REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5162/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Verica Šuster, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Butnić d.o.o., u Zagrebu, Vodovodna 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti, 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/22- 01/396, URBROJ: 513-04-25-2 od 14. listopada 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-23/22-32/14, URBROJ: 513- 07-01-06-22-4 od 4. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika čijim rješenjem KLASA: UP/II-410-18/22-01/396, URBROJ: 513-04-25-2 od 14. listopada 2025. je odbijena njezina žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Novi Zagreb KLASA: UP/I-410-23/22-32/14, URBROJ: 513-07-01-06-22-4 od 4. srpnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 4. srpnja 2022. utvrđuje se da je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 202.558,46 kn. Tužiteljica se obvezuje uplatiti obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 25.798,37 kn, doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 28.688,54 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti u iznosu od 26.080,49 kn i doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 8.693,50 kn, sve u korist računa određenih osporenim rješenjem. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznos obveza doprinosa obračunava se i plaća zatezna kamata.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako je porezno tijelo počinilo bitne povrede postupka te da je došlo do povrede stvarne nadležnosti, zatim da je pogrešno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno primijenilo materijalno pravo prilikom odlučivanja da li su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke koje propisuje Pravilnik o porezu na dohodak, a odnose se na kriterije kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Smatra da to što su ona i društvo CINNAMON d.o.o. (dalje: Isplatitelj) registrirani za istu djelatnost ne dokazuje da bi se radilo o odnosu izjednačenom sa nesamostalnim radom, već o tržišnom odnosu dvaju neovisnih gospodarskih subjekata te da je uobičajeno da poduzetnici u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti angažiraju podizvođače specijalizirane za određene usluge kako bi se klijentima mogla pružiti cjelovita usluga , posebice kod računalnog programiranja. Također, da se suštinski ne radi o istoj djelatnosti, jer je IT jako širok pojam i unutar te industrije se razlikuju stručnjaci za određeno područje te da je isplatitelj imao web projekt za koji nije imao potrebne kapacitete kako bi ga efikasno odradio pa da je na projektu angažirana ona, a kako je isti trebao trajati nekoliko mjeseci, zapošljavanje stručnjaka s tržišta rada nije imalo smisla. Ističe da je u obavljaju usluga za Isplatitelja djelovala samostalno, da je njihova poslovna suradnja mogla biti prekinuta bez ikakvih pravnih, materijalnih ili financijskih posljedica po bilo koju ugovornu stranu. Smatra da tijelo nije dokazalo da bi bila financijski ovisna o Isplatitelju te da je potpuno uobičajeno da određeni poduzetnik pod tržišnim uvjetima posluje s jednim ili dva klijenta ukoliko nema većih kapaciteta za obavljanje većeg obima usluga na tržištu. Nadalje, da naknade za obavljene usluge nisu bile istovjetne svaki mjesec, a što nije obilježje nesamostalnog rada. Isto tako da je specifikum obavljanog posla takav da se na početku s klijentom dogovaraju i definiraju ciljevi i da nije moguće unaprijed znati kakve prepreke odnosno izazovi se mogu na projektu pojaviti te da je uobičajeno da se opseg projekta širi tijekom realizacije odnosno da se dogovara dodatni projekt bez kojeg nije moguće realizirati prvotno ugovorene ciljeve. Osporava i izračun poreznog tijela, jer da je tijelo trebalo uzeti u obzir maksimalan iznos neoporezivih primitaka vezano za isplate od nesamostalnog rada. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS) te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a, s obzirom da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužiteljici utvrđena obveza temeljem uvida u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave, prometa po žiro računu i popunjenog upitnika NR s pozivom na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak. Na temelju navedenog, tijelo je utvrdilo da je tužiteljica u nadziranoj godini koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12.a Općeg poreznog zakona, odnosno da je utvrđeno postojanja obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

8.1. Tijelo je navelo da je tužiteljičin obrt registriran za djelatnost računalnog programiranja te da je to ujedno i glavna djelatnost Isplatitelja. Nadalje, da je u nadziranoj godini primala od Isplatitelja kontinuirane mjesečne isplate, koje čine 91,42 % od ukupnih primitaka tužiteljice u navedenom razdoblju.

9. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice u bitnom navodeći da je utvrđeno postojanje obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u poslovnom odnosu sa Isplatiteljem u nadziranoj 2020. godini.

11. Međutim, sporno je da li taj poslovni odnos tužiteljice i Isplatitelja ima obilježja nesamostalnog rada i da li je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona.

12. Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o radu ( Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu ( Narodne novine 143/2013, 127/2019, 41/2020, dalje: ZO) obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Stavkom 3. istog članka propisano je da je dopuštena svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena.

14. Sukladno članku 4. ZO-a, obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

15. Sukladno članku 12. a. stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: OPZ) porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u sluča ju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

16. Sukladno članku 27. a. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: ZPD) za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. istog članka propisano je da se obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

17. Sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, dalje: Pravilnik) za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Stavkom 7. istog članka propisano je da se za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i ovoga Pravilnika isplatitelj primitka smatra poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem.

18. Člankom 32. d. Pravilnika propisano je da se činjenicama bitnim za oporezivanje pojedinog poreznog obveznika posloprimca smatraju podaci: o svim primicima koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom vremenskom razdoblju, polazeći od prethodne alineje, ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom vremenskom razdoblju s drugim izvorima dohotka, koja djelatnost se obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđen plan poslovanja, na koji način se djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa, broj poslovnih partnera, te ovisno o pojedinom slučaju ostale činjenice bitne za oporezivanje.

19. Člankom 32. i. propisano je da u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju se temeljem ispunjenja elemenata tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivati u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

20. Člankom 32. f. Pravilnika propisano je polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

21. Člankom 32. g. propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

22. Člankom 32. h. Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

23. U ovom predmetu nesporno je utvrđeno da je tužitelj ica obrtnik sa paušalnim oporezivanjem, da posluje od 1. ožujka 2019. godine te da je u 2020. godini poslovala sa Isplatiteljem, koji je bio većinski isplatitelj njezinog obrta u nadziranoj godini.

24. Bitna obilježja radnog odnosa, propisana ZR-om su da radnik obavlja poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu te da obavlja rad pod nadzorom i prema uputama poslodavca iz čega proizlazi da postoji hijerarhija odnosa, rad se obavlja za plaću, neovisno o ishodu poslovanja, a poslodavac određuje mjesto rada i način obavljanja rada, pri čemu radnik nije samostalan u odlučivanju o načinu, vremenu i sredstvima rada, već mu uvjete određuje poslodavac. Također, radnik ima prava za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i pravo na naknadu za godišnji odmor te pravo na prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.

25. S druge strane, obrt sa mogućnosti paušalnog oporezivanja dohotka je Zakonom o porezu na dohodak uveden kao pogodnost u cilju poticanja i razvitka poduzetništva.

26. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, sud je uzimajući u obzir citirane odredbe ZR-a, ZO-a, ZPD-a, OPZ-a i Pravilnika sagledao cjelokupni odnos Isplatitelja i tužiteljice sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika te je pritom imao na umu i specifična obilježja djelatnosti računalnog programiranja.

27. Iz dokumentacije u spisu, kao i isprava priloženih spisu tuženika, u odnosu na kriterij kontrole ponašanja, sud nalazi da Isplatitelj tužiteljici ne određuje mjesto, vrijeme i način obavljanja posla, tužiteljica ne vodi evidenciju radnog vremena za Isplatitelja, a niti joj Isplatitelj daje upute kako obaviti posao. Tužiteljica ne koristi u radu opremu i sredstva za rad Isplatitelja, ne podnosi izvješća o dinamici izvršenja posla, Isplatitelj joj ne pruža mogućnost edukacije ili tečaja, ne obučava ju o načinu izvršavanja posla, a niti ju je slao na službeni put za potrebe obavljanja posla. Slijedom navedenog, Sud ne nalazi niti jedan od propisanih kriterija.

28. U odnosu na kriterij financijske kontrole Sud nalazi da Isplatitelj nema pravo usmjeravati ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte tužiteljičinog posla, odnosno ne nadoknađuje tužiteljici poslovne i putne troškove, ne ulaže u opremu, alate i materijale tužiteljice, ne određuje proizvode i usluge koje je tužiteljica obvezna koristiti u izvršenju posla, a niti kontrolira tužiteljicu u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu.

28.1. U odnosu na navod iz prvostupanjskog rješenja da Isplatitelj tužitelj ici obavlja isplate u određenim vremenskim razdobljima, u približno sličnim iznosima , Sud nalazi da je u 2020. godini Isplatitelj bio većinski isplatitelj tužiteljičinog obrta i da joj je uplaćivao mjesečne uplate u nejednakim iznosima, ali da je tužiteljica 8,58 % svojih prihoda ostvarila iz drugih izvora, surađujući sa drugim klijentima ([obrt], obrt za usluge, vl. VJ, [obrt]), a što nije zanemariv iznos. Pritom, Sud napominje da je općepoznata činjenica da su uvjeti poslovanja u 2020. godini, posebice u vidu nalaženja klijenata bili uvelike otežani, zbog pandemije koronavirusa. Isto tako, Sud ističe da ovakav način angažiranja stručnjaka za posao na određenim projektima nije pravno zabranjen te ne može prihvatiti obrazloženje tuženika da se tužiteljica ne ponaša na tržištu kao poduzetnik koji obavlja samostalnu djelatnost.

28.2. Nadalje, u odnosu na navod da je plaćanje bilo ugovoreno po satu, Sud napominje, da u određenim djelatnostima, poput računalnog programiranja, za obavljanje određenog posla, nije moguće unaprijed predvidjeti koliko će vremena biti potrebno da se isporuči ugovoreno djelo pa je ugovaranje cijene po odrađenom satu uobičajeno za ovakvu vrstu posla.

29. U odnosu na kriterij odnosa stranaka sud nalazi da su tužiteljica i Isplatitelj registrirani za istu djelatnost. Pritom, Sud napominje, da je subrogacija jedno od temeljnih obilježja radnog odnosa i podrazumijeva da je radnik podređen poslodavcu i da osobno obavlja rad, pridržavajući se uputa poslodavca koji mu određuje mjesto, vrijeme i način obavljanja rada. U konkretnom slučaju, iako je tužiteljica bila angažirana od strane Isplatitelja kao vanjski suradnik koji je radio na projektu, prema ocjeni suda, isto ne sadrži u sebi elemente podređenosti niti osobnog obavljanja posla kao kod radnika u radnom odnosu. Shodno tome, a imajući na umu načelo slobode volje ugovaranja te cijeneći specifična obilježja posla, sama činjenica da su tužiteljica i Isplatitelj registrirani za istu djelatnost, ne upućuje da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o ostvarivanju primitaka koji imaju obilježja nesamostalnog rada. Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi odstupanje Isplatiteljevog odnosa sa tužiteljicom od njegovog uobičajenog odnosa sa drugim dobavljačima.

30. Sukladno članku 49. Ustava Republike Hrvatske (56/1990, Narodne novine 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010) poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske te prema stavu ovog suda poslovni odnos tužiteljice i Isplatitelja ima obilježja ugovora o djelu, a ne ugovora o radu.

31. Dovodeći u vezu bitne razlike između nesamostalnog i samostalnog rada te sagledavajući cjelokupan poslovni odnos tužiteljice i Isplatitelja, Sud nalazi da je rizik postizanja rezultata na tužiteljici, a ne na Isplatitelju, za razliku od nesamostalnog rada gdje je taj rizik na poslodavcu, jer ukoliko tužiteljica ne odradi posao za koji je angažirana, za isto neće biti plaćena, neovisno o načinu ugovorenog plaćanja.

32. Također, ovdje nije riječ o podređenosti (subordinaciji) koja je bitno obilježje radnog odnosa, u granicama koje poslodavac ili od njega na to ovlaštena osoba određuje radniku gdje, kada, što i kako će raditi i gdje je radnik obvezan rad obavljati osobno, a poslodavac mu isplaćuje plaću neovisno o postignutim rezultatima. Isto tako, Sud nalazi da nije bila ugovorena naknada tužiteljičinih troškova niti korištenje godišnjeg odmora, kao niti naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, a niti je tužiteljica imala pravo na isplatu prigodnih nagrada poput božićnica, regresa i drugih prava karakterističnim za nesamostalni rad. Također, činjenica da I nije bio jedini klijent tužiteljice te da je tužiteljica surađivala i sa drugim klijentima u nadziranoj godini dokazuje da I nije kontrolirao, odnosno usmjeravao njezino poslovanje.

33. Prema tome, na temelju svega iznesenog sud zaključuje da poslovni odnos tužiteljičinog obrta i Isplatitelja ne ukazuje da je postojao presudni utjecaj kontrole ponašanja, financijske kontrole i kontrole odnosa stranaka, te ne nalazi postojanje obilježja nesamostalnog rada. Uzimajući u obzir činjenicu da je Isplatitelj tužiteljičinom obrtu vršio isplate u mjesečnim iznosima za obavljeni posao te da posao koji obavlja tužiteljica predstavlja redovno poslovanje Isplatitelja, same po sebi nisu dovoljne za zaključak da navedeni poslovni odnos ima obilježja nesamostalnog rada , kako je to zaključio tuženik, obzirom da istovremeno nije utvrđeno postojanje niza drugih elemenata propisanih kriterija, uvažavajući činjenicu da sukladno članku 32. a. stavku 4. Pravilnika prilikom utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada svi kriteriji, odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Ovakav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2668/2025-5 od 2. srpnja 2025. Slijedom navedenog, osporenim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

34. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Verica Šuster, [adresa] zagreb, Vodovodna 11

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za

drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška ulica 43/IV

3. U spis.