1                     Poslovni broj Gž-403/2023-2

 

 

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-403/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Z. iz H. D., OIB …, zastupan po punomoćniku odvjetniku Ž. S., protiv tuženika G. K. iz H. D., OIB …, zastupan po punomoćnici odvjetnici B. J. V. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, posl.br. P-430/2020-24 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 16. travnja 2024. 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i  presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, posl.br. P-430/2020-24 od 5. travnja 2023.  se potvrđuje.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja  za naknadu troškova žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

1. Nalaže se tuženiku G. K. iz H. D., OIB … da tužitelju I. Z., H. D., OIB … isplati iznos od 13.922,25 kn na ime preplaćenog iznosa izvedenih radova, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od dana 19. listopada 2020., kao prvog dana po isteku roka na dragovoljan povrat sredstava, a po primitku Otkaza ugovora, pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja pa kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana".

 

II Nalaže se tužitelju I. Z. iz H. D., OIB …, da tuženiku G. K. iz H. D., OIB … naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 995,40 € / 7.499,84 kn. u roku od 15 dana."

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tužitelj, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba  nije osnovana.

 

5. Predmet spora zahtjev je za isplatom, točnije vraćanjem svote koju predstavlja razlika između plaćenog tuženiku u vezi ugovora od 5 rujna 2019. i vrijednosti materijala i radova koje je tuženik po tom ugovoru za tužitelja obavio.

 

6. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

- da su parnične stranke 5. rujna 2019. zaključili Ugovor o kupovini i postavljanju benkovačkog kamena (dalje: Ugovor) za cijenu od 33.000,00 kuna, na temelju kojeg je tužitelj tuženiku isplatio 14.000,00 kuna,

- da se predmetnim Ugovorom tuženik obvezao nabaviti benkovački kamen, potrebno ljepilo te postaviti isti u površini od 45-50 m2,

- da je tuženik postavio 31,88 m2 benkovačkog kamena, a tužitelj je zadržao preostalih nabavljenih 12 m2 kamena,

- da, prema nalazu i mišljenju građevinskog vještaka, vrijednost dobave lomljenog „benkovačkog kamena“ i oblaganje ogradnih zidova tim kamenom, uključujući sav rad i dodatni materijal za površinu od 31,88 m2 iznosi 11.381,16 kuna (stavka 1.), montaža skele iznosi 3.200,00 kuna (stavka 2.), a dobava kamena i istovar u dvorište 12m2 (stavka 3.) iznosi 1.680,00 kuna, dakle sveukupno 16.261,16 kuna,

- da vrijednost radova, s obzirom na nedostatke u kvaliteti izvedbe, treba umanjiti  za 35%, u odnosu na stavku 1. što znači da stavka 1. iznosi 7.397,75 kuna, odnosno da s obzirom na nedostatnu kvalitetu izvedbe vrijednost radova iznosi 9.077,75 kuna,

- da je tuženik otišao s gradilišta u prosincu 2019.,

- da je tuženik pozvao tužitelja na plaćanje preostalog ugovorenog iznosa od 19.000,00 koncem lipnja 2020.,

- da je tužitelj, nakon tog poziva tuženika, angažirao odvjetnika te u srpnju 2020. pokrenuo postupak osiguranja dokaza u kojem je provedeno građevinsko vještačenje na temelju kojeg je prvostupanjski sud i utvrdio kvantitetu i kvalitetu izvedenih radova,

- da je u listopadu 2020. poslao dopis tuženiku kojim ga obavještava da otkazuje Ugovor i poziva ga na povrat iznosa koji je sada utužen, na koji se poziv tuženik oglušio,

- da je tužitelj bio prisutan cijelo vrijeme izvođenja radova,

- da su članovi tužiteljeve obitelji (supruga i sinovi) izrazili nezadovoljstvo izvedenim radovima, te je naknadno, od strane treće osobe, sav kamen skinut i postavljen novi, druge vrste,

- da je tužitelj tuženiku osim 14.000,00 kuna platio još 1.400,00 kuna.

 

7. Prvostupanjski je sud naveo da se ovdje radi o ugovoru o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21-dalje: ZOO) koji propisuje da se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Za samo sklapanje ugovora o djelu zakon ne propisuje obavezan pisani oblik, te je valjan i usmeni ugovor o djelu, a naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davanja uputa kad to odgovara naravi posla, što je izvođač dužan omogućiti. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je došao do utvrđenja da je tužitelj kao naručitelj radova cijelo vrijeme obavljao nadzor nad radovima i davao upute tuženiku, te se tuženik pridržavao uputa tužitelja i naloga oko postavljanja benkovačkog kamena. Obveza je tuženika da izvrši djelo kako je ugovoreno po pravilima struke u određeno vrijeme, odnosno razumno potrebno vrijeme, te ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj, ovdje tužitelj, nije omogućio uporabu električne energije. Prvostupanjski sud napominje da tužitelj osim predujma od 14.000,00 kn nije tuženiku isplatio iznos od 19.000,00 kn, a tuženik je radove izveo onako kako je tužitelj zahtijevao time da je tuženik cijelo vrijeme bio prisutan kod izvođenja radova od nabave materijala do zahtjeva da se tuženik ukloni s građevine i onemogućavanja istoga u potpunom završetku naručenih radova, zbog čega smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

8. Prvostupanjski je sud također naveo da tužitelj nije dokazao da bi tuženiku osim  predujma od 14.000,00 dao još 9.000,00 kuna, kao što je tvrdio, te da nije uvjerio sud na dovoljno uvjerljiv način da bi se dodatno plaćenih 1.400,00 kuna odnosilo na kamen koji nije ugrađen ali ga je tužitelj zadržao.

 

9. O troškovima postupka prvostupanjski je sud odlučio na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a niti onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju izrijekom ukazuje tužitelj, samo paušalno navodeći zakonski opis ove povrede, a ne konkretizirajući čime bi to ova povreda bila ostvarena.

 

11. Žalitelj u bitnom tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je izvođač radove izvršio sukladno pravilima struke, jer je vještak utvrdio niz nedostataka u izvedbi radova; da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku pozajmio 9.000,00 kuna jer to proizlazi iz iskaza svjedoka M. Z., L. Z. i potvrde mjenjačnice; napada navod suda kako tužitelj nije uvjerio sud na dovoljno uvjerljiv način da je tuženiku isplatio 1.400,00 kuna za preostali, neugrađeni benkovački kamen (12 m2), kad je i sam tuženik naveo da je tu svotu primio od tužitelja i na ime ostatka benkovačkog kamena; osporava zaključak suda kako je tuženik radove izvršio onako kako je to tužitelj od njega tražio, jer tko bi takvo neprofesionalno izvođenje radova tražio; osporava da bi radove prekinuo jer je tuženik u postupku osiguranja dokaza naveo da kako je obitelj tužitelja bila nezadovoljna izvedenim radovima i smatrala da sve to treba skidati, to više nije dolazio smatrajući da je ugovorene radove izvršio; te napada način na koji je sud unio iskaze svjedoka u zapisnike.

 

12. U pogledu načina unošenja u zapisnik iskaza svjedoka te sadržaja zapisnika valja reći da je taj prigovor žalitelj mogao i trebao iznositi prilikom samog unošenja.

 

13. U pogledu žalbenih navoda koji se tiču ocjene dokaza, riječ je o žalbenom razlogu bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. (ocjena dokaza) i članka 221.a (tereta dokazivanja) ZPP-a.

 

14. S tim u vezi osnovano žalitelj ukazuje na to da je i sam tuženik iskazao da je 1.400,00 kuna primio za rad na stupovima za rasvjetu, ali i za preostali kamen, pa nije bilo potrebe da tužitelj dodatno uvjerava sud kako je preostali (neugrađeni) kamen isplaćen.

 

15. Osnovano žalitelj osporava i pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je tuženiku dao, pored navedenih iznosa, još 9.000,00 kuna. Naime, sama činjenica da su o tome svjedočili tužiteljeva supruga i tužiteljev brat, koji su kao takvi zainteresirani da on uspije u sporu, ne znači sama po sebi da im se ne može vjerovati, jer u tom slučaju ne bi bilo niti potrebe da se takve, rodbinski povezane osobe sa strankama u sporu, saslušavaju kao svjedoci. Činjenica jest da oni predaji novca nisu prisustvovali, ali isto tako činjenica je i da tuženik, premda osporava da mu je tužitelj taj novac dao za kupnju kamionića, kako je to tvrdio tužitelj, potvrđuje da je od njega zahtijevao da mu pozajmi 10.000,00 kuna, ali tvrdi da je tužitelj to odbio jer da mu je već dao 14.000,00 kuna na ime kapare i da više nema novaca. Zašto bi netko odbio pozajmicu novca obrazlažući to time što je već platio kaparu, jedno s drugim nije ni u kakvoj vezi, riječ je o dva različita pravna posla, a odbijanje davanja dodatnog novca kao daljnje kapare za radove čije izvođenje je u tijeku, imalo bi smisla, jer takvo plaćanje nije ugovoreno. Nema niti logike da naručitelj radova odbija dati novac obrazlažući to time što ga nema, s obzirom da je ugovorio radove za određenu svotu pa je pretpostavka da novac za te radove ima, a jedino je pitanje je li voljan isplatiti izvođaču veću akontaciju od ugovorene. Stoga, a uvažavajući i postojanje potvrde (list spisa 18) o podizanju 9.100,00 kuna (protuvrijednost 1.400,00 CHF), te iskaze svjedoka M. i lj. Z., ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je tuženik primio od tužitelja i tih dodatnih 9.000,00 kuna.

 

16. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da su radovi što ih je izveo tuženik, izvedeni u skladu s pravilima struke, prvostupanjski sud to nije utvrdio već je samo naveo zakonsku odredbu po kojoj je izvođač radova, kod ugovora o djelu, obvezan djelo izvršiti po pravilima struke. Ta ista odredba propisuje i da naručitelj ima pravo nadzora i davanja uputa, pa je prvostupanjski sud, a prihvaćajući tvrdnju tuženika kako je tužitelj bio prisutan tijekom izvođenja radova, kako nije imao primjedbi na izvršeni rad, te kako je davao upute kojih se on pridržavao, zaključio da zbog toga nema pravo na povrat svega što je plaćeno, a prelazi vrijednost izvedenih radova utvrđenu građevinskim vještačenjem.

 

17. Premda nije životno logično da je sam tužitelj bio zadovoljan i davao upute da se radovi izvedu baš tako kako ih je izveo tuženik, s rupama u obloženim površinama u kojima nedostaje kamena, s površinom kamena onečišćenom od ljepila, s fugama u kojima se nalaze šupljine, koje su (fuge) mjestimično prevelike, što sve proizlazi iz fotodokumentacije, i laiku je jasno da nije prema pravilima struke, a izvođač je dužan upravo to, djelo izvršiti prema pravilima struke. Tužitelj je osobno očito prihvaćao takvo izvođenje radova, a tek nezadovoljstvo članova njegove obitelji izvedenim radovima dovelo je do toga da radovi, u završnoj fazi izvođenja, kako to iz fotodokumentacije proizlazi, budu zaustavljeni.

 

18. Iz raspravne građe proizlazi da su članovi obitelji tužitelja htjeli da se postavljeni kamen ukloni, a naknadno je to i učinjeno, ali po trećoj osobi.

 

19. Prema utvrđenom činjeničnom stanju ne može se smatrati da su radovi završeni jer je završetak radova zaustavljen budući su članovi obitelji tužitelja zahtijevali uklanjanje postavljenog kamena, što se naknadno i dogodilo. Odredbom članka 598. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač radova ne drži uvjeta ugovora i uopće ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama. S obzirom na količinu izvršenog posla, odnosno zgotovljenosti djela tužitelj očito nije smatrao da tuženik ne radi kako treba i nije postupio u smislu navedene zakonske odredbe, jer nezadovoljstvo u izvršenju djela iskazao je tek naknadno, na poticaj članova svoje obitelji.

 

20. Slijedom svega navedenog pravilnom ovaj sud nalazi odluku prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji predstavlja razliku između plaćenih 23.000,00 kuna i vrijednosti izvedenih od ugovorenih 33.000,00 kuna radova (bez PDV-a) kako je tu vrijednost utvrdio građevinski vještak, jer za to ni ovaj sud, kao ni prvostupanjski, ne nalazi zakonske osnove.

 

21. Odluku o troškovima žalitelj osporava samo posljedično, budući tvrdi da je ova odluka pogrešna budući jer je pogrešna odluka o glavnoj stvari, a u odnosu na tu odluku ovaj sud ne nalazi da je počinjena neka bitan povreda na koju pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

22. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

23. Kako žalitelj sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbe odlučeno kao u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 16. travnja 2024.

                    

                                                                                                                         Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                     Verica Perić Aračić