Poslovni broj: Usž-2672/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, radi donošenja dopunske presude, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3148/2024-11 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3148/2024-11 od 24. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelj ice za donošenje dopunske presude.
2. Tužiteljica žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS). Navodi da sud u obrazloženju osporenog rješenja iznosi niz paušalnih i zakonski neutemeljenih navoda iz čega se može zaključiti da je donesena odluka bila proizvoljna i arbitrarna. Ističe da nije obrazloženo koji su uvjeti trebali biti ispunjeni da bi se jednom presudom moglo odlučiti u odnosu na sva četiri tuženika i gdje su ti uvjeti propisani. Smatra da ju je sud trebao pozvati da uredi tužbu u skladu s člankom 45. ZUS-a ako je smatrao da tužba ima nedostatke zbog kojih se po istoj ne može postupiti. Ističe da je ovakvom odlukom suda dovedena u situaciju da ne može ispitati zakonitost donesene odluke čime su joj povrijeđena ustavna i konvencijska prava na pristup sudu. Navodi da ZUS jedino u članku 107. propisuje institut „spajanja upravnih sporova“, dok se institut „razdvajanja upravnih sporova“ ne pojavljuje u pozitivnoj procesnoj legislativi. U tom smislu navodi da nije obrazloženo zbog čega nije donesena jedinstvena odluka u odnosu na sve tuženike, iako je sud imao na raspolaganju procesne mehanizme da donese takvu odluku. Pri tome upućuje na odluku Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI - 2245/2024 od 7. listopada 2024., donesenu u istovjetnom predmetu protiv ista četiri tuženika, a kojom je u odnosu na ovdje tuženika presudom tužbeni zahtjev odbijen, a u odnosu na preostala tri tuženika (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijale politike, Ministarstvo demografije i useljeništva i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) tužba odbačena rješenjem. Predlaže poništiti osporeno rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Potražuje i trošak za sastav žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
5. Člankom 120. stavkom 1. ZUS-a propisano je da, ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude podnijeti prijedlog da se presuda dopuni.
6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za donošenje dopunske presude, kojom bi se odlučilo o tužbenom zahtjevu zbog šutnje uprave i u odnosu na preostala tri tuženika (Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo demografije i useljeništva i Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) koja su bila obuhvaćena tužbom, uz obrazloženje da su u odnosu na navedene tuženike otvoreni predmeti pod drugim poslovnim brojevima u kojima su tužbe poslane na odgovor jer nije bilo uvjeta da se u upravnom sporu zbog šutnje uprave jednom presudom odluči o šutnji sva četiri tuženika. S obzirom na navedeno, sud je prijedlog odbio na temelju članka 120. stavka 2. ZUS-a.
7. Iz citiranog članka 120. stavka 1. ZUS-a proizlazi da se dopunska presuda može donijeti u slučaju da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o svim zahtjevima tužiteljice ili samo o dijelu njezina zahtjeva. Iz sustava eSpis proizlazi na su, na temelju naredbe suca prvostupanjskog suda, u odnosu na preostale tuženike otvoreni novi spisi i to UsI-2072/2025 (tuženik Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike), UsI-2073/2025 (tuženik Ministarstvo demografije i useljeništva) i UsI-2074/2025 (tuženik Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) , da su u istima donesene prvostupanjske presude i da je tužiteljica protiv istih presuda uložila žalbu ovom Sudu. Na taj je način prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice zbog šutnje uprave u odnosu na svakog pojedinog tuženika . Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog tužiteljice za donošenje dopunske presude na temelju članka 120. stavka 2. ZUS-a jer je o tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti odlučeno u zasebnim upravnim sporovima.
8. Tužiteljica neosnovano prigovara povredi prava na pristup sudu jer je prvostupanjski sud u svakom predmetu održao raspravu, omogućio strankama da se očituju o svim činjenicama i navodima druge strane, svoju odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te je donio odluku o tužbenom zahtjevu tužiteljice u odnosu na svakog pojedinog tuženika, a protiv kojih odluka je tužiteljica izjavila žalbe ovom Sudu. Stoga prigovori iz žalbe o povredi ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu, kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, nisu osnovani jer je prvostupanjski sud razmotrio sve elemente, dao ocjene u vezi sa svim okolnostima konkretnog slučaja i u cijelosti odlučio o tužbenom zahtjevu tužiteljice.
9. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje osporenog rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje, dok ovaj Sud nije našao povredu ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice.
10. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
11. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 4. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 9. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska
