REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1768/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice VU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika- protutužitelja Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB 57500462912, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 55545787885, platiti tužiteljici MU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 24.200,00 EUR/182.334,90 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje na iznos od 24.200,00 EUR/182.334,90 kn, a koje

na iznos od 20.000,00 EUR teku od dana 21.04.2023.god., pa do isplate,

na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.02.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.03.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.04.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.05.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.06.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.07.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.08.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.09.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.10.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.11.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.12.2020.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.01.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.02.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.03.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.04.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.05.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.06.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.07.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.08.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.09.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.10.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.11.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.12.2021.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.01.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.02.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.03.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.04.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.05.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.06.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.07.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.08.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.09.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.10.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.11.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.12.2022.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.01.2023.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.02.2023.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.03.2023.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.04.2023.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.05.2023.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.06.2023.god., pa do isplate, na iznos od 100 EUR/753,45 kn teku od dana 15.07.2023.god., pa do isplate, te joj na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 100,00 EUR mjesečno počev od dana 01.07.2023.god., pa ubuduće, sve dok za to budu postojali zakonski uvjet, s time da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a buduće dospijevajuće obroke platiti najkasnije do svakog 15.-og dana u mjesecu, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II./ Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tužiteljici-protutuženici VU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) da tužitelju Hrvatske ceste d.o.o., sa sjedištem u [adresa] (OIB: 55545787885), isplati iznos od 1.374,21 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 26.04.2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od petnaest dana od dana dostave prvostupanjske presude.''

III./ Odbija se zahtjev tužiteljice- protutuženice za naknadu troška parničnog postupka.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica VU u tužbi navodi da je 21. veljače 2005. stradala kao vozačica vozila u prometnoj nezgodi, zbog skliskog i snijegom prekrivenog kolnika te da joj je pravomoćnom presudom ovoga suda posl.br. Pn-4778/2055-55 od 29. siječnja 2016. od tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. dosuđena naknada štete, no da se njezino zdravstveno stanje nakon donošenja te presude pogoršalo, pa stoga u ovom parničnom postupku postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude, kojim potražuje od tuženika naknadu daljnje neimovinske štete te rentu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja nakon donošenja presude kojom joj je dosuđena naknada štete te ističe prigovor zastare.

2.1 Nadalje tuženik podnosi protutužbu, u kojoj navodi da je VSRH, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude tu presudu 26. travnja 2022. ukinuo u dijelu koji se odnosi na rentu po osnovi izgubljene zarade; da je tuženikov dug prema tužiteljici po osnovi (kasnije djelomično ukinute) pravomoćne presude na dan 22. studenoga 2017. iznosio 696.193,988 kn, koji iznos je tuženik zbog postojanja spora između tužiteljice i njezinog tadašnjeg punomoćnika isplatio tužiteljici u tri navrata te da je pored isplate navedenog iznosa tuženik tužiteljici plaćao iznose rente koji su uključivali ukinute iznose od 1.260,00 kn, odnosno 1.200,00 kn. Nakon donošenja ukidnog rješenja VSRH otpala je osnova po kojoj je tuženik tužiteljici isplatio iznos od ukupno 48.480,07 EUR. Stoga tuženik protutužbenim zahtjevom (list 67) od tužiteljice potražuje isplatu iznosa od 48.480,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 26. travnja 2022. do isplate.

2.2 U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da je, nakon što je VSRH ukinuo (djelomično) odluku po kojoj je tuženik izvršio plaćanje, predmet radi naknade štete tužiteljici u ukinutom dijelu ranije pravomoćne prvostupanjske odluke vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, u kojemu je donesena i potvrđena presuda posl. br. Pn-2752/22, koja je istovjetna prije ukinutoj presudi posl. br. Pn-4778/2005. Tuženik navodi da je 4. rujna 2024. izvršio plaćanje po presudi posl. br. Pn-2752/22 te da je trošak postupka u iznosu od 18.787,68 EUR isplaćen na način da je umanjen za prethodno isplaćeni iznos troška postupka po presudi posl. br. Pn-4778/05 od 10.280,82 EUR. Pritom tuženik nije umanjio plaćeni trošak za zakonsku zateznu kamatu obračunatu na iznos od 10.280,82 EUR za razdoblje počevši od donošenja ranije prvostupanjske presude, koja je kasnije u revizijskom postupku ukinuta pa do dana donošenja prvostupanjske presude posl. br. Pn-2752/2022. Tuženik navodi nadalje da je potom uputio tužiteljici e-mail kojim ju je obavijestio da je došlo do pogreške prilikom obračuna troška te da je moli da izvrši povrat prekomjerno plaćenog troška u iznosu od 1.374,21 EUR. Tuženik tvrdi da mu pripada navedeni iznos obračunate zatezne kamate jer da je riječ o zateznim kamatama od trenutka kada je tužiteljica – protutuženica postala nepoštena (donošenje revizijske odluke) do donošenja nove presude, a koje kamate iznose 1.374,21 EUR. Stoga tuženik- protutužitelj postavlja konačni protututužbeni zahtjev (list 259 spisa) citiran pod točkom II./ izreke ove presude.

3. Tužiteljica se na navode iz odgovora na tužbu očitovala ustvrdivši da će pogoršanje njezinog zdravstvenog stanja dokazati po provedenom medicinskom vještačenju te nadalje da prigovor zastare nije osnovan jer da je zastara prekinuta podizanjem tužbe u ovom parničnom predmetu 5. srpnja 2023., dakle prije proteka trogodišnjeg roka (čl. 230. ZOO) zastare od posljednjeg nalaza sačinjenog povodom pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, koji datira od 6. travnja 2023., kada je tužiteljica saznala za puni opseg štete koju trpi uslijed pogoršanja svog zdravstvenog stanja, tako da je tužiteljica zastarni rok prekinula tri mjeseca nakon što je počeo teći. U pogledu potraživanja rente, tužiteljica navodi da na temelju odredbe čl. 277. ZOO pravo na potraživanje rente zastarijeva u objektivnom roku od pet godina, a tužiteljica je to pravo ostvarila na temelju presude ovoga suda od 29. siječnja 2016., pa stoga prigovor zastare nije osnovan.

3.1 U odgovoru na protutužbu tužiteljica- protutuženica navodi da protutužba nije dopuštena jer da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 189. ZPP jer da protutužbeni zahtjev nije u vezi s tužbenim zahtjevom, on se s tužbenim zahtjevom ne može prebiti niti se njime traži utvrđenje prava ili pravnog odnosa o čijem (ne) postojanju ovisi u cjelini niti djelomično odluka o tužbenom zahtjevu. Tužbom tužiteljica traži pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti kao i povećanje rente za tuđu pomoć, dok tuženik u protutužbi zahtijeva povrat isplaćenih iznosa na ime trajne rente zbog izgubljene zarade. Isto tako, potraživanja navedena u tužbi ne mogu se međusobno prebiti, u skladu s odredbom čl. 200. st.4. ZOO.

3.2 Tužiteljica navodi nadalje da je tuženik propustio navesti da je u dijelu u kojem je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak, u tijeku parnica, zbog čega tužiteljica ističe prigovor dvostruke litispendencije te predlaže protutužbu odbaciti na temelju odredbe čl. 288. st.2. ZPP. Tijekom postupka dostavlja presudu ovoga suda posl. br. Pn-2752/22 od 6. travnja 2024. (list 243-252 spisa), kojom je okončana parnica u predmetu u kojem je VSRH po reviziji ukinuo pravomoćni dio prvostupanjske presude, po kojoj je tuženik ispunio svoju obvezu plaćanja tužiteljici dosuđene naknade.

3.3 Naposljetku tužiteljica čini nespornom visinu protutužbenog zahtjeva (obračun kamate za razdoblje kao što to suprotna strana obrazlaže, a izloženo je pod točkom 2.2 ovog obrazloženja) te nadalje ističe prigovor zastare protutužbenog zahtjeva, navodeći da se na kondikciju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

3.4 Nakon što je tuženik-protutužitelj postavio konačni protutužbeni zahtjev (list 259 spisa, činjenična osnova iznesena pod točkom 2.2 ovog obrazloženja), tužiteljica- protutuženica navodi da se protivi preinaci. Osnovi konačno postavljenog protutužbenog zahtjeva tužiteljica se protivi navodeći da je u ponovljenom postupku donesena i potvrđena presuda posl. br. Pn-2752/2022, istovjetna ranije ukinutoj presudi Pn-4778/05 te da je stoga u cijelosti neosnovan navod tuženika-protutužitelja da je tužiteljica- protutuženica bila nepoštena. Navodi da bi prihvaćanjem navoda tuženika- protutužitelja nastala životno i pravno apsurdna situacija jer da bi tužiteljica-protutuženica po presudi posl. br. Revx - 90/2017 od 26.04.2022. bila primorana vraćati iznose po presude posl. br. Gž-994/16-2 od 3. listopada 2016., a koje bi joj tuženik ponovno bio dužan isplaćivati po presudi posl. br. Gž-1099/2024 od 29. srpnja 2024. Činjenica da je u ponovljenom postupku donesena i potvrđena presuda koja je istovjetna ranije ukinutoj presudi sama po sebi pobija navod tuženika o nepoštenju tužiteljice te tužiteljica ističe da su sudovi dužni primjenjivati odredbe materijalnog prava u skladu s pravilima zdrave životne logike. Naposljetku navodi da se ne protivi djelomičnom povlačenju protutužbenog zahtjeva u iznosu od 47.105,86 EUR, no da potražuje trošak za povučeni dio zahtjeva (troškovnik na listu 324 spisa).

4. Između stranaka nisu sporne aktivna ni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika.

4.1 Nadalje nije sporno da se između istih parničnih stranaka kod ovoga suda vodio postupak radi naknade štete iz istog štetnog događaja, u kojemu je bila donesena pravomoćna presuda posl. br. Pn- 4778/05 od 21. veljače 2005., kojom je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete te renta za tuđu pomoć kao i renta za izgubljenu zaradu te da je potom VSRH, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja, tu presudu djelomično ukinuo i predmet je vraćen na ponovni postupak, koji je okončan donošenjem presude ovoga suda posl. br. Pn-2752/2022-94 od 6. lipnja 2024.

5. U pogledu tužbenog zahtjeva, sporna je osnova – je li kod nakon donošenja presude posl. br. Pn- 4778/05 od 21. veljače 2005. kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, koje opravdava dosuđivanje naknade daljnje neimovinske štete te povećanje u ranijoj parnici dosuđenog iznosa rente za tuđu pomoć. Nadalje je sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo.

5.1 U pogledu protutužbenog zahtjeva, sporo je jesu li ispunjene pretpostavke za podnošenje protutužbe u smislu odredbe čl. 189. st.1. ZPP. Nadalje je sporno je li u tijeku parnica povodom istog zahtjeva između istih stranaka (prigovor dvostruke litispendencije), jer je između stranaka u tijeku bila parnica radi odlučivanja o dijelu zahtjeva tužiteljice povodom kojega je raspravljanje bilo vraćeno na ponovni postupak jer je odluka ukinuta nakon pravomoćnosti, a tuženik je bio isplatio naknadu dosuđenu pravomoćnom odlukom, koja je kasnije bila ukinuta te je predmet u tom dijelu na koji se po tuženiku plaćeni iznos odnosio, vraćen na ponovni postupak.

5.2 Nadalje je sporna osnova protutužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara protutužbenog zahtjeva.

6. Prigovor nedopuštenosti protutužbe nije osnovan. Naime, zahtjev po protutužbi u vezi je s tužbenim zahtjevom (potraživanje naknade daljnje štete iz istog štetnog događaja (tužbeni zahtjev) te vraćanje plaćenog nakon što je ukinuta odluka u drugom postupku koji se vodio između istih stranaka radi naknade štete (protutužbeni zahtjev). Nadalje, protutužbeni zahtjev podnesen je prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 189. st.1. ZPP). Ujedno za dopuštenost protutužbe nije nužno da je zahtjeve dopušteno prebiti (odredba čl. 189. st.2. ZPP kaže ''ili'', a ne ''i''). Nije (bio) osnovan niti prigovor dvostruke litispendencije jer je predmet raspravljanja u drugoj parnici na koju se taj prigovor odnosi zahtjev za naknadu štete, dok je predmet raspravljanja po protutužbi zahtjev za vraćanje plaćene naknade štete po osnovi koja je (tada privremeno) otpala. Dakle, radi se o istim strankama, no o različitoj činjeničkoj (i pravnoj) osnovi potraživanja.

6.1 U pogledu tužiteljičinog protivljenja preinaci protutužbenog zahtjeva treba reći da osim što je konačni protutužbeni zahtjev smanjen (čl. 191. st.3. ZPP), čak i da se radi o preinaci, takvoj se preinaci tužiteljica-protutuženica ne može protiviti na temelju odredbe čl. 191. st.2. ZPP – konačno postavljeni protutužbeni zahtjev temelji se na okolnostima koje su nastale nakon podnošenja protutužbe.

7. Tijekom postupka pregledane su isprave u spisu, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Živku Gnjidiću, neirokirurgu i kirurgu i dr. JU, psihijatru te dokaz saslušanjem navedenih liječnika vještaka.

8. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da ni tužbeni, niti protutužbeni zahtjev nisu osnovani.

9. U svrhu utvrđivanja utvrđivanja između stranaka sporne činjenice je li došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, a time i do daljnje štete te do povećanja potrebe za rentom za tuđu pomoć, u odnosu na zdravstveno stanje tužiteljice na temelju kojega je u ranijoj parnici između istih stranaka utvrđen opseg štete nastale tužiteljici i pravomoćno joj je dosuđena naknada štete te renta, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Živku Gnjidiću, neirokirurgu i kirurgu i dr. JU, psihijatru.

10. Nakon što su pregledali tužiteljicu klinički te pročitali njezine medicinske isprave i pregledali tužiteljičin karton primarne zdravstvene zaštite, vještaci dr. Živko Gnjidić i dr. JU izradili su pisani nalaz i mišljenje

10.1 U svojem pisanom nalazu i mišljenju, vještaci navode, u bitnom, da je tužiteljica nakon što je ranije vodila parnicu protiv tuženika radi naknade štete, nastavila liječenje. Potom vještaci detaljno citiraju tužiteljičine nalaze izrađene tijekom liječenja kod liječnika specijalista neurologa, urologa, fizijatra, ortopeda, psihijatra i neurokirurga, kao i rezultate pretraga kojima se tužiteljica podvrgnula te naposljetku rezultate vlastitih kliničkih pregleda tužiteljice – kod vještaka spec. neurokirurga dr. Gnjidića i vještaka spec. psihijatra dr. JU.

10.2 Po tako pribavljenom nalazu, vještaci iznose mišljenje, navodeći da nakon što su proučili svu medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu, zdravstveni karton i pregledali tužiteljicu; te posebno proučili priložena vještačenja kirurga i psihijatra iz: 23. 03. 2011.g., 21. 02. 2012.g. i 22. 05. 2012.g., zapisnike sa sudskih rasprava od 06. 09. 2021.g. i 09. 11. 2012.g. i vještačenje specijaliste medicine rada od 02. 01. 2013.g. i zapisnik od 22. 05. 2013. zaključuju da je iz navedenih isprava razvidno da se tužiteljica liječila od bolesti kralježnice u više navrata od 1977. godine, a po psihijatru od 1995. godine. Tužiteljica je ozlijeđena u prometnoj nezgodi 21. 2. 2005. te je obradom postavljena dijagnoza kompresivnog prijeloma prvog slabinskog kralješka bez neuroloških ispada. Detaljnijih morfoloških promjena ozlijeđenog kralješka nema. Tijekom liječenja rađene su MR snimke slabinske kralježnice koje na prvom slabinskom kralješku opisuju Schmorlovu herniju, koja najčešće predstavlja asimptomatsku degenerativnu promjenu na kralježnici. Citiranim vještačenjima određene su kvalifikatorne okolnosti nematerijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju, a sud je dosudio naknadu štete. Iz gore navedene medicinske dokumentacije razvidno je da tužiteljica i dalje ima ozbiljne zdravstvene tegobe koje imaju i karakter postupne progresije, međutim, one su uzrokovane postupnim razvojem degenerativnih promjena cijelog organizma i ne mogu se uzročno posljedično povezati sa štetnim događajem i ozljedom zadobivenom u prometnoj nezgodi 21. 02. 2005. Nadalje navode da se niti aktualni status psihičkih funkcija, odnosno dijagnoza ponavljajućeg depresivnog poremećaja – sadašnja epizoda teška (F33.2), ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim štetnim događajem, već se pripisuje pogoršanju tjelesnog stanja u okviru, po neurokirurgu, utvrđene progresije degenerativnih promjena. Vještaci slijedom svega navedenoga zaključuju da nema elemenata za utvrđivanje kvalifikatornih okolnosti s naslova pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice, proizašlog iz predmetnog štetnog događaja.

10.3 Nalazu i mišljenju vještaka prigovorila je tužiteljica, pa je stoga radi raspravljanja njezinih primjedbi izveden dokaz saslušanjem vještaka dr. Živka Gnjidića i dr. JU, koji su iskazali kako slijedi.

- da se na kontrolnim snimkama slabinske kralježnice metodom magnetne rezonance opisuju isključivo degenerativne promjene i Schmorlova hernija, koja je također promjena u kategoriji degenerativnih promjena,

- da se komparacijom zadnjih nalaza s nalazima i opisima kralježnice u dalekoj prošlosti, dakle u mladosti tužiteljice vidi da je cijeli niz godina prije štetnog događaja liječena zbog degenerativnih promjena kralježnice te da su zadnji nalazi s obzirom na protek vremena samo dio biološkog patološkog slijeda. Također naglašavaju da inicijalni opis kompresivne frakture prvog slabinskog kralješka ne postoji nego je samo navedena dijagnoza bez opisa, niti su priložene rendgenske snimke na kojima bi se to vidjelo, a te snimke su najpouzdaniji dokument;

- da je Schmorlova hernija utisnuće mekog tkiva intervertebralnog diskusa u spužvastu strukturu trupa kralješka, koje može, ali i ne mora stvarati križobolje, te da puno ljudi ima to stanje, a da za to niti ne zna, kao i da je moguće da je tužiteljica Schmorlovu herniju imala i u ranoj mladosti, kada je bila stara 15 ili 16 godina; naime, tužiteljica se počela od bolesti kralješnice liječiti još 1977. godine, rođena je 1963. godine, samo što tada nije slikana RTG- om kralježnica, pa ta moguće već postojeća Schmorlova hernija nije evidentirana za vrijeme tužiteljičine mladosti; pri čemu nije riječ o liječničkom ''šlamperaju'', nego se kod mladih ženskih osoba izbjegava podvrgavanje zračenjima;

- da Schmorlova hernija može biti posljedica traume, ali da se viđa i kod ljudi koji nikada nisu imali nikakvu traumu, i to se upravo češće pojavljuje kod ljudi koji nisu imali nikakvu traumu; ako osoba ne pretrpi traumu, a ima Schmorlovu herniju, onda je bole križa i to se liječi analgeticima. Kada osoba pretrpi traumu, to je povod slikanju kralježnice i to je situacija u kojoj se postojanje takve hernije objektivizira pretragom, koja pretraga nije potrebna, odnosno u praksi se ne provodi ako osoba nije pretrpjela traumu;

- da je u nalazu i mišljenju iz postupka posl.br. Pn-4778/2005, koji su izradili vještaci dr. Trajbar i dr. JU, vidljivo da je tužiteljica bila hospitalizirana u Općoj bolnici Bjelovar na odjelu za ortopediju i fizikalnu medicinu od 29.08. do 08.09.1994. kada su postavljene dijagnoze kroničnog lumbosakralnog sindroma i cervikobrahijalnog sindroma u fazi pogoršanja tegoba od strane kralježnice osobito slabinskog segmenta i te dijagnoze bile su prisutne unazad pet godina od tog liječenja, dakle od 1989.; iste te dijagnoze tužiteljica ima i danas te u ovom postupku na temelju tih dijagnoza postavlja tužbeni zahtjev;

-na upit suda da se očituju o tužbenim navodima da tužiteljica, koja je rođena 1963. godine, mora mokriti noću svakih sat vremena, tj. da se očituju predstavlja li to pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice u odnosu na stanje utvrđeno u ranijem postupku radi naknade štete, vještaci su iskazali da takav navod tužiteljice ne potvrđuju nalazi pretraga, rezultati kojih bi takve navode objektivizirali, a to je urodinamska obrada učinjena 05.02.2021. i analna manometrija učinjena 20.07.2021. Rezultati tih pretraga kod tužiteljice su uredni; dakle, tužiteljica nema oštećenje centara koji reguliraju mokrenje. Uostalom, da su kod tužiteljice ti centri oštećeni, ona bi imala cijeli niz drugih tegoba, koje ne opisuje;

-na upit pun. tužiteljice smatra li da je nalaz analne manometrije također uredan, s obzirom na to da se u tom nalazu navodi da prilikom simulirane defekacije ne dolazi do adekvatne relaksacije analnog kanala te da se radi se o rektoanalnoj disinergiji, vještaci su iskazali da je to citat iz nalaza od 20.07.2021. U istom nalazu stoji, a što je u ovom pitanju preskočeno, da su tonus analnog kanala i kontraktilnost uredni, kao i propulzija. Dakle, ako netko ima urednu propulziju, tonus i kontraktilnost, to znači da nikako ne može biti inkontentan. Navod u tom liječničkom nalazu da postoji mogućnost rektoanalne disinergije znači da se ne radi o problemu organske naravi i zbog toga je preporučena bio-feedback terapija, a što je vrsta psihoterapije te da tužiteljičina potreba za tom vrstu psihoterapije, ako je tužiteljica na nju i išla, a o čemu nema podataka, nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem;

- na upit pun. tužiteljice da svoje izneseno mišljenje dovedu u svezu sa činjenicom da je tužiteljica u upravnom postupku ostvarila pravo na naknadu za tjelesno oštećenje upravo zbog inkontinencije urina i stolice kao posljedice ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju 2005., vještaci su iskazali da to nema nikakve veze sa štetnim događajem te da bi se tužiteljici učinila medvjeđa usluga pozivanjem na takvo pravo ostvareno u upravnom postupku jer da revizija takav nalaz ne bi potvrdila;

- na upit pun. tužiteljice je li tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila kompresivni prijelom L1 kralješka, vještaci su iskazali da to stoji u nalazu s bolničkog liječenja u OB Koprivnica od 21.02. do 01.03.2005. gdje stoji da je ustanovljen prijelom trupa prvog slabinskog kralješka; dakle, tužiteljica je tu ozljedu zadobila;

- da ističu da u situaciji da je bilo koja od tegoba koje tužiteljica opisuje kada postavlja svoj zahtjev u ovom postupku u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, da bi se onda sve te tegobe pojavile odmah po štetnom događaju, a ne nakon ovolike vremenske distance za koju tužiteljica tvrdi da su se nakon nje pojavile;

- da se vještak psihijatar dr. JU kao liječnik slaže s gore izloženim iskazom liječnika kirurga i neurokirurga dr. Gnjidića te da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, tj. kod svog zaključka da se opisane psihičke tegobe kod tužiteljice vežu, a kao što je i naveo i vještak neurokirurg, uz progresiju degenerativnih promjena lokomotornog sustava;

- na upit pun. tužitelja da se referira na psihijatrijski nalaz od 19.09.2022., u kojem stoji da se radi o razvoju depresivne simptomatologije reaktivne prirode kao posljedice tjelesnog ograničenja nakon predmetnog štetnog događaja, vještak spec. psihijatar dr. JU iskazao je da je isti analiziran i naveden u pisanom nalazu i mišljenju, no da kao što je već i prije naveo, povratni depresivni poremećaj sadašnja epizoda teška (F 33.2.), se veže uz pogoršanje statusa lokomotornog sustava uzrokovanog degenerativnim promjenama kao što je naveo vještak neurokirurg; te naposljetku da kao što je i vidljivo iz prijašnjih vještačenja da je tužiteljica imala potrebu za ulaganjem pojačanih napora s naslova psihičkog poremećaja u visini od 10 % privremeno do 2008. te nakon toga 5 % trajno, a radi posljedica predmetnog štetnog događaja. Nastavno psihijatrijsko liječenje te korištenje psihofarmaka nije u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem, već je u vezi s pogoršanjem statusa lokomotornog sustava radi degenerativnih promjena.

10.4 Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka dr. Živka Gnjidića i dr. JU ocjenjuje stručnim, objektivnim i jasno obrazloženim te u tako izrađenom nalazu i mišljenju vještaka ne nalazi proturječnosti ni nedostataka. Nakon što su vještaci saslušani, tužiteljica je predložila izvesti dokaz svojim saslušanjem radi dokazivanja da se njezino zdravstveno stanje pogoršalo te po provedenom saslušanju eventualno obnoviti vještačenje po vješatku urologu i proktologu. Ovaj sud je navedene dokazne prijedloge odbio jer ih je ocijenio neadekvatnima – između stranaka sporna činjenica radi dokazivanja koje je predloženo saslušanje tužiteljice ne utvrđuje se izvođenjem toga dokaza, nego medicinskim vještačenjem; kao i nepotrebnim - dokazni prijedlog tuženika za obnovu medicinskog vještačenja odbijen je kao nepotreban, jer ovaj sud u cijelosti, kao detaljan, stručan i jasan, prihvaća nalaz i mišljenje vještaka dr. Živka Gnjidića i dr. JU te je tako po provedenom dokazu medicinskim vještačenjem utvrđeno da kod tužiteljice nije došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, pa je stoga pod točkom I./ izreke ove presude tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. Budući da je po provedenom postupku utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan, prigovor zastare nije potrebno ocjenjivati.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

12. Kao što je gore izloženo (točka 2.2 ovog obrazloženja), protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj od tužiteljice-protutuženice potražuje isplatu iznosa od 1.374,21 EUR, koliko (nesporno između stranaka) iznosi zakonska zatezna kamata na iznos troška za razdoblje za koje je za plaćeni trošak parničnog postupka bila otpala osnova, koja je potom ponovno nastala (donošenjem nove sudske odluke, u ponovljenom postupku).

12.1 Tuženik-protutužitelj imao bi pravo na zakonsku zateznu kamatu na iznos troška parničnog postupka za koji je u razdoblju od ukidne odluke VRSH pa do pravomoćnosti odluke u ponovljenom postupku bila otpala osnova. Međutim, tužiteljica-protutuženica nije postala nesavjesna u trenutku donošenja rješenja VSRH kojim je ukinuto pravomoćno rješenje o trošku, nego u trenutku kada joj je to rješenje VRSH dostavljeno, jer je ona tada saznala da joj trošak, koji joj je tuženik-protutužitelj ranije bio platio, više ne pripada (tako i VSRH, Rev-652/2015-2). Stoga bi tuženiku zakonska zatezna kamata pripadala od trenutka takvoga saznanja tužiteljice, a tuženik-protutužitelj ne navodi kada je to bilo, niti tuženik- protutužitelj dokazuje visinu zakonske zatezne kamate na trošak parničnog postupka za razdoblje počevši od tužiteljičinog saznanja da joj taj trošak ne pripada, već za razdoblje počevši od donošenja ukidne odluke VSRH. Stoga tuženik nije dokazao visinu potraživanja koje bi mu pripadalo na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, pa je pod točkom II./ izreke ove presude, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

12.2 Budući da je po provedenom postupku utvrđeno da protutužbeni zahtjev nije osnovan, prigovor zastare nije potrebno ocjenjivati.

13. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 158. st.2. ZPP. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka nastalog vođenjem parnice po tužbi odbijen je jer je tužiteljica tu parnicu u cijelosti izgubila (čl. 154. st.1. ZPP). Nadalje, zahtjev tužiteljice za naknadu troška zbog sniženja protutužbenog zahtjeva (troškovnik na listu 324 spisa) odbijen je primjenom odredbe čl. 158. st.2. ZPP jer je tuženik-protutužitelj protutužbeni zahtjev smanjio zato što je ponovno, donošenjem presude u ponovljenom postupku, nastala osnova po kojoj je tuženik- protutužitelj tražio vraćanje plaćenoga po osnovi koja je otpala. Navedeno tumačenje predstavlja dosljednu primjenu kauzalitetnog načela, a to je da trošak snosi ona strana koja je vođenje postupka prouzročila. Nadalje, u odnosu na dio zahtjeva s kojim je tužiteljica uspjela (protutužbeni zahtjev), radi se o neznatnom dijelu zahtjeva, radi raspravljanja o kojemu nisu nastali nikakvi posebni troškovi, već se o tom zahtjevu raspravljalo zajedno sa zahtjevom po tužbi, a koju je parnicu tužiteljica- protutuženica u cijelosti izgubila.

13.1 Budući da je izgubio parnicu po protutužbi, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 9. rujna 2026.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.