REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

P-2410/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Damiru Đapiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. srpnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, te zz tuženika, a na ročištu od 09. rujna 2026., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:

I Utvrđuje se da je tužiteljica FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo vlasnica nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] upisane kao č. zem. [katastarska čestica], površine 16 m2, oznake „POD OBLIČJE", dok je ista nekretnina u katastarskom operatu Odjela za katastar nekretnina Split u katastarskoj općini [katastarska općina] u posjedovnom listu 4489, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], površine 16 m2, oznake „POD OBLIČJE“ te nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] upisana kao č. zem. [katastarska čestica], oznake „POD OBLIČJE“, površine 28 m2, dok je ista nekretnina u katastarkom operatu Odjela za katastar nekretnina Split u katastarskoj općini [katastarska općina] u posjedovnom listu 4490, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], površine 28 m2, oznake „POD OBLIČJE“ pa je slijedom toga ista ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.106,18 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 09. rujna 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Dana 30. studenoga 2021. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja ŽD i FD protiv tuženika Republike Hrvatske, u kojoj se navodi:

- kako su tužitelji vlasnici obiteljske kuće u [adresa] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] (stari broj čest. zem. je 2735), te kako su isti upisani kao vlasnici na predmetnoj nekretnini.

- kako se obiteljska kuća proteže na čes. zem. 7633/2 k. o. [katastarska općina] površine 28m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] površine 16m2 upisane u zemljišnoj knjizi kao Republika Hrvatska.

- kako su tužitelji podnijeli tuženiku zahtjev za mirno rješavanje spora dana 23.12.2020.g.

- kako je na čestici označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] pokojni otac tužitelja ŽD, ED pok. F, do 1945.g. na predmetne nekretnine uzgajao vinovu lozu i trešnje, te je to sve obrađivao do svoje smrti 1969.g. zajedno sa svojim sinom ED ŽD koji je nakon smrti svoga oca nastavio obrađivati vinovu lozu i trešnje.

- kako je tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju dosjelosti jer su do 17. studenog 1999.godine već bili u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina, a u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 08.listopada 1991.godine.

- kako je ŽD sklopio brak sa tužiteljicom FD **.**.1974.g., te kako su 1982.g. počeli graditi obiteljsku kuću u kojoj žive i danas.

- kako se predlaže sudu da nakon provedene rasprave donese slijedeću presudu: »1. Utvrđuje se da su tužitelji ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnici svaki za 1/2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 28m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] površine 16m2.

2. Dužan je tuženik snosit troškove ovog parničnog postupka i to sve pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana.«

2. Dana 18. siječnja 2023. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik naveo:

- kako zastupnik po zakonu Republike Hrvatske predlaže odbaciti tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, a podredno se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i naložiti tužitelju plaćanje parničnog troška tuženoj.

- kako je čl. 186.a Zakona o parničnom postupku propisano da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora stvarno i mjesno nadležnom državnom odvjetništvu te da zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što sadrži tužba. U slučaju da takav zahtjev nije podnesen sud će tužbu odbaciti.

- kako tužitelji u tužbi navode da su podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora Međutim, podnesak koji je zaprimilo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu dana 23. prosinca 2020. sadržajno predstavlja zahtjev za otkup čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] te je isti dostavljen na postupanje nadležnom ministarstvu s obzirom na to da prodaja nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske nije u nadležnosti zastupnika po zakonu.

- kako dakle tužitelji nisu ispunili uvjet iz čl. 186.a ZPP-a pa se predlaže tužbu odbaciti,

- kako se podredno ističe kako tužitelji uz tužbu nisu dostavili povijesne z.k. izvatke, povijest promjena u katastarskom operatu, rješenja o nasljeđivanju te nisu dokazali kada i temeljem čega su oni, odnosno njihov prednik, stupili u pošteni posjed predmetne nekretnine,

- kako je, s obzirom na dokaze u spisu, jasno da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz čl. 159. st. 4 u vezi st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i paragrafa 1472 OGZ-a. U prilog tome govori i sama činjenica da su tužitelji tražili otkup nekretnine što dokazuje da je nisu smatrali svojim vlasništvom.

3. Tijekom trajanja postupka preminuo je tužitelj ad1/ ŽD slijedom čega je rješenjem od 28. veljače 2023. prekinut postupak, koji je rješenjem ovog suda od 17. travnja 2026. nastavljen, a sve nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju donesenog iza pok. ŽD, a kojim je rješenjem, njegovim nasljednikom proglašena tužiteljica FD, koja je, kao nasljednica pok. ŽD, preuzela predmetni postupak.

4. Na ročištu od 23. srpnja 2026. tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev, na način da je zatražila donošenje presude slijedećeg sadržaja:

» I Utvrđuje se da je tužiteljica FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo vlasnica nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] upisane kao č. zem. [katastarska čestica], površine 16 m2, oznake „POD OBLIČJE", dok je ista nekretnina u katastarkom operatu Odjela za katastar nekretnina Split u katastarskoj općini [katastarska općina] u posjedovnom listu 4489, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], površine 16 m2, oznake „POD OBLIČJE“ te nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] upisana kao č. zem. [katastarska čestica], oznake „POD OBLIČJE“, površine 28 m2, dok je ista nekretnina u katastarkom operatu Odjela za katastar nekretnina Split u katastarskoj općini [katastarska općina] u posjedovnom listu 4490, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], površine 28 m2, oznake „POD OBLIČJE“ pa je slijedom toga ista ovlaštena na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587.

II Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

5. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Zahtjeva za mirno rješenje spora te prijedloga za sklapanje nagodbe datiranog " Split, 08.prosinca 20120. godine", izveden je dokaz pregledom preslike katastarskog plana kat. operata koji je u osnivanju od 11.06.2021., pregledom priloženih izvadaka iz zemljišne knjige od 11.06.2021., 27.08.2020. i 08.10.2025., pregledom rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽD od 17. svibnja 2023., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju Tihomira Duvnjaka, izveden je dokaz pregledom pisanog vještva vještaka Tihomira Duvnjaka zaprimljenog kod ovog suda dana 30.10.2025., te pregledom očitovanja vještaka na podnesak tužiteljice zaprimljenog kod ovog suda dana 04.03.2026., pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 4489 za k. o. [katastarska općina], pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 4490 za k. o. [katastarska općina], izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, te svjedoka SD.

6. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25, dalje: ZPP).

7. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

9. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je tužiteljica FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za cijelo vlasnica nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] upisane kao č. zem. [katastarska čestica], površine 16 m2, oznake „POD OBLIČJE", a koja je nekretnina u katastarkom operatu Odjela za katastar nekretnina Split u katastarskoj općini [katastarska općina] u posjedovnom listu 4489, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], površine 16 m2, oznake „POD OBLIČJE“, kao i nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], u zk. ulošku broj: [broj ZK uloška] upisana kao č. zem. [katastarska čestica], oznake „POD OBLIČJE“, površine 28 m2, a koja je nekretnina u katastarkom operatu Odjela za katastar nekretnina Split u katastarskoj općini [katastarska općina] u posjedovnom listu 4490, označena kao katastarska čestica [katastarska čestica], površine 28 m2, oznake „POD OBLIČJE“.

10. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

10.1. U odredbi čl. 114 st. 1 ZVDSP-a, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona.

11. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji kako je pravo vlasništva stekla dosjelošću.

11.1. Odredbom čl. 159. st 1 ZVDSP-a propisano je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

11.2. St. 2 citiranog članka propisano je kako samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11.3. St. 3. citiranog članka propisano je kako samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11.4. St. 4 citiranog članka propisno je kako samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

11.5. člankom 18. st 1 ZVDSP-a propisano je kako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), st. 2 citiranog čl. propisano je kako je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je st. 3 propisano kako je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

12. Tuženik pak prigovora prvenstveno činjenici kako se tužiteljica nije na pravilan način obratila u mirnom postupku, a potom osporava tvrdnje tužiteljice da bi tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

13. Dakle, među strankama je sporno:

- je li se tužiteljica na pravilan način obratila tuženiku u postupku prije podnošenja tužbe,

- je li tužiteljica stekla pravo vlasništva utuženih nekretnina temeljem instituta dosjelosti.

14. U pogledu prigovora tuženika da se tužiteljica nije na pravilan način obratila u mirnom postupku, ocjena je ovog suda kako taj prigovor nije osnovan iz slijedećih razloga:

15. Prema odredbi čl. 186. a st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

15.1. Pregledom prijedloga za mirno rješenje spora te prijedloga za sklapanje nagodbe upućenog od strane ŽD i FD oboje iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Katji Vladušić odvj. iz Splita, Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, sud je utvrdio:

- kako se punomoćnik predlagatelja TD i FD iz [adresa]., odvjetnica Katija Vladušić, obratila ODO-u Split,

- kako se u prijedlogu navodi da su predlagatelji vlasnici obiteljske kuće u [adresa] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]( stari broj čest.zem. je 2735), te kako su isti upisani kao vlasnici na predmetnoj nekretnini.

- kako se obiteljska kuća proteže na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] površine 28 m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] površine 16 m2 upisane u zemljišnoj knjizi kao Republika Hrvatska,

- kako, međutim, Republika Hrvatska nema nikakvog pravnog interesa na predmetnoj nekretnini, te kako nije istu nikada plodouživala, te kako je samo upisana po sistemu prijepisa od ranije Općine Split, to da je jasno kako se radi o pogrešnom upisu, te se slijedom toga predlaže s predlagateljima sklopiti NAGODBU kojom će predlagatelji od RH otkupiti čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] površine 16 m2, te čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] površine 28 m2,. prema procijeni vrijednosti prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

16. Cijeneći sadržaj prethodno citiranog prijedloga upućenog tuženiku od strane tužitelja, ocjena je ovog suda kako se u konkretnom slučaju radi upravo o prijedlogu za mirno rješenje spora. Naime, tužiteljica je u zahtjevu za mirno rješenje spora navela oznaku čestica zemlje koje su predmet ovog spora, te je dalje navela kako je kuća u vlasništvu tužiteljice sagrađena i na spornim čest. zem. te da se radi o pogrešnom upisu na ime tuženika, slijedom čega ovaj sud smatra kako je tužiteljica u zahtjevu navela sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva.

17. Isto tako treba navesti kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, ukoliko je smatralo da zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora ne sadrži sve što je potrebno, trebalo tužiteljicu pozvati da zahtjev ispravi ili dopuni sukladno odredbi čl.38.st.3.Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine, broj:67/2018). Prema tome, već sama činjenica da je tužiteljica podnijela zahtjev koji je izričito naveden kao zahtjev za mirno rješenje spora, nadležnom državnom odvjetništvu iz kojeg je vidljiva osnova zahtjeva znači da je tužiteljica postupila po odredbi čl.186a st.1.ZPP-a. Zakonska odredba prema kojoj zahtjev za mirno rješenje mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba ne podrazumijeva da taj zahtjev mora imati oblik tužbe, nego mora sadržavati bitne činjenice za odlučivanje o zahtjevu, pravnu osnovu. S obzirom da Općinsko državno odvjetništvo nije odgovorilo na zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora, koji su nakon toga podnijeli tužbu ovom sudu, suprotno prigovorima tužene, po ocjeni ovog suda, ispunjena je procesna pretpostavka koju propisuje čl.186a st.1. ZPP-a.

18. Činjenica da su tužitelji pored zahtjeva za mirno rješenje spora podnijeli i prijedlog za sklapanje nagodbe na način da je predloženo kako će tužitelj otkupiti od RH čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije od značaja. Naime, kao što je već obrazloženo, prijedlog za mirno rješenje spora kakvog su u konkretnom slučaju predali tuženiku ŽD i FD sadrži sve bitne elemente koje takav prijedlog mora sadržavati, a u odnosu na prijedlog za sklapanje nagodbe, kao i prijedlog za otkupom čestica koje su predmet ovog spora, potrebno je istaći kako isti, po ocjeni ovog suda, predstavljaju dodatne prijedloge za mirno rješenje spora, jer isti predstavljaju načine mirnog rješenja spora prije podnošenja tužbe.

19. Dakle, po ocjeni ovog suda, tužitelj je podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a činjenica kako je tužitelj, pored zahtjeva za mirno rješenje spora predložio zaključenje nagodbe, te otkup spornih čestica, po ocjeni ovog suda, pored već postavljenog zahtjeva za mirno rješenje spora, predstavlja neke od načina kojima bi se predmetni spor mogao riješiti na miran način, bez podnošenja tužbe.

20. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda kako nije osnovan prigovor tužene kako prijedlog tužitelja, datiran s „ U Splitu, 08. prosinca 2020. godine“ ne predstavlja prijedlog za mirno rješenje spora, slijedom čega sud taj prigovor tuženika nije prihvatio.

21. Pregledom priloženih izvadaka iz zemljišne knjige, sud je utvrdio:

- kako su na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška] upisani, kao vlasnici, prvobitno označeni tužitelji, ŽD i FD, svaki za po ½ dijela,

- kako je na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z.u 4489 i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška] upisana Republika Hrvatska kao vlasnik za cijelo.

22. Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 4489 za k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio kako je tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik kat. čest. zem. [katastarska čestica].

23. Pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 4490 za k. o. [katastarska općina], sud je utvrdio kako je tužena Republika Hrvatska upisana kao vlasnik kat. čest. zem. [katastarska čestica].

24. Očevidom na licu mjesta održanom dana 17. listopada 2025. uz sudjelovanje vještaka geodeta dipl. ing geodezije Tihomira Duvnjaka, sud je utvrdio:

- kako su predmet očevida nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

- kako se po podacima katastra k. č. [katastarska čestica] vodi kultura dvorište površine 16m2, a upisana posjednika i vlasnika RH, dok se k. č. [katastarska čestica] vodi kulture gospodarska zgrada i dvorište površine 28m2, a upisana posjednika i vlasnika RH,

- kako u naravi predmetne nekretnine odgovaraju upisu u katastar.

25. Pregledom pisanog nalaza i mišljenja sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Tihomira Duvnjaka, dipl. ing. geodezije, zaprimljenog kod ovog suda 30. listopada 2025., sud je utvrdio:

- kako je predmet identifikacije nekretnine radi stvarno-pravo vlasništvo nekretnine je kat. čest 7633/1 i 7633/2 k. o. [katastarska općina].

- kako se po podacima katastra kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se vodi kulture dvorište površine 16 m2, a upisana posjednika REPUBLIKA HRVATSKA, a kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], se vodi kulture gospodarska zgrada površine 14 m2 i dvoriše površine 14 m2 što ukupno iznosi 28 m2, a upisana posjednika REPUBLIKA HRVATSKA,

- kako u naravi predmetne kat.čest. odgovaraju upisu u katastar,

- kako je sam položaj predmetnih kat.čest. u odnosu na susjedne kat.čest. prikazan na grafičkom prikazu ovog Vještva,

26. Pregledom dopune pisanog nalaza i mišljenja sačinjenog od strane stalnog sudskog vještaka Tihomira Duvnjaka, dipl. ing. geodezije, zaprimljenog kod ovog suda dana 04. ožujka 2026., sud je utvrdio:

- kako dvorište obiteljske kuće tužiteljice koje je predmet ovog postupka čine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 16 m2 i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov.28 m2 što ukupno iznosi 44 m2.

27. Iz iskaza tužiteljice FD, saslušane na roč. od 24. ožujka 2026., sud je utvrdio:

- kako sve što zna jest da je ta zemlja bila u vlasništvu njenog pok. supruga, te da je na toj zemlji napravljena njena kuća,

- kako je u predmetnu kuću uselila 2000.g. nakon što se udala za, sada pok. supruga, ŽD, njenog supruga,

- kako je kuća već tada bila sagrađena, a dio koji je predmet očevida je već tada bio izbetoniran,

- kako su taj dio iza kuće, koji je betoniran, koristili jedino za sjedanje i to ponekad, a na drugi način, osim za sjedanje, taj dio nisu koristili,

- kako joj nije poznato da bi netko tužio njenog supruga radi tog dijela koji se nalazi iza kuće,

- kako prema njenim saznanjima, kuća jest napravljena pred otprilike 40-tak godina na zemlji koja je bila u vlasništvu oca od njenog pok. supruga, a njen pok. suprug je naslijedio tu zemlju nakon smrti oca.

– kako je nakon suprugove smrti ona naslijedila predmetnu zemlju i kuću, a kuću je gradio suprug.

- kako se ne sjeća kada je taj betonirani dio betoniran, a kada je ona uselila u kuću 2000.g. da je nešto bilo, ali da se sada ne sjeća.

- kako se prije betona, na mjestu koje je betonirano, nalazila zemlja, vinograd, ali da ne zna sa sigurnošću, kako joj je pok. suprug rekao kako je tu prije betoniranja bio vinograd.

- kako se otac tužiteljičinog pok. supruga zvao ED, kako je njezin suprug imao desetoro braće i sestara, a da su osim dvije sestre svi drugi umrli,

- kako joj nije poznato je li njezin pok. suprug ikada podnio zahtjev za otkupom tog betoniranog dijela iza kuće.

28. Iz iskaza svjedoka SD, saslušanog na roč. od 24. ožujka 2026., kojem je iskazu sud u cijelosti poklonio vjeru, jer je svjedok iskazivao uvjerljivo i logično, a njegov iskaz nije u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima, sud je utvrdio:

- kako nasuprot tužiteljičine kuće preko potoka, ima zemlju u svom vlasništvu, a što se događalo na zemlji koja je predmet ovog spora da mu je poznato od njegove desete godine života.

- kako mu je poznato kako je na mjestu gdje se sada nalazi betonski zid u vrijeme kada je on imao deset godina bio kameni zid, a u tom kamenom zidu bile su stepenice, te se pomoću tih stepenica silazilo na potok,

- kako je u tom potoku bio izvor vode i jedan bunar i tu je on pio vodu s tog izvora, a ljudi su dolazili tu uzimati vodu da bi zalijevali poljoprivredne kulture,

- kako je taj kameni zid radio ED tijekom 1950-tih godina do 1960-te, inače otac tužiteljičinog pok. supruga,

- kako bi taj kameni zid ponekad malo odnio potok, odnosno voda iz potoka, pa bi to popravljao pok. ED i njegov sin ŽD, kao i F također sin pok. ED.

– kako se ne sjeća točno kada, možda 70-tih godina, napravljen je umjesto tog kamenog zida betonski zid, nakon čega je napravljena i kuća koja se i danas nalazi tamo,

- kako su betonski zid radili pok. suprug tužiteljice ŽD i njegov pok. brat F, a kuću je radio pok. tužiteljičin suprug ZD,

- kako je tužiteljica tijekom gradnje kuće dolazila jer je tužiteljica tada radila u Njemačkoj kao i njezin suprug, misli kako je tužiteljica pred otprilike 15-20 godina za stalno definitivno došla živjeti u tu kuću, a to je bilo nakon što je otišla u mirovinu,

- kako su se pok. tužiteljičin suprug i njegova braća i sestre podijeli odnosno izvršili diobu, a u toj diobi ova kuća i zemlja su pripali pok. ŽD tužiteljičinu suprugu, te kako misli da su ostala braća i sestre u međuvremenu preminuli.

- kako nitko nikada nije zabranjivao gradnju ni kamenog ni betonskog zida, a ni kuće. U to vrijeme svi su na selu gradili "na crno",

- kako je pok. ED na predmetnoj zemlji na kojoj je kuća izgrađena uzgajao poljoprivredne kulture, a da je vodom iz bunara odnosno izvora zalijevao te poljoprivredne kulture zbog čega je sagradio stepenice u zidu.

- da je pod pojmom da su svi gradili na crno mislio da su svi u ono doba radili bez građevinske dozvole i bez drugih potrebnih dozvola, kako se nije gradilo na tuđoj zemlji već se gradilo bez dozvola,

- kako su u to vrijeme svi gradili na državnom zemljištu posebice pojate, kuće, svinjce, sve što je bilo potrebno, svi su u to vrijeme uzurpirali državno zemljište.

- kako prednik tužiteljice nije uzurpirao cijelu parcelu već možda 10m2 koji se nalaze u potoku, a to se vidi iz aviona,

- na upit je li svjedoku poznato da bi tužiteljica i njen suprug od države tražili otkup spornog zemljišta, svjedok je odgovorio kako su njih dvoje njemu pričali, ali da se njih dvoje u to nisu dobro razumjeli, kako mu je poznato da su njih dvoje išli kod odvjetnika,

- kako je tužiteljičin pok. suprug pred par godina s njim pričao o tome što bi sa spornom zemljom napravio, a da mu je on odgovorio da se obrati odvjetniku, kako misli da mu je pok. tužiteljičin suprug čak rekao da je on voljan otkupiti po povoljnoj cijeni ovaj sporni dio.

29. Analizirajući prethodno citirane dokaze, provedene tijekom postupka, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda kako je tužbeni zahtjev tužiteljice, iz slijedećih razloga, osnovan.

30. Odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP-a određeno je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

31. Na vlasniku, dakle u konkretnom slučaju tuženiku, je teret dokazivanja da je posjed nepošten, s tim da vlasnik može dokazivati nepoštenje posjeda i prije podnošenja tužbe. Nadalje, sukladno odredbi članka 18. stavak 3. ZVDSP-a, posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo.

32. Cijeneći provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda kako se u konkretnom slučaju poštenje tužiteljice i njenih prednika predmnijeva na temelju odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a.

33. Kod takvog stanja stvari teret dokazivanja nepoštenja posjeda tužiteljice i njenih prednika je na tuženiku, a sukladno pravilu o teretu dokaza (članak 7. stavak 1., članak 219. stavak 1., članak 221.a i članak 220. stavak 2. ZPP-a). Na temelju pravila o teretu dokaza, kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano– idem est non esse aut non probari).

34. Tuženik je u odgovoru na tužbu, te tijekom postupka osporio tužbeni zahtjev tužitelja, međutim, tuženik je u pogledu eventualnog nepoštenja posjeda istakao kako su tužitelji u prijedlogu za mirno rješenje spora tražili otkup nekretnine, što da dokazuje kako tužitelji nisu smatrali utužene nekretnine svojim vlasništvom. U odnosu na navedeni prigovor, ocjena je ovog suda kako isti nije osnovan, a razlozi zašto taj prigovor nije osnovan, obrazloženi su u toč. 56, 57 i 58 obrazloženja ove presude.

35. Dakle, po ocjeni ovog suda, iz provedenih dokaza tijekom postupka eventualno nepoštenje posjeda utuženih nekretnina od strane tužiteljice i njenih prednika, nije dokazano ni jednim dokazom. Naime, ni jedan provedeni dokaz ne upućuje na to da bi tužiteljica i njeni prednici na bilo koji način posumnjali da im ne bi pripadao posjed utuženih nekretnina. Ovo tim više što i sam tuženik na bilo koji način nije od tužiteljice i njenih prednika tražio posjed spornih nekretnina, a posebno ne sudskim putem.

36. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, cijeneći provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, a posebno iskaz saslušanog svjedoka SD, zaključak je ovog suda kako je posjed utuženih nekretnina od strane tužiteljice i njenih prednika sve vrijeme bio pošten.

37. Tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaze iz kojih bi sud mogao utvrditi na koji način i temeljem čega je ED, otac njenog sada pok. supruga ŽD ušao u posjed predmetnih čest. zem., slijedom čega, po ocjeni ovog suda, posjed prednika tužiteljice nije zakonit. Naime, s obzirom kako tužiteljica nije priložila dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi temeljem koje je pravne osnove pravni prednik tužiteljice, konkretno ED, otac pok. ŽD, tužiteljičinog supruga ušao u posjed spornih nekretnina, to je ocjena ovog suda kako se posjed prednika tuženika ne zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, slijedom čega je zaključak ovog suda kako posjed nije zakonit.

38. Nadalje, tijekom postupka tuženik nije tvrdio da bi tužiteljica i njen pok. suprug ŽD te njegov otac sporne nekretnine stekli silom, prijevarom i zloupotrebom povjerenja, te u tom pravcu u spisu ne postoje dokazi, slijedom čega je zaključak ovog suda kako je posjed spornih nekretnina od strane tužiteljice i njenih prednika istinit.

39. Dakle, po ocjeni ovog suda, posjed spornih nekretnina od strane prednika tuženika je bio pošten i istinit, dok nije bio zakonit.

40. Konačno, iz rezultata provedenog postupka, a posebno iz iskaza svjedoka SD, sud je utvrdio kako su tužiteljica i njen pok. suprug ŽD kao i njegov otac sve vrijeme bili u samostalnom posjedu spornih nekretnina. Pri tome je za navesti kako iz provedenih dokaza proizlazi kako sve vrijeme ni tužiteljica, ni njen pok. suprug ŽD, a ni njegov otac nisu izvršavali ničiju tuđu „višu“, posrednu vlast, već su izvršavali svoju faktičnu vlast.

41. U pogledu vremena potrebnog za dosjelost, potrebno je istaći kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2 čl. 159 ZVSDP), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3 čl. 159 ZVSDP-a). Rok dosjelosti počinje teći onoga dana kada je posjednik stekao posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (čl. 160 st. 1 ZVSDP). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednik (st. 2, čl. 160 ZVSDP-a).

42. Ako se pak radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću prije stupanja na snagu ZVSDP-a, tada se u smislu odredbe čl. 388 st 2 ZVSDP pretpostavke za stjecanje prava vlasništva po toj pravnoj osnovi prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a to znači prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine br. 53/91, dalje:ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.g. i vrijedio je do 31. prosinca 1996.g., odnosno prema pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941.g. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl.list FNRJ br. 86/46).

43. Pravila OGZ-a određuju uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću u paragrafima 1460. - 1477. po kojima se zahtijeva da donositelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme određenim zakonom. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464 OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463 i 326 OGZ ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlast da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461 OGZ). Međutim, onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477 OGZ).

43.1. Prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz stavka 1468 OGZ u trajanju od 30 godina odnosno roka iz stavka 1472 OGZ od 40 godina najdulji rok za dosjedanje je 20 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 OGZ pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje.

43.2. Prema odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. Odredbom stavka 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

44. Potrebno je, nadalje, istaći kako se predmetne nekretnine vode u vlasništvu RH, to je zaključak ovog suda kako se u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme prije 8. listopada 1991. koji je u skladu sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazanom u više odluka

45. Naime shvaćanje o pravnom pitanju može li se u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. Vrhovni sud RH je izrazio u brojnim odlukama broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev- 1480/16 od 5. studenoga. 2019., Rev-2344/2018 od 17. studenog 2020. i drugim, a ono glasi:

»kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. , ako se time ne vrijeđa vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koje su počinile državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonskih odredbi koje je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebno u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.«

46. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine Republike Hrvatske", broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojim je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga ZVDSP-om., u čl. 388. sv. 4. bilo propisano da se u roku za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. sv. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. UI-58/1997, U-I235/1997, UI- 237/1997, UI-1053/1997 i UI-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.)

47. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske), te i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi.

48. S obzirom na utvrđenje da je tužiteljica u poštenom posjedu predmetne nekretnine računajući posjed svojih prednika najkasnije od 1953. godine, a da je prijedlog za mirno rješenje spora podnesen 23.12.2020., to proizlazi kako je tužiteljica, do podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora putem svojih pravnih prednika 67 godina u poštenom posjedu, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje kako je pravo vlasništva dosjelošću stečeno od strane prednika tužiteljice, i to pok. tužiteljičina supruga ŽD koji je nakon očeve smrti nastavio koristiti i držati u posjedu predmetne nekretnine, prije pokretanja ovog parničnog postupka (2021.), kao i prije podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora (2020.) jer se u vrijeme dosjelosti računa i vrijeme prije 8. listopada 1991.

49. Naime, kako je sud iz iskaza svjedoka SD utvrdio kako je tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima, pok. suprugom i njegovim ocem, u poštenom i samostalnom posjedu uparničenih nekretnina od najkasnije 1953. godine, kada je, dakle, na pravnoj snazi bio OGZ, a kako prednici tužiteljice nisu bili u zakonitom posjedu, to je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti rok dosjelosti od 20 godina, a koji se rok primjenjuje prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960.

50. Međutim, s obzirom kako se u konkretnom slučaju radi o tuženiku Republici Hrvatskoj, to je potrebno primijeniti odredbu čl 159. stavak 4 ZVDSP-a, prema kojoj samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3.

51. Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tužiteljici je potreban rok od 40 godina, a koji je, po ocjeni ovog suda, sukladno iskazu svjedoka SD započeo teći 1953. godine, jer je, po iskazu svjedoka SD, DD, otac pok. tužiteljičina supruga ŽD, već tada bio u posjedu spornih nekretnina, a nakon njegove smrti, 1969., kako proizlazi iz tužbe, sporne čest. zem. je u svom posjedu nastavio držati tužiteljičin suprug ŽD, slijedom čega je rok dosjelosti istekao 1993. godine, iz čega ovaj sud utvrđuje kako je prednik tužiteljice, konkretno njen pok. suprug ŽD stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću, da bi potom, nakon smrti pok. ŽD, tužiteljica stekla vlasništvo nasljeđivanjem.

52. U vrijeme kada je istekao rok dosjelosti, 1993., na snazi je bio ZOVO, kojim je za izvanrednu dosjelosti također, kao i OGZ, odredbom članka 28. stavka 4. bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Također, u odnosu na poštenje, čl. 72. stavka 2. ZOVO bilo je određeno kako je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

53. Dakle, odredbe ZOVO-a, kao Zakona koji je bio na pravnoj snazi 1993., kada je dosjelost nastupila, identične su u pogledu rokova dosjelosti i poštenja stjecatelja odredbama OGZ-a, a i kasnijim odredbama ZVDSP-a.

54. Cijeneći sve prethodno navedeno i obrazloženo, utvrđenje je ovog suda kako je prednik tužiteljice, ED, inače otac tužiteljičinog pok. supruga ŽD u posjed spornih nekretnina ušao najkasnije 1953., te kako je isti preminuo 1969., kada je posjed nastavio koristiti tužiteljičin suprug ŽD, sve do svoje smrti 2023. godine, iz čega proizlazi kako je pok. ŽD stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina 1993. temeljem instituta izvanredne dosjelosti, računajući i vrijeme dosjedanja proteklo od strane svog oca, pok. ED. Daljnje je utvrđenje ovog suda kako je sporne nekretnine, nakon smrti pok. ŽD, naslijedila tužiteljica, inače njegova supruga, - tužiteljica FD, kao jedina nasljednica iza pok. ŽD. Sve navedeno sud je utvrdio iz iskaza svjedoka SD, te iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ŽD.

55. Dakle, pok. prednik tužiteljice ŽD, stekao je predmetne nekretnine 1993., na temelju zakona, dok je tužiteljica stekla u vlasništvo predmetne nekretnine temeljem nasljeđivanja iza smrti svog pok. supruga ŽD, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

56. S obzirom na sve navedeno, nije od značaja prigovor tužene usmjeren na poštenje tužiteljice a koji se odnosi na činjenicu što su prvobitno označeni tužitelji ŽD i FD, u svom prijedlogu za mirno rješenje spora predložili mirno rješenje spora zaključenjem nagodbe, te otkupom.

57. To iz razloga jer je prijedlog za mirno rješenje spora podnesen 23. prosinca 2020., a iz rezultata provedenog postupka sud je utvrdio kako je pravni prednik tužiteljice i to ŽD, tužiteljičin pok. suprug, postao vlasnikom spornih nekretnina temeljem instituta izvanredne dosjelosti 1993. godine.

58. S obzirom na navedeno, činjenica kako su tužiteljica i njen pok. suprug ŽD u prijedlogu za mirno rješenje spora naveli kako predlažu spor riješiti mirnim putem, sklapanjem nagodbe, otkupom, nije od značaja ni za poštenje tužiteljice, a ni njenog supruga ŽD, a to s obzirom kako je sada pok. ŽD, stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću 1993. dakle cca 27 godina prije podnošenja prijedloga za mirno rješenje spora, pa prijedlog za otkupom i za zaključenjem nagodbe 2020. godine nije od značaja za poštenje tužiteljice i sada pok. ŽD. Slijedom iznijetog, sud je odbio, kao neosnovan, prigovor tužene usmjeren na to kako tužiteljica i njen pok. suprug ŽD nisu mogli steći sporne čest. zem. dosjelošću jer su tražili otkup sporne zemlje, zbog čega isti, po mišljenju tuženika, ne bi bili u poštenom posjedu, pa da, kao takvi, ne bi mogli steći pravo vlasništva dosjelošću.

59. Nadalje, odredbom članka 8. stavak 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZZK) izvatci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

60. Odredbom članka 230. stavak 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavkom 2. istog članka propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

61. Odredbom članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

62. Dakle, izvadak iz zemljišne knjige je javna isprava te se smatra kako istinito i potpuno odražava stvarno stanje. Međutim, dopušteno je dokazivati kako zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju. Stoga osoba koja je vlasnik nekretnine u pogledu koje je nesređeno zemljišnoknjižno stanje, odnosno u pogledu koje zemljišna knjiga ne odgovara stvarnom stanju, ima pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva. Rok za podnošenje takve tužbe nije propisan. Stoga takva osoba tužbu za utvrđenje prava vlasništva može podignuti odmah po saznanju za nesređeno zemljišnoknjižno stanje ili kad to bude u prilici s obzirom na financijske prilike i volju za sređivanjem zemljišnoknjižnog stanja.

63. Cijeneći sve naprijed iznijeto i obrazloženo, zaključak je je ovog suda kako tužiteljica u konkretnom slučaju ima pravni interes zahtijevati usklađenje zemljišno- knjižnog stanja sa stvarnim stanjem, budući kako iz provedenog postupka proizlazi kako je stanje u zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara faktičnom stanju, radi čega je tužiteljica ovlaštena zahtijevati i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina.

64. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, zaključak je ovog suda kao je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, radi čega je sud istog prihvatio u cijelosti, te odlučio kao u toč. I izreke presude.

65. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, te 138/2023), kao i o označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.050 kn (1.333,86 €)

66. Tužiteljici zastupanoj po punomoćniku priznat je trošak sastava tužbe, zahtjeva za mirno rješenje spora, te podneska od 26.12.25. (datiranog s 10.12.25.) po 100 bodova, za pristupe na roč. od 30.09.25., 17.10.25., 24.03.26. i 23.07.26. po 100 bodova, za pristup na roč. od 28.02.23. i za sastav podneska od 18.11.24. po 25 bodova (25%), te za pristup na roč. za objavu 50 bodova, što sveukupno zbrojeno iznosi 800 bodova, koji iznos pomnožen sa 2€, koliko iznosi vrijednost jednog boda, daje iznos od 1.600,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 400,00 € na ime 25% PDV-a, 53,09 € na ime sud. pristojbe na tužbu, te 53,09 € na ime sud. pristojbe na presudu, pa sveukupan trošak tužiteljice iznosi 2.106,18 €. Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 09. rujna 2026., pa do konačne isplate. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 09. rujna 2026.

S U D A C:

Miro Maslać

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).

DNA:

-punom. tužitelja,

-punom. tuženika.