Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-307/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika PI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1442/2026-2 od 10. lipnja 2026., 9. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1442/2026-2 od 10. lipnja 2026. u pobijanoj toč. II. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"I. Nalaže se ovršeniku PI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], naknaditi ovrhovoditelju HRVATSKI TELEKOM d.d. (OIB: 81793146560) Zagreb, Radnička cesta 21, trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 28,12 € (slovima: dvadeset osam eura i dvanaest centi), u roku od 8 (osam) dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe u preostalom iznosu od 62,50 € (šezdeset dva eura i pedeset centi)."

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 eura (toč. II. izreke), pravovremenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje: OZ). Predlaže žalbu uvažiti i pobijani dio rješenja preinačiti sukladno zakonu, podredno predlaže ukinuti rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupaka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode ovrhovoditelja utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika prema Tbr. 36. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 62,50 eura, uz obrazloženje da prema čl. 283. st. 1. OZ-a javni bilježnik sam, bez zahtjeva ovrhovoditelja, stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenja o ovrsi koja je donio te prema st. 4. istog zakonskog članka tako pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi dostavlja ovrhovoditelju pa takav trošak ovrhovoditelju nije nastao.

6. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća kao pravilan i zakonit i ovaj sud.

7. Nesporno je da je zahtjev za izvansudsku ovrhu podnesen FINI na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave, u kojem slučaju je javni bilježnik kao povjerenik suda u obvezi postupati sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a te bez posebnog zahtjeva ovrhovoditelja iskazati klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti i rješenje o ovrsi s iskazanom klauzulom pravomoćnosti dostaviti ovrhovoditelju.

8. Iz naprijed navedenog slijedi da ovrhovoditelj nije morao poduzimati nikakve radnje radi ishođenja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave, pa se ne radi o trošku koji je bio nužan za provođenje ovrhe, a koji bi onda u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ -a ovršenik bio u obvezi naknaditi.

9. Dakle, ovrhovoditelj bi ostvarivao pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti samo ako su ti troškovi bili potrebni za ovrhu i ako su zaista i nastali. Kako se u konkretnom slučaju radi o postupku izravne naplate u kojem je osnova za plaćanje rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika, a ne ovršna sudska odluka, javni bilježnik je dužan po službenoj dužnosti, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga, ukoliko je ovrhovoditelj i podnio zahtjev za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se ne radi o nužnim troškovima i takav zahtjev odbio kao neosnovan.

10. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP -a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 14. st. 4. OZ-a i zatraženi trošak mu nije dosuđen s obzirom da sa žalbom nije uspio.

12. U preostalom ne pobijanom dijelu u toč. I. izreke, rješenje prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 9. rujna 2026.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak