REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-454/2025-18

(spojen P-5956/2026)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Predrag Ilić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice - protutužiteljice FU iz [adresa], 25 Crestview Drive, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivo Frangeš, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao oporučni nasljednik iza pokojnog JU vlasnik nekretnine:

- upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 , Grad Zagreb, kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvorište i voćnjak [adresa], površine 188,8 čhv ili 679 m2, i to :

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - stan br.3 - trosobni stan sa nusprostorijama u prvom katu u površini od 108,50 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - spremište u podrumu u površini od 37,50 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) - spremište u podrumu u površini od 14,50 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) - spremište u podrumu u površini od 3,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) - praona u površini od 10,00 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) - drvarnica u površini od 4,85 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

(spojen P-5956/2026)

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) - drvarnica u površini od 10,40 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u 1/2 dijela;

-suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) - tavan u površini od 40,22 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi - u 1/2 dijela - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) - garaža u dvorištu u površini od 9,66 čm, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednak kao i ostali suvlasnički dijelovi u

1/2 dijela;

što je tužena FU dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime tužitelja.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se tuženoj predati tužitelju u suposjed nekretnine iz točke I. izreke presude u roku 15 dana.“

III. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je pisana oporuka ostavitelja JU pred svjedocima SU i EU od 3. svibnja 1995., koja je proglašena na ročištu 15. lipnja 1998., u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja O-3132/98 ništetna te da ne proizvodi pravne učinke.“

IV. Nalaže se tuženici - protutužiteljici FU naknaditi tužitelju - protutuženiku BU troškove postupka u iznosu 3.018,23 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. rujna 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako se iza pokojnog JU vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ostavinski postupak pod brojem O-6355/16 (ranije: O- 3132/98) u kojemu je na ročištu održanom 15. lipnja 1998. proglašena oporuka od 3. svibnja 1995. ostavitelja JU, kojom ostavitelj svu svoju imovinu ostavlja u nasljedstvo BU.

Nadalje, navodi kako je na ročištu održanom **.**.1999. AU dostavio oporuku od 4. svibnja 1995., kojom ostavitelj imovinu ostavlja u nasljedstvo MU. Tužitelj je tu oporuku osporio, slijedom čega sud prekida postupak i upućuje tužitelja u parnicu radi utvrđenja da oporuka od 4. svibnja 1995. nije istinita i pravno valjana. Oporuku od 3. svibnja 1995., proglašenu na ročištu održanom 15. lipnja 1998., nitko nije osporavao niti prigovarao istinitosti i pravovaljanosti oporuke.

(spojen P-5956/2026)

Tužitelj je, u skladu s rješenjem o upućivanju na parnicu, podnio tužbu protiv AU kao oporučnog nasljednika prema oporuci od 4. svibnja 1995, radi utvrđenja da oporuka od 4. svibnja 1995. nije istinita i pravno valjana. U tom postupku, koji se vodio pod brojem P-4606/13 (ranije P-2878/00), prvostupanjski sud je donio presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, a Županijski sud u Zagrebu je presudom br. Gž-3086/15-2 od 26. travnja 2016. preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbijen tužbeni zahtjev i ista je postala pravomoćna.

Nakon toga je nastavljen prekinuti ostavinski postupak (pod novim brojem O- 6355/16), u kojem je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje o nasljeđivanju br.O- 6355/16-7 od 21. prosinca 2016. kojim je AU proglašen temeljem zakona i oporuke od 4. svibnja 1995. nasljednikom pokojnog JU te je određeno da nasljeđuje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901, Grad Zagreb, kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvorište i voćnjak [adresa], površine 188,8 čhv, 679 m2 , i to:

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - trosobni stan sa nusprostorijama u prvom katu u površini od 108,50 čm, suvlasništvo ostavitelja u 1/2 dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) - spremište u podrumu u površini od 37,50 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) - spremište u podrumu u površini od 14,50 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7) - spremište u podrumu u površini od 3,00 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8) - praona u površini od 10,00 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9) - drvarnica u površini od 4,85 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) - drvarnica u površini od 10,40 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) - tavan u površini od 40,22 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela;

- suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-12) - garaža u dvorištu u površini od 9,66 čm, suvlasništvo ostavitelja u ½ dijela.

Navedeno rješenje o nasljeđivanju O-6355/16 je po pravomoćnosti provedeno u zemljišnim knjigama te je AU upisan u zemljišne knjige kao vlasnik nasljeđene imovine iza pokojnog JU.

Navodi kako je povodom revizije tužitelja izjavljene protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3086/15-2 od 26. travnja 2016. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev-x 1056/2016-2 od 12. studenoga 2019. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-3086/15-2 od 26. travnja 2016. i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojemu je Županijski sud u Zagrebu donio presudu kojom je odbio žalbu tuženika AU JU i potvrdio presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4606/2013-74 od 22.12.2014., kojom je utvrđeno da je pismena oporuka pred svjedocima ostavitelja JU od 4. svibnja 1995. neistinita i pravno nevaljana.

Stoga tužitelj smatra, obzirom je oporuka ostavitelja VU od 4. svibnja 1995. pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-4606/2013-74 od 22. prosinca 2014. proglašena neistinitom i pravno nevaljanom, da tužitelj kao oporučni nasljednik prema proglašenoj oporuci ostavitelja JU od 3. svibnja 1995. nasljeđuje imovinu pokojnog JU.

S obzirom na navedeno, tužitelj kao oporučni nasljednik podnosi ovu tužbu protiv tužene FU kao zakonske nasljednice iza pokojnog AU koji je bio (spojen P-5956/2026)

proglašen nasljednikom temeljem oporuke za koju je sud pravomoćnom presudom utvrdio da je pravno nevaljana te predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj na temelju oporučnog nasljeđivanja iza pokojnog JU vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 999901 , Grad Zagreb, kat. čest. [katastarska čestica], kuća, dvorište i voćnjak [adresa], površine 188,8 čhv ili 679 m2, i to : - suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO E-3, E-5, E-6, E-7, E-8, E-9, E-10, E-11 i E-12, što je tužena FU kao zakonska nasljednica pokojnog AU dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja. Postavlja i zahtjev kojim se tuženoj nalaže predati tužitelju u suposjed iste nekretnine, kao i zahtjev za naknadom troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Protivi se navodima da oporuku od 3. svibnja 1995. nitko nije osporavao te navodi da je na ročištu 15. lipnja 1998., na kojem je tužitelj predao oporuku od 3. svibnja 1995., prednik tužene izjavio je da postoji još jedna kasnija oporuka suprotnog sadržaja, kojom se kao nasljednik proglašava prednik tužene. Tužitelj je istu osporio, dok je prednik tužene navedenu oporuku priznao te se temeljem iste prihvatio nasljedstva, tako da je tužitelj upućen u parnicu radi osporavanja navedene oporuke.

Smatra kako okolnost da je posljednja oporuka osporena nakon što je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ne podrazumijeva da bi prethodna oporuka bila valjana, odnosno da se temeljem prethodne oporuke ima raspodijeliti nasljedstvo, budući da je prednik tužene, donošenjem kasnije oporuke kojom se imovina ostavitelja dodjeljuje drugoj osobi, konkludentno osporio predmetnu oporuku na koju se tužitelj sada u tužbi poziva te na temelju koje sada zahtijeva nasljedstvo, a smatra i kako je pravo tužitelja da zahtijeva ostavinu zastarjelo.

Tuženica podnosi protutužbu radi osporavanja oporuke od 3. svibnja 1995. Navodi kako je ponašanje ostavitelja kojim bi isti u posljednja četiri mjeseca života sastavio četiri međusobno suprotne oporuke, od kojih svakom idućom u potpunosti mijenja svoju posljednju volju te umjesto određivanja brata AU za svog univerzalnog sljednika, za nasljednika određuje susjeda, odnosno tužitelja - protutuženika, i obratno, suspektno. Navodi kako je ostavitelj bolovao i konačno umro od sifilisa, koja bolest utječe na bolesnikovu sposobnost za rasuđivanje. Smatra kako ostavitelj JU uslijed bolesti nije bio sposoban za rasuđivanje te stoga ni oporuka koju je navodno sastavio dana 3. svibnja 1995. nije valjana te postavlja protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je pisana oporuka ostavitelja JU pred svjedocima SU i EU **.**.1995., koja je proglašena na ročištu 15. lipnja 1998., u predmetu Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja O-3132/98 ništetna te da ne proizvodi pravne učinke, uz naknadu troškova postupka tuženici – protutužiteljici.

3. Tužitelj – protutuženik je na ročištu održanom 18. rujna 2025. dao odgovor na protutužbu na način da je istu osporio iz razloga što smatra kako tuženica odnosno protutužiteljica nema pravni interes za isti, jer nije osporavala oporuku od 3. svibnja 1995. Navodi kako je u postupku P-2878/00 koji je kasnije dobio broj P-4606/13 odbačena tužba tužitelja kojom se traži da se utvrdi da je oporuka od 3. svibnja 1995. pravno valjana, jer za to nije bilo pravnog interesa obzirom oporuka nije osporena pa Županijski sud u Zagrebu u ukidnoj odluci Gž-5629/08 od 7. svibnja 2013. u tome postupku obrazlaže da tužitelj nema pravni interes, jer tuženik ne osporava valjanost oporuke od 3. svibnja 1995 i navodi: "Ukoliko se utvrdi da je oporuka od 4. svibnja 1995. valjana, oporuka od 3. svibnja 1995. nema pravni učinak po samom zakonu te bi se ostavina rasporedila po zadnjoj oporuci tj. po oporuci od 4. svibnja 1995. U obrnutom slučaju, ukoliko bi sud utvrdio da je oporuka od 4. svibnja 1995. nevaljana, oporuka od 3. svibnja 1995. bila bi valjana kao zadnja oporuka (spojen P-5956/2026)

te bi se u tom slučaju ostavina rasporedila prema toj zadnjoj oporuci.". Ističe i prigovor zastare u odnosu na protutužbeni zahtjev.

4. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik nekretnine opisane u izreci ove odluke, temeljem oporuke iza pokojnog JU od 3. svibnja 1995., kao i protutužbeni zahtjev kojim tuženica – protutužiteljica traži od suda utvrđenje te iste oporuke od 3. svibnja 1995. ništetnom.

5. Među strankama je sporno jesu li oba ta zahtjeva zastarjela, a sporna je i valjanost oporuke od 3. svibnja 1995, kojom je pokojni JU ostavio predmetne nekretnine u nasljedstvo tužitelju BU.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu ovoga suda poslovni broj P- 4606/13-74 od 23. prosinca 2014. (list 8-14 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3086/15-2 od 26. travnja 2016. (list 16-18 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1056/2016-2 od 12. studenoga 2019. (list 20-23 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2575/2024-2 od 1. listopada 2024. (list 24-32 spisa), rješenje o nasljeđivanju ovoga suda posl. br. O-6355/16-7 od 21. prosinca 2016. (list 34-35 spisa), rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P- 12856/2015-107 od 21. veljače 2022. (list 36-38 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P-12856/2015 (u priklopu), spis ovoga suda poslovni broj O-6355/2016 (u priklopu), medicinsku dokumentaciju i pisma članova obitelji JU (list 65-80 spisa) te su saslušane stranke (list 87-88 i 91-92 spisa).

7. Nisu izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka SU i EU, kao ni dokaz provođenjem vještačenja po vještaku medicinske struke. Naime, sud je ocijenio da izvođenje tih dokaza nije potrebno za vođenje postupka, iz razloga koji slijede, a njihovo izvođenje bilo bi protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP).

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, a protutužbeni zahtjev neosnovanim.

10. Vezano uz prigovor tuženice kojim upućuje na zastaru prava tužitelja zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja JU, valja navesti kako je odredbom čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03 i 35/05, dalje ZN) propisano kako pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo iza posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, dok prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

11. Također, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom (spojen P-5956/2026)

drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Uvidom u priklopljene spise Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P-12856/2015 i spis ovoga suda poslovni broj O-6355/2016 utvrđeno je kako slijedi:

- pokojni JU preminuo je 3. srpnja 1995.,

- oporukom od 6. ožujka 1995. svu svoju imovinu ostavio je BU kao svom univerzalnom nasljedniku,

- Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 15. lipnja 1995. ostavio je BU nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] u [adresa]. stan br. 1 – dvosobni u prizemlju, ulična strana s nusprostorijama u površini od 63,17 m2 s drvarnicom u podrumu kuće i to prva desno od stubišta u površini 4,24 m2, s ugovorenom obvezom uzdržavanja od strane BU,

- da je oporukom od 17. travnja 1995. pokojni JU sve svoje nekretnine u Kosinrnikovoj 42 ostavio svome bratu MU,

- da je na ročištu održanom 19. svibnja 1998. proglašena oporuka od 17. travnja 1995. prema kojoj ostavitelj JU svojim jedinim nasljednikom imenuje svoga brata AU, no da je odvjetnik Zijad Nović istakao kako postoji oporuka novijeg datuma, tako da je rasprava odgođena,

- da je na ročištu održanom 15. lipnja 1998. proglašena oporuka od 3. svibnja 1995., kojom ostavitelj JU svu svoju imovinu ostavlja BU, no odvjetnik Gordan Vuletić navodi kako postoji oporuka još novijeg datuma, tako da je rasprava odgođena,

- da je na ročištu održanom 21. srpnja 1999. proglašena oporuka od 4. svibnja 1995. kojom JU svojim nasljednikom imenuje brata AU,

- da je na ročištu održanom 5. listopada 1999. brat ostavitelja AU priznao oporuku od 4. svibnja 1995. i prihvatio se nasljedstva temeljem iste, a BU je istu osporio,

- rješenjem od 28. veljače 2000. ostavinski postupak iza pokojnog JU prekinut je, a BU upućen je u parnicu radi utvrđenja da oporuka od 4. svibnja 1995. nije istinita i pravno valjana i to iz razloga što je sačinjena bez prisutnosti ostavitelja,

- BU pokrenuo je 22. ožujka 2000. parnicu u kojoj je prvostupanjskom presudom od 24. prosinca 2007. utvrđeno da je oporuka pokojnog JU od 4. svibnja 1995. pravno nevaljana, dok je oporuka pokojnog JU od 3. svibnja 1995. pravno valjana,

- drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5629/08 od 7. svibnja 2013. ukinuta je prvostupanjska presuda od 24. prosinca 2007. te je u dijelu kojim je utvrđeno da oporuka od 4. svibnja 1995. nije valjana – predmet vraćen na ponovno suđenje, a u dijelu kojim je utvrđeno da je oporuka od 3. svibnja 1995. valjana – tužba odbačena s obrazloženjem da u tom dijelu tužitelj BU nema pravni interes, jer tuženik AU valjanost te oporuke ne osporava te: u slučaju da sud utvrdi valjanost oporuke od 4. svibnja 1995., oporuka od 3. svibnja 1995. nema pravni učinak te bi se ostavina rasporedila po zadnjoj oporuci od 4. svibnja 1995., a u obrnutom slučaju, ukoliko bi sud utvrdio da je oporuka od 4. svibnja 1995. nevaljana, oporuka od 3. svibnja 1995. bila bi valjana kao zadnja oporuka te bi se u tom slučaju ostavina rasporedila prema toj oporuci,

- presudom od 23. prosinca 2014. utvrđeno je da je pisana oporuka pred svjedocima ostavitelja JU od 4. svibnja 1995. neistinita i pravno nevaljana,

- drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3086/15-2 od 26. travnja 2016. prvostupanjska presuda od 23. prosinca 2014. preinačena je na način da je tužbeni zahtjev odbijen,

(spojen P-5956/2026)

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 1056/2016-2 od 12. studenoga 2019. ukinuta je presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-3086/15-2 od 26. travnja 2016. i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- u ostavinskom postupku potom je doneseno rješenje o nasljeđivanju od 21. prosinca 2016. kojim je nasljednikom pokojnog JU proglašen AU, a to rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-820/2017-2 od 24. ožujka 2017.,

- po smrti AU utvrđen je prekid parničnog postupka, a isti je potom nastavljen u odnosu na njegovu kćer FU,

- presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2575/2024-2 od 1. listopada 2024. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4606/2013-74 od 23. prosinca 2014., kojom je utvrđeno je da je pisana oporuka pred svjedocima ostavitelja JU od 4. svibnja 1995. neistinita i pravno nevaljana.

13. Na temelju tako utvrđenih činjenica, ovaj sud zaključuje da je zastara prava tužitelja zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja JU prekinuta podnošenjem tužbe u parničnome postupku 22. ožujka 2000., s obzirom je u tome postupku tužitelj tražio utvrđenje nevaljanosti oporuke od 4. svibnja 1995. i ujedno valjanosti oporuke od 3. svibnja 1995., čime je podnio pred sudom radnju radi ostvarenja svoga prava iz ostavine te na taj način postupio u skladu s odredbom čl. 241. ZOO-a kojom je propisan prekid zastare u slučaju poduzimanja takve radnje.

14. Takav prekid zastare trajao je sve do pravomoćnosti odluke u postupku pokrenutom 22. ožujka 2000., a isti je pravomoćno okončan donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2575/2024-2 od 1. listopada 2024., nakon čega je u skladu s odredbom čl. 245. ZOO-a zastarni rok počeo teći iznova i nije protekao do podnošenja tužbe u ovome postupku (24. siječnja 2025.).

15. U odnosu na protutužbu i protutužbeni zahtjev u ovome postupku, zaključak je drugačiji. Naime, nasuprot postupanju tužitelja u odnosu na oporuku od 4. svibnja 1995., tuženica, kao niti njezin prednik, ničime nije osporila oporuku od 3. svibnja 1995. niti u ostavinskom postupku, a niti u parničnom postupku kojega je pokrenuo tužitelj i u kojemu je tužbeni zahtjev glasio i na utvrđenje da je oporuka od 3. svibnja 1995. valjana.

15.1. Tako je i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž-5629/08 od 7. svibnja 2013. odbacio tužbu BU u dijelu kojim je on tražio od suda da utvrdi valjanost oporuke od 3. svibnja 1995., s obrazloženjem da u tom dijelu tužitelj BU nema pravni interes, jer (među ostalim) tuženik AU valjanost te oporuke ne osporava.

15.2. Dakle, nasuprot postupanju tužitelja, tuženica niti njezin prednik nisu poduzeli niti jednu radnju kojom bi tražili utvrđenje, osiguranje ili ostvarenje svoga prava iz ostavine u odnosu na oporuku od 3. svibnja 1995. te ju nisu osporavali ni u parnici u kojoj je predmet odlučivanja bila njezina valjanost, tako da je u tom postupku tužba u tom dijelu i odbačena zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja.

15.3. Upravo iz toga razloga, u odnosu na pravo tuženice – protutužiteljice zahtijevati pravo iz ostavine vezano uz oporuku od 3. svibnja 1995., došlo je do zastare toga prava, s obzirom je tek u ovome postupku prvi put 17. rujna 2025. osporila valjanost oporuke od 3. svibnja 1995., pritom istaknuvši da ostavitelj JU nije bio sposoban za rasuđivanje (spojen P-5956/2026)

danom oporuke 3. svibnja 1995., što je samo dan prije sastavljanja oporuke 4. svibnja 1995. Uz navedeno, u svome iskazu, koji je prihvaćen, je iskazala kako je njezin otac vodio postupak u kojemu je htio da se utvrdi kako JU nije sposoban za odlučivanje, ali to nije prihvaćeno. Također, i iz iskaza tužitelja saslušanog u ovome postupku, čiji iskaz je također prihvaćen, proizlazi kako je s pokojnim JU radio i kako je pokojni JU bio dobrog mentalnog zdravlja sve do smrti, kako je pisao knjige i kritike i održavao predavanja.

15.4. S obzirom na navedeno, a budući da je oporuka od 3. svibnja 1995. proglašena na ročištu održanom 15. lipnja 1998., dok je tuženica, kao sljednica svoga oca AU, prvi puta 17. rujna 2025. osporila tu oporuku i istakla svoj zahtjev vezano uz istu, to su prošli svi rokovi iz citirane odredbe čl. 138. ZN-a, prema kojem pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo iza posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, dok prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

16. Iz toga razloga, ovaj sud je ocijenio kako tuženica – protutužiteljica nema više pravo zahtijevati ostavinu vezano uz oporuku od 3. svibnja 1995. te kako bi bilo protivno načelu ekonomičnosti i efikasnosti izvoditi dokaze na te okolnosti provođenjem medicinskog vještačenja i saslušavanjem predloženih svjedoka, tako da je te dokazne prijedloge odbio i u skladu s prethodnim utvrđenjima i primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 138. ZN-a, pod točkom III. izreke odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Što se tiče osnovanosti tužbenog zahtjeva BU, kojim on traži utvrđenje prava vlasništva kao oporučni nasljednik, valja navesti kako je uvidom u spis ovoga suda poslovni broj O-6355/2016 (list 14 toga spisa) utvrđeno da je oporuka od 3. svibnja 1995. proglašena te kako je utvrđeno da ostavinu sačinjava nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zk.č,br. 785/11 u naravi trosobni stan na I. katu sa spremištima u podrumu, drvarnicama i tavanu te garaža na adresi [adresa], u ½ dijela, kao i sredstva na deviznoj štednoj knjižici Zagrebačke banke.

17.1. U svome iskazu danom u ovome postupku, koji je prihvaćen, tužitelj je iskazao kako je pokojnog JU poznavao od 1977. te da su radili zajedno, organizirali su predstave i koncerte te su bili bliski sve do njegove smrti, svakodnevno se viđali i postali prijatelji. Tužitelj mu je pomagao, njegova žena mu je kuhala hranu koju bi mu tužitelj donosio, a prao mu je i rublje, dok zna da je s bratom bio u lošim odnosima.

17.2. Uvidom u spis Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pu P- 12856/2015 (list 188 do 190 toga spisa) utvrđeno je kako je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5629/2008-3 od 7. svibnja 2013. ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da je oporuka pokojnog JU od 3. svibnja 1995. pravovaljana i u tom dijelu tužba je odbačena.

17.3. U obrazloženju odluke poslovni broj Gž-5629/2008-3 od 7. svibnja 2013. Županijski sud u Zagrebu navodi kako iz sadržaja spisa proizlazi da tuženik (AU - prednik ovdje tuženice – protutužiteljice) ne osporava valjanost oporuke od 3. svibnja 1995., što u svom obrazloženju navodi i sud prvog stupnja. Stoga da tužitelj za tužbu na utvrđenje da oporuka od 3. svibnja 1995. nema pravni interes te je u tom dijelu tužbu valjalo odbaciti. Nadalje, obrazlaže da, u slučaju da sud utvrdi valjanost oporuke od 4. svibnja (spojen P-5956/2026)

1995., oporuka od 3. svibnja 1995. nema pravni učinak po samom zakonu te bi se ostavina rasporedila po zadnjoj oporuci, tj. po oporuci od 4. svibnja 1995. U obrnutom slučaju, ukoliko bi sud utvrdio da je oporuka od 4. svibnja 1995. nevaljana, oporuka od 3. svibnja 1995. bila bi valjana kao zadnja oporuka te bi se u tom slučaju ostavina rasporedila prema toj zadnjoj oporuci.

17.4. Uvidom u isti spis (list 325-333 spisa) utvrđeno je da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2575/2024-2 od 1. listopada 2024. potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4606/2013-74 od 22. prosinca 2014. kojom je utvrđeno da je oporuka pred svjedocima ostavitelja JU od 4. svibnja 1995. neistinita i pravno nevaljana.

17.5. S obzirom da je, dakle, pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da je oporuka ostavitelja JU od 4. svibnja 1995. neistinita i pravno nevaljana, to se ostavina ima rasporediti po zadnjoj oporuci, a to je oporuka od 3. svibnja 1995., kojom je ostavitelj JU ostavio tužitelju imovinu koju čine nekretnine opisane u izreci ove presude, u ½ suvlasničkog dijela.

18. Odredbom čl. 237. st. 1. ZN-a propisano je da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnoga postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava.

18.1. Tužitelj je, u roku iz čl. 423. st. 5. ZPP-a (u roku 30 dana od dostave odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2575/2024-2 od 1. listopada 2024.) i iz razloga iz čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP-a (jer se rješenje o nasljeđivanju temeljilo na odluci koja je naknadno ukinuta) podnio tužbu u ovome postupku za utvrđenjem da je vlasnik imovine ostavitelja JU na temelju oporuke od 3. svibnja 1995., pobliže navedene u izreci ove presude.

19. Kako je takav zahtjev, na temelju svih prethodnih obrazloženja osnovan, to ga je u skladu s odredbom čl. 5. st. 2. ZN-a, valjalo prihvatiti na način naveden u toč. I. izreke ove presude.

20. Što se tiče zahtjeva za predajom u suposjed, isti predstavlja vlasničku tužbu na temelju odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06. i 146/08. - dalje: ZVDSP) kojom je propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Isto se odnosi i na suvlasnika u skladu s odredbom čl. 46. ZV-a.

20.1. U ovome postupku tužba ne sadrži činjenične navode vezane uz posjed predmetnih nekretnina pa tako ni na okolnost da tuženica ima posjed istih niti da tužitelj nema suposjed. Na te okolnosti nijedna od stranaka nije predlagala nikakve dokaze niti je iznosila ikakve tvrdnje.

(spojen P-5956/2026)

20.2. Stoga je o tom dijelu zahtjeva valjalo odučiti primjenom odredbe čl. 221.a ZPP- a, odnosno, primjenom pravila o teretu dokazivanja taj zahtjev valjalo je odbiti kao neosnovan u ovoj parnici.

21. Kako u ovome postupku tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno da je tuženica dužna naknaditi tužitelju troškove postupka, u dijelu u kojemu su oni bili potrebni u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a.

22. Tako tužitelju pripada pravo na trošak zastupanja po odvjetniku u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) i to za sastav tužbe u visini – 250 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) i za zastupanje na ročištima 18.9.2025., 13.4.2026. i 8.7.2026. po 250 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 1000 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura i za pripadajući PDV iznosi 2.500,00 Eur, kojem iznosu je nadodan iznos plaćene pristojbe na tužbu u visini 148,23 Eur, za presudu 370,00 Eur, što ukupno iznosi 3.018,23 eura, a na koji je dosuđena i zatezna kamata primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rj o pristojbi na presudu 370,00 Eur

2. Tuženici po pun.

(spojen P-5956/2026)