REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-76/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TK pok. T, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mislavi Jonjić, odvjetnici iz Imotskog, protiv tuženika Nogometnog kluba „Imotski“, Ulica Petra Vrdoljaka broj 32, Imotski, (OIB: 69634700581), zastupanog po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku iz Imotskog, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, od 16. ožujka 2026., poslovni broj: Pr- 12/2025-6, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Nogometni klub „Imotski" kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, od 16. ožujka 2026., poslovni broj: Pr - 12/2025-6.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 7.897,06 EUR i naknadi parnični trošak u iznosu od 3.200,84, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji su dovoljno jasni, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a provedene dokaze prvostupanjski sud je ocijenio, svaki posebno i sve zajedno, pa u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st.2 točka 11. ZPP-a i članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na koje se ukazuje žalbom.

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP -a, jer je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenim u tužbi na iznos od 8.625,98 EUR, te nije odbio preostali dio tog zahtjeva, iznad dosuđenog pobijanom presudom.

6.1. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje iznos od 8.625,98 EUR, te da je taj tužbeni zahtjev podneskom od 7. listopada 2026. snizio na iznos od 7.897,04 EUR, dakle smanjio je tužbeni zahtjev, pa se ne radi o preinaci tužbe iz članka 191. stavak 3. ZPP-a.

7. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odlučio u cijelosti o sniženom tužbenom zahtjevu, pa se neosnovano iznosi u žalbi da se radi o preinaci tužbe, te da je prvostupanjski sud trebao odlučiti o tužbenom zahtjevu postavljenim u tužbi i odbiti preostali dio tog zahtjeva, jer se tuženik protivio toj preinaci.

8. Nadalje, nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 299. ZPP-a jer je presudu utemeljio na dokazima koje je tužitelj predložio nakon zaključenja prethodnog postupka (potvrd i tuženika od 21. lipnja 2018., iskazu svjedoka RK i financijskoj dokumentaciji), jer iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj predložio provođenje dokaza uvidom u potvrdu tuženika od 21. lipnja 2018. i financijsku dokumentaciju već u tužbi i na podnesku od 8. lipnja 2020., prije zaključenja prethodnog postupka, koji je zaključen 9. rujna 2020., a provođenje dokaza saslušanjem svjedoka RK, predložio je sam tuženik.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 7.897,04 EUR na ime izvršenih usluga koje je tužitelj izvršio tuženiku temeljem usmenog ugovora o djelu, u razdoblju od 1. kolovoza 2016. do 1. studenog 2019.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2016. do srpnja 2019., za tuženika obavljao poslove održavanja nogometnog igrališta, a što je podrazumijevalo poslove zalijevanja trave, košenja trave, obilježavanja igrališta , te u jednom razdoblju i poslove pranja dresova igrača,

- da je tužitelj te poslove obavljao tijekom cijele godine,

- da se rad tužitelja temeljio na usmenom dogovoru sa predsjednicima tuženika, s tim da su se od 2016. do 2019. godine promijenila tri predsjednika kluba, koji su svi tražili od tužitelja da nastavi obavljati navedene poslove,

- da je tužitelj za svoj rad primao naknadu preko svog tekućeg računa, te da je ta naknada dogovorena u visini, i to: do siječnja 2017. od 2.700,00 kn/358,35 EUR, od siječnja 2017. do veljače 2019. od 3.300,00 kn/437,99 EUR, a od veljače 2019. do srpnja 2019. od 5.000,00 kn/663,61 EUR, jer je tužitelj u tom razdoblju, osim već postojećih poslova održavanja, obavljao i poslove u praonici,

- da iz potvrde koju je tužitelju izdao tadašnji predsjednik tuženika ĐK **.**.2018., proizlazi da tuženik u tom trenutku duguje tužitelju iznos od 20.400 kn/2.707,55 za sve obavljene poslove u klubu.

- da je tuženik dužan tužitelju naknadu za obavljeni rad u utuženom razdoblju u iznosu od 7.897,04 EUR.

11. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2016., pa do srpnja 2019., obavljao poslove održavanja nogometnog igrališta tuženika, a u jednom razdoblju i poslove pranja dresova, da je navedene poslove obavljao tijekom cijele godine, da je za te poslove primao redovitu mjesečnu naknadu u dogovorenim iznosima od 2.700,00 kn/358,35 EUR, 3.300,00 kn/437,99 EUR i 5.000,00 kn/663,61 EUR, koju mu je tuženik isplaćivao na tekući račun, kao i da je te poslove obavljao temeljem usmenog dogovora sa tuženikom, pa je pozivom na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), obvezao tuženika da isplati tužitelju utuženi iznos.

12. Tuženik u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da tužitelj nije bio u stalnom radnom odnosu kod njega, već je obavljao poslove po narudžbi, odnosno kad je bilo za to potrebe, osporava iznos navodno ugovorene plaće u utuženom razdoblju, ističe da izračun tužitelja o navodnom dugu nije točan i ničim konkretno utvrđen, a osporava i primjenu materijalnog prava, odnosno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju utuženi iznos pripada temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Prvostupanjski sud je pravilno visinu naknade za obavljeni rad utvrdio u iznosu od 7.897,04 EUR jer ista proizlazi iz potvrde tuženika od 21. lipnja 2018., iskaza tužitelja i svjedoka ĐK, te prometa po tekućem računu tužitelja o uplatama tuženika na taj račun, pa su žalbeni navodi, da tužitelju ne pripada naknada za obavljeni posao u dosuđenom iznosu, i da ta naknada nije konkretno utvrđena, neosnovani i suprotni provedenim dokazima.

14. Međutim, osnovani su žalbeni navodi da je pravna osnova potraživanja tužitelja isplata naknade po usmenom ugovoru o djelu, a ne stjecanje bez osnove iz članka 1111. ZOO-a, kako to utvrđuje prvostupanjski sud.

15. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj temeljem usmenog ugovora o djelu, zaključenim sa tuženikom, obavljao određene poslove za tuženika, kao i da je, sukladno tome ugovoru, ispunio svoje obveze, a da mu tuženik za to nije isplatio ugovornu naknadu, pa je zahtjevu tužitelja trebalo udovoljiti primjenom članka 590. ZOO.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23), što se žalbom posebno ne osporava.

17. Kako je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu kao pobijanom presudom, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 2. ZPP-a.

18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio sukladno članku 166. stavak 1., u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP -a.

19. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 9. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Zlatko Pirc