Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-382/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2822/2025-6 od 15. siječnja 2026., 9. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2822/2025-6 od 15. siječnja 2026. u dijelu u kojem je sud odlučio o naknadi parničnih troškova tako da se tužitelju , pored već dosuđenih troškova u iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura), dosuđuje i daljnji trošak u iznosu od 39,83 EUR (trideset devet eura i osamdeset tri centa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 9. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 37,89 EUR (trideset sedam eura i osamdeset devet centi) u roku od 15 dana.
III. Nepobijana točka I. izreke presude zbog ogluhe te točka II. izreke presude zbog ogluhe, u kojoj točki je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 722,61 EUR (sedamsto dvadeset dva eura i šezdeset jedan cent) sa zakonskom zateznom kamatom, nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu zbog ogluhe čija izreka glasi:
«I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. Ugovora o kreditu, broj 045 -50- 3964683, sklopljenog 13. ožujka 2007., između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita. II Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 722,61 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2007. i to do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnične postupke u iznosu od 250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.»
2. Protiv presude zbog ogluhe i to u dijelu u kojem tužitelju nije priznat parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 250,00 eura pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja pobijani dio rješenja o troškovima preinači tako da tužitelju dosudi zatraženi trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 39,83 eura uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U odnosu na pobijani dio presude sud u obrazloženju navodi da tužitelju ne pripada zatraženi trošak pristojbi, jer iz spisa ne proizlazi da su plaćene.
6. Tužitelj u žalbi tvrdi da je prilikom podnošenja tužbe platio sudsku pristojbu, o čemu je u spis dostavio i potvrdu o plaćanju sudske pristojbe od 17. travnja 2025., zbog čega smatra da mu je sud trebao priznati i taj trošak kao trošak postupka . U odnosu na pristojbu na presudu, u žalbi navodi da je na plaćanje te pristojbe pozvan tek rješenjem suda od 19. siječnja 2026., te da je istog dana podmirio pristojbu, pa smatra da mu je i taj trošak trebalo priznati.
6.1. Žalbene tvrdnje tužitelja osnovane su. Naime, iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska, koja obavijest je sačinjena prilikom podnošenja tužbe 17. travnja 2025., proizlazi da je plaćena pristojba u iznosu od 26,55 eura, a ista činjenica da je pristojba plaćena proizlazi i iz potvrde o plaćanju sudske pristojbe (list 27 spisa), koju je tužitelj priložio uz žalbu, zbog čega je potpuno nerazumljivo iz kojih razloga je sud prvog stupnja utvrdio da pristojba nije plaćena. Kako je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu, kao trošak parničnog postupka trebalo mu je priznati i taj trošak. Isto tako, tužitelju pripada i pravo na trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe, jer je sud prvog stupnja rješenjem od 19. siječnja 2026. pozvao tužitelja da pristojbu plati, a prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP) obveza plaćanja sudske pristojbe za sudske odluke nastaje kad se stranci ili njenom zastupniku dostavi prijepis odluke, zbog čega u trenutku donošenja pobijane odluke tužitelj još nije bio dužan platiti pristojbu, ali se radi o trošku koji će sasvim izvjesno tužitelju nastati u trenutku primitka presude iz kojih razloga mu je i taj trošak trebalo priznati kao trošak postupka.
6.2. Kako je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura, te pristojbu na presudu po pozivu suda u iznosu od 13,28 eura, proizlazi da je tužitelju, pored već dosuđenih troškova, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.: dalje: ZPP) trebalo dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 39,83 eura.
7. Iz obrazloženih razloga odluku o parničnim troškovima trebalo je preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
8. Obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom tuženik mu je u obvezi dužan naknaditi troškove sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 10. točka 4. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 6,25 eura (Tbr. 46. Tarife), te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 eura ili ukupno 37,89 eura.
Koprivnica, 9. rujna 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
