrdio novčane kazne koje su propisane Zakonom za svaki prekršaj (za djelo pod toč. 1. izreke presude u utvrđenom iznosu od 60,00 eura uvećano za 260,00 eura uz primjenu čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; za djelo pod toč. 2. izreke presude u propisanom rasponu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana), primjerene načinu i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenice, kao i svim okolnostima iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona. Kao olakotno okrivljenici je uzeto da nije prekršajno kažnjavana, da je priznala izvršenje djela prekršaja te izrazila iskreno žaljenje i kajanje zbog istih, njezino postupanje nakon događaja odnosno da je nakon događaja otišla prema školi odnosno školskom igralištu u namjeri da pronađe dijete, kao i činjenicu da je dijete samo napustilo mjesto događaja, korektno držanje pred sudom, uzete su u obzir njene imovinske prilike, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Potom je sud tako utvrđene novčane kazne sud zbrojio i okrivljenici izrekao ukupnu novčanu kaznu smatrajući istu primjerenom težini počinjenih prekršaja, stupnju njene odgovornosti i sud smatra da će se izrečenom ukupnom novčanom kaznom utjecati na okrivljenicu i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

17. Sud nije primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, smatrajući da će se i bez primjene takve mjere okrivljenica ubuduće kloniti počinjenja prekršaja u prometu, a s obzirom na prethodno navedene utvrđene olakotne okolnosti, pri čemu je odlučna okolnost da okrivljenica do sada nije kažnjavana za istovrsni ili teži prometni prekršaj, a ponašanje okrivljenice nakon počinjenog prekršaja koje ukazuje da joj se slično više neće ponoviti.

18. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, to je obvezan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka te imovinskim prilikama okrivljenice, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim je određen u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura (100,00 kuna do 5.000,00 kuna, prema ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj), dok je trošak izrade skice mjesta nastanka prometne nesreće u razmjeru određen prema zahtjevu za naknadu troškova tužitelja.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sutkinja

Ljiljana Pirić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude okrivljenik, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Okrivljeniku je dopuštena žalba zbog odluke o prekršajno-pravnim sankcijama, troškovima postupka, oduzimanju imovinske koristi i oduzimanju predmeta. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljenica JV, [adresa]

2. branitelj odvjetnik Goran Devrnja, Vrbani 15, Zagreb

3. tužitelj MUP, PUZ, II. postaja prometne policije Zagreb

4. pismohrana-ovdje.