Poslovni broj: Usž-4407/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Kmet, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Matije Gupca 42a, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje Službe, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-636/2025-7 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-636/2025-7 od 29. rujna 2025.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću dvjestopedeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ovog rješenja.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura (tisućupetstošezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ovog rješenja.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda, obustavljen je upravni spor (točka I. izreke) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica pobija točku II. prvostupanjskog rješenja zbog svih žalbenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o upravnim sporovima i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada joj nije priznao trošak sastava tužbe. Tužba je bila opravdano podnesena jer tuženik nije odlučio o njezinoj žalbi u zakonom propisanom roku od 60 dana. Slijedom navedenog pripada joj pravo na naknada troškova upravnog spora sukladno Zakonu o upravnim sporovima, u zatraženom iznosu od 1.250,00 eura. Tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud odluku o troškovima nejasno obrazložio pozivanjem na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i iz njega izveo pogrešan zaključak da tužiteljici ne pripada naknada troškova, zanemarujući pritom materijalne i procesne odredbe kojima je kao stranci zakinutoj u ostvarivanju svojih prava zajamčeno pravo na naknadu opravdanih troškova. Slijedom navedenog predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske otkloni nedostatke na koje ukazuje žalbom i donese odluku u skladu sa zakonom, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura, uvećanom za PDV.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se pobija točka II. izreke rješenja u vezi s troškovima spora.
6. Prema podacima spisa tužiteljica je podnijela tužbu radi šutnje uprave jer tuženik nije u roku propisanom Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) riješio o žalbi koju je tužiteljica izjavila protiv rješenja prvostupanjskog tijela. Tužiteljica je predložila da sud naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi, uz naknadu troškova upravnog spora za sastav tužbe.
7. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je o žalbi riješio rješenjem, KLASA: UP/II 141-02/25-01/03364850405, URBROJ: 341-99-05/3-25-2899 od 11. kolovoza 2025. kojim je istu odbio. Time je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, ali nakon ZUP-om predviđenog roka za rješavanje od 60 dana od dana zaprimanja uredne žalbe.
8. Budući da je tuženik tijekom spora postupio po tužbenom zahtjevu tužiteljice, zbog čega je spor obustavljen, tužiteljica na temelju članka 147. stavka 6. ZUS -a ima pravo na naknadu troškova spora. Pri tom okolnost da tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na naknadno doneseno rješenje sama za sebe nije dovoljna za zaključak da bi se radilo o zlouporabi prava. Za zaključak o zlouporabi prava potrebno je ocijen iti cjelokupno procesno ponašanje tužiteljice i postojanje stvarnog interesa za zaštitu njezinih prava odnosno postoje li okolnosti koje bi upućivale na to da je tužba zbog šutnje uprave podnesena prvenstveno radi ostvarivanja naknade troškova.
9. Prvostupanjski je sud odbio priznati trošak odvjetnika zato što smatra da je tužba zbog šutnje uprave jednostavna pravna radnja, ne rješava se spor već se praktički požuruje upravu da odluči. Prvostupanjski sud smatra da za takvu vrstu predmeta nije opravdano automatski dosuđivati puni iznos prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 38/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) od 1.000,00 eura plus PDV. Riječ je o predmetu koji ne zahtijeva složen pravni rad, uspjeh tužitelja je praktički izvjestan, a svrha tužbe bila je samo ubrzati postupanje uprave. Mehanička primjena Tarife dovela bi do nerazmjerno visokih troškova pri čemu se pozvao na praksu ESLJP-a, Ustavnog suda RH i Suda EU prema kojoj troškovi moraju biti razmjerni i opravdani.
10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada tužitelj ici nije priznao trošak zastupanja u iznosu propisanom Tarifom. Prema Tbr. 27. točki 1. Tarife, za sastav tužbe u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova, dok iz odredaba Tarife ne proizlazi ovlaštenje suda da, prema vlastitoj ocjeni složenosti predmeta, paušalno uskraćuje propisanu nagradu. Prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.
11. Ocjena prvostupanjskog suda da se radi o jednostavnom podnesku nije od utjecaja na pravo tužiteljice na naknadu troška u visini propisanoj važećom Tarifom. Naime, tužba zbog šutnje uprave predstavlja zakonom propisano sredstvo sudske zaštite, čije podnošenje pretpostavlja ocjenu ispunjenosti procesnih pretpostavki i pravilnu primjenu mjerodavnih odredaba ZUS-a i ZUP-a. Iz podataka spisa proizlazi da je tuženik odluku o žalbi tužitelja donio tek nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, stoga tužiteljici, sukladno člancima 144. i 147. ZUS-a, pripada pravo na naknadu opravdanih troškova spora tj. troška sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku.
12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud nije imao osnove odbiti tužiteljičin zahtjev za naknadu troška pozivajući se na jednostavnost predmeta. Činjenica da je riječ o sporu zbog šutnje uprave nije razlog za odbijanje zahtjeva za isplatu troška. Navedeno osobito radi toga da je upravo nepostupanje tuženika u zakonskom roku uzrokovalo potrebu pokretanja upravnog spora. Slijedom navedenog, budući da je upravni spor obustavljen, to sukladno članku 147. stavku 6. ZUS-a, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova spora sukladno odredbama važeće Tarife.
13. Stoga je opravdan zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora i to trošak sastava tužbe (Tbr 27. točka 1.) i trošak sastava žalbe (Tbr 27. točka 3.) uvećane za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46.), sve sukladno člancima 144. i 147. stavku 1. ZUS-a.
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. u vezi s člankom 128. stavkom 4. te članaka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 9. rujna 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
