Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-71/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PIŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ninu Ćosiću, odvjetniku iz Zagreba i tuženika PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dariu Zaradiću, odvjetniku iz Karlovca, protiv tuženika ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s trenutnim boravištem na [adresa], zastupanog po punomoćnici Danijeli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, radi razvoda braka s djetetom, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-183/2025-25 od 20. svibnja 2026., dana 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P Ob-183/2025-25 od 20. svibnja 2026. pod točkom I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke za dosuđeno uzdržavanje za razdoblje od 9. siječnja 2026. do 19. svibnja 2026. u iznosu od 150,00 EUR te od 20. svibnja 2026. pa nadalje za osporeni iznos uzdržavanja od 100,00 EUR-a sve s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom.

II. U preostalom dijelu pod točkom II. izreke za dosuđeni iznos uzdržavanja od 300,00 EUR-a za razdoblje od 20. svibnja 2026. pa nadalje, te u odnosu na odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke navedena presuda ostaje neizmijenjena.

III. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da na ime zakonskog uzdržavanja PI plati majci i zakonskoj zastupnici iznos od 150,00 EUR-a mjesečno počevši od listopada 2024. do prosinca 2025. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos od dana dospijeća pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da ime zakonskog uzdržavanja PI doprinosi mjesečni iznos od 150,00 EUR za razdoblje od 9. siječnja 2026. do 19. svibnja 2026. a od 20. svibnja 2026. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti mjesečni iznos od 400,00 EUR-a, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće obroke do 15.-tog u mjesecu uplatom na račun PI, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Ujedno je pod točkom III. izreke određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Navedenu presudu u odnosu na točku I. i II. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u točki I. i II. izreke na način da se utvrdi da je tuženik za uzdržavanje PI dužan plaćati 300,00 EUR-a mjesečno tek od njegove punoljetnosti ili podredno da postupak uputi na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ističe da je žalba tuženika neosnovana po svim istaknutim žalbenim razlozima slijedom čega predlaže da se ista odbije kao neosnovana te potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nije sporno da je na ročištu održanom 2. srpnja 2025. sud donio i objavio djelomičnu presudu kojom je brak tužiteljice i tuženika razveden, koja presuda je postala pravomoćna istog dana obzirom su se stranke odrekle prava na žalbu.

6. Osim toga, kako je tijekom ovog parničnog postupka dijete stranaka PI postalo punoljetno, to je zbog navedenog postalo bespredmetno odlučivati o mjestu stanovanja djeteta, o obavljanju roditeljske skrbi te osobnim odnosima s roditeljima, pa je među strankama ostalo neriješeno pitanje uzdržavanja jer je sporna visina mjesečnih iznosa koje će otac kao roditelj s kojim dijete ne stanuje uplaćivati na ime doprinosa u uzdržavanju mlt. djeteta, odnosno punoljetnog djeteta koje se redovno školuje.

7. Isto tako nesporno je da je na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu dana 28. kolovoza 2024. doneseno rješenje broj R1 Ob-1874/2024 kojim je privremenom mjerom određen mjesečni iznos uzdržavanja od 250,00 EUR-a kojeg je tuženik dužan plaćati na ime uzdržavanja PI, a stranke su potvrdile činjenicu da tuženik od rujna 2024. sukladno navedenoj odluci dobrovoljno plaća dosuđeni iznos od 250,00 EUR -a na tekući račun majke, ovdje tužiteljice.

8. Obzirom da je PI za vrijeme trajanja postupka postao punoljetan, sud navodi da je prilikom odlučivanja uzeo u obzir odredbe zakona i podzakonskih propisi koji reguliraju uzdržavanje maloljetnog i punoljetnog djeteta, pa pozivajući se na odredbe čl. 281. i 282. te čl. 288. st. 2., čl. 290. st. 1., čl. 307. st. 1., čl. 309. do 313. i čl. 316. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), te razmotrivši i utvrdivši ukupne materijalne potrebe djeteta te financijske mogućnosti oca, sud je utvrdio da je PI rođen **.**.2008. te da u trenutku donošenja pobijane presude ima 18 godina.

9. Ukupne materijalne potrebe djeteta do punoljetnosti sud je utvrdio na temelju iskaza tužiteljice slijedom čega proizlazi da PI živi s majkom u stanu u [adresa] od 37 m2 koji je vlasništvu tuženika za koji tužiteljica ne plaća najamninu, a režijske troškove podmiruje iz svojih potreba. Ista je u stalnom radnom odnosu zaposlena u Gavranović d.o.o. kao prodavač i prima mjesečnu plaću oko 1.000,00 EUR-a, radi u smjenama ujutro i popodne, a ponekad i vikendom, nema drugih prihoda, nema u vlasništvu nekretnine niti osobno vozilo, a ima obvezu uzdržavanja jedino prema PI.

10. Osim toga, utvrđeno je da je PI u času donošenja pobijane presude išao u četvrti razred srednje škole, da se radi o zdravom mladiću bez posebnih dodatnih potreba ili troškova po osnovi zdravlja i razvoja, da su njegove potrebe prosječne, a odnose se na prehranu, higijenu, kozmetiku, odjeću i obuću, užinu, sportsku aktivnost (nogomet) i troškove izlaska, pa je ukupne potrebe navedenog sud utvrdio u mjesečnom novčanom iznosu od 600,00 EUR-a koje obuhvaćaju pola režijskih troškova za stan (62,50 EUR-a), trošak mobitela i kućnog interneta (50,00 EUR-a), trošak hrane i higijene kućanskih potrepština (cca 300,00 EUR-a) članarine i opreme za nogomet / teretanu (45,00 EUR-a) te trošak užine, odjeće i obuće, izlazaka i druženja (cca 150,00 EUR-a).

11. U odnosu na materijalne mogućnosti tuženika sud je utvrdio da je isti odselio na Island u rujnu 2024., da je zaposlen kao električar u jednom poduzeću u privatnom vlasništvu a da mu mjesečna plaća ovisi o fondu sati i iznosi od 3.000,00 do 3.400,00 EUR-a, te da od nekretnina ima u vlasništvu stan u [adresa] te da nema osobni automobil i drugih vrjednijih pokretnina, dok od djece ima samo PI. Osim toga sud je utvrdio da isti živi u iznajmljenom stanu čija mjesečna najamnina iznosi 2.000,00 EUR-a, te da dodatno plaća internet 80,00 EUR-a mjesečno, dok mu financijski ponekad pomogne izvanbračna partnerica.

12. Stoga, odlučujući o zahtjevu tužitelja sud je cijenio da PI živi s majkom u stanu koji je vlasništvo tuženika te za koji tužiteljica bivšem suprugu ne plaća trošak najamnine, već samo snosi režijske troškove, pa smatra da tuženik time na posredan način sudjeluje u troškovima života PI i svoje bivše supruge koja o PI vodi svakodnevnu brigu i skrb.

13. Kako je među strankama nesporno kako otac od rujna 2024. plaća po osnovi uzdržavanju iznos od 250,00 EUR-a mjesečno, taj iznos je odbijen od iznosa utvrđenog kao mjesečni iznos potreba PI, a kako su stranke suglasne da je tuženik pored navedenog iznosa uzdržavanja sudjelovao u određenim većim troškovima npr. maturalno putovanje, kupovao PI odjeću, davao novac za džeparac, šišanje, izlaske i sl., sud zaključuje da je tuženik u mogućnosti plaćati više od dosadašnjih 250,00 EUR-a koji iznos je u svakom slučaju ispod zakonskog minimuma za dijete PI dobi. Osim toga za vrijeme PI maloljetnosti tj. od dana podnošenja tužbe do 9. siječnja 2026. uzdržavanje je određeno u korist majke kao osobe s kojom dijete živi, a nakon tog datuma u korist PI kao punoljetnog djeteta s time da je sukladno čl. 306. ObZ-a presudom određeno uzdržavanje od dana podnošenja tužbe 7. listopada 2024. a ne od 1. ožujka 2024. kako to traže tužitelji.

14. Stoga kako je sud utvrdio ukupne potrebe PI u mjesečnom iznosu od 600,00 EUR-a, sud u dijelu koji se odnosu na razdoblje prije punoljetnosti djeteta nije naložio isplatu cjelokupno utvrđenog iznosa, obzirom da sud smatra da tuženik iznos od 200,00 EUR-a podmiruje posredno, prepuštanjem stana u svojem vlasništvu na korištenje majci djeteta.

15. Međutim, kako sud ocjenjuje da je tuženik kao obveznik uzdržavanja svog djeteta u dobi od 47 godina radno sposoban, zdrav i zaposlen, u mogućnosti plaćati uzdržavanje u iznosu od 400,00 EUR-a mjesečno, čije potrebe imaju prednost pred svim drugim obvezama i troškovima, dok je u dijelu koji se odnosi na razdoblje nakon PI punoljetnosti, u kojem su roditelji dužni sudjelovati u uzdržavanju djeteta na jednake dijelove, utvrđeno da bi taj iznos bio 300,00 EUR-a mjesečno za svakog roditelja, pa kako nije sporno da majka plaća režije, mobitel, internet i ostale troškove stanovanja, utvrđeni iznos od 600,00 EUR-a nije između roditelja podijeljen po pola, nego je tuženiku naloženo da plaća iznos od 400,00 EUR-a mjesečno.

16. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu uzeo u obzir isključivo primanja tuženika kao osnov za određivanje visine iznosa uzdržavanja tužitelja, nimalo ne uzevši u obzir podatke o njegovim životnim troškovima, standardu zemlje u kojoj radi i živi kao i potrebe PI. Ponavlja da mjesečno na ime najamnine za stan plaća 2.000,00 EUR-a, da dodatno 250,00 EUR-a mjesečno troši na režijske troškove, uz 80,00 EUR-a mjesečno za internet, da na higijenu i kućanske potrepštine potroši 600,00 do 800,00 EUR-a mjesečno te na gorivo oko 600,00 EUR-a mjesečno što već s nabrojenim redovnim troškovima premašuje iznos kojeg mjesečno ostvaruje redovnim radom, a ukazuje da još radi uzdržavanja PI odvaja redovno mjesečno 250,00 EUR-a, što je u mogućnosti, jer mu ponekad financijski pomaže i njegova partnerica koja također živi i radi na Islandu. Stoga smatra da je neizvedivo plaćanje iznosa od 400,00 EUR-a na ime uzdržavanja, a ukazuje još da tužitelji žive u stanu koji je njegovo vlasništvo i ne predstavlja bračnu stečevinu bez naknade za koji stan bi, da ga iznajmljuje, mogao potraživati 500,00 EUR-a mjesečno. Slijedom navedenog mišljenja je da je bilo primjereno odrediti uzdržavanje tek od trenutka kad je PI postao punoljetan i to u iznosu od maksimalno 300,00 EUR-a mjesečno koliko je tužitelj u mogućnosti izdvojiti za njegove potrebe. Ukazuje još na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23– dalje: ZPP).

17. Ispitujući stoga pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud je mišljenja da u istoj nije počinjena bitna povreda iz odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a na koju ukazuje tuženik, a niti jedna druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a u svezi s čl. 346. ObZ-a, obzirom da ista nije opterećena nikakvim nedostacima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

18. Nadalje, kako nije sporno da je po rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-1784/2024 od 28. kolovoza 2024. donijeta privremena mjera kojom je naloženo tuženiku da na ime uzdržavanja PI plaća mjesečni iznos od 250,00 EUR-a, što je isti i činio od vremena podnošenja tužbe pa nadalje, valja istači da je u tom razdoblju sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta za 2024. ("Narodne novine" broj:49/24) propisan minimalni iznos uzdržavanja za djecu PI dobi 252,56 EUR-a mjesečno, a za 2025. ("Narodne novine" broj: 75/25) 290,00 EUR-a mjesečno.

19. Stoga, kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik u mogućnosti plaćati i veći iznos od propisanog minimuma bez obzira na troškove smještaja i ostalih cijena na Islandu, što proizlazi iz utvrđenja da je tuženik uz iznos od 250,00 EUR- mjesečno, kojeg je plaćao PI na ime uzdržavanja, sudjelovao i u određenim većim troškovima na način da je pokrio pola cijene maturalnog putovanja u iznosu od 550,00 EUR-a, kupovao PI odjeću, davao mu novac za džeparac i šišanje, platio mu povratnu avionsku kartu za Island i snosio sve troškove dese todnevnog boravka na istom, slijedom čega, cijeneći da u odnosu na razdoblje kad je PI bio maloljetan u svezi uzdržavanja treba primijeniti odredbu čl. 310. st. 1. ObZ-a iz koje proizlazi da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljenjem materijalnim potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik smatra da za razdoblje do PI punoljetnosti nije bilo zakonske osnove da ga se obveže na iznos koji je dosuđen pod točkom I. izreke presude, obzirom da i ovaj sud smatra da su potrebe PI u tom razdoblju adekvatno odmjerene i to prema životnom standardu tuženika kao roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja temeljem odredbe čl. 311. st. 2. ObZ-a, a da uzdržavanje prema PI u vrijeme kada je isti bio maloljetan ima prednost pa čak i pred vlastitim uzdržavanjem sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a.

20. Nadalje, sukladno odredbi čl. 316. st. 2. ObZ-a oba roditelja dužna su prema mogućnostima plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. navedenog Zakona, s time što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja, pa kako majka PI ima puno manja primanja od tuženika i snosi troškove stanovanja za istog, bez obzira na činjenicu da su troškovi života na Islandu veći nego u Hrvatskoj, sud smatra da tuženik ima mogućnosti da za uzdržavanje PI dok se ne promijene okolnosti plaća mjesečno 400,00 EUR-a, a ne 300,00 koliko on navodi da može podmiriti od svojih primanja, slijedom čega se svi žalbeni navodi tuženika ukazuju neosnovanim.

21. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke za dosuđeno uzdržavanje za razdoblje od 9. siječnja 2026. do 19. svibnja 2026. te od 20. svibnja 2026. na nadalje za osporeni iznos uzdržavanja od 100,00 EUR-a sve s dosuđenom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom nepobijanom dijelu navedena presuda ostala neizmijenjena.

22. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje obzirom isti nije uspio u žalbenoj fazi postupka.

U Varaždinu 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović