REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] J 5

Poslovni broj: Us I-1195/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice JL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Toni Primorac (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi troškova upravnog postupka - prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka IV. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/26-01/271, URBROJ: 338-01-06-05-26-04 od 18. lipnja 2026. godine.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužiteljici JL nadoknadi trošak upravnog postupka u iznosu od 156,25 eura (stotinu pedeset šest eura i dvadeset pet centi), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da tužiteljici JL nadoknadi trošak ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjesto pedeset) eura, PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/26-02/5905, URBROJ: 338-08-02-01- 26-7 od 19. veljače 2026., odbijen je zahtjev tužiteljice, te joj ozljeda nastala 15. siječnja 2026. kod poslodavca Medicinskog fakulteta u Rijeci za dijagnozu akutna reakcija na stres (šifre F43.0) nije priznata ozljedom na radu, uz ostale prateće odluke.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-03/26-01/271, URBROJ: 338-01-06- 05-26-04 od 18. lipnja 2026., usvojio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja (t. I. izreke drugostupanjskog rješenja), te je poništio prvostupanjsko rješenje (t. II.), tužiteljici je spomenutu ozljedu priznao ozljedom na radu uz priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (t. III.), te je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe (t. IV.). U pogledu točke IV. tog rješenja, tuženik obrazlaže sljedeće:

„U odnosu na postavljeni zahtjev punomoćnice žaliteljice za naknadom traženog odvjetničkog troška koji se odnosi na trošak sastava žalbe prema priloženom troškovniku, ističe se da, u smislu naprijed citiranih odredaba članka 161. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku, nisu ispunjeni uvjeti za povratom predmetnih troškova, budući se ne može uzeti u obzir da se u predmetnom slučaju radilo o neophodnom zastupanju žaliteljice, a u okviru kojeg upravnog postupka žaliteljica ne bi bila u stanju sama ostvariti, odnosno zaštititi svoja prava i pravne interese s obzirom na predmet ovog upravnog postupka.“

3. Tužiteljica osporava zakonitost točke IV. tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Mjerilo nužnosti zastupanja ne postoji u važećem Zakonu o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), već je bilo propisano člankom 114. stavkom 3. prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96). Upravni postupak nije pokrenut na zahtjev tužiteljice, već po prijavi poslodavca, te je okončan povoljno za tužiteljicu, u kojem slučaju troškove postupka snosi javnopravno tijelo (članak 161. stavak 5. ZUP-a). U prilog tome ide i vrhovnosudska praksa. Trošak sastava žalbe nastao je isključivo zbog nezakonitog postupanja tuženika, tj. zbog pogrešaka u prvostupanjskom postupku. Upravni postupak nije bio jednostavan, već je riječ o složenoj medicinsko-pravnoj stvari, pri čemu je tužiteljica uspjela tek u žalbenom postupku. Tuženik nije osporio sâmu visinu troška sastava žalbe koju je tužiteljica zatražila. Tužiteljica predlaže da Sud poništi točku IV. drugostupanjskog rješenja, te da sam riješi stvar nalaganjem tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, uvećano za PDV. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja, opisuje način rješavanja ove vrste predmeta u upravnom postupku i dodaje, u bitnome, sljedeće. U postupcima pokrenutima na zahtjev stranke, troškove postupka snosi stranka na čiji je zahtjev postupak pokrenut (članak 161. stavak 2. ZUP-a). Pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova imaju svjedoci, vještaci, prevoditelji i privremeni zastupnici (članak 162. ZUP-a). Žalba se odnosila na medicinsko preispitivanje činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, pa tužiteljica nije bila u obvezi i nije trebala za to angažirati odvjetnika, budući da ovdje nije bila odlučna pravna argumentacija. Ustaljena praksa upravnih sudova potvrđuje da se trošak pravnog zastupanja nadoknađuje samo onda kada je takvo zastupanje bilo nužno i opravdano, što ovdje nije slučaj. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (članak 98. točka 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz članak 8. toga Zakona), utvrdivši da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Meritum ovog upravnog spora ograničen je na ocjenu zakonitosti odluke tuženika o odbijanju zahtjeva tužiteljice za naknadu troška upravnog postupka (točke IV. tuženikova drugostupanjskog rješenja). Između stranka sporna su pravna pitanja na koji je način pokrenut predmetni upravni postupak, te koji kriteriji su mjerodavni pri odlučivanju o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška upravnog postupka, koji se trošak sastoji u sastavu žalbe od strane opunomoćenika – odvjetnika. Nesporno je da je konkretnu žalbu tužiteljice sastavio opunomoćenik – odvjetnik, što proizlazi i iz spisa predmeta upravnog postupka. Nesporno je i da je upravni postupak okončan povoljno za tužiteljicu kao stranku.

7. Prema članku 40. stavku 1. ZUP-a, upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Člankom 42. stavkom 1. ZUP-a propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.

8. U kontekstu primjene ZUP-a, uključujući njegove odredbe o troškovima upravnog postupka, ne postoji bilo koji dodatni način pokretanja postupka, pored dva načina propisana člankom 40. stavkom 1. toga Zakona.

9. Troškovi upravnog postupka uređeni su člancima 161. i 162. ZUP-a, koji glase:

„Troškovi postupka i stranaka

Članak 161.

(1) Javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. (2) U postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan, ako nije drukčije propisano.

(3) Kad je postupak pokrenut na zahtjev stranke, a sa sigurnošću se može predvidjeti da će u ispitnom postupku izazvati posebne izdatke, službena osoba može zaključkom naložiti stranci da unaprijed položi potreban novčani iznos za pokriće tih troškova. Ako stranka ne položi taj iznos u određenom roku, službena osoba može odustati od izvođenja dokaza ili obustaviti postupak, osim ako produženje postupka zahtijeva javni interes.

(4) O troškovima postupka odlučuje se rješenjem o upravnoj stvari. Iznimno, ako u trenutku donošenja rješenja o upravnoj stvari nisu poznati svi troškovi postupka, o troškovima postupka donijet će se dopunsko rješenje.

(5) Kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

(6) Kad je postupak okončan nagodbom, svaka stranka snosi svoje troškove, osim ako nagodbom nije drukčije određeno.

Nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku Članak 162.

(1) Svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. (2) Službena osoba dužna je osobe koje imaju pravo na naknadu troškova na to upozoriti. O iznosu nagrade, odnosno naknade troškova odlučuje se rješenjem, u skladu s propisima, a ako takvih nema, prema stvarno nastalim i dokumentiranim troškovima.

(3) Kad osoba koja sudjeluje u postupku uzrokuje svojom krivnjom ili obiješću troškove pojedinih radnji u postupku, dužna je snositi te troškove.

(4) Vještaci, prevoditelji i tumači dužni su podnijeti zahtjev za naknadu troškova odnosno nagradu ili naknadu u roku od 30 dana od dana poduzimanja tražene radnje, s priloženim troškovnikom. Kad zahtjev nije podnesen u propisanom roku ili nije dokumentiran, a službena je osoba upozorila podnositelja zahtjeva na posljedice tog propuštanja, podnositelj zahtjeva gubi to pravo.

(5) Troškove postupka, kao što su putni troškovi službenih osoba, izdaci za svjedoke, vještake, tumače, uviđaj, oglase i drugo koji su nastali u postupku, snosi stranka koja je cijeli postupak izazvala svojim postupanjem.“

10. Argumentacija tužiteljice temelji se na stajalištu da konkretni upravni postupak nije pokrenut na zahtjev tužiteljice kao stranke.

10.1. Predmetna upravna stvar tiče se odlučivanja o priznavanju tužiteljičine ozljede ozljedom na radu, uz s time povezano priznavanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, u svjetlu njezina svojstva osiguranice u obveznom zdravstvenom osiguranju.

10.2. Upravni postupak u navedenoj vrsti predmeta ne pokreće tuženik na vlastitu inicijativu, po vlastitoj službenoj dužnosti, već tuženik to čini samo po prijavi poslodavca ili drugih ovlaštenih osoba (članak 128. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, "Narodne novine", broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25). Pritom se pojam „po službenoj dužnosti“ iz stavka 2. toga članka ne odnosi na postupanje ovdje tuženika.

10.3. K tomu, ustaljena je upravnosudska praksa prema kojoj prijava poslodavca zamjenjuje odnosno predstavlja zahtjev osiguranika radi utvrđivanja činjenica potrebnih za priznavanje njegovih prava po osnovi ozljede na radu. Podnesena tiskanica poslodavca tretira se kao procesni zahtjev za priznavanje prava radnika, a ne kao pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravnog tijela. Prijava poslodavca postupovno ima bitna obilježja instrumenta kojim se pokreće odlučivanje o pravima osiguranika (radnika) iz sustava zdravstvenog osiguranja.

10.4. Predmetni upravni postupak nije, dakle, pokrenut po službenoj dužnosti od strane tijela obveznog zdravstvenog osiguranja, niti je na taj način mogao biti pokrenut u ovoj vrsti predmeta.

11. No, to samo po sebi ne isključuje pravo tužiteljice, kao stranke na čiji zahtjev je vođen upravni postupak, na naknadu troškova sastava žalbe po opunomoćeniku – odvjetniku. Vrijedi opće pravilo prema kojem u jednostranačkom postupku pokrenutom na zahtjev stranke stranka sama podmiruje troškove, neovisno o ishodu postupka (članak 161. stavak 2. ZUP-a). Ipak, stajalište je ovog Suda da stranci iznimno pripada pravo na naknadu troškova žalbe izjavljene protiv negativnog prvostupanjskog rješenja, kada drugostupanjsko tijelo uvaži žalbu favorabilno po stranku, ili kada prvostupanjsko tijelo usvoji zahtjev stranke u izvršenju drugostupanjskog rješenja kojim je žalba uvažena. U tom slučaju do pravilne favorabilne odluke ne dolazi slijedom zahtjeva stranke, nego tek slijedom njezine žalbe. Netom navedeno ne vrijedi kada je žalba stranke usvojena, ali je postupak u konačnici okončan nepovoljno po stranku, pri čemu se (ne)povoljnost ishoda postupka za stranku sagledava prema konačnom ishodu upravnog postupka, a ne prema ishodima njegovih pojedinih faza. Međutim, ovdje je postupak okončan povoljno po tužiteljicu kao stranku.

12. Nadalje, na odluku o priznavanju troškova zastupanja stranke po opunomoćeniku - odvjetniku u upravnom postupku nije od utjecaja to što opunomoćenici nisu izričito navedeni u članku 162. ZUP-a. Tim su odredbama uređene nagrade i naknade troškova drugim osobama koje sudjeluju u postupku, ali troškovi zastupanja po opunomoćeniku troškovi su stranke, a ne njezina opunomoćenika. U tom su pogledu primjenjiva i s time povezana opća shvaćanja iznesena u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 44/2016-6 od 14. srpnja 2021. (neovisno o tome što je ta presuda donesena u predmetu koji se ticao troškova upravnog postupka pokrenutog po službenoj dužnosti).

13. Naposljetku, osnovano tužiteljica ukazuje da je stupanjem ZUP-a na snagu napušten kriterij nužnosti i opravdanosti pravnog zastupanja stranke, propisan prijašnjim Zakonom o općem upravnom postupku.

14. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da je tuženik, na štetu tužiteljice, u okolnostima konkretnog slučaja neosnovano odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog postupka koji se sastoji u sastavu žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja. Riječ je o trošku od 125,00 eura, što uvećano za PDV ukupno iznosi 156,25 eura (tarifni brojevi 22., 24., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25, u nastavku teksta: Tarifa).

15. Sud je, stoga, poništio točku IV. osporavanog rješenja tuženika, te je u tom dijelu sam riješio stvar naloživši tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog postupka u ukupnom iznosu od 156,25 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke u ovom upravnom sporu.

16. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18 i 51/23).

17. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a te tarifnih brojeva 27., 46. i 54. Tarife, u okviru troškovnika tužiteljice iskazanog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koje tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

U Rijeci 9. rujna 2026.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Odvjetniku Toniju Primorcu, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III

- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska