Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Zagrebu

Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-10715/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice CC, zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), povodom prigovora okrivljenice na prekršajni nalog MUP-a, PUZ-a, III. policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/26-3/7829, Ur.broj: 511-19-29-26-1 od 5. lipnja 2026., nakon provedene glavne i javne rasprave 7. rujna 2026. u nazočnosti okrivljenice, 9. rujna 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),

Okrivljenica: CC, kći C i N, rođena **.**.1983. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], stručna sprema: SSS, po zanimanju: kiparski dizajner, zaposlena, s mjesečnim primanjima od 800 eura, neudana, bez djece, prekršajno nekažnjavana, s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi 26. svibnja 2026. u 13:13 sati, u Zagrebu, Ulica Dubrava 37, na nogostupu i neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta hodala potpuno gola, na koji način da bi vrijeđala i omalovažavala moralne osjećaje prolazećih građana, posjetitelja ugostiteljskog objekta i sudionika u prometu, kao i gledatelje javnih medija i portala budući je njeno činjenje prekršaja snimljeno od strane sudionika u prometu i nakon toga snimka emitirana u medijima,

čime da bi počinila prekršaj opisan i kažnjiv po članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. MUP, PUZ, III. PP Zagreb, pod brojem: Klasa: 211-07/26-3/7829, Ur.broj:

511-19-29-26-1 izdalo je 5. lipnja 2026. prekršajni nalog protiv okrivljenice, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog je okrivljenica pravovremeno uložila prigovor te je isti stavljen van snage i provedena je glavna rasprava.

2. Okrivljenica je u svojoj obrani navela kako se uopće se ne sjeća događaja od 26. svibnja 2026. u 13:13 sati, u Zagrebu, Ulica Dubrava 37. Ne sjeća se da bi, kako joj se stavlja na teret prekršajni nalogom, na nogostupu i neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta hodala potpuno gola, na koji način da bi vrijeđala i omalovažavala moralne osjećaje prolazećih građana, posjetitelja ugostiteljskog objekta i sudionika u prometu, kao i gledatelje javnih medija i portala budući je njeno činjenje prekršaja snimljeno od strane sudionika u prometu i nakon toga snimka emitirana u medijima. Naime, taj dan se sjeća da je obavila svoj posao i kad se vraćala s posla jedino čega se sjeća da je u glavi čula neke prisilne misli te se daljnjeg tijeka događaja ne sjeća. Tek idući dan je postala svjesna sebe i okoline u kojoj se nalazi, budući je primila terapiju lijekovima saznala je da se nalazi u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, te joj je rečeno da ju je tamo dovezla hitna pomoć nakon intervencije policije radi njenog postupka na javnom mjestu na način kako joj se stavlja na teret prekršajnim nalogom. Dodala je kako se psihijatrijski liječi od svoje 19. godine, ambulantno i stacionarno, u šest navrata u istoj zdravstvenoj ustanovi, te je jedno vrijeme uzimala, a potom prestala uzimati terapiju. Neposredno nakon ovog događaja od 26. svibnja 2026. zadržana je na liječenju u bolnici gdje je provela dva mjeseca, te je otpuštena 28. srpnja 2026. budući joj se poboljšano psihičko stanje, te po preporuci liječnika uzima terapiju lijekovima. Naknadno je saznala da je netko od sudionika u prometu mobitelom snimao cijeli događaj te da je to javno objavio putem medija što ju je jako potreslo, te misli da je radi toga nepotrebno stigmatizirana radi svoje bolesti, a nije bila svjesna svojih postupaka niti počinjenja prekršaja upravo radi duševne bolesti radi koje je liječena već godinama. Dodala je kako joj je doista žao zbog cijelog ovog događaja, te je ponovila kako događaja nije bila svjesna.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Prijamni zapisnik Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 26. svibnja 2026. na ime CC (str. 17. -18. spisa), iz kojeg između ostalog proizlazi da je imenovana u dobi od 43 godine 26. svibnja 2026. u 15:08 dovezena kolima hitne pomoći iz postaje MUP-a gdje je pregledana. Doznaje se kako je hodala gola po cesti, dezorganizirana, otkočenog ponašanja, vikala, udarala se, masturbirala, histerično se smijala…autoanamnestički se podaci ne mogu uzeti, otkočena, hostilna, bez uvida, pod uplivom psihopatoloških proživljavanja. Liječena je višekratno u zdravstvenoj ustanovi pod dijagnozom F25, zadnje 2021. i 2024. S obzirom na narušeno psihičko stanje upitno je uzimanje terapije. U prijamnom zapisniku navedena je težina oboljenja odnosno da je pacijent značajno psihički bolestan u ovom trenutku. Konstatirana je verbalna i fizička aktivnost te psihijatrijska radna dijagnoza F25 – shizoafektivni poremećaj, manični tip. Pacijent je ograničeno pokretan i u kolicima je odvezen na odjel.

4. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o značajnoj psihičkoj bolesti okrivljenice utvrđenoj prilikom prijema u psihijatrijsku bolnicu neposredno nakon događaja i ponašanja za koje se tereti optužnim prijedlogom. Ovo stoga što je liječnička dokumentacija izdana od strane ovlaštene zdravstvene ustanove po ovlaštenim liječnicima.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je Otpusno pismo Klinike za psihijatriju Sveti Ivan na ime CC od 28. srpnja 2026. (str. 19. -20. spisa), iz kojeg između ostalog proizlazi da je pacijentica liječenja pod dijagnozom F25.2 – shizoafektivni poremećaj, miješani tip. Na aktualnu sedmu hospitalizaciju bolesnica dolazi kolima hitne pomoći, intervenirala je i policija, a zbog psihotične dekompenzacije. Po dolasku je dezorganiziranog ponašanja, hostilna, pod uplivom psihopatoloških proživljavanja. Radi se o bolesnici koja se psihijatrijski liječi od svoje 19 godine (ambulantno i višekratno stacionarno), u šest navrata stacionarno liječenje u ovoj klinici, zadnja desmisija je bila 2021. Neredovito obavlja ambulantni tretman, zadnja kontrola 4. prosinca 2024. kada se bilježi stanje remisije. Navode se njezine osobne i obiteljske prilike. Navodi se psihički status po dolasku kako je navedeno i u Prijemnom zapisniku. Navodi se tijek njezinog liječenja i nalazi te da se pacijenticu otpušta radi poboljšanog psihičkog stanja uz terapiju.

6. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o tijeku liječenja okrivljenice u razdoblju od 26. svibnja 2026. kada je primljena na liječenje do 28. srpnja 2026. kada je otpuštena. Ovo stoga što je liječnička dokumentacija izdana od strane ovlaštene zdravstvene ustanove po ovlaštenim liječnicima.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije od 6. kolovoza 2026. za okrivljenicu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o okrivljenici, iz čega proizlazi da okrivljenica nije prekršajno osuđivana.

8. Sud je potvrdu iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenice, jer je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.

9. U završnoj riječi okrivljenica je navela kako se događaja ne sjeća, budući se odvijao za vrijeme stanja kojeg nije bila svjesna radi bolesti.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, razmotrivši obranu okrivljenice, sadržaj optužnog prijedloga te osobito liječničku dokumentaciju Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, sud je zaključio da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenice, odnosno da je u vrijeme ostvarenja radnji opisanih u optužnom prijedlogu bila neubrojiva.

11. Sud je pri donošenju navedenog zaključka osobito imao u vidu vremensku povezanost između događaja koji se okrivljenici stavlja na teret i njezina neposrednog psihijatrijskog zbrinjavanja. Naime, iz Prijamnog zapisnika Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 26. svibnja 2026. proizlazi da je okrivljenica istoga dana, u 15:08 sati, dakle svega približno dva sata nakon vremena navedenog u optužnom prijedlogu, dovezena kolima hitne pomoći iz postaje MUP-a u psihijatrijsku ustanovu. Takva vremenska blizina od posebnog je značaja za ocjenu njezina psihičkog stanja u vrijeme inkriminiranog događaja. Ne radi se, dakle, o medicinskoj dokumentaciji nastaloj naknadno, nakon proteka duljeg vremenskog razdoblja, niti o naknadnoj retrospektivnoj procjeni njezina psihičkog stanja, već o liječničkom nalazu sastavljenom neposredno nakon događaja i u neposrednoj vremenskoj vezi s ponašanjem zbog kojega je policija intervenirala i zbog kojega je okrivljenica upućena na psihijatrijsko liječenje.

12. Pri tome je osobito značajan objektivno zabilježeni psihički status okrivljenice prilikom prijema. U Prijamnom zapisniku navedeno je da je okrivljenica prethodno hodala gola po cesti, da je bila dezorganizirana i otkočena ponašanja, da je vikala, udarala se, masturbirala i histerično se smijala. Nadalje je izrijekom zabilježeno da se autoanamnestički podaci ne mogu uzeti, da je bila otkočena i hostilna, bez uvida te „pod uplivom psihopatoloških proživljavanja“. Navedeni podaci, prema ocjeni suda, nisu samo opis ponašanja koje se okrivljenici stavlja na teret, nego istodobno predstavljaju neposredno liječničko opažanje njezina psihičkog stanja u trenutku kada je, neposredno nakon događaja, pregledana u zdravstvenoj ustanovi. Posebnu dokaznu težinu sud pridaje činjenici da je liječničkim pregledom neposredno po događaju zabilježeno ne samo neuobičajeno ponašanje, već čitav skup međusobno povezanih znakova akutno i teško narušenog psihičkog funkcioniranja: dezorganizirano i otkočeno ponašanje, hostilnost, odsutnost uvida i djelovanje pod uplivom psihopatoloških proživljavanja.

13. Dodatno, u istom Prijamnom zapisniku navedena je psihijatrijska radna dijagnoza F25 – shizoafektivni poremećaj, manični tip, uz izričitu konstataciju da je pacijentica u tom trenutku značajno psihički bolesna. Zabilježena je i verbalna i fizička aktivnost, dok je zbog svojega psihičkog stanja bila ograničeno pokretna te je u kolicima odvezena na odjel. Sud osobito cijeni okolnost da je navedena psihijatrijska procjena učinjena u vremenskoj neposrednosti s inkriminiranim događajem, a ne tek naknadno na temelju iskaza okrivljenice. Stoga se radi o dokazu koji izravno osvjetljava njezino psihičko stanje u razdoblju u kojem se, prema optužnom prijedlogu, dogodio inkriminirani događaj.

14. Takav nalaz nije ostao izoliran u dokaznom materijalu. Naprotiv, sadržajno je potvrđen i Otpusnim pismom Klinike za psihijatriju Sveti Ivan od 28. srpnja 2026., iz kojeg proizlazi da je okrivljenica na predmetnu, sedmu hospitalizaciju došla kolima hitne pomoći, uz intervenciju policije, upravo zbog psihotične dekompenzacije, te da je po dolasku bila dezorganiziranog ponašanja, hostilna i pod uplivom psihopatoloških proživljavanja. Iz iste medicinske dokumentacije proizlazi da se okrivljenica psihijatrijski liječi od svoje 19. godine, da je u istoj ustanovi prethodno šest puta bila hospitalizirana, da je posljednja hospitalizacija bila 2021. godine, odnosno da nije riječ o ranije nepoznatoj ili tek naknadno konstruiranoj psihičkoj tegobi. Nadalje, u otpusnom pismu navedena je dijagnoza F25.2 – shizoafektivni poremećaj, miješani tip, a liječenje predmetne hospitalizacije trajalo je od 26. svibnja do 28. srpnja 2026., pri čemu je okrivljenica otpuštena tek nakon poboljšanja psihičkog stanja uz nastavak terapije.

15. Sud je navedenu medicinsku dokumentaciju cijenio međusobno povezano, a ne izdvojeno. Posebno je imao u vidu da se opis psihičkog stanja pri prijemu podudara s okolnostima samog događaja i da je psihijatrijska hospitalizacija uslijedila neposredno nakon policijske intervencije. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da se samog događaja uopće ne sjeća, da se sjeća jedino da je pri povratku s posla u glavi čula prisilne misli, nakon čega joj se gubi sjećanje, te da je tek idućega dana postala svjesna sebe i svoje okoline nakon primjene terapije. Sud ovu obranu nije prihvatio izolirano niti kao jedini temelj za zaključak o njezinoj neubrojivosti. Naprotiv, njezin iskaz sud je ocijenio u vezi s neposrednim liječničkim opažanjima zabilježenima nekoliko sati nakon inkriminiranog događaja, s činjenicom da je u psihijatrijsku ustanovu dovedena neposredno nakon policijske intervencije, s prethodnom poviješću višekratnog psihijatrijskog liječenja te s tijekom hospitalizacije koji je trajao približno dva mjeseca i završio tek nakon poboljšanja psihičkog stanja.

16. Pri ocjeni ovog dokaznog materijala sud je imao u vidu odredbu članka 88. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema kojoj je sud dužan potpuno i točno utvrditi činjenice važne za donošenje zakonite odluke te slobodno cijeni izvedene dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica. Istodobno je svrha prekršajnog postupka pravilno utvrđivanje činjenica i zakonito odlučivanje o odgovornosti okrivljenika, tako da nitko nedužan ne bude osuđen.

U konkretnom slučaju sud je ocijenio da raspoloživa medicinska dokumentacija, zbog svoje neposrednosti, sadržaja i međusobne podudarnosti, pruža dostatnu činjeničnu osnovu za zaključak da je kod okrivljenice u vrijeme inkriminiranog događaja postojalo teško narušeno psihičko stanje koje je bitno utjecalo na njezinu sposobnost shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom.

17. Sud je pritom posebno razmotrio pitanje potrebe provođenja psihijatrijskog vještačenja. Sud je svjestan da se pitanje ubrojivosti odnosi na medicinsko- psihijatrijsku i pravnu ocjenu stanja osobe u točno određenom trenutku. Međutim, u okolnostima ovog konkretnog predmeta sud nije našao da bi provođenje dodatnog psihijatrijskog vještačenja, nakon uvida u neposredni prijamni psihijatrijski nalaz i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, bilo potrebno radi razjašnjenja odlučnih činjenica.

Naime, odlučujući dokazni značaj sud nije pridavao samoj činjenici postojanja dijagnoze F25, niti je neubrojivost izveo iz same dijagnoze. Odlučujućim je smatrao cjelokupni i neposredni opis psihičkog funkcioniranja okrivljenice u trenutku koji vremenski neposredno slijedi inkriminiranom događaju: njezinu dezorganiziranost, otkočenost, hostilnost, odsutnost uvida, djelovanje pod uplivom psihopatoloških proživljavanja, nemogućnost uzimanja autoanamnestičkih podataka te potrebu hitnog psihijatrijskog zbrinjavanja.

18. Posebnu težinu ima činjenica da je između vremena inkriminiranog događaja i psihijatrijskog pregleda proteklo samo približno dva sata. Stoga sud ocjenjuje da se u ovom slučaju ne radi o zaključivanju o stanju okrivljenice na temelju vremenski udaljenog medicinskog nalaza, nego o ocjeni neposrednog liječničkog opažanja njezina psihičkog stanja u vrlo bliskoj vremenskoj povezanosti s događajem.

Nadalje, tijek hospitalizacije dodatno potvrđuje da stanje zabilježeno pri prijemu nije bilo kratkotrajna ili beznačajna reakcija, već ozbiljno psihičko narušenje koje je zahtijevalo višemjesečno bolničko liječenje, pri čemu je do otpusta došlo tek nakon poboljšanja psihičkog stanja uz nastavak propisane terapije.

19. Sud je pri odluci o nepotrebnosti provođenja psihijatrijskog vještačenja imao u vidu i načelo ekonomičnosti postupka. Prekršajni zakon nalaže provođenje postupka bez odugovlačenja te izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. Međutim, sud svoju odluku nije temeljio na pukoj činjenici da bi vještačenje predstavljalo trošak za državni proračun.

U konkretnom slučaju razlog za neprovođenje vještačenja jest ocjena suda da je, s obzirom na sadržaj i neposrednost već izvedenih dokaza, dodatno dokazivanje vještačenjem bilo nepotrebno za donošenje odluke, jer su odlučne okolnosti već dovoljno razjašnjene neposrednom medicinskom dokumentacijom nastalom u vrijeme akutnog psihijatrijskog zbrinjavanja i naknadnom dokumentacijom koja potvrđuje trajanje i težinu istog psihičkog poremećaja.

20. Pri tome sud nije izveo zaključak da bi svaka osoba kojoj je postavljena psihijatrijska dijagnoza zbog toga bila neubrojiva, niti smatra da sama medicinska dijagnoza automatski isključuje krivnju. Naprotiv, odlučna je ocjena konkretnog psihičkog stanja okrivljenice tempore criminis i njegovog utjecaja na njezine sposobnosti iz članka 26. stavka 2. Prekršajnog zakona.

Upravo zbog toga sud posebnu važnost daje činjenici da je kod okrivljenice neposredno nakon događaja zabilježeno stanje u kojem nije imala uvid u vlastito ponašanje, bila je pod uplivom psihopatoloških proživljavanja, dezorganizirana i izrazito psihički uznemirena, a nakon toga je bila hospitalizirana radi psihotične dekompenzacije te liječena do 28. srpnja 2026. godine.

21. Člankom 26. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano je da neubrojiva osoba nije kriva i da se prema njoj ne može izreći ili primijeniti prekršajnopravna sankcija. Stavkom 2. istoga članka propisano je da je neubrojiva osoba koja u vrijeme ostvarenja propisanih obilježja prekršaja nije bila u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogla vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili druge teže duševne smetnje.

S obzirom na sve prethodno navedeno, sud je zaključio da je kod okrivljenice u vrijeme predmetnog događaja postojalo takvo teško psihičko stanje koje je dovelo do potpunog izostanka mogućnosti shvaćanja značenja vlastitog postupanja i upravljanja vlastitom voljom, odnosno da je bila neubrojiva u smislu članka 26. Prekršajnog zakona.

22. Budući da neubrojivost predstavlja okolnost koja isključuje krivnju, nisu ostvarene pretpostavke za prekršajnopravno sankcioniranje okrivljenice. Stoga je, na temelju članka 182. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, valjalo okrivljenicu osloboditi od optužbe, jer postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju.

23. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 140. Prekršajnog zakona, prema kojem se u oslobađajućoj presudi odlučuje i o troškovima postupka, pri čemu troškovi postupka određeni člankom 138. stavkom 2. točkama 2. do 4. padaju na teret proračunskih sredstava suda.

U Zagrebu 9. rujna 2026.

Sudac

Darjan Bižupić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici: CC, [adresa],

2. tužitelju: MUP, PUZ, III. PP Zagreb,

3. spis.