Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-533/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, OIB: 52966791065, Područnog ureda Bjelovar, Bjelovar, Josipa Jurja Strossmayera 2, zastupan po upraviteljici ŽŠB, dipl. soc. radnici, protiv I. protustranke ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [adresa]. protustranke VŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi privremenog povjeravanja djeteta ustanovi socijalne skrbi i to mlljt. ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnom skrbniku PŠ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi produljenja mjere privremenog povjeravanja svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, dana 9. rujna 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I. Mlljt. ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2026., iz [adresa], privremeno se povjerava na svakodnevnu skrb i smještaj Centru za djecu Zagreb, Nazorova 49, Zagreb (Odjel skrbi o djeci 0 – 7 godina).

II. Mjera iz točke I. izreke ovoga rješenja određuje se na vrijeme od 30 dana računajući od dana kada je ova mjera određena.

III. Protustranke ŽŠ i VŠ, kao roditelji, imaju sva prava i dužnosti u ostvarivanju roditeljske skrbi osim prava na stanovanje i s tim u vezi svakodnevnu skrb o djetetu.

IV. Protustranke ŽŠ i VŠ, kao roditelji, imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s mlljt. djetetom i to svake srijede u vremenu od 17:00 do 19:00 sati u prostorijama Centra za djecu Zagreb, Nazorova 49, uz prethodnu najavu.

V. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

Obrazloženje

1. Predlagatelj Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar je protiv protustranaka podnio prijedlog radi privremenog povjeravanja ustanovi socijalne skrbi mlljt. ČŠ.

2. Predlagatelj u prijedlogu navodi da je u vezi protustranaka rođeno troje mlljt. djece i to RŠ, rođena **.**.2011., VŠB, rođena dana **.**.2017. i ČŠ, rođen **.**.2026.. I. protustranka iz bračne zajednice sa pok. LŠ ima troje punoljetne djece i to ZŠ, rođenog **.**.2001., ĐŠ, rođenu **.**.2003. i MŠ, rođenu **.**.2004.. U pogledu ĐŠ i Iris Lajpold I. protustranka je za vrijeme njihove maloljetnosti pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, broj R1 Ob-612/2020-7 od 1. veljače 2021. godine lišena prava na roditeljsku skrb. Predmet ovog postupka je privremena povjera mlljt. CŠ ustanovi socijalne skrbi. I. protustranka je već duži niz godina poznata predlagatelju te su prema istoj poduzimane mjere obiteljsko-pravne zaštite mlljt. djece i to kako iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad, tako i iz nadležnosti suda (oduzimanje prava na stanovanje sa djecom i lišenje prava na roditeljsku skrb). Do rođenja mlljt. ČŠ. prostranaka u postupanjima koje je predlagatelj prema njoj poduzimao nije bila suradna, te s njome otežano stupalo u kontakt. Do nedavno je živjela u stanu u II. protustrankinom vlasništvu iz kojeg se preselila u iznajmljeni stan na adresi u [adresa]. Materijalno i financijski pomaže je II. protustranka, ali njihov međusoban odnos nije sasvim jasan. Isti je obilježen periodima zajedničkog života i prekidima istog. Iako protustranke načelno ne žive zajedno pitanje roditeljske skrbi u pogledu mlljt. RŠ i JŠ putem suda nisu uredili jer im to nije važno kada mlljt. djeca RŠ i JŠ ionako žive sa II. protustrankom kao ocem. I. protustranka kao majka nije aktivna u izvršavanju svih sadržaja roditeljske skrbi u pogledu mlljt. RŠ i JŠ, te se na nju ne može uvijek računati. Skrb o mlljt. RŠ i JŠ I. protustranka je gotovo u cijelosti prepustila II. protustranci i njegovoj majci. Kao pomoć u odgoju mlljt. djece II. protustranci su u tri navrata određivane mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci (2018., 2023. i 2025. godine). Protiv I. protustranke su sada u tijeku kazneni postupci zbog osnovne sumnje na počinjenje kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. Kaznenog zakona počinjenih na štetu njezine djece. Osuđivana je za kaznena djela između ostaloga i za omogućavanja trošenja droge iz članka 191. st. 2. KZ/11. Dana 8. kolovoza 2026. godine I. protustranka je u Općoj bolnici „Dr. GŠ" [adresa] rodila mlljt. ČŠ. Pri porodu je zajedno sa djetetom bila pozitivna na THC što je utvrđeno testiranjem. Ujedno je utvrđeno da je bila pozitivna i na BZO (benzodiazepine). I. protustranka je prvotno negirala konzumiranje droge da bi potom navela kako je popušila tri dima džointa starog deset godina. Navedeno je učinila zato jer se uplašila poroda. Zbog problema sa mentalnim zdravljem prošle godine je zatražila pomoć psihijatra KP Vrapče i KBC Zagreb, te je joj određena terapija koju je navodno prestala uzimati u trudnoći. Dana 10. kolovoza 2026. godine stručne radnice predlagatelje posjetile su I. protustranku u bolnici. Tom prilikom ista nije bila suradljiva te nije željela reći niti ime djeteta, ni koga će navesti kao oca djeteta, kao ni dati svoj broj mobitela za kontakt. Negirala je konzumiranje droge, te je odbila suradnju s predlagateljem bez odvjetnika. Istog dana kontaktirana je II. protustranka koji navodi kako I. protustranka sada stanuje na adresi u [adresa], te da nije siguran hoće li ga I. protustranka navoditi kao oca djeteta. Spreman se upisati kao otac djeteta ako I. protustranka tako odluči. Prilikom slijedeće posjete I. protustranci u bolnici dana 11. kolovoza 2026. godine I. protustranka je bila suradljiva, te iskazuje volju za suradnju s predlagateljem. Navodi kako vjeruje II. protustranci i smatra da bi on mogao preuzeti skrb o novorođenom djetetu. Navodi kako su njih dvoje u vezi, ali da ne zna što bi rekla o njihovom odnosu. Ne žive zajedno. Drogu ne konzumira, a prije je s time imala problema zbog sina Ž i prijatelja njezine starije djece. Spremna se redovito testirati na droge kako bi dokazala da je ne uzima. Negira da bi se liječila po psihijatru. Prošle godine je zatražila psihijatrijsku pomoć kada se posvađala sa II. protustrankom i njegovom majkom. Pila je Mixar, ali kada je saznala da je trudna više ga nije uzimala niti je išla kod psihijatra. Navodi kako ona i II. protustranka žive zajedno i da će ga navesti kao oca djeteta. Dana 14. kolovoza 2026. godine u prostorije predlagatelja pristupio je II. protustranka. Upisao se kao otac mlljt. ČŠ, te je spreman preuzeti potpunu skrb o novorođenom djetetu. On i I. protustranka živjeli bi zajedno te bi se zajedno brinuli o djetetu. Smatra kako je mlljt. ČŠ uz njega kao oca siguran i da nema osnova za njegovo žurno izdvajanje. Za džoint koji je I. protustranka popušila navodi kako smatra da je isti pripadao njezinom sinu Ž i da je to izdvojeni slučaj koji se više neće događati. Smatra da bi za mlljt. ČŠ bilo najbolje da ostane sa njima kao roditeljima. Dana 19. kolovoza 2026. godine I. protustranka je otpuštena iz bolnice. Po otpustu I. protustranke iz bolnice protustranke su dolazile u posjetu mlljt. ČŠ koji je i dalje ostao u bolnici. Dana 7. rujna 2026. godine predlagatelj je donio rješenje o žurnom izdvajanju mlljt. ČŠ i privremenom smještaju istoga u Centar za djecu Zagreb, Nazorova 49. Sukladno članku 151. st. 2. Obiteljskog zakona predlagatelj je izradio procjene ugroženosti za mlljt. ČŠ iz kojih proizlazi da isti sa protustrankama kao roditeljima nije u potpunosti siguran, te je potrebna trenutačna sigurnosna intervencija radi zaštite njegova života, zdravlja i dobrobiti. Kod I. protustranke kao roditelja postoji više rizika visokog intenziteta koje se očituju u nerazumijevanju razvojnih i emocionalnih potreba djeteta, neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta, narušeno zdravstveno stanje roditelja koji ometaju prikladnu skrb o djetetu, sumnja u narušeno mentalno zdravlje, sumnja na zloupotrebu ili ovisnost roditelja o drogama, neodgovarajući stil života roditelja koji ne pruža stabilnost i sigurnost djetetu, neprihvatljivo i rizično ponašanje roditelja, prethodne prijave za zlostavljanje i zanemarivanje djece, povijest kontakta sa socijalnom službom zbog narušenih obiteljskih odnosa, nasilja, problema mentalnog zdravlja ili ovisnosti koji su imajući u vidu nisku kronološku dob mlljt. ČŠ (novorođenče) ugrožavajući za istog. Kod II. protustranke kao roditelja postoji srednja razina rizika koji se očituje u nerazumijevanju razvojnih potreba djeteta, neprihvaćanju odgovornosti za roditeljstvo i razvojne ishode djeteta, prethodnim prijavama za zlostavljanje i zanemarivanje djece, povijesti kontakata sa socijalnom službom zbog narušenih obiteljskih odnosa i neprimjerenim reakcijama na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi. Kod mlljt. ČŠ je diskrecionom procjenom dobivena visoka razina rizika zbog niske kronološke dobi i I. protustrankine moguće konzumacije droge koja bi ometala urednu skrb o djetetu izvan kontroliranih bolničkih uvjeta. Iz Liste roditeljskih snaga proizlazi da II. protustranka donekle ima roditeljskih kapaciteta (gledajući na stariju djecu). Iz Liste za procjenu sigurnosti djeteta proizlazi da mlljt. ČŠ nije siguran jer bi izvan kontroliranih uvjeta u bolnici bio potencijalno životno ugrožen radi majčine potencijalne konzumacije droge, te radi nedostupnosti intervencije stručnih radnika predlagatelja jer I. protustranka do sada nije surađivala s predlagateljem, te postoji opravdana bojazan da će se takvi obrasci ponašanja nastaviti po otpustu iz bolnice ukoliko bi mlljt. ČŠ bio s njom, a dok II. protustranka ne bi bio prisutan. Što se tiče održavanja osobnih odnosa protustranaka sa mlljt. AŠ predlagatelj predlaže da se isti održavaju u obliku susreta i druženja i to svake srijede u vremenu od 17,00 do 19,00 h u prostorijama Centra za djecu Zagreb, Nazorova 49, uz prethodnu najavu. Obzirom da je I. protustranka prilikom rođenja mlljt. ČŠ bila pod utjecajem droge, te je kod novorođenog djeteta također utvrđena prisutnost droge čime je ista ugrozila život i zdravlje djeteta, da se ne može isključiti mogućost ponovne konzumacije droge od strane majke i dovođenja u takvom stanju u opasnost život i zdravlje novorođenog djeteta, da je I. protustranka kazneno osuđivana zbog omogućavanja trošenja droge, da je I. protustranka od ranije poznata predlagatelju kao roditelj koji zanemaruje skrb o mlljt. djeci te ne prihvaća svoju odgovornost o tome, da je skrb o njihovo dvoje maloljetne djece RŠ i JŠ u cijelosti prepustila II. protustranci koji se uz stručnu pomoć i podršku svih angažiranih sudionika (predlagatelj, voditeljica mjere stručne pomoći i potpore, škola, psihijatri i dr.) bori sa izazovima u ponašanju mlljt. RŠ, da su obje protustranke ne kritične prema I. protustrankinom dosadašnjem odnosu prema roditeljstvu, da I. protustranka ima teškoća s mentalnim zdravljem, da protustranke nemaju jasno definiran međusobni odnos i zajednički život te je želja za ponovnom uspostavom zajedničkog života više rezultat izbjegavanja izdavanja djeteta iz obitelji nego njihove dobro promišljene, usuglašene i zrele odluke, osim toga isti su i ranije imali periode zajedničkog života kojeg su potom prekidali tako da je upitno koliko dugo bi njihov zajednički život trajao i kakva bi bila kvaliteta istog, te u slučaju prekida istog tko bi skrbio o mlljt. ČŠ, da mlljt. ČŠ po otpustu iz bolnice gdje se nalazi u kontroliranim uvjetima kod roditelja posebice s majkom neće biti dovoljno siguran i zaštićen zbog čega je imajući u vidu da je isti novorođenče potrebno žurno mu osigurati primjerenu skrb.

3. Rješenjem ovoga suda broj R1 Ob-533/2026-2 od 8. rujna 2026. godine (list 77- 80) mlljt. djetetu imenovan je posebni skrbnik PŠ iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica.

4. Odredbom čl. 439. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19) propisano je da sud može donijeti odluku i bez održavanja rasprave ako ocijeni da rasprava nije potrebna.

5. U konkretnom slučaju radi se o žurnom postupku, jer žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, sukladno odredbi čl. 138. st. 1. Obiteljskog zakona može trajati najdulje petnaest dana od dana oduzimanja djeteta, a o prijedlogu za donošenje rješenja o privremenom povjeravanju skrbi o djetetu, sukladno odredbi čl. 138. st. 2. Obiteljskog zakona sud mora odlučiti u roku od deset dana od dana pokretanja postupka, odnosno do 8. rujna 2026. godine.

5.1. Stoga je sud odlučio odluku donijeti bez održavanja rasprave.

5.2. Iz prijedloga i priložene dokumentacije proizlazi potreba hitnog odlučivanja što i proizlazi iz načela prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta kao jednog od temeljnih načela obiteljsko pravne zaštite iz Obiteljskog zakona (članak 5.).

6. Radi odlučivanja o prijedlogu Sud je izveo dokaz uvidom u zaključak stručnog tima stručne cjeline za djecu, mladež i obitelj od 7. rujna 2026. godine (list 7-10), sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanje roditelja od 7. rujna 2026. godine (list 11-13), mišljenje predlagatelja od 7. rujna 2026. godine (list 14-20), socijalnu anamnezu od 7. rujna 2026. godine (list 21-48), izvješće socijalnog radnika od 7. rujna 2026. godine (list 49-52), podnesak Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 19. kolovoza 2026. godine (list 53-54), rodni list (list 55), zapisnik predlagatelja od 14. kolovoza 2026. godine (list 56), dopis Centra za djecu Zagreb od 13. kolovoza 2026. godine (list 57), zapisnike predlagatelja od 11. kolovoza 2026. godine (list 58-63), službenu zabilješku od 10. kolovoza 2026. godine (list 64-65), medicinsku dokumentaciju (list 66-68), zapisnik predlagatelja od 10. kolovoza 2026. godine (list 69), mail Opće bolnice dr. Anđelko Višić od 10. kolovoza 2026. godine (list 70), rješenje predlagatelja od 7. rujna 2026. godine (list 71-72), individualni plan promjene od 7. rujna 2026. godine (list 73-74) i rješenje predlagatelja od 7. rujna 2026. godine (list 75-76).

7. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona.

8. Iz prijedloga predlagatelja i priložene dokumentacije proizlazi kako su ŽŠ i VŠ roditelji mlljt. ČŠ.

9. Rješenjem predlagatelja od 7. rujna 2026. godine protustrankama ŽŠ i VŠ određena je žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji i to mlljt. ČŠ. Navedenim rješenjem mlljt. ČŠ je privremeno smješten u Centar za djecu Zagreb, Nazorova 49.

10. Iz socijalne anamneze od 7. rujna 2026. godine proizlazi da je ŽŠ rođena **.**.1980. u [adresa] od oca V i majke Č. Odrasla je u potpunoj obitelji, uz sestru HŠ, u skromnijima materijalnim i stambenim uvjetima. Otac je umro, a majka povremeno živi u [adresa] u obiteljskoj kući, a povremeno u vikendici u blizini [adresa]. Majka P ima dijagnozu: schizophreni afektivni poremećaj i često je hospitalizirana u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot u Popovači. P je korisnica mirovine. Prema GŽ navodima majka je teško bolesna (boluje od karcinoma). Podaci o majci su iz 2018. godine. Nepoznati su noviji podaci. R je završila osnovnoškolsko obrazovanje. Navodno je radila kao DJ negdje na moru. VŠ daje vrlo šture podatke o R i opravdava njen izostanak u životu djece. R je svoju prvu i do sada jedinu bračnu zajednicu zasnovala sa LŠ 1998. godine u [adresa]. LŠ je rođen **.**.1976. u [adresa], u bračnoj zajednici L i KŠ. Završio je samo osnovnu školu. Radio je građevinske poslove, uglavnom bez uredne prijave. Dana 6. siječnja 2010. godine izvršio je suicid vješanjem. U braku R i LŠ rođeno je troje djece i to ZŠ rođen **.**.2001. u [adresa], ĐŠ rođena **.**.2003. u [adresa] i MŠ rođena **.**.2004. u [adresa]. Ž i ĐŠ su bili zdravi kao djeca, dok MŠ od rođenja ima zdravstvenih tegoba. Za vrijeme trudnoće majci je rečeno kako dijete zaostaje u razvoju, a odmah po porodu MŠ je utvrđen defekt trbušne stjenke s ekstrofijom mokraćnog mjehura i slabo definirano spolovilo ženskog fenotipa. Od tada do danas MŠ je nekoliko puta bolnički hospitalizirana, a operativno joj je rekonstruiran mokraćni mjehur i trbušna stjenka. Tijekom 2009. godine u Medical Centru u Beogradu izvršena je operacije uretre i spolovila. Postavljen je nelaton kateter u stomu. MŠ se svakodnevno sama kateterizirala i nosila pelene. Tijekom 2005. godine Prvostupanjsko tijelo vještačenja je za MŠ utvrdilo trajne promjene u zdravstvenom stanju, postojanje tjelesnog oštećenja i stupanj težine oštećenja zdravlja, te je ostvarila pravo na osobnu invalidninu. Za vrijeme zajedničkog života roditelji su uglavnom zajednički skrbili o djeci, iako je majka više vremena provodila sa djecom. Živjeli su u kući starije gradnje na adresi [adresa], veličine dvosobnog stana. Zbog problema sa Irisinim zdravljem i čestih odlazaka u Zagreb roditelji su prodali stoku i prestali se baviti poljoprivredom. Materijalne prilike obitelji u to su vrijeme bile teške jer su uz sve troškove oko Irisinog liječenja otplaćivali nekoliko kredita od kojih je jedan bio i za kuću u kojoj su živjeli. Odnosi u bračnoj zajednici R i LŠ bili su narušeni, zbog čega je ovaj Centar intervenirao u nekoliko navrata i kroz razne usluge i mjere za zaštitu mlljt. djece. Tijekom 2007. godine zaprimili smo tri obavijesti o nasilju u obitelji i jednu telefonsku prijavu o zanemarivanju djece. U provedenim postupcima utvrđeno je kako je LŠ sklon alkoholu, da je često dolazilo do prekida zajedničkog života, da su oba roditelja skloni vrijeđanju, psovanju, optuživanju i vikanju u prisutnosti djece, te laganju i prikrivanju pravog stanja stvari kada je u pitanju njihov zajednički život. Uslijed takvih odnosa roditeljska skrb je bila manjkava. Nakon nekoliko uzastopnih prijava o nasilju i činjenice da djeca odrastaju u uvjetima koji nisu prihvatljivi i koji loše utječu na njihov emocionalni razvoj, rješenjem ovog Centra od 23. siječnja 2008. godine roditeljima R i BŠ izrečena je mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi u pogledu mlljt. djece, kako bi se pratila učestalost verbalnog i fizičkog nasilja, kako bi se roditeljima pomoglo u rješavanju problema, komunikaciji i stvaranju povjerenja, te upozorilo na pogreške i propuste u odgoju i skrbi oko mlljt. djece. Mjera nadzora se provodila od 31. siječnja 2008. do 31. siječnja 2009. godine. Nakon godinu dana mjera je produžena na još 6 mjeseci, do 26. kolovoza 2009. godine. Tijekom provođenja mjere nadzora dolazilo je do prekida zajednice, LŠ je podnio tužbu radi razvoda braka, ali su oboje odustali od namjere da razvedu brak i opet su obnovili svoju zajednicu. Mjera nadzora je polučila pozitivne rezultate, ali kratkog trajanja. Nakon nekoliko mjeseci LŠ je počinio suicid. R je u to vrijeme imala podršku primarne obitelji i u tom trenutku nije bilo potrebe za poduzimanjem mjera za zaštitu djece. Sa R je obavljen savjetodavni rad s ciljem osnaživanja u trenutno teškoj situaciji. Pomoglo joj se i u financijskom smislu, kako od strane ovog Centra tako i od Grada Bjelovara. Nekoliko mjeseci nakon suprugove smrti, R sa djecom seli u [adresa] na adresu [adresa], gdje je živjela u iznajmljenom stanu. Djecu uključuje u Il. osnovnu školu Bjelovar te sebi i djeci mijenja prezime u svoje djevojačko prezime Z. R je od 2011. godine u vezi sa FŠ. VŠ rođen je **.**.1976. u [adresa], od majke TŠ i oca ČŠ. Odrastao je u [adresa], u potpunoj obitelji, uz sestru, u dobrim materijalnim i stambenim uvjetima. Nije se ranije ženio. Zaposlen je u vlastitom obrtu „ [obrt]”, koji se bavi proizvodnjom opruga. U izvanbračnoj vezi R i VŠ rođeno je dvoje djece: RŠ rođena **.**.2011., učenica 6. razreda l. osnovne škole Bjelovar i VŠB rođena **.**.2017.. VŠ se upisao kao VŠB otac tek u ožujku 2018. godine. Od 2012. godine Centar je redovito zaprimao obavijesti policije o događajima u obitelji VŠB. Zbog sumnje kako majka zanemaruje brigu o Ž majci je rješenjem Centra od 16. siječnja 2013. izrečena mjera nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi u odnosu na tada maloljetnog Ž. Mjera je određena na 6 mjeseci. R je na rješenje o izricanju mjere uložila žalbu, ali unatoč tome mjera se provodila, a R je surađivala sa voditeljicom. Tijekom provođenja mjere majka nije činila propuste u skrbi za djecu, pa je mjera nakon isteka 6 mjeseci obustavljena. Nakon toga sve do početka 2014. godine Centar nije zaprimao druge obavijesti o potrebi za intervencijama u obitelji VŠB. Početkom 2014. godine Centar je u kratkom vremenskom periodu zaprimio dvije obavijesti. PU Bjelovarsko-bilogorska izvijestila nas je kako je ZŠ počinio kazneno djelo sitne krade u trgovini „Billa” što su R i Ž u razgovoru opovrgli navodeći kako je policija krivo utvrdila činjenično stanje, te da su unatoč dokazima koji upućuju da Ž nije počinio kazneno djelo ipak prihvatili izjavu zaštitara iz trgovine. Sa majkom i maloljetnikom je tada obavljeno savjetovanje. Druga obavijest zaprimljena je od Il. Osnovne škole, a u njoj se navodi kako je tada maloljetna ĐŠ ozlijeđena u školi na način da joj je učenica SŠ gurnula ploču na ruku prilikom čega je došlo do nagnječenja šake. I u tom postupku sa ŽŠ je obavljeno savjetovanje, a kako nisu utvrđeni propusti u skrbi za maloljetnu djecu majci nisu izricane mjere obiteljsko-pravne zaštite. U razdoblju od veljače 2014. godine pa do jeseni 2016. godine u obitelji ŽŠ nije bilo potreba za daljnjim intervencijama. Dana 28. rujna 2016. godine zaprimamo obavijest Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Zagreb, Kukuljevićeva u kojoj nas izvještavaju o potrebi intervencije u obitelji ŽŠ. Naime, tada mlljt. Ž je tijekom hitnog pregleda u navedenoj bolnici 15. rujna 2016. godine iznio navode kako njegova majka i njen izvanbračni partner VŠ u odgoju koriste fizičko kažnjavanje te kako fizičko kažnjavanje kao odgojnu metodu koriste i u odgoju njegovih mlađih sestara. Psihijatrica je preporučila uključivanje Ž i njegove obitelji u psihoterapiju. Bolnica je istoga dana sve prijavila Policijskoj postaji Bjelovar, pa je u suradnji sa policijskom djelatnicom obavljen razgovor s Ž koji je priznao da je u bolnici lagao, jer je htio majci napakostiti zbog novih pravila oko njegova druženja sa tadašnjom djevojkom ŠŠ. S majkom i Ž je tom prilikom dogovoreno kako će ih se kontaktirati za dolazak na još jedan razgovor u prostorije ovog Centra kako bi se dogovorili daljnji koraci intervencije s obzirom kako je tijekom razgovora nedvojbeno utvrđeno kako majka ima poteškoća u odgoju Ž. Dana **.**.2016. R nam telefonom javlja kako je Ž nastradao u prometnoj nesreći u kojoj ga je na pješačkom prijelazu udario neoprezni vozač osobnim automobilom. Ž je u nesreći ozlijedio glavu i kralježnicu zbog čega tijekom cijelog listopada mora obavljati snimanja i kontrolne preglede. Dana **.**.2016. Ž je na zahtjev majke ponovno hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež Zagreb, Kukuljevićeva u kojoj je proveo deset dana. Po izlasku s hospitalizacije ordinirana mu je terapija Xanaxom, a nadležni mu je liječnik dr. Đ. Ž je imao epizodu jer je prekinuo sa dotadašnjom djevojkom, a ona ga je prijavila za kazneno djelo prijetnje, što ga je jako potreslo. Tijekom listopada 2016. godine se obitelj preselila u [adresa], gdje je R unajmila kuću za stanovanje. Tamo stanuju samo ona i djeca. Majka unatoč hospitalizaciji negira veće poteškoće s Ž ponašanjem i navodi kako je unazad dva mjeseca bio urednog ponašanja i funkcioniranja. Međutim početkom siječnja 2017. godine dolazi do niza trzavica između majke i Ž. Ž je odbijao ići na kontrolne preglede u Kukuljevićevu i piti terapiju. Bez dozvole je uzeo auto koji je VŠ ostavio R na korištenje, te ga vozio po [adresa] bez vozačke dozvole. Dana 23. siječnja 2017. godine tijekom terenskog obilaska obitelji u [adresa] psiholog ovog Centra NŠ i policijska službenica DŠ u razgovoru s Ž saznaju kako su odnosi između njega i majke loši, puni neslaganja i sukoba. Ž se tuži na majku kako ga često ostavlja s mlađim sestrama koje mora čuvati dok ona odlazi kod VŠ u [adresa]. Tijekom posjeta u stambenom je prostoru bilo hladno i neuredno, iako su i R i Ž bili upoznati kako će ih se na terenu obići. R je dana 6. veljače 2017. godine imala verbalni i fizički okršaj sa Ž bivšom djevojkom na ulici u neposrednoj blizini Il. osnovne škole Bjelovar koju je djevojka polazila. Tom su prilikom obje počinile prekršaj protiv javnog reda i mira iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a policija tereti R i za počinjenje kaznenog djela Prijetnja i kaznenog djela Tjelesna ozljeda na štetu mlljt. ŠŠ, o čemu je policija ODO-u za mladež u [adresa] proslijedila posebno izvješće. **.**.2017. Ž je na štetu svoje mlljt. sestre MŠ počinio prekršaj nasilja u obitelji na način što je vikao po kući te preokrenuo drvene police, dvije stolice, stolić u dnevnom boravku te razbio pepeljaru i svijećnjak. MŠ je tada nazvala majku koja je pozvala policiju. Ž se po dolasku policije primirio, ali je preko noći zadržan na odjelu pedijatrije OB Bjelovar te je slijedećeg jutra sanitetom u pratnji majke odvezen u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež Zagreb. Nakon pregleda liječnik je utvrdio kako nema potrebe za hospitalizacijom. Ž je postavljena dijagnoza F-92 mješoviti poremećaj ponašanja i osjećaja te je krajem veljače sanitetom vraćen kući. U izvješću Obrtničke škole je navedeno kako Ž ima veliki broj izostanaka i negativnih ocjena. Škola mu je zbog broja neopravdanih izostanaka izrekla pedagošku mjeru opomene. Ž je kao razlog izbjegavanja dolaska na nastavu naveo strah od prijetnji nekih učenika škole koje nije želio imenovati, a vezane su za njegovu bivšu djevojku. R je zbog svih navedenih poteškoća predloženo da se Ž uputi na stacionarnu opservaciju u neki od domova za odgoj djece i mladeži s čime se prvotno složila, ali je nakon dva dana promijenila mišljenje navodeći kako se oko toga konzultirala s Ž psihijatrom koji je navodno predložio da se pričeka obavljanje nove kontrole i tek nakon toga utvrdi postoji li potreba za time ili ne. R je pristala na izricanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi za mlljt. djecu kako bi joj se u međuvremenu pomoglo u odgoju Ž te kontroliralo stanje u obitelji vezano za izlaganje kćerki nasilju, svađama i drugim neprimjerenim oblicima ponašanja. Ovaj je Centar majci rješenjem od 9. ožujka 2017. godine izrekao mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanje skrbi za mlljt. djecu Ž, ĐŠ, MŠ i RŠ na vrijeme od šest mjeseci. Rješenje je postalo izvršno tek 5. travnja 2017. godine jer je majka puna tri tjedna izbjegavala upoznavanje s voditeljem mjere, te se u međuvremenu s djecom preselila u [adresa] na adresu [adresa]. Vlasnik tog stana je VŠ. Radi se o dvosobnom stanu u novosagrađenoj komfornoj zgradi u centru grada. Nakon preseljenja ĐŠ i MŠ nisu promijenile školu, tako da iz grada putuju javnim prijevozom ili ih odveze očuh. Udaljenost je oko 8 km. Ž je R **.**.2017. u prostorijama ovog Centra prijavio za nasilničko ponašanje u obitelji, jer je majka tijekom neke svađe s njim i ĐŠ izvadila nož te s njime prijetila Ž i ĐŠ. Navedeno je ovaj Centar prijavio nadležnoj policijskoj postaji koja nas je 6. travnja 2017. godine povratno obavijestila kako su u svojem postupku provođenom po navedenoj prijavi utvrdili kako je Ž sve prijavljeno izmislio kako bi napakostio majci jer je s njom u lošim odnosima. **.**.2017. Ž je prijavio policiji majku R za fizički napad na njegovu sestru ĐŠ u koji se i on umiješao na način da se zaletio s kauča u dnevnoj sobi prema kuhinji i trudnu majku u naletu srušio na kuhinjske pločice, te ju jedno vrijeme tako držao prislonjenu uz pod uslijed čega je o pločice udarila trbuhom i glavom. Vezano uz navedeni događaj nadležna je PP Bjelovar podnijela optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Bjelovaru zbog počinjenja prekršaja iz čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Tijekom policijskog razgovora MŠ je navela kako je Ž iste večeri nakon što je napao majku rekao kako će ih sve izbosti kuhinjskim nožem kojega je uzeo iz kuhinje i njime neko vrijeme išao po stanu, nakon čega je kuhinjski nož vratio na njegovo mjesto i pobjegao iz stana. MŠ navodi, a majka R to potvrđuje, kako Ž ukućanima učestalo prijeti kako će ih sve ubiti ukoliko završi u "popravnom domu". MŠ je nedavno zaprijetio neka se pazi ili će umjesto rupe za jedan kateter imati rupe za šest njih. Vezano uz navedene prijetnje PP Bjelovar je proslijedila Posebno izvješće zbog kd ”prijetnja". **.**.2017. Ž je došao u sukob sa ĐŠ, zbog kojega je ponovno došlo do intervencije policije u obitelji. Naime, tog je dana Ž nakon svade s ĐŠ oko kompjutera sestri rekao kako će ih sve ako ostane još dva dana živjeti s njima izbosti nožem te da njoj treba lupati glavom o beton. Nakon toga je uzeo svoj ruksak i napustio stan te nakon nekoliko sati došao sam u policijsku postaju na razgovor. S obzirom na dosadašnje poteškoće u ponašanju kod ĆŠ te narušene odnose na relaciji Žmajka Rsestra ĐŠ koji stalno dovode do prekršaja nasilja u obitelji, majka je pristala da se Ž uputi na stacionarnu opservaciju u neki od domova za odgoj djece i mladeži. Iz izvještaja voditelja mjere stručne pomoći i potpore (vanjskog stručnog suradnika ovog Centra EŠ) saznajemo kako je Ž tijekom travnja 2017. godine ušao u sukob s OŠ. Oboje su boravili u kući u [adresa] te su se posvađali oko igrice na play stationu, nakon čega ga je UŠ zavezao za stolicu, polio benzinom i prijetio da će ga zapaliti. Ž je uspio pobjeći te je nazvao voditelja mjere kako bi ga o svemu obavijestio. Nakon svega UŠ je ostao u njihovoj kući u [adresa]. U kontaktu sa R voditelj mjere savjetovao joj je da o svemu obavijesti policiju te da oni riješe problem UŠ iseljenja iz kuće. Nakon nekoliko dana R je voditelju navela da je sa VŠ otišla istjerati OŠ iz kuće te da su tom prilikom sa sobom ponijeli i oružje. Na sugestiju voditelja da je o svemu morala obavijestiti policiju R je odgovorila kako se UŠ već ranije tukao s policijom te da mu policija ne želi ništa učiniti. UŠ poznat je otprije ovome Centru, a nedavno prije ovih događaja bio je otpušten iz Odgojnog zavoda Turopolje. **.**.2017. Ž je počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ-a (prijetnje članovima svoje obitelji - majci i mlađim sestrama), a tijekom činjenja prekršaja nasilja u obitelji na štetu sestre ĐŠ. 30. travnja Ž je uhićen te je dana 1. svibnja 2017. godine izveden pred Županijski sud u Bjelovaru koji mu je odredio privremeni smještaj u Odgojni dom Ivanec u koji je prepraćen istoga dana. Voditelj mjere stručne pomoći i potpore u neformalnom razgovoru sa stanarima zgrade na adresi [adresa] saznaje nepotvrđene informacije da ĐŠ i MŠ često nakon povratka iz škole ne mogu ući u stan jer se R ne odaziva na pozive iz dvorišta. S obzirom da u stan ne mogu ući, često borave u njezinom automobilu parkiranom u dvorištu, gdje su navodno znale i prespavati noć. Tijekom Ž boravka u Ivancu, radi obaveze polaganja razrednog ispita dana 19. lipnja 2018. godine došao je u [adresa] u pratnji odgajatelja. R i voditelj nadzora našli su se njima nakon obavljenog ispita u kafiću. R i Ž tada su zamolili da odu zajedno do pekare, odobrenje za to su iskoristili te su se udaljili i nisu odgovarali na pozive. Nakon što je prošlo više od sat vremena i nakon što je odgajatelj Ž poslao poruku u kojoj ga je obavijestio da će biti primoran policiju obavijestiti o njegovom bijegu, R i Ž su se vratili s nesuvislim objašnjenjem da je Ž R pobjegao u stan vidjeti sestre. Prilikom povratka kod odgajatelja, s njima je bila i Ž djevojka M. Nakon događaja bilo je vidljivo kako su R i Ž smišljeno iskoristili njegov dolazak u [adresa] na polaganje ispita kao oblik dopusta kako bi se vidio s djevojkom. R je tijekom cijelog provođenja mjere manipulativno surađivala s voditeljem. Iz završnog izviješća o provođenju mjere vidljivo je kako je R pokazivala slab angažman u odgoju djece. R nije imala kontrolu nad izvršavanjem školskih obaveza svoje djece što je u konačnici dovelo i do pada razreda kod ĐŠ. lako je R ukazivano na nedovoljni angažman oko praćenja pohađanja nastave i izvršavanja školskih obaveza, poduzete mjere kod nje nisu rezultirale aktivnijim uključivanjem u obrazovni proces. R savjete voditelja nije uvažavala, postupala je samovoljno i odbijala suradnju. Na stručnom timu Odjela za djecu, mladež i obitelj održanom dana 10. listopada 2017. godine odlučeno je kako mjeru SPP-a prema ŽŠ nije svrsishodno ponovo izricati zbog očite nesuradnje i manipulacija. Naime, mjera je određena prvenstveno zbog problema u ponašanju maloljetnog Ž, a kako je on smješten u Odgojni dom za istim nema potrebe. O majčinoj nesuradnji i nepoštivanju izrečene mjere obaviještena je PU Bjelovarsko-bilogorska koja provodi izvide zbog sumnje kako su roditelji R ŽŠ i VŠ na štetu maloljetne djece počinili kaznena djela iz čl. 177. Obiteljskog zakona. U prosincu 2017. godine Centar je zaprimio obavijest policije u kojoj se navodi kako je ĐŠ počinila kazneno djelo prijetnje prema vršnjakinji (ĐŠ tvrdi da ju je djevojčica provocirala izjavom da joj se otac i morao ubiti kada ga je mama varala), a **.**.2018. ĐŠ je zatečena pri policijskoj intervenciji radi obiteljskog nasilja u obitelji Pjevalo u Kašljavcu. ĐŠ je u tu obitelj (od grada udaljena oko 15 km) došla prethodne večeri sa djevojkom koja je iz Doma za odgoj u Karlovcu došla na novogodišnje praznike (IŠ), a radi dočeka Nove godine. U obitelji C živi djevojka u dobi od 15 godina koju su obje površno poznavale. Tom prilikom dežurna socijalna radnica ovog Centra saznala je od ĐŠ da je ŽŠ navodno pronašla novog dečka te da je napustila obitelj (VŠ i djecu). Prilikom povratka u stan majka nije zatečena kod kuće, a VŠ je opovrgao da je došlo do prekida njihove zajednice i tvrdio da je R trenutno izašla iz stana prošetati. Kako je u stanu bila i JŠ u dobi od dva mjeseca, a kojoj tada još VŠ nije bio upisan kao otac, naredni dan su htjeli provjeriti tko skrbi o djetetu, međutim i R i VŠ su uskratili suradnju, nisu odgovarali na pozive ni Centra ni policije, a ni patronažne sestre. U to je vrijeme Odgojni dom u Ivancu tražio od suglasnost da Ž provede nekoliko dana kod kuće, pa su davanje suglasnosti uvjetovali dolaskom majke u Centar. Majka je došla zajedno sa očuhom, oboje su tvrdili da žive zajedno i da se oboje brinu o svoj djeci. Omogućili su patronažnoj sestri da provjeri skrb o JŠ i ona nas je izvijestila da je dijete dobro zbrinuto, kao i starija kćerka RŠ i da je obje djevojčice zatekla u kući VŠ roditelja gdje nije zatekla i majku djece. Sa ĐŠ i MŠ su kontakt uspjeli ostvariti u školi, **.**.2018. ĐŠ je tada rekla da ih majka nije napustila i da se ne sjeća da je to ranije rekla. Majka i očuh VŠ su u svađi i ne komuniciraju, navodno će se i rastati. Ukoliko se majka i očuh raziđu, nikako ne želi živjeti s majkom. Ostala bi kod očuha jer joj se ne sviđa društvo s kojim se majka druži. Na pitanje o tome je li im problem svaki dan putovati iz grada u školu u [adresa], ĐŠ odgovara da uopće ne želi polaziti niti jednu školu u gradu jer u svakoj školi ima neka „banda” koja zlostavlja i maltretira drugu djecu, a ovdje toga nema i mirna je. MŠ je rekla da je mama nakon svađe sa očuhom dva dana bila odsutna, a njima nije rekla kuda ide. Mama i očuh su joj izričito zabranili da otvara vrata bilo kome nepoznatom, a posebno policiji i centru. MŠ je rekla da majka nije zainteresirana za njih ili zadaću, eventualno ih traži da nešto pomognu od kućanskih poslova. Mama je uglavnom u sobi ili kupaonici i ne komuniciraju gotovo ništa. U ožujku su od OŠ Veliko Trojstvo dobili obavijest da ĐŠ od početka polugodišta gotovo uopće ne dolazi na nastavu, a MŠ ponekad izostaje, da im se majka i očuh ne javljaju na telefon. Nisu odgovarali niti na naše pozive. U to vrijeme policija je dobila nalog od Županijske istražne odvjetnice da uruči pozive za ĐŠ i majku (zbog prijetnje upućene vršnjakinji i zbog prijave da je na Inesinu štetu počinjeno kazneno djelo spolnog odnosa od strane punoljetnog mladića), kao i nalog za uručenje poziva prekršajnog suda, budući da majka nije primala poštom upućene pozive. Tada je policija uspjela uručiti pozive kojima su se odazvali. Prema našim neslužbenim informacijama ĐŠ je istražnoj sutkinji izjavila da je po bratovom nagovoru izmislila kako je na njenu štetu počinjeno kazneno djelo jer se brat htio osvetiti navedenom mladiću, a što se tiče prijetnje upućene vršnjakinji djelo je priznala i dobila obvezu da joj se pisanim putem ispriča. U to vrijeme sa nama je o djeci razgovarao jedino očuh, jer majka je odbila doći u Centar. Odgojni dom Ivanec nas je opet tražio suglasnost da Ž provede Uskrs kod kuće, pa je to bila opet prilika da uvjetujemo suglasnost omogućavanjem razgovora sa ĐŠ i MŠ. Očuh VŠ nam je omogućio da sa djevojčicama razgovaramo u stanu 29. ožujka, nasamo, a majke tada nije bilo kod kuće iako je znala za naš dolazak. Tada nam je ĐŠ rekla kako sa mamom ne razgovara oko dva tjedna, da je na nju ljuta, da o svemu brine očuh. Mama joj je jednom rekla da će ju poslati u dom. Opravdavala se da u školu ne ide jer ima problema sa vršnjacima „a nitko ništa ne poduzima”. U sukobe je navodno ulazila da zaštiti MŠ od izrugivanja, jer u školi joj se djeca rugaju zbog pelena. Međutim MŠ kaže da je ĐŠ ujutro odbila ustati iz kreveta pa je zato ostala kod kuće. Vrijeme provode stihijski. Unazad tri mjeseca odlazi na jahanje u obližnji klub tri puta tjedno, a to plaća VŠ. ĐŠ je prvotno buntovna, neraspoložena za razgovor, ali s vremenom se opusti i kritički razmišlja o svojoj situaciji. MŠ se žalila da joj se djeca u školi rugaju zbog pelena. U školi su joj ponudili da koristi toalet za učitelje, ali se ne želi izdvajati po tome. Žali se da su joj pelene male, a mama joj nije nabavila njenu veličinu. Mama ju ne prati liječniku. MŠ je mirnog držanja, tiše govori, sporijih je kretnji i sitnije konstitucije od ĐŠ. Obje kažu da su međusobno vezane. ĐŠ je rekla da bi htjela promijeniti sredinu „jer u [adresa] ih svi znaju”, a htjela bi da budu zajedno. Ogorčene su na majku i zamjeraju joj što ne brine dovoljno o njima i ne pokazuje brigu za njih niti im pruža ljubav i toplinu. Dana 14. travnja 2018. godine, tijekom vikenda, dr. ŽŽ, liječnica Opće bolnice Bjelovar, Dječji odjel kontaktirala je dežurnu djelatnicu Centra i obavijestila da je na Odjel pedijatrije zaprimljena VŽ u pratnji nepoznatih osoba sa kojima nije u rodbinskoj vezi, bez zdravstvenog osiguranja, te sa rodnim listom u kojem je upisana samo majka ŽŠ za koju se nije znalo gdje je jer se nije javljala na pozive. U hitnu ambulantu su je doveli nepoznata gospođa koja se predstavila kao TŠ, baka djevojčice koja dolazi također u pratnji, te gospodin koji se nije želio predstaviti. TŠ je navela da čuva JŠ, ali ne i da je njena baka. Po dolasku dežurne djelatnice odmah je bilo evidentno da je JŠ doveo njen otac, VŠ, a na upite zašto se nije htio predstaviti navodi da nije na policiji da bi se morao predstavljati. Sa VŠ je obavljen razgovor, a JŠ je zadržana na Dječjem odjelu. Dana 23. travnja OB Bjelovar, Dječji odjel je ovom Centru poslao izvješće za JŠ iz kojeg proizlazi da je žensko dojenče VŽ primljena 14. travnja na Odjel za pedijatriju OB Bjelovar zbog desnostrane bronhopneumonije, u pratnji bake TŠ i oca ČŽ za koje se tek kasnije doznaje u kakvoj su rodbinskoj vezi, te da je JŠ bila hospitalizirana na Odjelu od 14. do 20. travnja, a da je uz nju cijelo vrijeme boravila baka TŠ. Dijete je prema izvještaju redovito posjećivao otac, a majka ŽŠ je bila dva puta u posjeti. U razgovoru koji je sa VŠ obavljen u bolnici isti navodi da mu nije jasno zašto bi se trebao predstavljati bolničkom osoblju, te da se tog dana sa R nije vidio, ali su se čuli telefonski. Obavijestio ju je da JŠ ima visoku temperaturu na što je ona rekla da ju odvede liječniku. VŠ nije znao gdje se R nalazi. Navodi da JŠ nema riješeno zdravstveno osiguranje jer je on tek odnedavno upisan kao otac djeteta, tako da je R trebala riješiti pitanje zdravstvenog osiguranja, a ne zna zašto to nije učinila. On je navodno prikupio svu potrebnu dokumentaciju i planirao riješiti osiguranje uskoro. Na upit zašto nije donio novi rodni list kako bi se vidjelo da je on otac djeteta, govori da ga nije imao. Od liječnika se doznaje da JŠ nema odabranog pedijatra te da stoga nije bila na redovnim kontrolama i da nije cijepljena. VŠ tvrdi da je JŠ bila kod RŠ liječnice dr. PŽ kada je jednom prilikom bila bolesna i da je liječnica pisala recept preko RŠ, te je usput obavila i redovnu kontrolu. VŠ misli da je R otišla tražiti posao i da nema potrebe dolaziti u bolnicu. Smatra da je dovoljno da beba bude uz tatu, navodi da je R prošla svašta u životu i da joj je potrebno vrijeme da se sredi, a da je on pristao u to vrijeme biti uz djecu, no ne želi da se ta izjava stavi na zapisnik, odbija potpisati izjavu dok se ne napiše sve što on inzistira, a određene izjave se moraju prekrižiti. Istoga dana navečer oko 22 sata ŽŠ zove na broj mobitela za pripravnost, te napadački prijeti riječima „vidjet ćeš ti mene još, tko si ti da meni uzimaš djecu”. Nakon što se malo primirila, govori da se nju ništa ne pita, na što joj objašnjavam da bismo voljeli razgovarati s njom, ali nas izbjegava, ne želi se pojaviti u Centru, kada smo bili kod nje u stanu na razgovoru s MŠ i ĐŠ nije htjela doći, a kada smo odlazile iz zgrade vidjele smo ju kako sjedi u automobilu i čeka da odemo, na što R govori da će u ponedjeljak doći u Centar, što nije učinila. Dana 16. travnja 2018. godine sa policijskom djelatnicom DŠ odlazim na adresu prebivališta RŽ u [adresa], a na temelju dojave novinarke koja je javila da ima saznanja da djeca žive kod njega. RŽ stanuje sa suprugom LŽ i četvero zajedničke djece, a njihova kuća se nalazi do VŠ kuće, gdje žive i njegovi roditelji. RŽ i LŽ navode da je kod njih deset dana boravila MŠ, u vrijeme uskršnjih praznika, no da je isto tako tjedan dana kod njih boravila i prošlo ljeto. Za to vrijeme R niti jednom nije nazvala i pitala za MŠ, niti bilo tko drugi. MŠ je došla sama kod njih i ostala je. RŽ i LŽ navode da se ĐŠ i MŠ povremeno dođu kod njih igrati sa njihovom djecom koja su znatno mlađa od njih, ali da im to ne smeta. RŠ nikada ne dolazi. ĐŠ im je rekla da R ima dečka koji se zove ZŽ, te je istaknula da on ima stan na korzu i da ima dobru plaću. Također djevojčice su im rekle da ih majka ostavlja uvijek same u stanu i da kaže kako su dovoljno velike da ostaju same. Za MŠ govore da je dobra i mirna i da nemaju nikakvih problema s njom kada dođe, dok za ĐŠ navode da je dosta problematična i ne vole kada dođe. MŠ nije imala dovoljno svojih pelena tako da su joj oni dali pelene od svog djeteta, a nisu primijetili da se kateterizira. Misle da VŠ roditelji dobro brinu o RŠ i JŠ, a nikada ne vide R da dolazi vidjeti djecu, navode da su djeca uvijek ovdje, da tu žive, te da njegovi roditelji ne brinu o ĐŠ i MŠ. Dopustili su da MŠ boravi kod njih jer znaju da su djevojčice prepuštene same sebi. R odbija suradnju sa stručnim djelatnicima ovog Centra. Na razgovor se odazvala samo u siječnju 2018. godine kada je Ž trebao suglasnost Centra za odlazak na vikend. Tada je došla u pratnji VŠ, a u razgovoru o obiteljskoj situaciji čitavo vrijeme se čudila i nije joj bilo jasno u čemu je problem. Nakon toga svaki put kada bi Ž trebao našu suglasnost za odlazak doma, u ovaj Centar je dolazio samo VŠ, koji je uvijek opravdavao R i također se čudio zašto on ne može preuzeti njene obaveze koje ima prema svojoj djeci. VŠ brani R i opravdava ju, navodi da nije istina da ona o djeci ne brine, već da svaki ili svaki drugi dan viđa RŠ i JŠ, koje praktički žive na dva mjesta, u [adresa] gdje je R i u [adresa] kod njegovih roditelja. Što se tiče nepolaženja škole VŠ navodi da je R razgovarala s ĐŠ i pokušala ju na sve moguće načine uvjeriti da ide u školu, ali da u tome nije uspjela. Svaki put iz razgovora sa VŠ saznaje se da RŠ i JŠ stanuju kod njegovih roditelja koji o njima brinu, dok R dolazi samo svaki drugi dan vidjeti djevojčice. U posjetu Ž u Odgojnom domu Ivanec Ž izbjegava razgovarati o majci jer, kako navodi, to ga iznimno frustrira i ne može se kontrolirati kada razmišlja o njoj. Smeta mu što mu se ne javlja na pozive kada ju treba i nedostupna je, što mu između ostalog radi probleme kod puštanja na redovne dopuste, svjestan je GŽ nesuradnje sa stručnim djelatnicima ovog Centra. Također, ovom Centru su svojevremeno anonimno dojavili stanovnici zgrade u kojoj obitelj J stanuje da obitelj ostavlja smeće iza sebe po stepeništu i oko zgrade te da su bučni, osobito noću kada djevojčice ĐŠ i MŠ često ostaju same u stanu. Dana 26. lipnja 2018. godine u ovaj Centar samoinicijativno je došao Ž, s namjerom da se izjasni o obiteljskoj situaciji s obzirom je na dopustu iz Odgojnog doma Ivanec, a boravi u stanu kod majke. Na dopustu je od 15. lipnja do 2. srpnja. Došao je kako bi nas izvijestio da je frustriran majčinom nesuradnjom s nadležnim institucijama jer mu to uvjetuje vrijeme koje može provoditi na dopustu, pa je odlučio preuzeti inicijativu. Navodi da R živi s njima u istom stanu, tvrdi da ondje boravi cijelo vrijeme, a također redovito odlazi u [adresa] i vrijeme ondje provodi s dvije mlađe kćeri. Otkako je Ž na dopustu, svaki dan je odlazila u [adresa]. Po njegovom saznanju R nema drugog partnera osim VŠ. Majka se ne odaziva na pozive niti jedne od institucija pa tako ni na pozive Centra. Ž navodi da ju moli svako jutro otkako je došao na dopust da ode u Centar ili da odu zajedno, ali ona kategorički odbija ikakvu suradnju s institucijama. On govori da ju ne može uvjeriti da je u njenom interesu da počne surađivati. Ž je svjestan svih mjera koje je Centar pokrenuo i koje su u postupku izricanja prema njihovoj obitelji. Izvještava nas o tome kako je ĐŠ iznimno agresivna te često ulazi u sukobe s članovima obitelji. Često udara mlađu sestru MŠ koja joj uzvraća, ĐŠ je sklona i razbijanju stvari u stanu. Ž se ne miješa u te sukobe. Policija redovito mora intervenirati po prijavama susjeda. ĐŠ nije završila sedmi razred, nije niti izašla na popravne ispite, a MŠ trenutno izlazi na popravne ispite te još uvijek ne zna je li uspješno završila razred. Tvrdi da je s ĐŠ razgovarao o tome kuda ju vodi takvo ponašanje, ali da to ne ostavlja dugoročan učinak na nju, upozoravao ju je u kakvim institucijama može završiti, ali navodi da se ona ničega ne boji i nakon takvog razgovora vrlo brzo se njezino ponašanje vrati na staro. Za očuha kaže da prespava kod njih u stanu, ali već ujutro odlazi. JŠ i RŠ smještene su kod bake jer VŠ ne želi da budu i istom stanu s ĐŠ s obzirom da je ona stalno agresivna što je za mlađe djevojčice vrlo stresno. Ž je u pošti podigao posljednji poziv upućen R i ima namjeru nakon razgovora u Centru osobno ga uručiti majci, i to tako što će ići pješke u [adresa] do nje. Navodi da će ju pokušati dovesti naredni dan u Centar te da je odlučio redovito se javljati u Centar kako bi nas izvijestio o trenutnom stanju. Ž je tijekom razgovora ispričao da je prilikom posljednjeg njegovog dopusta ĐŠ bila u noćnom izlasku iz kojeg je došla pod utjecajem alkohola i droge, navodno je uzela nekakvu tabletu od koje je postala agresivna, Ž nije znao reći o čemu se točno radi. Kada je došla doma počela je udarati šakama po staklenim vratima i razbila ih je, a prilikom toga joj se staklo urezalo u šake. Ž ju je tada pokušao zaustaviti, a kod njih je bio i njegov prijatelj G, te je ĐŠ uzela kuhinjski nož i obojicu ispikala i razrezala po rukama (Ž pokazuje ožiljke). Navedeno nisu prijavili policiji, Ž objašnjava da više uopće ne zovu policiju. Tvrdi da ĐŠ redovito tuče MŠ. Dana 27. lipnja 2018. godine pokušali smo pronaći R u njenom stanu. Kod kuće smo zatekli ĐŠ i MŠ, kod njih je bila njihova prijateljica. ĐŠ nas je jedva pustila u stan, tvrdila je da je R nekud otišla s JŠ i da bi se mogla vratiti kroz sat vremena. Nakon nešto više od sat vremena ponovo smo otišle na teren. U stanu se čuo muški glas ali nitko nam nije otvorio nakon što smo kucali dulje vremena. Dana 28. lipnja 2018. godine konačno se u ovaj Centar javila ŽŠ, došla je zajedno sa VŠ. U razgovoru je navela da je revoltirana postupcima Centra i kaznenim prijavama koje je policija podnijela Općinskom državnom odvjetništvu protiv nje i da joj je svega dosta, što je razlog njene nesuradnje. Ispričala je da je ĐŠ iznimno agresivna, da razbija sve u stanu, pa je tako razbila dvoja vrata, izrezala kuhinju s nožem i slično, no i da tuče nju, očuha i sestru. R tvrdi da zbog JŠ i RŠ žive u [adresa], jer se djevojčice boje JŠ i „poplave od plača čim ju vide”. Navodi da je JŠ i nju nedavno istukla na način da joj je udarala glavom u zid i da je zatim pala i udarila glavom u pod i raskrvarila ju, te da ju još uvijek glava boli i ima vrtoglavice, ali da nije htjela JŠ gurati ili udariti, a i inače kad ju JŠ napadne ne brani se na način da joj fizički uzvrati ili ju odgurne, već ju pokuša smiriti. Isto tako i VŠ pokušava smiriti JŠ, navodi da nije fizički agresivan prema njoj. R nam je pokazala snimku na mobitelu koju joj je poslao Ž, na kojoj se vidi JŠ pod utjecajem tableta extasy, gdje se baca i viče na krevetu, a Ž i prijatelj ju snimaju umjesto da zovu hitnu. R navodi da joj je Ž tu snimku poslao tek tjedan dana nakon što su ju snimali, inače bi ona odmah otišla u stan (tvrdi da je bila u [adresa] kad se to dogodilo). R i VŠ su htjeli da produljimo Ž dopust, no objasnili smo da se mora vratiti u Ivanec na dogovoren dan. Imali su u planu otići na ljetovanje svi skupa, sada se boje njegove reakcije kada shvati da ne ide s njima. Tvrde da je Ž jednom došao iz doma tijela punog opeklina od ugašenih opušaka i da sada kad je kod kuće često zna dobiti batina kad ode u grad, i to između ostalog od ĐŽ s kojim je u domu bio u dobrim odnosima gdje su jedan drugog štitili. Objašnjeno im je da je Ž sam odgovoran za neke stvari jer treba naučiti nositi se sa frustracijama (kao na primjer sada kad sazna da ipak neće ostati kod kuće preko cijelog ljeta) te da mora sam izbjegavati mjesta na kojima će dobiti batina i takvo društvo, a ne optuživati druge. Što se tiče JŠ, R je objašnjeno da je na njoj odgovornost da počne surađivati s Centrom, upoznata je s namjerom Centra da izrekne mjeru SPP-a sa čime se i složila jer smatra da više ne može izaći na kraj s JŠ i svjesna je da nad djecom nema nikakav autoritet, no za MŠ navodi da je mirna i dobra, da s njom nema nikakvih problema. Opisuje da se osjeća nemoćnom, da brine o svoj svojoj djeci, ali nije svjesna da njena nesuradnja ne ostavlja takav dojam. R je objašnjeno da će Centar poslati za JŠ zahtjeve za provođenje opservacije nakon čega ćemo vidjeti za kakav tretman je ona. R je upoznala voditeljicu mjere i objašnjeno joj je da mora surađivati s njom na način da ju jednom tjedno pusti u stan i razgovara s njom. R je potvrdila i sve što nam je Ž ispričao dva dana prije, da ga je JŠ ispikala nožem, no tvrdi da ona za to nije ni znala do neki dan. Navodi da praktički živi na dvije relacije, da je i u stanu u [adresa] i u [adresa]. Što se tiče neodazivanja na naše pozive, između ostalog za preispitivanje prava na osobnu invalidninu za MŠ, navodi da nije dolazila jer je imala zdravstvene probleme, da je imala postporođajnu depresiju radi čega je posjetila liječnika, ali ne zna gdje su joj nalazi, da ju nitko nije slao na nikakvu terapiju ili pružio psihološku pomoć, već da je samo uzimala Normabel neko vrijeme. Što se tiče škole, navodi da JŠ ne želi više ići u školu i da joj je potpuno svejedno i ako ode u neki od domova za odgoj, da joj je Ž o tome pričao no ne boji se, dok se MŠ uplašila kad joj je Ž pričao o domovima i pokazao slike, te da je MŠ nakon toga odmah počela ponovo ići u školu. Ovaj Centar je obzirom na sve navedeno pokrenuo postupak oduzimanja prava roditelju ŽŠ na stanovanje s djecom mlljt. JŠ i MŠ i povjeravanje svakodnevne skrbi o djeci. S obzirom na sve navedeno stručni tim Odjela za djecu, mladež i obitelj ovog Centra odlučio je ponovo izreći mjeru SPP-a u obitelji MŠ, i to prema R u odnosu na djecu JŠ i MŠ te prema R i VŠ u odnosu na djecu RŠ i JŠ. Rješenjem ovog Centra od dana 6. lipnja 2018. godine roditeljima ŽŠ i ČŽ izrečena je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci mlljt. RŠ i VŠB. Mjera je izrečena na vrijeme od jedne godine, a voditeljem mjere imenovan je vanjski stručni suradnik Centra Martin LŽ, dipl. socijalni pedagog. ŽŠ rješenjem ovog Centra od dana 3. srpnja 2018. godine izrečena je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci mlljt. JŠ i MŠ. Mjera će se provoditi šest mjeseci, a voditeljica mjere bit će stručna djelatnica ovog Centra MŽ, mag. psihologije. Svrha mjere bit će pomoći R u odgoju djevojčica, osobito JŠ koja iskazuje probleme u ponašanju, kao i praćenje obiteljske situacije obzirom da R onemogućava svaki pokušaj intervencije u obitelj i ne surađuje sa niti jednom institucijom. Također, nakon novih saznanja mišljenje je bilo stručnog tima Odjela za djecu, mladež i obitelj da je mlljt. JŠ potrebno uputiti na stacionarnu opservaciju, te su stoga poslani zahtjevi u Domove za odgoj djece i mladeži Karlovac, Zagreb-Dugave i Rijeku. Nakon pozitivnog odgovora Centra za socijalnu skrb Sisak na naš zahtjev za smještaj za MŠ, rješenjem ovog Centra od dana **.**.2018. MŠ je priznato pravo na socijalnu uslugu skrbi izvan vlastite obitelji - privremeni smještaj u udomiteljskoj obitelji ČŠB iz [adresa], s danom 20. srpnja 2018. godine. Na dan realizacije smještaja po MŠ sam došla u jutarnjim satima sa kolegicom MŽ, MŠ je ispratila samo sestra JŠ i njen dečko. U stanu su spavali samo njih troje. MŠ je ispričala da nakon našeg razgovora dan ranije nije vidjela majku sve do navečer, kada joj je izdaleka mahnula, a majka joj je na to rekla „Šta mi sad mašeš” i otišla. Majka je prespavala u [adresa], u stan nije ni dolazila. Ujutro se nije došla pozdraviti s djetetom. Nije joj spakirala sve potrebne stvari, MŠ je imala kod sebe samo tri paketa pelena, R i VŠ su joj trebali iz [adresa] donijeti katetere, fiziološku otopinu, role, kremu za gljivice, zdravstvenu iskaznicu i medicinsku dokumentaciju. Ništa od toga nisu donijeli niti poslali. Prije polaska stali smo u [adresa] kako bi nam VŠ potražio njenu zdravstvenu iskaznicu, no nije ju našao. Navodno ju je R izgubila. MŠ nam je ispričala da je dan prije, nakon što je saznala da odlazi na smještaj u [adresa] otišla do prijateljice kako bi se pozdravile, a u to vrijeme je R s djecom otišla na bazen i tu je MŠ ispala kriva jer su oni mislili da im je pobjegla. Putem nam je MŠ ispričala da majka njoj, Ž i JŠ brani da odu kod oca na grob, da više ni ne zna gdje je pokopan, kad je rođen ni kad je preminuo. Ž je jednom iznad kreveta objesio očevu sliku, na što je R rekla da bi mu bilo bolje da je stavio sliku konja. MŠ govori da ju majka optužuje za očevu smrt, da se on ubio zato što je MŠ bolesna. Kaže da je kao mala morala sama naučiti mijenjati pelene i uvoditi kateter jer ju je R istukla kada to ne bi znala uraditi sama, a kupali su ju Ž i JŠ. Tvrdi da ih je majka tukla kad su bili mali i kad je tata još bio živ povremeno bi znao R ošamariti, kad više nije mogao gledati kako tuče djecu, a drugačije ju ne bi mogao zaustaviti. Ispričala nam je i da Ž nije gurnuo R kada je bila trudna i kada je pala (radi čega je završio u Ivancu) već da ju je samo lagano odgurnuo zato što je tukla MŠ, nakon čega je „dramila” da joj nije dobro i na taj način „strpala” Ž u dom. Kaže i kako je još prije godinu dana tražila mamu veće pelene jer je ove što sad ima jako žuljaju i urezuju se u kožu, ali da R ništa nije napravila po tom pitanju, kao i da MŠ mora uvijek ići sama kod liječnika, po doznake i slično, jer joj R uvijek govori da je velika i da mora sve sama. Po dolasku kod udomiteljice MŠ se raspakirala i tada je udomiteljica vidjela da MŠ uopće nema dovoljno odjeće, a pogotovo obuće, da ono što je ponijela je staro i poderano. Rekla je da će zatražiti jednokratnu naknadu za kupovinu odjeće i obuće, što je naknadno i učinila, te joj je odobrena jednokratna naknada u iznosu od 1.000,00 kuna. Tijekom smještaja učestalo je dolazilo do problema radi neriješenog zdravstvenog osiguranja djeteta te shodno tome nesuradnje majke. Dana **.**.2018. JŠ je zaprimljena na stacionarnu opservaciju u Dom za odgoj djece i mladeži Rijeka. Prije toga R se nije javljala voditeljici mjere MŽ sve do 5. rujna kada je obaviještena što treba prikupiti od dokumentacije za prijem, no R ništa od toga nije učinila ni pribavila, tek je nešto uspio VŠ (uputnice). Toga dana bio je dogovoren polazak u 9 sati ujutro, a JŠ smo vozile kolegica MŽ i ja, te je s nama trebala ići i majka R. Prilikom dolaska po JŠ čekale smo R oko pola sata, navodno se spremala i trebala je ići sa VŠ iza nas, u svojem automobilu. Pošto nije bilo naznaka da će se R pojaviti uskoro, krenule smo s JŠ, a dogovor je bio da ćemo pričekati R i VŠ kad dođemo u Rijeku. U više poziva koje smo tijekom puta uputili VŠ on nas je uvjeravao da će krenuti uskoro i da će stići u Rijeku na vrijeme, a kada su navodno konačno krenuli nisu nam htjeli reći gdje su. Dolaskom u Rijeku pričekali smo ih gotovo sat vremena i kako se nisu više javljali odlučile smo JŠ predati bez prisutnosti majke. Kolegica MŽ se naknadno čula tijekom narednih dana sa stručnom službom Doma i saznala da su R i VŠ došli u Dom tek u 19 sati, a da danima nakon toga JŠ pokušava kontaktirati majku, no ona se ne javlja na mobitel, tako da se JŠ čuje samo sa VŠ. S obzirom se ne može očekivati da će R po završetku opservacije otići po JŠ, dogovoreno je da ćemo mi otići po nju. Cijelo vrijeme koje je JŠ bila na opservaciji voditeljica mjere nije mogla stupiti u kontakt sa R. Isprva se nije javljala, a kasnije je počela odbijati pozive. Dolaskom voditeljice u stan ne zatiče nikoga kod kuće, a dolaskom u [adresa] sreće VŠ koji ju obavještava da R nema kod kuće i da ne zna gdje se nalazi, iako voditeljica čuje da netko viče i po glasu pretpostavlja da je to R. S druge strane, voditelj mjere LŽ također ne može doći do R i prilikom susreta vidi samo VŠ. R je navela kako ona s LŽ nema što razgovarati jer sve obavlja s voditeljicom MŽ, kojoj se također ne javlja. Od voditelja LŽ doznajemo da ostvaruje relativno dobru suradnju sa VŠ, no R rijetko kada uspije vidjeti. Evidentno je da VŠ i nadalje brine o kćerkama, no većinu obaveza oko djece je preuzela TŠ. Djevojčice su vezane uz baku, ona brine o njihovim svakodnevnim potrebama, o zdravstvenom stanju, o školskim obvezama koje RŠ ima od ove jeseni otkako je krenula u 1. razred osnovne škole. Po završetku opservacije po JŠ u [adresa] su išli djelatnici Centra MŽ i CŽ, s obzirom se sa R nije bilo moguće dogovoriti za prijevoz niti očekivati od nje da će se oko toga angažirati. Po dolasku u [adresa] kolege nisu znali ni gdje da JŠ ostave jer se R nije javljala na pozive, tako da su JŠ ostavili u [adresa] kod očuha. Nakon dolaska kući, JŠ je nazvala voditeljicu MŽ i obavijestila ju kako će ona i majka tužiti „opservaciju, centar i sve”. Nakon toga R je voditeljici slala poruke u kojima ju je napadala i optuživala vezano za JŠ jer je shvatila da JŠ ide odmah u dom, da bi već sljedeći dan se javila porukama ispričavajući se i opet uspostavila normalnu komunikaciju uz ispriku da je sve krivo shvatila. Tada je došla i u Centar sa VŠ kako bi se raspitali o postupku obveznog savjetovanja jer više nisu u vezi, ali ipak i dalje zajedno žive radi djece. Pokrenuli su postupak i službeno. VŠ zahtjeva da R viđa RŠ i JŠ samo u njegovoj kući u njegovoj prisutnosti, te su se oko toga tako i dogovorili. U kontaktima sa stručnom službom Doma za odgoj djece i mladeži Rijeka doznajemo da niti jednom ni JŠ ni djelatnici Doma nisu uspjeli uspostaviti kontakt s majkom, dok je očuh redovito surađivao, da je JŠ jednom ušla u gotovo fizički obračun s jednom djevojkom u Domu, te da je jednom intervenirala Hitna pomoć radi sumnje da je JŠ konzumirala opojne droge. JŠ je bila pozitivna na THC. Dana 25. listopada 2018. godine ovaj Centar je zaprimio Nalaz i mišljenje Doma za odgoj djece i mladeži Rijeka. U zaključku Timske sinteze Doma navedeno je slijedeće: „Radi se o emocionalno labilnoj djevojci, koja na testovima za ispitivanje intelektualnih sposobnosti postiže rezultate na graničnom nivou, kod koje su problemi u ponašanju povezani s tendencijama ka mogućem razvoju poremećaja ličnosti, narušenim i stresnim uvjetima nepovoljnim utjecajem šire socijalne sredine. Slijedom navedenog, Stručni tim Odjela dijagnostike donio je zaključak s prijedlogom da se JŠ izdvoji iz obitelji i šire socijalne sredine te da se realizira smještaj i tretmanski rad u odgojnoj ustanovi. U daljnjem tretmanu potrebno je raditi na tretiranju maladaptivnih ponašanja i reakcija, razvijanju kritičnosti i odgovornosti, jačati samokontrolu, trenirati socijalne i komunikacijske vještine, podučavati je konstruktivnim načinima rješavanja sukoba, raditi na usvajanju socijalnih normi i pravila ponašanja, adekvatnog odnosa prema autoritetu, izgrađivati pravilne stavove u odnosu na konzumiranje sredstava ovisnosti, usmjeravati je u druženju s osobama prosocijalnog ponašanja, proširivati interesna područja, motivirati je u nastavku školovanja te pružiti pomoć u savladavanju obrazovnih obveza.” S obzirom na sve navedeno, JŠ je bilo potrebno što hitnije uputiti na smještaj u jednu od odgojnih ustanova, a osobito jer postoji realna prijetnja da će JŠ ponovo biti prepuštena sama sebi i sama boraviti u stanu, a rizičnog je ponašanja. U skladu s navedenim poslali smo zahtjeve domovima za odgoj djece i mladeži, a dana 8. studenog 2018. godine zaprimili smo pozitivan odgovor od Doma za odgoj djece i mladeži [adresa] za prijem ĐŠ dana 12 studenog 2018. godine. Dana 7. studenog 2018. godine s kolegom JŽ bila sam na stručnom timu u Odgojnom domu Ivanec gdje smo, između ostalog, obavili razgovor i sa ĆŠ. Ž nam je rekao da ne smijemo reći R da smo razgovarali jer će ga odmah smatrati izdajicom. Rekao je da nije niti jednom nazvao MŠ jer zna da će MŠ početi plakati, a on to ne može slušati. Pohvalio se da je prije stalno bježao iz doma i da je bio u prihvatu po svim domovima u Hrvatskoj, pa je tako i najavio ĐŠ u domove, a savjetovao nam je i koji je dom dobar a koji je loš. Za R je rekao da dane provodi tako što spava gotovo cijeli dan, a kada se probudi do navečer leži u krevetu i dolazi sebi i gleda mobitel, zatim nešto pojede, a svakako joj mora biti osigurano barem dvije ili tri kutije cigareta i rezervni duhan, kava i nešto malo hrane. Nakon toga se cijelu noć svađa sa VŠ. Navodi da je nedavno VŠ otišao spavati u automobil na Lepirac jer više nije mogao svađati se sa R, jer ujutro mora na posao, nakon čega ga je R napala da ju je na Lepircu varao. Prepričao nam je i kako GŽ redovito vodi u šoping gdje na nju potroši i nekoliko tisuća kuna, Ž ima plan nakon izlaska iz Doma otići raditi sezonski na more, gdje bi kao i ovo ljeto čuvao ležaljke na plaži, a zatim bi se zaposlio u očuhovoj firmi. Navodi i da će GŽ preuređivati kuću koju imaju u [adresa] u [adresa], i to iz temelja, a u kojoj su do sada boravili podstanari. Nakon obnove u tu bi kuću uselila R, a s njom Ž nakon povratka iz Doma. Ž nam tvrdi da se R više ne druži sa prijateljem AŽ, jer ju je nakon neke svađe istukao i bila je puna masnica po licu. Negira da je R s njim u emotivnoj vezi. Nakon razgovora o svemu smo prokomentirali s djelatnicima Doma, koji kažu da Ž dosta laže, ali da sve drame koje proživljavaju njegovi u [adresa] s njima proživljava preko telefona i Ž, tako da su djelatnici dobro upućeni u obiteljsku situaciju. Sva saznanja koja imaju djelatnici Doma se poklapaju sa našim saznanjima. Ž je urednog ponašanja u Domu i adaptiran je. Rješenjem ovog Centra od dana **.**.2018. ĐŠ priznato je pravo na socijalnu uslugu skrbi izvan vlastite obitelji - privremeni smještaj u Domu za odgoj djece i mladeži [adresa], počevši od 12. studenog 2018. godine. Na dan smještaja sa kolegicom MŽ sam već rano ujutro došla po ĐŠ. Prvo smo ju neko vrijeme čekale jer je zaspala, a zatim smo čekale GŽ da joj donese neke tenisice. R ju nije ispratila. Nisu se vidjele nekoliko dana prije dana smještaja. ĐŠ nije imala ništa od potrebne dokumentacije i stvari: zdravstvenu iskaznicu navodi da nema, osobnu iskaznicu nikad nije vadila, školske udžbenike je izgubila, školski pribor nema, ali GŽ će joj kupiti, svjedodžbu o zadnjem završenom razredu nema. U putu se R javila ĐŠ porukom u kojoj joj je između ostalog napisala da joj je bilo preteško gledati kako odlazi i da ju zato nije došla ispratiti. ĐŠ je pokušavala ostaviti dojam da joj je svejedno i da je hladna na majčine poruke. ĐŠ majku ne zove „mama” već „ R. Na svaki naš pokušaj da ju nečim motiviramo ili oraspoložimo, ĐŠ je bila nezainteresirana i pomalo bahata. Pohvalila se da, kada je došla u Dom u Rijeku, svi su se okupili oko nje i jedna joj je djevojka rekla da ju nitko ne smije dirati jer je Ž sestra i da ju je Ž isto tako najavio i u Dom u Puli tako da se ne boji. Dolaskom u Dom ĐŠ izražava zgražavanje i ništa joj se ne sviđa. U komunikaciji sa stručnom službom Doma koja nas je dočekala je bahata i otresita. Dogovoreno je da ćemo naknadno dostaviti svu potrebnu dokumentaciju nakon što ju pribavimo. ĐŠ nam je u putu rekla da ima dva mobitela (svoj i A), ali na kraju je predala čak tri mobitela. ĐŠ je došla bez dovoljno odjeće i obuće i bez zimske jakne. Već u povratku iz [adresa] GŽ je telefonski kontaktirao kolegicu MŽ s upitom zašto smo rekli djelatnicima Doma da će ĐŠ za praznike ići kod njega i da će on kupiti svu potrebnu odjeću i obuću. Od MŽ je tražio da se izjasni djelatnicima Doma da on ne namjerava imati ikakve veze s ĐŠ, niti ju želi primiti kod sebe za dopuste, niti će joj kupovati bilo što. Dana **.**.2018. R i GŽ su došli u prostorije ovog Centra na postupak obveznog savjetovanja, nakon kojeg su obavili razgovor sa kolegicom MŽ i sa mnom. Od njih smo zatražili da se izjasne oko ĐŠ i pitanja praznika i ostalih obaveza kojih će biti u vezi ĐŠ. R je potpisala zapisničku izjavu da se slaže s time da ĐŠ u vrijeme dopusta dolazi kod nje u stan u [adresa], dok je GŽ tražio da se on ne spominje u izjavi i nije htio ništa potpisati. Nakon što smo se dogovorili u vezi ĐŠ, pitala sam R zanima li ju išta u vezi MŠ. Nerazgovjetno je promrmljala nešto, nije rekla ni da ni ne. Rekla sam joj da je MŠ trenutno u Klaićevoj na hospitalizaciji i da će se obavljati neki zahvati o kojima još nemamo detaljne informacije, ali nakon kojih bi MŠ mogla prestati nositi pelene. R je rekla da ne misli zvati MŠ, ali ukoliko se radi o zdravstvenim problemima da će se uključiti u sve bez problema, no nju ne želi zvati jer „ima svoje razloge koje mi ne razumijemo”. Rekla je da je MŠ zla i pokvarena osoba i da mi to ne znamo jer nismo s njom živjeli. R je u odlasku komentirala da je uostalom MŠ mogla nju nazvati, a GŽ se u tome složio s njom. Dana 23. studenog 2018. godine telefonski me kontaktirala udomiteljica ČŠB, obavijestila me da se MŠ nalazi na hospitalizaciji u Klaićevoj sada već mjesec dana. Navodi da su liječnici šokirani koliko je Irisino zdravstveno stanje zapušteno, te da je bilo za očekivati da će do sada MŠ već imati tumor na bubregu do koje mjere je zapuštena. Njen mjehur ima iznimno mali kapacitet, a organizam joj je pun bakterija i u takvom je lošem stanju već godinama. Liječnici su ju obavijestili da bi MŠ trebala ići ponovo na operativni zahvat u Beograd, no zatražila je pravnu zaštitu jer se boji potpisivati suglasnosti vezane za liječenje kod ovako većih i kompliciranih zahvata. Ne zna se kada će MŠ dobiti termin u Beogradu, ali zna da kompletan trošak liječenja pokriva HZZO. Nije potpuno informirana oko zahvata ali navodi da će se uskoro održati liječnički konzilij nakon čega će se više znati. Navodno bi MŠ mogla prestati nositi pelene, a sve se moglo i trebalo obaviti puno ranije. MŠ nije godinama obavljala nikakve pretrage. U vezi svega dogovoreno je da će ovaj Centar službeno zatražiti podatke i eventualnu medicinsku dokumentaciju i obrasce za suglasnosti od Klinike za dječje bolesti Zagreb, nakon čega bismo i službeno trebali imati potvrdu o Irisinom zdravstvenom stanju i o navodima o zdravstvenoj zapuštenosti. Udomiteljica navodi da R još uvijek nije nazvala MŠ, niti nju kako bi se raspitala kako je MŠ. MŠ se uklopila u novu okolinu odlično. Udomiteljica opisuje da se odlično slaže sa djecom iz susjedstva s kojom se redovito druži, a da se isto tako odlično uklopila u novi razred i školu. Udomiteljici je objašnjeno da ćemo u vezi potpisivanja suglasnosti koje će biti potrebne za liječenje i hospitalizaciju kontaktirati R, no ukoliko ona odbije suradnju, udomiteljica će i nadalje kao poseban skrbnik biti ovlaštena za davanje suglasnosti. Iz izvještaja voditeljice mjere SPP-a MŽ proizlazi da R surađuje minimalno, do razine kada uopće ne surađuje, ne javlja se na pozive voditeljice, voditeljica dolazi na njenu adresu i u gradu i u [adresa], a R nema ili ne otvara vrata, ne javlja joj se tjednima. R se javlja kada ima interesa za to, a to se uglavnom događa prije nego Centar treba dati suglasnost za Ž dopust. Voditeljica se u posjetama zadržava minimalno sat vremena, a razgovori između ukućana su kaotični i besmisleni. Pred voditeljicom se svađaju i raspravljaju o svemu, nemaju zadrške, tako da je voditeljica stekla uvid i dojam u stvarnu situaciju koliko je to god moguće. Voditeljica često čeka i po pola sata ispred zgrade da se R pojavi nakon što se dogovore. Unatoč svom uloženom trudu u razgovore o preuzimanju roditeljske odgovornosti nema pomaka. R i dalje pronalazi opravdanja zašto se ne javlja kćerkama. Voditeljica ponekad sa R vodi duge razgovore nakon kojih se čini da se postigao neki rezultat, da bi R opet već sljedeći dan svojim tvrdnjama i navodima dokazala da se ništa nije promijenilo, kao da uopće nisu ni razgovarale. Voditelj mjere LŽ u izvještajima navodi da su djevojčice RŠ i JŠ dobro zbrinute, ali svu brigu o njima vodi baka, a zatim i GŽ. R rijetko kada uspije pronaći, često ne može otkriti ni gdje se R zapravo nalazi, RŠ je učenica 1. razreda osnovne škole, a na informacije odlazi baka koja je preuzela i sve druge obveze oko školovanja. Djevojčice imaju sve potrebno, a s majkom provode vrijeme kako majci odgovara. Dana 4. travnja 2019. godine ovaj je Centar zaprimio pravomoćno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj: KM-15/2018-18 od 19. veljače 2019. godine koje je postalo pravomoćno dana 14. ožujka 2019. godine, a kojim se ĐŠ izriče odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu iz čl. 15. Zakona o sudovima za mladež. Sukladno navedenom doneseno je pripadajuće rješenje o upućivanju ĐŠ na izvršavanje izrečene odgojne mjere s danom pravomoćnosti rješenja suda o mjeri. Dana 30. travnja 2019. godine Općinski je sud u Bjelovaru svojim rješenjem broj: R1 Ob-499/18-13 koje je postalo pravomoćno dana 20. rujna 2019. godine majci ŽŠ na vrijeme od godine dana oduzeo pravo na stanovanje s mlljt. kćerkama ĐŠ i MŠ. Svakodnevna briga i skrb o ĐŠ je povjerena Domu za odgoj djece i mladeži [adresa], a o MŠ obitelji udomiteljice ČŠB. ĐŠ je za vrijeme ljetnih praznika bila kod majke R, ali je nakon nešto više od mjesec dana došlo do sukoba između majke i ĐŠ koji je završio Inesinim bijegom iz stana majke te višednevnom intervencijom policije tijekom koje je ĐŠ na kraju vraćena u DZO Pula prije kraja ljetnih praznika. Zbog značajnijih devijacija u ponašanju, kontinuiranog kršenja kućnog reda DZO Pula te činjenja prekršaja i kaznenih djela ustanova je za ĐŠ dana 10. rujna 2019. godine od Općinskog suda u Bjelovaru zatražila održavanje kontrolnog ročišta na kojem bi se donijela odluka o svrhovitosti odgojne mjere i njene preinake u upućivanje u odgojni zavod. Sjednica vijeća za mladež održana je 13. rujna 2019. godine te je doneseno rješenje kojim se ĐŠ odgojna mjera upućivanje u odgojnu ustanovu iz čl. 15. ZSM-a zamjenjuje odgojnom mjerom-upućivanje u odgojni zavod iz čl. 16. ZSM-a. ĐŠ je dana 29. studenoga 2019. godine prebačena iz DZO Pula u Odgojni zavod u Požegi. ČŠB je dana 23. lipnja 2020. godine zatražila hitan prekid smještaja za MŠ zbog poteškoća u međusobnom odnosu s MŠ, a premještaj iz obitelji je zaželjela i sama MŠ. Obje navode kako više ne mogu zajedno živjeti jer nema međusobnog povjerenja i Irisino ponašanje je postalo preizazovno za udomiteljicu. Istoga je dana pokrenut postupak za pronalazak novog adekvatnog smještaja za djevojku. U petak, **.**.2020. MŠ je zbog patološkog nalaza urina završila na hospitalizaciji u Klaićevoj bolnici u Zagrebu s obzirom antibiotik mora primati intravenozno. Planirani termin otpuštanja iz bolnice je bio četvrtak 16. srpnja 2020. godine. Za MŠ je u međuvremenu pronađen novi smještaj u obitelji udomitelja HŽ u [adresa], u koju će MŠ otići po završetku hospitalizacije. MŠ je priznato pravo na socijalnu uslugu dugotrajni smještaj u obitelj udomitelja HŽ iz [adresa] s početkom na dan 17. srpnja 2020. godine u koju je došla po otpustu s tadašnje hospitalizacije. S obzirom je udomitelj HŽ zatražio prekid smještaja MŠ u njegovoj obitelji i podnio zahtjev da se prekine baviti udomiteljstvom za MŠ je ponovno započeta potraga za drugim adekvatnim oblikom smještaja. Udomitelji navode kako je MŠ iznimno zahtjevna i teška djevojka koja manipulativnim postupcima i namjernom nebrigom o svojoj higijeni i kateterizacijama dovodi u pitanje svoje zdravstveno stanje te ne žele više biti odgovorni za njeno zbrinjavanje i dobrobit po cijenu prestanka bavljenja udomiteljstvom. MŠ je uz pomoć nadležnog ministarstva dana 5. listopada 2020. godine smještena u Dječji dom I.G. Kovačić u Zagrebu na uslugu dugotrajnog smještaja. U svibnju 2020. godine je otvoren postupak da se majka ŽŠ u odnosu na kćerke ĐŠ i MŠ liši prava na roditeljsku skrb jer već dvije godine ne obavlja svoje zakonske dužnosti i obaveze niti održava redovan kontakt s kćerkama. Kontaktira s njima samo kada one nju nazovu na telefon. MŠ je krajem listopada 2020. godine u Beogradu u Opštoj bolnici Bel medic ponovno operirana te je zahvat prošao uredno i bez dodatnih komplikacija. Nakon zahvata je u siječnju 2021. godine obavila i redovnu kontrolu u Beogradu te joj je za dan 31. ožujka 2021. godine zakazan termin za dodatni operativni zahvat u istoj klinici u Beogradu, koji je tada uspješno obavljen, a kontrola je provedena u Klaićevoj bolnici u Zagrebu u kojoj se MŠ inače vodi zbog svojih zdravstvenih problema. Dana 15. ožujka 2021. godine zaprimili smo rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj: 11: R1 Ob-612/2020-7 od 1. veljače 2021. godine kojim se ŽŠ lišava prava na roditeljsku skrb u odnosu na ĐŠ i MŠ. Rješenje je postalo pravomoćno dana 5. ožujka 2021. godine. U dogovoru sa stručnim timom Dječjeg doma Ivan Goran Kovačić i Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava odlučeno je kako bi u Irisinom interesu bilo zatražiti priznavanje usluge poludnevnog boravka u COO Dubrava u svrhu daljnje rehabilitacije noge te pružanja zdravstvene njege. Dana 9. prosinca 2021. godine zaprimamo odgovor COO-a Dubrava u kojem navode kako su u mogućnosti MŠ primiti na socijalnu uslugu poludnevni boravak dva puta tjedno s uključivanjem u rehabilitacijski tretman fizikalne terapije s početkom od dana 6. prosinca 2021. godine, o čemu je doneseno pripadajuće rješenje. MŠ od početka usluge smještaja pokazuje ponašanja koja su ugrožavajuća po nju samu i njeno zdravlje, Sklona je samoozljeđivanju, suicidalnim ponašanjima, u otporu prema autoritetu odraslih osoba, često sklona poticanju druge djece da se samoozljeđuju. Prijedlog je psihijatra da joj se potraži adekvatniji oblik smještaja u sklopu neke psihijatrijske ustanove ili bolnice, iako u realitetu takve ustanove i bolnice u našoj zemlji unutar sustava zdravstva i sustava socijalne skrbi za maloljetne osobe nema. Postoji Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež Zagreb, u kojoj se MŠ i liječi, ali ju ne ostavljaju na dužim hospitalizacijama. Centar je u dogovoru sa Podružnicom Dječjeg doma Zagreb uputio molbu za smještaj i liječenje Psihijatrijskoj bolnici Lopača, ali se od njih očekuje odbijenica, s obzirom ne smještavaju maloljetne osobe. Mišljenja smo kako drugi oblici smještaja za MŠ u ovom trenutku nisu svrhoviti, niti ju ikakva intervencija od strane ovog CZSS-a, a ni ustanove u kojoj je na smještaju može spasiti od njenih nauma i planova, ako to ne može učiniti sustav zdravstva kroz potrebno liječenje njenog mentalnog zdravlja. Dana 5. rujna 2023. godine u 21 sat tijekom dežurstva zaprimam poziv policijskog djelatnika KŽ i odlazim u postaju. PP Bjelovar je zaprimila prijavu putem telefonskog poziva da djed ČŠ po ulici lovi i tuče sa šibom unuku VŠB koja je u dobi od 5 godina. Nepoznato je gdje je trenutno otac djeteta pa je policiji bilo potrebno pozvati dežurnog djelatnika Područnog ureda na intervenciju. Po dolasku na adresu [adresa] kod kuće zatičemo ČŽ, djecu VŠB i RŠ i baku po ocu TŠ. Djed ČŠ navodno spava u sobi. Kuća je u neredu i zatrpana stvarima, higijenski uvjeti su loši. Slobodan je doveo JŠ koja je već legla spavati. JŠ je pristala skinuti se samo preda mnom da ju pregledam, pa ju GŽ odvodi u radionu u sklopu kuće. Na desnom boku ima šest otisaka od udarca šibom, dužine oko 5cm i širine oko 1 cm, crvenih i natečenih. Na ostatku tijela ne nalazim tragove udaraca i slično, koža je čista. JŠ mi kaže da ju je to djed danas udario sa šibom. Starije dijete RŠ je u dobi od 12 godina, učenica 6. razreda l. osnovne škole, bila je uznemirena i plakala, od ranije ju boli trbuh. RŠ na upit kaže da nju nitko nije fizički kažnjavao, ni taj dan a ni inače. Potom odlazimo u Opću bolnicu „Dr. Anđelko Višić” na hitnu kako bi se ozljede dokumentirale. Otac GŽ navodi da nije bio kod kuće i nije znao da je djed istukao JŠ. Dok čekamo razgovaram sa JŠ. Djevojčica je vidno loše osobne higijene. Osjeti se neugodan miris tijela, na zubima ima puno crnih točkica, ispod noktiju ima crnu prljavštinu, kosa je zapetljana. Nosi naočale, izgovor više slova je loš i potreban je tretman logopeda. Priča da ju je tog dana djed udarao šibom, ali na pokušaj da saznam je li ju udarao i prije počinje svaki put pričati o videoigricama, o likovima iz igrica: zombiji, kosturi, čudovišta, svi pucaju iz puške i pištolja, ubijaju mačke i pse, otpadaju im glave, gore u vatri. JŠ kaže da ima mamu ali ju ne viđa. S nama je na hitnu išla i baka jer JŠ nije htjela ići bez nje. S obzirom da je moja procjena da djeca nisu životno ugrožena, da ne treba žurna mjera izdvajanja, policijski djelatnici odlučuju da će stoga privesti djeda jer ne može ostati u istoj kući sa žrtvom nasilja, te se baka mora vratiti doma da RŠ ne bude sama. JŠ nije htjela da baka ode ali sam ju zabavila da baka uspije otići. Kod liječnika se utvrđuju navedene ozljede te GŽ i JŠ odlaze doma, dogovaram s njim da sljedeći dan dođu na razgovor u Područni ured. Prilikom pregleda otisci šibe su malo manje crveni i otečeni. Sljedećeg dana su došli prema dogovoru GŽ i djeca JŠ i RŠ. S djecom je obavljen razgovor u prisustvu policijskog djelatnika BŽ. JŠ je prihvatila komunikaciju bez nazočnosti oca. Govor je bio razumljiv, nešto tiši, potrebno ju je poticati da odgovara. Ispričala je kako se jučer popodne u dvorištu kuće gdje živi igrala s prijateljem OŠ koji je imao goluba. Htjela je golubu staviti uzicu. Djed se radi toga naljutio, jako je vikao na nju i otkinuo šibu s grma u dvorištu i njom ju udario po bedru i po ruci (po gornjem dijelu desne šake). Udarac po ruci sada prvi put spominje, večer ranije nismo primijetili. To nisu vidjeli njeni ukućani jer nisu bili na dvorištu. Kaže da živi s bakom, djedom, tatom i sestrom RŠ. Baka je jako dobra i kuha im, a djed radi s tatom. Djed je nekad ljut i viče jer ga naljuti nešto na poslu. Tata nikad ne viče i ne udari ju, kao niti baka. Na pitanje je li ovo prvi put da ju je djed udario odgovorila je da ju je i prije udario, kuhačom. Nije znala reći zbog čega niti kada se to otprilike dogodilo. Negirala je da se boji djeda. Negirala je i da se netko drugi od ukućana ponaša nasilno. Razgovarali smo i s RŠ koja kao i dan ranije negira da je netko od ukućana fizički kažnjavao nju ili JŠ, a jučerašnji događaj nije vidjela jer je bila u svojoj sobi. O njoj i sestri brine najviše baka, a tata i djed rade. Djed zna biti nervozan i nekad viče. RŠ brine koliko djeda još neće biti i hoće li dugo ostati u zatvoru. U školi joj je dobro, ima prijateljice s kojima se druži. GŽ je upoznat da će mu se izreći mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi i sa time je suglasan. Za jučerašnji događaj navodi da ništa nije ni čuo ni vidio jer je radio i nakon posla je otišao spavati. Tvrdi da inače nemaju problema s njegovim ocem i da se takvo što dogodilo prvi put. Nije do sada čuo ni vidio da bi njegovi roditelji fizički kažnjavali djecu. Djeca žive s njim, iako to nije uređeno sudski. Navodi da je sa ŽŠ bio na obveznom savjetovanju, da je odnio Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na sud, ali da je Plan vraćen nama jer pitanje uzdržavanja nije bilo dobro uređeno, a on se kasnije više nije time bavio jer su djeca ionako kod njega. Za R kaže da radi na moru i pravda ju da mora raditi pa ne može tu biti i brinuti o djeci. GŽ i dalje ima svoje poduzeće za što je navodno izgradio hale iza kuće. Nikada nije bio suradljiv u davanju podataka pa tako ni sada ne daje rado podatke o R. Dana 11. rujna 2023. godine zaprimamo obavijest l. osnovne škole Bjelovar u kojoj se navodi da se RŠ požalila svojoj učiteljici da je u petak 8. rujna morala otići ranije iz škole jer je s tatom išla na policiju. Na pitanje učiteljice je li dobro, RŠ joj je je pokazala masnicu na lijevoj ruci i počela plakati. Rekla je da je išla s tatom na policiju prijaviti djeda koji je nju i njenu sestru istukao. Objasnila je da su susjedi pozvali policiju jer su čuli kako njena sestra plače. Rekla je da bake tada nije bilo kod kuće. Na pitanje gdje je djed sada, RŠ je učiteljici rekla da je djed izašao iz pritvora i da se vratio kući. O navedenom je obaviještena nadležna PP Bjelovar. S obzirom na navedeno, ovaj Područni ured je rješenjem od 19. rujna 2023. godine roditelju ČŽ izrekao mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o mlljt. djeci VŠB i RŠ. Svrha mjere bila je praćenje obiteljske dinamike i podučavanje svih članova kućanstva o nenasilnim odgojnim metodama (otac, baka i djed). Voditeljicom mjere imenovana je vanjska stručna suradnica Područnog ureda Diana Hodak, dipl. socijalna radnica. Mjera je izrečena na vrijeme od šest mjeseci. Tijekom provođenja mjere voditeljica je ostvarila dobru suradnju sa svim članovima obitelji. Svi ciljevi mjere su ispunjeni. Voditeljica nije zamijetila da bilo tko od članova obitelji fizički kažnjava djecu niti ih na bilo koji drugi način zanemaruje i zlostavlja. Otac je suradljiv, prisutan je u životima djece a u brizi mu pomažu njegovi roditelji, osobito baka. Djevojčice nemaju kontakt s majkom. RŠ je u tijeku provođenja mjere hitno hospitalizirana u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu jer je imala suicidalne misli. Po otpustu je njeno stanje bolje i bez suicidalnih misli. Nakon toga počela je redovito odlaziti u Obiteljski centar kod voditeljice mjere koja je tamo zaposlena i nastavit će ići redovito na savjetovanje. S obzirom na sve navedeno mišljenje je Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj da nije potrebno ponovo izricati mjere obiteljsko-pravne zaštite u obitelji. Postupak u obitelji ponovo je pokrenut u listopadu 2024. godine temeljem obavijesti l. osnovne škole u [adresa]. Škola nas je izvijestila o RŠ samoozljeđivanju. U navedenom postupku obavljen je razgovor sa ocem ČŽ, koji je bio izrazito suradljiv. Obavijestio nas je kako je RŠ uključena u individualnu i grupnu psihoterapiju u KBC-u Zagreb, a u trenutku uspostave prvog, telefonskog kontakta **.**.2024. RŠ se nalazila na hospitalizaciji u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu. Dana 31. listopada 2024. godine psihologinja FŽ obavila je razgovor sa ČŽ, koji joj je na uvid dao medicinsku dokumentaciju za RŠ. Iz zabilješke prof. FŽ: „U spis kopiram nalaz prve hospitalizacije od 22. siječnja 2024. godine u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, te dva otpusna pisma od hospitalizacije u KBC-u Zagreb, Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju od 25. ožujka 2024. godine i 11. listopada 2024. godine i nalaz psihijatra iste bolnice od 25. listopada 2024. godine. Otac se obavezuje dostaviti mi najnovije otpusno pismo kada ga zaprimi. Iz posljednjeg nalaza dr. H: dg.: suicidalni rizik, disocijativni poremećaj i.o., te ostali emocionalni poremećaji u djetinjstvu. Terapija: aripiprazol, fluvoksamin, oksazepam. Preporuka: S obzirom na dekompenzaciju psihičkog stanja u vidu suicidalnog rizika, afektivne nestabilnosti, intenziviranja anksioznosti do razine paničnih ataka i autodestruktivnih poriva pacijenticu se u pratnji oca upućuje u PB za djecu i mladež rad potrebe hospitalnog liječenja”. Iz razgovora s ocem ne saznaje se nikakvih problema u funkcioniranju obitelji. Otac navodi skladne odnose sa svojim roditeljima koji žive s njim i kćerima RŠ i mladom JŠ. Roditelji su mu zdravi i aktivni, jako mu pomažu u skrbi za kćeri. Majka djevojčica ŽŠ živi sama (poznata djelatnicima ovoga Područnog ureda zbog neadekvatne skrbi o djeci iz prvog braka, ovisna o narkoticima, neliječenja psihijatrijski). Sa kćerima ponekad komunicira, na zahtjev djece. GŽ je s njom u dobrim odnosima, financijski joj pomaže, ali od nje ne očekuje pomoć kada je u pitanju skrb za kćeri. Navodi kako majka smatra da RŠ svojim ponašanjem odnosno zdravstvenim tegobama samo privlači pažnju, ona ne smatra da joj je potrebna medicinska pomoć, ali istovremeno ni ne brani GŽ da poduzima sve što on smatra potrebnim. GŽ navodi dobru suradnju sa liječnicima i djelatnicima škole. Poštuje sve preporuke i odradi sve naloge. Bitna mu je RŠ dobrobit i ništa mu nije teško poduzeti kako bi joj bilo bolje. GŽ ne navodi probleme u odnosu između članova obitelji. Navodi kako se RŠ dobro slaže i sa njegovim roditeljima, mlađom sestrom i sa njime. Svi su povezani. Poriče i da se RŠ žali na ponašanje vršnjaka, iako se ranije znala požaliti da joj prigovaraju zbog težine. Otac smatra kako je RŠ trenutačno stanje posljedica njenog narušenog psihičkog stanja, a ne problema zbog odnosa s drugim ljudima, zlostavljanja ili zanemarivanja. Ne protivi se provođenju postupka ovog Područnog ureda. Spreman je i da djelatnici Područnog ureda obave razgovor sa RŠ. Dogovoreno je da ćemo telefonski kontaktirati nakon što mi dostavi otpusno pismo sa trenutne hospitalizacije.” Dana 5. studenog 2024. godine sukladno dogovoru VŠ elektronski dostavlja RŠ otpusno pismo iz PB za djecu i mladež Zagreb od dr. K. RŠ je u bolnici boravila od 25. listopada do 31. listopada 2024. godine. Iz otpusnog pisma: „Psihički profil: Djevojčica je pri svijesti, u kontaktu, psihomotorno mirna, afektivno slabije modulacije, djeluje razočarano, sniženog raspoloženja, urednog misaonog tijeka, sadržajno bez sumanutosti ili bizarnosti, nije agresivna, ali od suicidalnih namjera se distancira, ali nesigurno. Tijek bolesti: Prilagođava se terapijskoj zajednici. Suicidalnost blijedi te potpuno nestaje. Terapije i preporuke: Molim daljnji nastavak psihijatrijskog praćenja i liječenja od strane dječjeg psihijatra. Th: Aripiprazol, fluvoksamin, oksazepam. Sada nema indikacija za prisilnu hospitalizaciju. Otpuštam je u dogovoru.” Na stručnom timu dogovoreno je kako ocu trenutno ne treba izricati mjere obiteljsko-pravne zaštite i da je postupak potrebno nastaviti praćenjem. Dana 10. ožujka 2025. godine zaprimili smo obavijest l. osnovne škole Bjelovar o samoozljeđivanju učenice RŠ. U obavijesti se navodi kako je RŠ učenica 7. razreda. Dana 6. ožujka 2025. godine djelatnicima škole izjavila kako se u školskom toaletu rezala oštricom šiljila. Škola navodi kako je RŠ pružena podrška te ju je baka odvela kući. Škola ističe kako RŠ ne održava redovno higijenu i da je to napomenuto ocu. Dana 14. ožujka 2025. godine ostvaren je telefonski kontakt sa VŠ. VŠ se nalazi u [adresa], sa RŠ je otišao na kontrolu psihijatru. VŠ je upoznat sa RŠ posljednjim samoozljeđivanjem, o tome je izvijestio njenu psihijatricu. Otac navodi kako je kod kuće osigurao stvari te RŠ ne može doći u posjed predmetima s kojima se može samoozljeđivati. U školi situaciju ne može kontrolirati. Vjeruje kako je RŠ uzela šiljilo od nekog djeteta iz razreda. Dogovoreno je da sa RŠ dođe na razgovor u prostorije Područnog ureda sljedeći tjedan. Iz mišljenja psihologinje FŽ: „Dana 26. ožujka 2025. godine na razgovor u prostorije Područnog ureda, u pratnji oca ČŽ odazvala se RŠ. RŠ sam upitala želi li da otac prisustvuje razgovoru ili razgovor može obaviti nasamo. Pristala je na separaciju, bez većih poteškoća. Otac mi je na uvid donio najnovije nalaze, te je RŠ čekao u hodniku. Iz nalaza je vidljivo kako je RŠ od 13. siječnja do 22. siječnja 2025. godine bila hospitalizirana na KBC-u Zagreb, Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju, psihoterapiju i psihosomatiku nakon čega je (zbog pokušaja samoozljeđivanja u KBC-u) hospitalizirana u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade u Zagrebu. U Kukuljevićevoj je bila do 31. siječnja 2025. godine. Iz otpusnog pisma KBC-a Zagreb: „u dobi 13 godina prima se na 3. bolničko liječenje na Kliniku za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Zagreb zbog pogoršanja psihičkog stanja u vidu afektivne nestabilnosti, samoozljeđivanja, visokog intenziteta tjeskobe do razine paničnih ataka, konverzivne simptomatologije i posljedično otežanog funkcioniranja u svakodnevnici. Pri prijemu se učini inicijalni intervju indiciraju rutinske laboratorijske pretrage, psihologijsko testiranje, EEG, pregled neuropedijatra i pregled pedijatrijskog endokrinologa. Korigira se i titrira psihofarmakoterapija sukladno kliničkoj slici na način da se smanji doza aripipirazola zove zbog pospanosti te se u terapiju postupno uvodi flufenazin uz oksazepam i fluvoksamin. Pacijentica je djelomično uklopljena u vršnjačku skupinu, tijekom liječenja sudjeluje u grupnim aktivnostima i školi u bolnici. S obzirom na otežanu emocionalnu regulaciju uslijed koje pacijentica verbalizira autodestruktivne misli i porive od kojih se prilikom današnjeg razgovora na distancira u dogovoru s dežurnim liječnikom upućuje se s vozilom hitne u pratnji liječnika u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Zagreb.” Iz nalaza PB za djecu i mladež Zagreb: „U individualnim razgovorima djevojčica između ostalog navodi „bila sam kod mame preko vikenda i rekla mi je da je zbog droge čeka 4 godine zatvora, bojim se da ću izgubiti mamu, zato sam sebi išla naštetiti... Tijekom liječenja postiže se stabilizacija raspoloženja i afekta, smanjenje intrapsihičke napetosti, adekvatno participira u aktivnostima, u dobrom kontaktu sa medicinskim osobljem i drugom djecom, dobrog raspoloženja, urednog apetita i spavanja. U fazi stabilizacije se otpušta.” Dijete RŠ rođena je **.**.2011. u [adresa] kako prva od dvoje djece rođene u izvanbračnoj zajednici ŽŠ i ČŽ. Zajedno sa mlađom sestrom (u dobi od 7 godina) ocem (vlasnik privatnog obrta) i bakom i djedom po ocu živi u obiteljskoj kući na gore navedenoj adresi. Roditelji ne žive zajedno posljednjih 8 godina. Majka živi u stanu u [adresa], nije zaposlena, asocijalnog ponašanja, poznata djelatnicima ovog Područnog ureda zbog zanemarivanja skrbi o djeci iz prvog braka. RŠ sa majkom povremeno kontaktira, većinom na RŠ i VŠ inicijativu. RŠ je učenica sada 8. razreda l. osnovne škole u [adresa]. Školuje se po redovnom programu uz individualizaciju postupaka iz većine predmeta. Škola nam se ove godine obraća vezano za RŠ i njeno samoozljeđivanje, te općenito loše funkcioniranje. Iz ranijih razgovora sa ocem i djelatnicima škole saznaje se kako otac dobro surađuje sa stručnom službom škole i postupa po njihovim savjetima i preporukama te reagira na njihove pozive da pokupi RŠ kada joj je loše u školi. Ove školske godine RŠ se gotovo svakodnevno obraća djelatnicima stručne službe škole za pomoć zbog umora, osjećaja nemoći, anksioznosti, vrtoglavice, napada panike i slično. Kako je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije otac adekvatno skrbi o RŠ zdravstvenom stanju, omogućio joj je adekvatnu medicinsku skrb, uključio u tretman dječjeg i adolescentnog psihijatra (individualni i grupni rad), vodi je na savjetovanje u Obiteljski centar i slično. RŠ bez poteškoća uspostavlja komunikaciju. lako ranije nije upoznala psihologinju ne djeluje uznemireno niti zastrašeno. Sniženog je raspoloženja, usporenog i tihog govora. Na razgovor dolazi odjevena u sportsku odjeću, urednu i čistu. lako se škola žali na nedovoljno održavanje osobne higijene, kod psihologinje dolazi uredna, oprane kose, čistih noktiju, umivena, RŠ je nešto jače tjelesne grade. Sporijih i tromijih pokreta. Djeluje pospano. Na upit zna li zašto je pozvana na razgovor RŠ odgovara kako ona „ne želi ići u školi, da nema snage, nema prijatelja, u školi joj nitko ne prilazi jer stalno plače i reže se”, Navodi kako od psihologinje očekuje da joj da dozvolu da ne pohađa nastavu te djeluje razočarano kada joj se objasni kako nema takve ovlasti, RŠ ističe kako je njen jedini problem škola, da je razvila školsku fobiju i da svugdje normalno funkcionira jedino joj je u školi loše: spava joj se, umorna je, bez snage, nema volje, osjeća se fizički loše, tresu joj se noge, ubrzano joj lupa srce, osjeća mučninu. Osjeća se i psihički loše, smatra da ju djeca ne vole, nitko ne želi pričati s njom, svi je puštaju na miru, nitko joj se ne obraća. Zbog svega toga nerado ide u školu, ali sve je tjeraju da u školu ide. To ju smeta. Smatra kako je nitko ne razumije, posebno otac koji ju svaki dan nagovara na buđenje i vozi ju u školu. Smatra da ocu nije stalo do nje s obzirom da ju forsira da bolesna ide u školu, da živi s majkom ona to ne bi radila, dopustila bi joj da ostane spavati. Sa majom povremeno komunicira. Ponekad se vide, ali često se dogodi da majka u zadnji trenutak odgodi njihovo druženje. I danas se dogodilo isto. Sa majkom se trebala naći nakon nekoliko mjeseci ne viđanja, majka je u zadnji trenutak odgodila druženje zbog poslovnih obaveza. RŠ djeluje razočarano. Otac joj ne brani kontakte s majkom, ali primjećuje da se ljuti na majku kada otkaže dogovoreno druženje. RŠ navodi kako je majka upoznata sa njenim problemima, hospitalizacijom, pijenjem terapije. Ničem se ne protivi. Iz razgovora sa RŠ ne dolazi se do informacija koje bi ukazivale da je njeno ponašanje i loše mentalno zdravlje posljedica zanemarivanja od strane oca ili neprimjerenih ponašanja vršnjaka. Vršnjaci iz škole prema njoj se pristojno ponašaju, puštaju je na miru, a ako ona pokaže želju za druženjem razgovaraju s njom. lako RŠ navodi kako je vršnjaci odbacuju kasnije u razgovoru priznaje kako ima prijateljica s kojima često vrijeme provodi kao i većina njenih vršnjaka: šeće gradom, ide na sladoled, kolače ili u McDonalds. Otac joj ne brani takav vid zabave, a ona se dobro osjeća družeći se s prijateljicama. Priznaje kako je u tim druženjima i počela pušiti cigarete i elektroničke cigarete za što je otac saznao pa joj je uskratio džeparac, ali joj nije zabranio da se s njima druži. Osim uskrate džeparca RŠ navodi kako joj otac ponekad zabrani korištenje mobitela, posebno onda kada je odvede iz škole zbog glavobolje ili mučnine. Tada joj kaže kako bi gledanje u ekrane samo pogoršalo bolove koje ima. RŠ navodi kako je razlog njenog trenutnog lošeg raspoloženja isključivo obaveza redovnog pohađanja nastave. Usmjerena je da joj se omogući odustajanje od škole. Razgovor uvijek vraća na tu temu. Ističe kako mnogi njeni prijatelji iz bolnice ne pohađaju školu, imaju školsku fobiju i omogućeno im je školovanje od kuće ili polaganje razredbenih ispita. Tužna je što se i njoj ne omogućava takva prilika. Govori kako se zbog škole samoozljeđuje i da takav poriv ima samo u školi. Posljednje samoozljeđivanje dogodilo se u školskom toaletu, rezala se oštrilom šiljila koje je uzela od učenika iz razreda. Navodi kako se kod kuće nikad ne ozljeđuje, ali kasnije priznaje kako u kući ni nema mogućnosti samoozljeđivati se (otac je sakrio sve noževe, nema škara, šiljila, šestara i stalno je netko s njom). Navodi i kako se samo u školi osjeća fizički loše: trese joj se vilica, spava joj se, umorna je... Navodi kako je razmišljala pobjeći od kuće kako ne bi morala ići u školu. Tati to ne govori jer ne želi da se brine. Žao joj je što ga stalno zovu iz škole, što joj stalno treba pomoć liječnika. Misli kako bi se svi njeni problemi riješili kada u školu ne bi morala ići. Na upit odgovara kako je to rekla psihijatrici, ali psihijatrica je ne razumije, govori joj da mora ići u školu. Psihijatrica joj je propisala lijekove, ali RŠ od njih ne osjeća benefite, samo umor i pospanost. Misli da joj takav oblik liječenja ne može pomoći, ali pije propisanu terapiju jer ju otac na to nagovara. (Ne zna gdje se lijekovi nalaze, otac ih skriva). Stručna služba škole je uvijek tu za nju, oni se trude, ali i oni ustraju u tome da u školu mora ići. Smatraju kako je rješenje njenih problema u asistentu kojeg će dobiti do kraja ove ili početkom sljedeće školske godine, ona se s tim ne slaže. Ne zna kako će joj asistent pomoći. Sa RŠ je obavljeno savjetovanje i pružena joj je podrška. RŠ razočarano napušta Područni ured s obzirom da nije ostvarila željeno, nije joj omogućeno odustajanje od škole,” Imajući u vidu sve navedeno, psihologinja tada navodi kako je mišljenja da ne postoji potreba za ponovno izricanje mjera obiteljsko- pravne zaštite ocu ČŽ. Na RŠ probleme mentalnog zdravlja reagira adekvatno, uključio ju je u kontinuirani tretman dječjeg i adolescentnog psihijatra (individualni i grupni), uključio ju je u savjetovanje pri Obiteljskom centru, adekvatno surađuje sa stručnom službom l. osnovne škole, djelatnicima ovoga Područnog ureda i dr. Otac prihvaća savjete i trudi se postupati po njima. Skrb o RŠ zdravstvenom stanju adekvatna i pravovremena zbog čega je postupak obustavljen. Dana 9. svibnja 2025. godine zaprimili smo obavijest KBC-a Zagreb u kojoj se navodi kako je RŠ hospitalizirana na Klinici za dječju i adolescentnu psihijatriju od 28. travnja 2025. godine. U razgovoru sa odjelnim liječnikom i socijalnom radnicom RŠ navodi kako u školu ne ide jer osjeća strah zbog mladića TŽ koji se prema njoj neprimjereno ponaša. Navodi kako joj šalje poruke neugodnog sadržaja te da strahuje da će ga sresti na putu iz škole. Bolnica navodi kako TŽ ima nepunih 18 godina i da živi kod IV. osnovne škole u [adresa]. Bolnica traži da se Područni ured uključi u rješavanje ove situacije. Dana 13. svibnja 2025. godine na timu stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj dogovoreno je da ćemo obavijesti bolnice proslijediti policiji na postupanje. Isti dan psihologinja FŽ koja je dobila predmet u rad je kontaktirala RŠ oca. VŠ navodi kako je RŠ u bolnici bila 3 tjedna, izašla je jučer (12. svibnja). U bolnici su joj radili dodatne pretrage i mijenjali terapiju. Navodno joj je utvrđena školska fobija i blagi oblik epilepsije. Danas ujutro je RŠ odveo u školu, bio je na sastanku sa stručnom službom i upoznao je asistenticu koja je dodijeljena RŠ (danas 1. dan). Prije pola sata (oko 9 sati ujutro) zvali su ga iz škole da je RŠ pala u nesvijest na hodniku te da je u pratnji asistentice vozilom hine pomoći prevezena u bolnicu. Slobodan je na putu za [adresa]. VŠ je upoznat da smo zaprimili obavijest bolnice o RŠ problemima koje ima sa mladićem iz [adresa]. VŠ navodi kako mu je RŠ govorila da joj netko šalje neugodne poruke, ali kada ju je traži da mu pokaže te poruke i da mu kaže o kome se radi, ona je rekla da poruka nema i da ime te osobe ne zna. On tada nije ništa pokretao jer nije imao dokaza. Ne protivi se tome da ja policiji proslijedimo obavijest bolnice. VŠ navodi kako je sa RŠ ponovo pričao da mu se mora obratiti svaki put kada ima poteškoću ili probleme u komunikaciji s drugima. On će ju zaštiti svim legalnim sredstvima, ali mu mora reći što se uistinu događa. VŠ je u nedoumici. Navodi kako više ni sam ne zna što je posljedica RŠ manipulacije da izbjegne školu, a što posljedica njenog narušenog zdravstvenog stanja. Pouzdaje se u liječnike i njihovu stručnost, mada primjećuje da je i njima teško procijeniti što je što. Sa VŠ je dogovoreno da će kontaktirati u slučaju potrebe. Dana 13. svibnja 2025. godine kontaktirala nas je psihologinja l. osnovne škole u [adresa] kako bi izvijestila o učenici RŠ. Psihologinja navodi kako je jutros imala upoznavanje asistentice sa RŠ i roditeljima. Na razgovor je došla i RŠ majka, ŽŠ koja do sada nije kontaktirala sa školom. Iz razgovora sa R i VŠ ispostavilo se kako R smatra da su ona i VŠ u vezi, te se iznenadila na spominjanje njihova razdvojena života. U razgovoru su saznali i da je RŠ noć provela kod majke, te da je preko noći povraćala. Nakon što je upoznavanje obavljeno roditelji su otišli iz škole, a RŠ je otišla na nastavu. Odmah nakon prvog sata pozlilo joj je i pala je u nesvijest prilikom čega je udarila glavom o pod, ne jako, ali u školi su se zabrinuli za nju. Psihologinja navodi kako se tresla i da je izgledalo kao da ima neki napad. Pozvali su hitnu koja je RŠ odvela u bolnicu. S njom je išla asistentica. U bolnici je RŠ navodno izjavila kako je noć ranije konzumirala marihuanu. Roditelji navodno za tu informaciju ne znaju. Škola je zabrinuta za RŠ, a sve nove informacije njihovu brigu su dodatno pojačale. Dana 1. srpnja 2025. godine KBC Zagreb dostavio nam je obavijest o djetetu RŠ u kojem navode „budući da se trenutne obiteljske situacije ne uspijevaju riješiti kroz usmjeravanje i savjetovanje obitelji od strane djelatnika bolnice, molimo Vas žurno uključivanje u obiteljsku situaciju radi potrebe za provođenjem mjera obiteljsko-pravne zaštite, a s ciljem prevencije daljnje mogućnosti problematičnog ponašanja djevojke.” Dana 16. srpnja 2025. godine psihologinja je s policijom dogovarala da prisustvuje policijskom ispitivanju mlljt. RŠ, a vezano za prijave koje smo im uputili i vezano za saznanja koja imaju. Policajka je ujutro obavijestila kako je noću policija imala postupanje vezano za RŠ te da ne treba dolaziti jer će razgovoru prisustvovati VŠ koji će podnijeti kaznenu prijavu u ime kćeri, a vezano za kaznena djela protiv njene spolne slobode. OB Bjelovar obavijestila nas je o RŠ učestalim hospitalizacijama, dok nam je policija poslala obavijest vezano za našu prijavu o navodnim prijetnjama koje je RŠ zaprimala putem mobitela. Policija u navedenom događaju nije utvrdila elemente kaznenih djela niti prekršaja. Dana 18. i 19. srpnja 2025. godine dežurna socijalna radnica Biljana Biškup postupala je vezano za prijavu policije o mlljt. RŠ. RŠ je prijetila samoozljeđivanjem, te je nakon boravka na pedijatrijskom odjelu OB Bjelovar, 19. srpnja 2025. godine premještena na hospitalizaciju u Zagreb. Dana 21. srpnja 2025. godine na stručnom timu cjeline za djecu, mlade i obitelj raspravljen je predmet RŠ te je dogovoreno da je roditeljima maloljetnice ponovo potrebno izreći mjeru SPP-a u trajanju od godine dana. VŠ je potrebno pozvati na razgovor. Dana 24. srpnja 2025. godine psihologinja je obavila razgovor sa VŠ, opisao je događaje koji su prethodili RŠ posljednjoj hospitalizaciji (trenutno je u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mlade u Zagrebu). Iskazao je nezadovoljstvo nefunkcioniranjem pedijatrijskog odjela u [adresa], nerazumnih liječničkih zahtjeva, nemogućnosti organiziranja sanitetskog prijevoza u Zagreb, šuma u komunikaciji i drugo. Navodi kako je RŠ ponašanje i zdravstveno stanje skoro nepromijenjeno, i dalje je vodi psihijatru, na hitnu zbog nesvjestica i drugo. Zadovoljno izjavljuje kako se posljednjih mjeseci RŠ nije samoozljeđivala što smatra velikim napretkom, ali ističe da je sada sklona agresivnim i impulzivnim postupcima. Zabrinuto opisuje kako je RŠ sa punoljetnim mladićem automobilom otišla u šumu, da ju je isti dodirivao što je VŠ prijavio policiji. Tijekom ljetnih praznika RŠ zna boraviti kod majke. VŠ RŠ pušta majci, jer to RŠ želi iako nije potpuno miran obzirom kada je kod R nema kontrolu nad RŠ ponašanjem. Sa R je u dobrim odnosima i ona mu se stalno javlja tako da je upoznat sa svime. VŠ pristaje da mu se ponovo odredi SPP i na taj mu se način pomogne u RŠ odgoju. Zadovoljan je što bi voditeljica mjere bila Diana Hodak s kojom je i ranije surađivao. Moli da se mjera izrekne samo njemu. Smatra da bi izricanje mjere i ŽŠ bilo kontraproduktivno, kako za R tako i za RŠ. Unazad tjedan dana svakodnevno sam pokušala telefonski kontaktirati R ali mobitel joj je isključen. Zamolila sam VŠ da ju kontaktira, rekao je da će pokušati. S obzirom na dosadašnju nesuradnju R s institucijama i njenu nepristupačnost mjera će se izreći bez njene zapisničke izjave jer se postupak odužuje bespotrebno. VŠ adekvatno brine o RŠ, posebno je angažiran u brizi oko njenog zdravstvenog stanja. Trudi se postupati po savjetima i preporukama stručnjaka mentalnog zdravlja, ali promjena u RŠ ponašanju nema ili ima jako malo. S obzirom da je u posljednje vrijeme RŠ često hospitalizirana, često je završava na hitnom prijemu, a u posljednje vrijeme pojavljuje se i kao žrtva kaznenih djela odlučeno je kako ćemo VŠ i R u njenom odgoju i skrbi za nju pomoći kroz izricanje mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi. R ne sudjeluje u odgoju, RŠ ju povremeno viđa, sve potrebno obavlja otac. Mjeru je potrebno izreći na godinu dana. Svrha mjere će biti pomoć u odgoju i skrbi o mlljt. RŠ. Voditeljicom mjere potrebno je imenovati vanjsku stručnu suradnicu Dianu Hodak, dipl. socijalnu radnicu. Rješenjem ovog PU od 21. kolovoza 2025. godine roditeljima ČŽ i ŽŠ izrečena je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu RŠ, a voditeljicom mjere imenovana je Diana Hodak. Mjera je izvršna 11. rujna 2025. godine (s obzirom da je obitelj do tada bila na moru i nedostupna za početak provođenja mjere). Tijekom provođenja mjere dolazilo je do raznih problema u RŠ funkcioniranju, a RŠ je bila i na multidisciplinarnoj obradi. Otac uredno surađuje s voditeljicom mjere, dok majka ne surađuje. Dana 10. kolovoza 2026. godine telefonski me kontaktirala glavna sestra Odjela rodilišta Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar SŽ i obavijestila me da je 8. kolovoza 2026. godine kod njih u rodilištu rodila ŽŠ, te da su i ona i dijete bili pozitivni na THC. Dogovoreno je da dođem u rodilište. Po dolasku u rodilište doznajem da je R došla u rodilište 8. kolovoza 2026. godine u jutarnjim satima na pregled kada joj je preporučena hospitalizacija i nadzor, što je odbila uz potpis. Istoga dana popodne R ponovo dolazi u bolnicu radi spontanog prsnuća plodne vode od 15 sati, bez trudova. Navela je da slabije osjeća dijete unatrag sat vremena. R je djelovala ošamućeno, bila je usporena u govoru. I ona i njen partner VŠ koji ju je dovezao su inzistirali da R pregleda psihijatar, što je i učinjeno. R je rekla psihijatru da želi pregled jer ima napadaje panike, boji se „hoće li moći roditi jer joj je zadnji put dijete zapelo u zdjelici, čupali su dijete 12 sati, suprug radi paniku, on više inzistira nego ja...”. U rodilištu su s obzirom na GŽ stanje učinili test na droge, R je bila pozitivna na BZO (benzodiazepin) koji ima u terapiji i na THC koji na konfrontaciju negira, govori da je „možda netko pored nje pušio, ne zna tko, svi puše”. Dijete je porođeno sekcijom. Po porodu je učinjen test i za dijete koje je također bilo pozitivno na THC. Nakon razgovora sa medicinskom sestrom obavljen je razgovor sa ŽŠ. R je pojašnjen dolazak stručnih djelatnica PU Bjelovar, negira konzumaciju THC-a, navodi da je netko pored nje sigurno pušio pa je zato pozitivan nalaz, zatim govori da je to lažan nalaz. Upoznata da je pozitivan nalaz na drogu kod nje i kod djeteta životno ugrožavajuća okolnost za dijete i da će radi toga ovaj ured pokrenuti postupak žurne mjere izdvajanja djeteta iz obitelji i povjeru djeteta ustanovi u koje će biti smješteno, te joj je objašnjen tijek postupka. R navodi da odbija surađivati s nama, ne želi reći koga će navesti za oca djeteta, kako se dijete zove, ne želi dati svoj broj mobitela, želi odvjetnika. Nije htjela reći ni spol djeteta, od sestre doznajemo da je muško novorođenče. Navodi da ide kontaktirati partnera VŠ i odvjetnika, odbija potpisati zapisničku izjavu. S medicinskom sestrom dogovaram da nam iz bolnice jave kada će novorođenče biti otpušteno, a otpust se planira u četvrtak, ako se djetetovo zdravstveno stanje ne zakomplicira. Dijete je sada u inkubatoru. Medicinska sestra nam je kopirala nalaz rodilišta i psihijatra, nalazi su u prilogu ove službene zabilješke. Sestra je navela i da je VŠ bio verbalno agresivan prema medicinskim djelatnicama rodilišta. Također je rekla da nakon saznanja da je R pozitivna na THC, sestre su joj pregledavale stvari, a jednu torbicu je izričito odbijala dati na uvid. Po dolasku u ured telefonski kontaktiram VŠ i upoznajem ga sa svime gore navedenim. Dogovaram terenski obilazak u stanu u kojem boravi R kako bismo vidjeli je li pribavila sve potrebno za dijete. VŠ je rekao da je trenutno na poslovnom putu i da se možemo vidjeti sutra, pa dogovaram da se nađemo kod GŽ stana u 9 sati. On me obavještava da R više ne živi na adresi [adresa] jer „nije mogla izaći na kraj sa susjedima” već da je sada na adresi [adresa]. On ne zna hoće li ga R navesti kao oca djeteta ali je spreman upisati se kao otac ako ona tako odluči. Dana 11. kolovoza 2026. godine sačinjen je terenski obilazak na adresi [adresa] i obavljen je razgovor sa GŽ partnerom ČŽ. Utvrđeno je da su stambeni uvjeti uredni: stan se nalazi na 2. katu zgrade, sastoji se od kuhinje i dnevnog boravka u jednoj prostoriji, spavaće sobe i kupaonice. U kuhinji su svi potrebni kuhinjski elementi i aparati, stol i stolice. U dnevnom boravku su regal, tabure i stolići, nema nikakve garniture. U spavaćoj sobi je bračni krevet, ormar i kinderbet koji nije standardni drveni već manji krevetić na stalku koji se podiže i spušta, a navodno se i može proširiti. U kupaonici su sve potrebne sanitarije i perilica. Osim krevetca za dijete je pribavljena kadica i nešto odjeće, Stan je bio uredan, namješten relativno novijim namještajem, ima sve priključke (voda, struja, plin), PVC stolariju, laminat i pločice. VŠ je u razgovoru naveo da je upoznat s našim postupanjem, a objašnjen mu je i postupak žurne mjere izdvajanja. Nakon saznanja da su R i dijete pozitivni na THC, navodi da je zvao R i pitao ju što se dogodilo. Ona mu je rekla da je bila jako uplašena prije poroda pa je zapalila jedan joint. Na upit kako to da su tražili pregled psihijatra, kaže da je R imala napadaje panike jer se boji poroda, pa su mislili da će psihijatar moći napisati indikacije za carski rez, međutim rekao im je da on to ne može. R je ipak išla na hitan carski rez. VŠ navodi da nije imala svoje trudove i da su otkucaji djeteta slabjeli, da je moguće djetetu bila omotana pupčana vrpca oko vrata, ali nije o tome dobio informacije od liječnika. Navodi da se on smatra ocem djeteta i da će se i upisati kao otac ako R tako bude htjela. Nadalje navodi da R u ovom stanu živi sama, a on ju posjećuje i da su u dobrim odnosima radi djece, ne izjašnjava se jesu li u emotivnoj vezi ni na upit. Pomaže joj financijski, a navodi i da R ima svoje prihode koje je naslijedila od oca, spominje dionice, te da R tijekom trudnoće nije bila zaposlena, a da se sjeća da je zadnje radila na sezoni, ali ne zna što točno. U ovom stanu ju posjećuju njihove kćeri RŠ i JŠ, dok ju njena djeca iz prvog braka ne posjećuju. S kćerima ĐŠ i MŠ je u kontaktu, sa sinom Ž nije i najboljim odnosima zbog raznih događaja iz prošlosti. Za ĐŠ navodi da živi s dečkom u [adresa], MŠ živi s dečkom u [adresa], a Ž živi s curom izvan [adresa], ne zna gdje točno. VŠ je rekao da smatra da je za dijete najbolje da živi sa R u ovom stanu. Objašnjeno mu je da to nije moguće jer smatramo da je visokorizično da R bude sama s djetetom, na što govori da bi ih on obilazio i pomagao im. Rekao je da je on spreman preuzeti brigu i skrb o djetetu, pa mu je pojašnjeno da dijete u tom slučaju mora živjeti s njim i da ne može ostati samo sa R, na što ne daje odgovor. Dogovoreno je da će donijeti rodni list u ovaj ured kada prijave dijete. U postupku su ispunjene Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta i Liste za procjenu sigurnosti djeteta. Iz Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta kod majke je dobivena visoka razina rizika koja se očituje u nerazumijevanju razvojnih potreba djeteta, neprihvaćanju odgovornosti za roditeljstvo i razvojne ishode djeteta, narušenom zdravstvenom stanju i sumnji u narušeno mentalno zdravlje roditelja, sumnju za zlouporabu i ovisnost roditelja o drogama, neprihvatljivom i rizičnom ponašanju roditelja, prethodnim prijavama za zlostavljanje i zanemarivanje djece, povijesti kontakata sa socijalnom službom zbog narušenih obiteljskih odnosa, narušenog mentalnog zdravlja i ovisnosti i neprimjerenim reakcijama na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi. Kod djeteta je diskrecionom procjenom dobivena visoka razina rizika zbog niske kronološke dobi i majčine konzumacije droge koja bi ometala urednu skrb o djetetu izvan kontroliranih bolničkih uvjeta. Iz Liste roditeljskih snaga proizlazi da majka nema roditeljskih kapaciteta (gledajući da stariju djecu i na novorođenče). Iz Liste za procjenu sigurnosti djeteta proizlazi da dijete nije sigurno jer bi van kontroliranih uvjeta u bolnici bilo potencijalno životno ugroženo radi majčine konzumacije droge, te radi nedostupnosti intervencije stručnih djelatnika jer majka do sada nije surađivala s ovim uredom, većinom na način da nas nije puštala u stan prilikom terenskih obilazaka i nije se odazivala na naše pozive, gotovo je uvijek bila nedostupna, te postoji opravdana bojazan da će se takvi obrasci ponašanja nastaviti po otpustu iz bolnice ukoliko bi dijete bilo s njom. Dana 14. kolovoza 2026. godine u ovaj ured je pristupio VŠ s informacijom da se upisao kao otac djetetu za što je kao dokaz priložio rodni list djeteta, te je iz njega vidljivo da se dijete zove ČŠ. VŠ je izjavio da je spreman preuzeti potpunu skrb o djetetu, da bi on i R živjeli zajedno i zajedno se brinuli o djetetu. Smatra da je dijete uz njega kao oca sigurno i da nema osnove da se dijete žurno smještava u ustanovu socijalne skrbi, da se on uredno skrbi o svoje dvije kćeri i da u njegovoj skrbi o djeci nema propusta. VŠ je upoznat s procedurom žurnog izdvajanja djeteta i smještaja djeteta u ustanovu socijalne skrbi te činjenicom da će dijete biti smješteno u ustanovu po izlasku iz bolnice. Protivi se izdvajanju djeteta jer smatra da se može zajedno sa R adekvatno brinuti o djetetu. Što se tiče džointa koji je R uzela prije poroda navodi da smatra da je to izdvojeni slučaj i da se to više neće događati, da je taj džoint pripadao GŽ sinu Ž koji je imao problema s drogom. Navodi da smatra da je za dijete izuzetno važno da u prvim tjednima i mjesecima bude s roditeljima zbog razvijanja povezanosti, bliskosti i njegovog pravilnog daljnjeg razvoja. Dijete je majka u bolnici dojila i to smatra jednim od bitnih čimbenika, da bi se nastavilo dojenje. Kako je VŠ naknadno upisan kao otac, naknadno su ispunjene Liste procjene i za njega. Iz Liste za procjenu razvojnih rizika djeteta kod oca je dobivena srednja razina rizika koja se očituje u nerazumijevanju razvojnih potreba djeteta, neprihvaćanju odgovornosti za roditeljstvo i razvojne ishode djeteta, prethodnim prijavama za zlostavljanje i zanemarivanje djece, povijesti kontakata sa socijalnom službom zbog narušenih obiteljskih odnosa i neprimjerenim reakcijama na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi. Kod djeteta je diskrecionom procjenom dobivena visoka razina rizika zbog niske kronološke dobi i majčine konzumacije droge koja bi ometala urednu skrb o djetetu izvan kontroliranih bolničkih uvjeta. Iz Liste roditeljskih snaga proizlazi da otac donekle ima roditeljskih kapaciteta (gledajući na stariju djecu). Iz Liste za procjenu sigurnosti djeteta proizlazi da dijete nije sigurno jer bi van kontroliranih uvjeta u bolnici bilo potencijalno životno ugroženo radi majčine konzumacije droge, te radi nedostupnosti intervencije stručnih djelatnika jer majka do sada nije surađivala s ovim uredom, većinom na način da nas nije puštala u stan prilikom terenskih obilazaka i nije se odazivala na naše pozive, gotovo je uvijek bila nedostupna, te postoji opravdana bojazan da će se takvi obrasci ponašanja nastaviti po otpustu iz bolnice ukoliko bi dijete bilo s njom, a dok otac ne bi bio prisutan. U naknadnim kontaktima sa medicinskim djelatnicima OB „Dr. Anđelko Višić” Bjelovar doznaje se da su R i VŠ posjećivali dijete. Za ČŠ je dogovoren smještaj u Centar za djecu Zagreb, Nazorova 49, Zagreb, ali nakon što novorođenče dostigne 3 kilograma tjelesne težine. Sa pedijatricom dr. ŠŽ je dogovoreno da će ČŠ ostati hospitaliziran na odjelu pedijatrije dok ne dostigne potrebnu težinu. Dana 19. kolovoza 2026. godine na traženje zaprimili smo dopis Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru u kojem je navedeno da je ŽŠ osuđivana presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-287/2018 od 24. ožujka 2021. godine, pravomoćnom od 14. veljače 2023. godine zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. stavka 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca uz rok provjeravanja od 1 godine, presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-124/2020-3 od 6. travnja 2020. godine, pravomoćnom od 10. prosinca 2020. godine zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/1 1 na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok provjeravanja od 1 godine te presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: Kov-223/2025 od 28. siječnja 2026. godine, pravomoćnom od 12. ožujka 2026. godine zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz čl. 191. st. 2. KZ/1 1 na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci zamijenjenu radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 660 sati. Osim navedenih pravomoćno dovršenih kaznenih postupaka, protiv ŽŠ su u tijeku još dva kaznena postupka i to u predmetu broj: KOz-DO-83/2024 koji se vodi povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj: KMP-DO-16/18-12 od 14. lipnja 2018. godine zbog sumnje na počinjenje dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 3. u vezi st. 1. KZ/II i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, te u predmetu broj: Kis-DO-5/2026 povodom rješenja o istrazi broj:

Kis-DO5/2026-1 od 2. veljače 2026. godine, pravomoćno od 11. ožujka 2026. godine zbog sumnje na počinjenje dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/II i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 3. u vezi st. 2. KZ/II. S obzirom na dosadašnja postupanja u obitelji ŽŠ i ČŽ i na konzumaciju droge tijekom trudnoće, te na dobivene rezultate u Listama za procjenu sigurnosti djeteta, smatram da nije sigurno da R brine i skrbi o djetetu. Trenutno je dijete sigurno jer je u kontroliranim uvjetima u bolnici, ali po otpustu postoji visok rizik da će R ostati sama s djetetom i da će nastaviti konzumirati opojna sredstva. Što se tiče oca djeteta, postoji rizik da on neće brinuti i skrbiti o djetetu na način da dijete živi kod njega i da on uvijek bude prisutan, već da će dijete živjeti sa R i da će ona većinu vremena biti sama s djetetom. S obzirom na sve navedeno, smatram da je potrebno pokrenuti postupak žurne mjere izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji odmah po otpustu iz rodilišta te donijeti odluku o privremenoj povjeri djeteta CŠ ustanovi socijalne skrbi Centru za djecu Zagreb, Nazorova 49, Zagreb.

11. Odredbom čl. 149. st. 1. točke 1. Obiteljskog zakona propisano je da sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta odrediti privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj osobi ili ustanovi socijalne skrbi.

12. Odredbom čl. 150. st. 1. točke 1. Obiteljskog zakona propisano je da će sud donijeti rješenje u izvanparničnom postupku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, kao i o smještaju djeteta izvan obitelji, na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kada je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno odredbama čl. 135. do 138. toga zakona.

13. Na osnovu svih provedenih dokaza utvrđeno je kako kod protustranaka kao roditelja postoji visoka razina rizika zbog obiteljskih okolnosti i obilježja roditelja pa se kao najveći rizici majke mogu navesti konzumacija opojnih sredstava tijekom trudnoće, nerazumijevanje razvojnih potreba djeteta, neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, izostanak roditeljskih kapaciteta, činjenje kaznenih djela vezano za konzumaciju opojnih sredstava i omogućavanje konzumacije istih maloljetnim osobama, dok se kod oca može navesti nerazumijevanje razvojnih potreba djeteta, neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo. S druge strane kod djeteta postoje potrebe kao što su potreba za zadovoljavanjem osnovnih potreba (hrana, stanovanje, zdravlje, socijalizacija, odijevanje..) te potreba za obavljanjem liječničkih pretraga i kontrola. Ocjenjujući sve navedeno postoji opasnost za zdravlje, sigurnost i dobrobit maloljetnog djeteta, Sud je prema odredbama čl. 150. st. 1. točka 1., čl. 151. st. 1., čl. 152. st. 1. točka 1. Obiteljskog zakona odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Prema odredbi čl. 152. st. 3. Obiteljskog zakona mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi i smještaja djeteta može trajati najdulje 30 dana računajući od dana kad je mjera određena.

15. Stoga je mlljt. ČŠ povjeren na svakodnevnu skrb Centru za djecu Zagreb, na vrijeme od 30 dana, kako je odlučeno u izreci rješenja.

16. Prema odredbi čl. 152. st. 1. točka 2. Obiteljskog zakona sud će rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno nadzoru i zabrani ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom ako je to obzirom na okolnosti slučaja potrebno i ako to predlaže dijete, roditelj ili centar za socijalnu skrb.

17. Prema odredbi čl. 153. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju sva prava i dužnost u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera privremenog povjeravanja i smještaja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi, a sukladno st. 2. istog čl., dok traje mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji i li ustanovi socijalne skrbi roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom na način utvrđen sudskom odlukom.

18. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava zajamčena su i Konvencijom o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., koja Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Konvencijom o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine" - MU, broj 1/10) i Europskom konvencijom o kontaktima s djecom ("Narodne novine" - MU, broj 7/08).

19. Slijedom navedenog, odlučeno je o ostvarivanju osobnih odnosa protustranaka ŽŠ i VŠ sa mlljt. djetetom i to za vrijeme trajanja ove mjere svake srijede u vremenu od 17:00 do 19:00 sati u prostorijama Centra za djecu Zagreb, uz prethodnu najavu, a kako je navedeno i u izreci ovoga rješenja.

U Bjelovaru, 9. rujna 2026. godine.

Sudac:

Ivan Poljak

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 primjerka u roku od 3 dana od dana primitka ovoga rješenja (čl. 489. st. 1. Obiteljskog zakona).

Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu (čl. 489. st. 3. Obiteljskog zakona).

Dostaviti:

- Predlagatelju HZZSR, PU Bjelovar

- I. protustranci ŽŠ

- II. protustranci VŠ

- Posebnom skrbniku PŠ