REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] B 5
Poslovni broj: Us I-970/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, Ante Hebranga 6, protiv tuženika Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 98821262119, radi novčane naknade žrtvama kaznenih djela, 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela KLASA: UP/I-702-02/23-01/36, URBROJ: 514-05-02- 02-02/02-25-05 od 9. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Odbora za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela KLASA: UP/I- 702-02/23-01/36, URBROJ: 514-05-02-02-02/02-25-05 od 9. travnja 2025. godine odbijen je zahtjev BD, ovdje tužiteljice, za isplatu novčane naknade žrtvi kaznenog djela. U obrazloženju rješenja tuženik navodi da je tužiteljica podnijela zahtjev za naknadu za povredu prava osobnosti kao žrtva većeg broja kaznenih djela, ali da Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela ("Narodne novine" broj 80/08, 27/11, dalje: Zakon o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela) ne propisuje pravo žrtava na naknadu neimovinske štete, već naknadu troškova zdravstvene zaštite, izgubljene zarade, gubitka zakonskog uzdržavanja te pogrebnih troškova, slijedom čega je zahtjev za naknadu povrede prava osobnosti odbijen.
2. Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno Upravnom sudu u Zagrebu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnom navodi da je stajalište tuženika prema kojem se naknada ne može ostvariti apsurdno i nepravilno, te ističe da takva odluka izravno proturječi Europskoj konvenciji o naknadi štete žrtvama kaznenih djela i Direktivi Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela, radi kojih da je tuženik kao tijelo i osnovan. Naglašava da iz navedenih europskih propisa jasno proizlazi da je temeljni razlog njihova donošenja osiguravanje pravične i primjerene naknade žrtvama kaznenih djela nasilja. Ukazuje da podaci u spisu, kao i pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku broj K- 19/2021 od 9. rujna 2022. i Kžzd-56/2022 od 16. veljače 2023. te provedeno kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje, nedvojbeno potvrđuju da je tužiteljica bila žrtva najtežih kaznenih djela protiv spolne slobode počinjenih na štetu djeteta te kaznenog djela poticanja na samoubojstvo. Tvrdi da je nepriznavanje pravične odštete u takvom slučaju u potpunosti u suprotnosti s pravnom stečevinom Europske unije, čija je Republika Hrvatska članica. Također navodi da je tuženik počinio bitne povrede pravila postupka jer osporavano rješenje ne sadrži sve elemente propisane Zakonom o općem upravnom postupku, a posebice stoga što nedostaju jasni i valjano obrazloženi razlozi za donošenje takve odluke Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i dokumentaciju koju prilaže uz tužbu (presude na koje se poziva u tužbi i nalaze vještaka iz predmetnih kaznenih postupaka) pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
3. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-10 od 23. svibnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-1941/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24, 136/25, dalje: Zakon o sudovima).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Sud je održao ročište za raspravu 4. rujna 2026., na koje je pristupila tužiteljica zastupana po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.
5.1. Opunomoćenik tužiteljice je na ročištu u bitnom izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi i dodao da je u postupku koji je prethodio ovome sporu zahtjev, sukladno načelu pomoći stranci, trebalo pravno okarakterizirati s obzirom na relevantne činjenice, bez obzira kako sama tužiteljica nazvala svoj zahtjev.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužiteljici pravilno odbijen zahtjev za naknadu žrtvama kaznenih djela.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Prema odredbama članaka 10.-16. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela žrtve kaznenih djela u postupku po tom Zakonu imaju pravo na novčanu naknadu troškova zdravstvene zaštite, naknadu izgubljene zarade, naknadu gubitka uzdržavanja i naknadu pogrebnih troškova.
9.1. Prema shvaćanju Suda, navedena prava predstavljaju zatvoreni krug izvan kojeg se druga prava po tom Zakonu ne mogu priznati, kao što je pravilno zaključio i tuženik, jer nema nikakve naznake da bi nabrojana prava bila navedena samo primjerice.
10. Nadalje, Direktiva Vijeća 2004/80/EZ od 29. travnja 2004. o naknadi žrtvama kaznenih djela („Službeni list Europske unije L 261/15 od 6. kolovoza 2004.) na koju se poziva tužiteljica, ne sadrži ni jednu odredbu koja bi propisivala pravo žrtava kaznenih djela na naknadu neimovinske štete, a pogotovo ne sadrži jasnu, nedvosmislenu i bezuvjetnu odredbu, koju bi tuženik sukladno pravu Europske unije mogao izravno primijeniti.
11. Isto tako, odredbe o pravu na naknadu neimovinske štete ne sadrži ni Europska konvencija o naknadi štete žrtvama kaznenih djela nasilja („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 4-68/08), na koju se također ne poziva tužiteljica.
12. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da je tužiteljica zastupana po opunomoćenici podneskom od 29. rujna 2023. podnijela zahtjev za naknadu po Zakonu o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, zbog povrede prava osobnosti, u iznosu od 100.000,00 eura, u kojem zahtjevu nije navela okolnosti koje bi se odnosile na naknadu troškova zdravstvene zaštite, izgubljene zarade, gubitka zakonskog uzdržavanja ili pogrebnih troškova.
12.1. Nadalje, uz zahtjev je tužiteljica priložila obrazac zahtjeva za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela žrtve kaznenih djela, u kojem su naznačene rubrike „naknada troškova liječenja“, „naknada za izgubljenu zaradu“, „naknada zbog gubitka uzdržavanja“ i „naknada pogrebnih troškova“, koje rubrike je tužiteljica ostavila praznima.
13. Nadalje je uvidom u spis predmeta upravnog postupka Sud utvrdio da obrazac zahtjeva za novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela žrtve kaznenih djela sadrži besplatni broj telefona, uz uputu da se na njega podnositelj može javiti u slučaju nejasnoća.
14. Slijedom navedenog je Sud ocijenio da je tuženik pravilno zaključio da tužiteljica kao žrtva kaznenih djela nije mogla ostvariti pravo na naknadu neimovinske štete, jer pravo na naknadu te vrste štete nije predviđeno Zakonom o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela, a ni drugim izvorima prava.
15. Nadalje, budući da u sadržaju zahtjeva tužiteljice nije bilo navoda o okolnostima koje bi se mogle podvesti pod neku od naknada na koje bi tužiteljica prema odredbama članaka 10.-16. Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela imala pravo, Sud nije našao da bi tuženik postupajući po zahtjevu propustio tužiteljici priznati neko od prava koja joj pripadaju, a ni povrijedio načelo pomoći stranci iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku). Pritom se ukazuje da je k tome, na obrascu zahtjeva naveden broj telefona na koji se podnositelji mogu obratiti u slučaju nejasnoća.
16. I naposljetku, prema ocjeni Suda, osporeno rješenje je valjano obrazloženo u smislu odredbe članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, stoga su tužbeni navodi neosnovani i u tom dijelu.
17. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
18. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovoga spora u iznosu od 2.500,00 eura, uvećano za sudske pristojbe, međutim, kako je odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, zahtjev joj je odbijen kao neosnovan.
U Rijeci 9. rujna 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opun. tužitelja Sandri Wagner, odvjetnica u Metkoviću, A. Hebranga 6
- tuženiku Odboru za novčanu naknadu žrtvama kaznenih dijela, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
