Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni  broj  Gž-738/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antonijo Trcin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo „Šljuka“ Popovača, Ribnjača 51, OIB: 27548401404, kojeg zastupa punomoćnik Sandra Mandić Jurić, odvjetnica u Kutini, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-15/2026-47 od 26. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Lovačko društvo „Šljuka“ Popovača kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn- 15/2026-47 od 26. lipnja 2026. pod st. I. i II. izreke te u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.923,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-15/2026-47 od 26. lipnja 2026. u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika Lovačko društvo „Šljuka“ Popovača kao osnovana te ukida rješenje Općinskog suda u Kutini Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn- 15/2026-47 od 26. lipnja 2026. bez vraćanja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 15.386,02 EUR uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 26. lipnja 2026. do isplate (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 995,42 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.548,27 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu (st. II. izreke). Navedenim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvostupanjski je sud rješenjem od 28. studenog 2025. dopustio preinaku tužbe, a žalba tuženika koju je podnio protiv tog rješenja odbijena je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-70/2026-2 od 18. veljače 2026. Stoga je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem ponovno odlučio o preinaci tužbe o čemu je već pravomoćno odlučeno, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je trebalo temeljem čl. 369. st. 2. ZPP uvažiti žalbu tuženika kao osnovanu i ukinuti pobijano rješenje bez vraćanja na ponovni postupak.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer je obrazloženje presude sastavljeno u skladu sa tom zakonskom odredbom.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima se ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Predmet ovog spora je naknada štete u iznosu od 15.386,02 EUR koju je tužiteljica pretrpjela na voćnjaku kojeg ima u zakupu. Tužiteljica navodi da ima u zakupu poljoprivredno zemljište označeno s kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da na površini od 1,37 ha ima nasad jabuka s 2603 stabla, da je nasad ograđen u dva reda pletenom mrežastom i bodljikavom žicom, da su na žičanu ogradu obješene plastične boce u kojima su namočene krpice s kemijskim repelentima koje je dobila od tuženika. Usprkos svim mjerama zaštite, divljač iz lovišta kojim gospodari tuženik popasla je vršne pupove na stablima jabuka, ogulila koru na mladim korama jabuka te izrovala tlo u nasadu, čime joj je nastala šteta u iznosu od 15.386,02 EUR, koja se odnosi na troškove popravka žičane ograde i gubitka u prinosu uroda jabuka.

11. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se tužiteljica u roku od 7 dana od dana nastanka štete obratila tuženiku. Naime, tužiteljica je dopisom od 22. ožujka 2022. obavijestila tuženika da je 20. ožujka 2022. počinjena šteta od divljači te da je angažiran sudski vještak koji će 30. ožujka 2022. u 15,00 sati izvršiti uviđaj i procjenu štete, a koji je dopis tuženik zaprimio 25. ožujka 2022., kako to proizlazi iz priložene povratnice. Kada se ima u vidu da je tužiteljica sudskom vještaku agronomije dala nalog da izvrši procjenu štete 21. ožujka 2022. (list 26 spisa), a da je o šteti izvijestila tuženika dopisom od 22. ožujka 2022., u kojem je navedeno da se šteta od divljači dogodila 20. ožujka 2022., tada se dolazi da zaključka da se šteta od divljači dogodila 20. ožujka 2022., kako to tvrdi tužiteljica u tužbi, o čemu je tuženik obaviješten u roku od 7 dana, sukladno čl. 81. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/18, 32/19 i 32/20, dalje: ZL), a koje je činjenice ovaj sud utvrdio na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. alineja 2. ZPP. Dopis tužiteljice od 3. ožujka 2022. ne predstavlja obavijest o nastanku štete, već molbu tuženiku da joj osigura dostupna zaštitna sredstva, nakon što je uočen ulazak divljih svinja i jelenske divljači u voćnjak.

12. Iako je otac tužiteljice JE u svom iskazu naveo da su prve štete nastale u ožujku, a da je nešto malo štete bilo i u veljači, to ne znači da je predmetna šteta nastala u veljači, na što pogrešno ukazuje tuženik u žalbi, jer iz takvog iskaza svjedoka proizlazi da je glavna šteta, koja je tuženiku prijavljena nastala u ožujku, a da je u veljači bilo nešto malo štete, očito neznatne, jer bi je inače tužiteljica prijavila tuženiku već u dopisu od 3. ožujka 2022. Iz takvog dopisa tužiteljice je razvidno da se ulaz divljači dogodio negdje u mjesecu veljači, kada je mogla nastati mala šteta na voćnjaku, ne dovoljno ozbiljna da ju se prijavi tuženiku, ali zbog koje je zatraženo od tuženika da joj osigura zaštitna sredstva radi sprječavanja ulaska divljači u voćnjak.

13. Prema čl. 80. st. 1. ZL za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. toga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 79. toga Zakona.

14. Prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljica poduzimala mjere za zaštitu od divljači koje se sastoje u postavljanju repelenata i ograđivanja nasada, a takav zaključak temelji na nalazu i mišljenju agronomskog vještaka i iskaza svjedoka.

15. Agronomski vještak Mladen Lisak u svom nalazu i mišljenju je naveo, da su u voćnjaku poduzete redovite agrotehničke mjere koje se primjenjuju u intenzivnom uzgoju voćarskih kultura, a koje su neophodne za ostvarenje prosječnog uroda jabuke tržišne kategorije po hektaru površine, da su u voćnjaku poduzete mjere zaštite od divljači u vidu postavljene žičane ograde visine oko 1 m, koja je postavljena oko cijelog nasada (pletena žičana ograda sa dodatnim redom bodljikave žice), te da je ista ograda na obodnim dijelovima višekratno popravljana na mjestima gdje je probijena. Na unutrašnjoj strani ograde dodatno su postavljeni (obješeni) repelenti u obliku krpice namočene u tekućinu. Zaključuje da su mjere zaštite od divljači pravilno primijenjene. Uslijed pritiska divljači iz šumskog okruženja ograda je probijana i oštećena te je popravljana od strane tužitelja, a unatoč tome, divljač je ušla unutar ograde voćnjaka i počinila štetu. U usmenom očitovanju danom na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 19. svibnja 2026., vještak je dodatno pojasnio da se žičana ograda oko nasada voćnjaka koja je postavljena smatra adekvatnom zaštitom od divljači uz uvjet da se redovito održava u slučaju proboja divljači, oštećenja od strane divljači ili od strane više sile, npr. pada stabala na ogradu. Iz uvida u spis utvrdio je da je ograda koja je postavljena žičano pletivo visine 1 m, koju potporu daju stupovi a da je iznad ograde bila postavljena i bodljikava žica kao dodatna zaštita od preskoka srneće i jelenske divljači. Ograda je u više navrata popravljana u svom donjem dijelu, a razlog popravka je pritisak i nalet divljači iz okolnost terena. U tom slučaju velikog pritiska divljači, kada primjerice divlja svinja sa svojim snažnim nagonom za hranom želi ući u određeni prostor, svojim tijelom, odnosno njuškom izdigne ili ošteti živicu kako bi ušla u ograđeni prostor. Vlasnik voćnjaka je sa unutrašnje strane žice stavio dodatne repelente u obliku krpica sa odbijajućim sredstvom za divljač. Smatra da je ograda dovoljna zaštita od divljači u normalnim uvjetima voćarenja, ali uz uvjet njenog redovitog održavanja. Iz dugogodišnjeg iskustva može reći da ukoliko je pritisak divljači iz lovišta velik te njeno brojno stanje naročito kada su u pitanju divlje svinje, žičana ograda poput ove, ali i jače, nisu jamstvo da divlja svinja neće istu oštetiti te ući u štićeni prostor nasada. Vještak navodi i da električni pastiri ne bi spriječili štetu od divljači, da postavljanje plastičnog tuljca kao zaštita od zečeva bi bila dodatna mjera zaštite koja nije potrebna u ograđenom voćnjaku, dok premazivanje voćarskim voskom je mjera koja će pomoći u oporavku oštećenih voćaka, a nema veze s mjerama zaštite od divljači. U pisanom nalazu i mišljenju od 12. svibnja 2025. navodi da su mjere zaštite od divljači pravilno primijenjene (postojeća fiksna žičana ograda uz dodatno postavljene repelente).

16. Agronomski vještak Mladen Lisjak pri izradi nalaza i mišljenja koristio se podacima iz iskaza agronomskog vještaka NE, koja ima neposredna saznanja o stanju voćnjaka nakon upada divljači i šteti koja je pritom nastala i drugim podacima i fotografijama koje je ona sačinila nakon nastanka štete, što nije nedopušteno, niti čini njegov nalaz i mišljenje nevjerodostojnim.

17. Svjedok KE, član tuženika, u svom je iskazu naveo da je ograda oko voćnjaka bila u jako lošem stanju, puna rupa, ali svjedok VE, član tuženika, iako u iskazu navodi da je ograda mjestimično bila zarasla u šipražje, ne spominje postojanje rupa u ogradi, a da ograda nije bila u lošem stanju proizlazi iz iskaza svjedoka NE i JE, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da ograda nije bila neodržavana.

18. Dakle, iz takvog nalaza i mišljenja agronomskog vještaka, čiji je nalaz i dopune prvostupanjski sud prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da su u konkretnom slučaju mjere zašite od divljači pravilno primijenjene, da je zaštitna ograda oko nasada pravilno postavljena i održavana, kao i da su pravilno postavljeni repelenti, ali da žičana ograda i kada je pravilno postavljena, i kada se redovito održava, kao što je ovdje slučaj, nije jamstvo da divlja svinja neće istu oštetiti i ući u prostor nasada. Agronomski vještak u svom očitovanju od 19. svibnja 2026. naveo da je tužiteljica svaki dan obilazila nasade i popravljala ogradu, da je mogla spriječiti daljnju štetu.

19. Međutim, ne može se od tužiteljice tražiti da kroz cijelu godinu obavlja svakodnevni nadzor zaštitne ograde koja se proteže oko cijelog voćnjaka, tako da tužiteljica time što nije svakodnevno vršila pregled zaštitne ograde, nije propustila upotrijebiti u svom poslovanju pažnju dobrog stručnjaka iz čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26 – dalje ZOO), jer je, a kao što je već navedeno, sve potrebne mjere zaštite od divljači primijenila na pravilan način.

20. Agronomski vještak je visinu štete utvrdio na način da je obračunao izostanak prinosa na 204 potpuno uništenih stabala, što iznosi gubitak od 2.924,54 EUR, da naknada za krčenje oštećenih stabala, nabavu i sadnju iznosi 2.937,60 EUR, da gubitak prinosa od 36% na stablima oštećenim napasanjem pupova i mladica jabuke na ukupno 1832 stabla iznosi 9.454,88, EUR te da troškovi popravka ograde iznose 69,00 EUR, što sve ukupno iznosi 15.386,02 EUR. Starost stabala, što je bitno za određivanje visine prinosa, utvrdio je na temelju podataka iz spisa, prema kojima je voćnjak jabuka 2017. godine zasađen sa 2036 sadnica, 2019. godine sa 350 sadnica i 2021. godine sa 217 sadnica, te da štete nastale od divljači u prethodnim godinama nemaju utjecaj na štetni događaj iz 2022. godine, s obzirom na to da bi se voćke u tako dugom vremenskom razdoblju, a koje su bile oštećene, već bile osušile i propale. Prema podacima iz spisa vještak nije utvrdio da bi voćnjak bio izložen bilo kakvom negativnom djelovanju tuče, mraza, bolesti i sl.

21. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je trebalo priklopiti spis istog suda poslovni broj Pn-148/2017 te financijsko-knjigovodstvena izviješća OPG tužiteljice od 2017. do danas, jer je prema podacima koje je neposrednim opaženjem prikupila svjedokinja NE, na stablima bilo i starijih šteta koje su prepoznatljive po tome što je kora zarasla, ali je ona prilikom obilaska uzela u obzir samo friška oštećenja, te je uzela u obzir samo štetu na mladim voćkama jabuka, odnosno na 2036 stabala, na temelju kojih podataka je agronomski vještak utvrdio da od tog broja stabala je na 204 stabla nastala potpuna šteta te su stabla uklonjena, dok je na preostalih 1832 stabla utvrđen gubitak prinosa od 36%. Kako su predmet vještačenja bile samo mlade voćke jabuka, te samo friška oštećenja, na tu štetu ne mogu utjecati eventualne ranije štete, na što neosnovano ukazuje tuženik u žalbi, a slijedom toga nije bilo potrebno prihvatiti navedene dokazne prijedloge, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

22. Stoga je prvostupanjski sud pravilno, na temelju nalaza i mišljenja agronomskog vještaka utvrdio da šteta na voćnjaku tužiteljice iznosi 15.386,02 EUR, za koju je štetu odgovoran tuženik, temeljem čl. 80. st. 1. ZL, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke.

23. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da tužiteljici ne pripadaju troškovi agronomskog vještačenja vještaka NE, koje je izrađeno po nalogu tužiteljice, po kojoj osnovi je sud dosudio tužiteljici dva puta iznos od 497,71 EUR, jer se radi o troškovima vještačenje kojim se koristio u ovom postupku agronomski vještak Mladen Lisak. Dakle, radi se o troškovima koji su nastali u povodu ovog parničnog postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), za koje postoji potvrda o plaćanju, tako da je u tome dijelu trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke presude.

24. No, s pravom tuženik u žalbi ukazuje da tužiteljici ne pripadaju troškovi sastava odgovora na žalbu od 500,00 EUR, što sa PDV od 25% iznosi 625,00 EUR, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje žalbenog postupka.

25. Slijedom toga trebalo je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke u dijelu kojim je dosuđen tužiteljici trošak postupka u iznosu od 5.923,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, dok je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP trebalo preinačiti st. III. izreke presude i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška u iznosu od 625,00 EUR, kao neosnovan.

26. Tuženik je uspio u žalbenom postupku samo u dijelu koji se odnosi na sporedni zahtjev, a uspjeh u žalbenom postupku određuje se s obzirom na uspjeh sa glavnim zahtjevom, pa je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper