1

Poslovni broj: Gž-4020/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

                                                                                     Poslovni broj: Gž-4020/2023-2

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Š., OIB:…, iz B., koju zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u G., protiv I.-tuženika F. T., OIB:…, K., II.-tuženika I. T., OIB:…, K., III.-tužene K. C., M. A. i IV.-tuženika K. T., OIB:…, sa prebivalištem na adresi Š., boravi na adresi B., sve zastupa punomoćnica D. Č., odvjetnica u Š., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1243/2021-92  od 12. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. travnja 2024. 

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1243/2021-92 od 12. lipnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se kao nedopuštena žalba I.-IV.-tuženih protiv iste prvostupanjske presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica J. Š., OIB…, B., nasljeđivanjem iza smrti svoga oca I. Š. pok. A., za cijelo stekla vlasništvo, odnosno valjani pravni temelj za upis prava vlasništva na nekretnini katastarske čestice 2994/2 – pašnjak sa 2002 m2 upisne u Z.U. 4677 K.O. D. P., i to na realnom dijelu te nekretnine koji je na skici vještaka Krste Vrljevca, geod., od dana 14. travnja 2016.g., koja skica je sastavni dio ove presude, označen slovima A-B-I-J-K-L-A, površine 977 m2, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, ishodi u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na novoformiranoj nekretnini nastaloj po izvršenoj parcelaciji gore navedene predmetne nekretnine uz istovremeno brisanje postojećih zemljišnoknjižnih upisa."

 

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila tužiteljica, pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga  iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom za njeno ukidanje.

 

3. Žalbu protiv presude izjavili su i tuženici, navodeći da nije odlučeno o njihovom zahtjevu za naknadu parničnoga troška iako je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, predlažu preinačenje podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

4. Žalba  tužiteljice nije osnovana, žalba tuženih nije dopuštena.

 

U odnosu na žalbu tužiteljice:

 

5. Neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. 11. ZPP jer presuda prvostupanjskog suda sadrži određene razloge o odlučnim činjenicama, oni ne proturječe međusobno niti izreci ili sadržaju pojedinih isprava i zapisnika u spisu a ne postoje niti ikakvi drugi nedostaci zbog kojih njihovu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Upravo su tvrdnje žaliteljice o izostanku razloga i proturječnostima presude nejasne, paušalne i proizvoljne. Tvrdnja da sud ne uzima u obzir "upis pod brojem 3 i 6 gdje se navodi prijava Š. I. pok. R." je nejasna, neodređena, žaliteljica ne navodi ispravu odnosno drugi pisani dokaz u spisu u kojem se nalazi taj upis, u popisu nekretnina "po zemljišniku i katastru" koji je tužiteljica priložila (list 19. do 25. spisa) takav upis ne postoji.

 

6. Nadalje, neutemeljena je i tvrdnja tužiteljice o izostanku razloga o posjedu kao drugom osnovu na kojem kako tvrdi, temelji tužbeni zahtjev. Naime, ne samo iz sadržaja tužbenog zahtjeva već i navoda tužbe i tijekom postupka, ne proizlazi da je kao osnov stjecanja vlasništva istaknula dosjelost jer nije iznosila ikakve izričite činjenične razloge o kvaliteti i vremenu posjeda, svjedoci i stranke su iskazivali o tome tko je bio u posjedu nekretnine ali zbog prigovora tuženih da su kao upisani vlasnici posjedovali i obrađivali nekretninu a ne povodom tvrdnje tužiteljice o trajanju i kvaliteti njenog posjeda. Budući da sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP) u obrazloženju presude nije bilo mjesta razlozima o stjecanju vlasništva tužiteljice dosjelošću (tako i Rev-55/19). Osim toga žalbeni navodi o stjecanju vlasništva dosjelošću proturječni su navodima o stjecanju razrješenjem agrarnih odnosa što podrazumijeva posjed nekretnine u statusu kmeta a ne njenog vlasnika.  

 

7. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene dok žaliteljica iznosi svoje proizvoljne činjenične tvrdnje ili pak zaključke koji se sadržajno odnose na primjenu materijalnoga prava.

 

8. Tužiteljica tvrdi da je nasljeđivanjem i diobom sa sunasljednicima iza svog oca I. Š. pok. A. stekla vlasništvo dijela nekretnine katastarskih oznaka čest. br. 2994/2 i to njezin realni dio koji je na skici vještaka K. V., geod., od dana 14. travnja 2016., označen slovima A-B-I-J-K-L-A, površine 977 m2. Njen otac predmetnu nekretninu stekao je nasljeđivanjem iza smrti svoga djeda I. Š. pok. R. zajedno sa sunasljednicom A. Š. ud. I. (suprugom iz drugoga braka svoga djeda I. Š. pok. R.), otac je naslijedio ¾  dijela a A. Š. ¼ dijela, temeljem njihove nagodbe A. Š. je pripala u vlasništvo zemlja zvana "Krč" a njenom ocu sva ostala imovina, tako i ova nekretnina.

 

9. Dalje navodi da je predmetna nekretnina prvotno bila vlasništvo na jednake dijelove Š. L. i Š. R. pok. I. kojima je dodijeljena kao kmetovima na temelju zapisnika broj 457 prilikom osnivanja zemljišnika za K.O. D. P.

 

10. 1911. temeljem dosudnice broj A-49878 od 20. prosinca 1910. kao vlasnici nekretnine su upisani nasljednici pok. Š. R. pok. I. (Š. L. je preminuo bez nasljednika) i to njegovi sinovi Š. I. pok R. (djed tužiteljičinog oca kojeg je naslijedio sa A. Š., kako je uvodno rečeno) i Š. F. pok. R..

 

11. I. Š. pok. R. i F. Š. pok. R. su izvršili materijalnu diobu naslijeđenih nekretnina kojom je predmetna nekretnina pripala za cijelo predniku tužiteljice odnosno njenog  oca I. Š. pok. R..

 

12. Nadalje, tužiteljica tvrdi da  su njezini prednici nekretninu stekli temeljem Zakona o likvidaciji na području ranije pokrajine Dalmacije (SLUŽBENI GLASNIK PRIMORSKE BANOVINE OD 07.11.1930.). Prema odredbama toga zakona feudalni odnosi da se imaju pravno smatrati ukinutima još sa danom 01.12.1918., a čl. 3 istog zakona, određeno je da se takvi postojeći odnosi imaju razriješiti tako da zemlja pripadne onome koji je obrađuje ako takav odnos traje najmanje 30 godina računajući od dana stupanja tog zakona na snagu unatrag, pa kako da je kmetski odnos njenih prednika u odnosu na spornu nekretninu osnovan još prilikom osnivanja zemljišne knjige za K.O. D. P., to da je do dana stupanja na snagu navedenog zakona kmetski odnos trajao sasvim sigurno i više od 30 godina. U svakom slučaju njeni pravni prednici da su vlasništvo predmeta spora stekli na temelju Zakona o razrješenju agrarnih odnosa feudalnog karaktera za područje Dalmacije i Hrvatskog primorja koji je stupio na snagu 22. studenog 1946.

 

13. Kako je rečeno, tužiteljica tvrdi da je nekretninu stekla nasljeđivanjem iza oca, koji je preminuo 1996. i prilaže rješenje o nasljeđivanju iza njegove smrti i rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza njegove smrti (postupak za donošenje kojeg je pokrenut 2005.), u kojim rješenjima nije kao ostavinska imovina navedena predmetna nekretnina, u stranačkom iskazu tužiteljica navodi da je tek 2006. pronašla odluku o uručenju ostavštine iza smrti djeda njezina oca.

 

14. Nesporno je da su tuženici upisani suvlasnici čest. br. 2994/2 K.O. D. P.,  svaki za po 1/4 dijela, s tim što je za života, do provođenja rješenja o nasljeđivanju iza smrti D. T. ž. K., ona bila upisani suvlasnik u ¼ dijela a danas da je to IV.-tuženik K. T..

 

15. Iz zemljišne knjige prvostupanjski sud je utvrdio da je prijavnim listom iz 1915. formirana (diobom od čest 2991) uz ostale, čest. br. 2994/2 s površinom od 4816 m2, z.k.ul. 636, dok je u C listu na teret iste bilo upisano pravo kmetsko na korist kmeta (kmetova) Š. L. i R. pok. I., u jednakom dijelu, uslijed koje kmet(ovi) uz ostala prava iz zapisnika temeljem kojeg izvršen takav upis tereta, imaju pravo da potegnu 3/4 ploda maslina i 3/4 ostalijeh plodova.

 

16. Iz popisa nekretnina za potrebe spisa O-99/41 iza smrti I. Š. pok. R. je navedeno kmetsko pravo čest. br. 2994/2, ali u ¼ dijela (list 19. spisa).

 

17. Iz Dosudnice A-498/8, te Odluke o nasljedstvu iza smrti Ive Španje pok. Roka, prvostupanjski sud je utvrdio da je 2010. temeljem te Dosudnice ½  kmetskog prava upisanog na imenu Š. R. pok. I., brisano i proveden upis za po ¼ na imenima Š. I. pok. R. i Š. F. pok. R. a 1957. u zemljišnoj knjizi  temeljem Odluke o uručenju ostavštine O-99/41 od 27. veljače 1941., u C listu upisano kmetsko pravo na imenima: A. Š. ud. I. za 1/16  te na ime I. Š. pok. A. za 3/16.

 

18. Nadalje, po tužbi prednika ovdje tuženih J. T. protiv tada upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika među kojim nisu prednici tužiteljice, presudom zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-255/81 od 5. ožujka 1981. utvrđeno je da je taj prednik ovdje tuženih temeljem nasljedstva iza svog oca T. F. stekao vlasništvo čest. zem. 2994/2 ZU 636 K.O. D. P..

 

19. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice uz obrazloženje da nisu dokazane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva prednika tužiteljice razrješenjem agrarnih odnosa.

 

20. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su relevantni pravni propisi u ovom slučaju Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. (Službene novine od 4. prosinca 1930., dalje: Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa 1930.) te Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja iz 1946. (Narodne novine broj 138. od 22. studenoga 1946., dalje: Zakon o ukidanju agrarnih odnosa 1946.).

 

21. Za stjecanje vlasništva temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930.  pretpostavka je postojanje konstitutivnog akta, presude donesene u propisanom postupku po prijavi težaka koji traži razrješenje odnosa po tom Zakonu (par. 22. i 30. istog Zakona).

 

22. Prema Zakonu o ukidanju agrarnih odnosa 1946. agrarni odnosi prestaju ex lege a takvim se agrarnim odnosom smatra svaki trajni agrarni odnos kod kojeg vlasnik nije sam obrađivao zemlju nego ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje (čl. 2.), čl.  3. st. 2. je propisivao da se smatra da postoje trajni odnosi obrađivanja i onda, kada su oranice, livade i košnice davane na obrađivanje i uživanje iz godine u godinu, ako je obrađivač zemlju priveo kulturi. (Rev-x-456/15).

 

23. U ovom slučaju tužiteljica nije dokazala pretpostavke za razrješenje agrarnih odnosa i stjecanje prava vlasništva njenih prednika jer nije dokazala da je  itko od njih podnio prijavu za razrješenje a niti konstitutivnu odluku u smislu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa iz 1930. Također nije dokazala postojanje agrarnog odnosa njenog prednika kao obrađivača nevlasnika i vlasnika posjednika, koji bi kao takav bio ukinut ex lege temeljem  Zakona  o ukidanju agrarnih odnosa iz 1946.

 

24. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da 1952. nakon smrti svojih bake i djeda njen otac otišao živjeti u B., iz njenog iskaza i provedenih  dokaza ne proizlazi da bi u vrijeme stupanja na snagu Zakona iz 1946. otac tužiteljice i A. Š. bili u težačkom (kmetskom) odnosu naspram tada upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika i u čemu bi se taj odnos sve i da je postojao sastojao. Uz to i sama tužiteljica tijekom postupka (lis 70. spisa) potvrđuje da je predmetna nekretnina zarasla u borovu šumu i na njoj nema niti tragova posjeda unazad 100 godina.

 

25. Prvostupanjski sud nije prihvatio niti tvrdnju tužiteljice da bi nagodbom njenog oca i A. Š. predmetna nekretnina u cijelosti pripala njenom ocu (dakle u ukupno 4/16 dijela) jer u tužbi navodi da je A. Š. nagodbom pripala zemlja zvana "K."  a u iskazu u ovom postupku navodi (list 137. spisa) da njen otac upravo za predmetno zemljište koristio naziv "K.". Stoga, sve i da je otac tužiteljice stekao vlasništvo razrješenjem agrarnih odnosa, njegov idealni suvlasnički dio bio bi manji od onog koji tužiteljica navodi a samim tim neosnovan je zahtjev za utvrđenje vlasništva točno određenog fizičkog dijela nekretnine jer on  očito premašuje veličinu idealnog suvlasničkog omjera koji bi proizlazio iz utvrđenih činjenica.

 

26. Kako iz izloženog proizlazi da nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP  žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovana i presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na žalbu tuženih:

 

27. Budući da je prvostupanjskom presudom u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, tuženici nemaju pravnog interesa za njeno pobijanje žalbom, iz sadržaja žalbe niti ne proizlazi da tu odluku osporavaju.

 

28. Presudom doista nije odlučeno o njihovom zahtjevu za naknadu parničnoga troška no taj propust nije razlog za izjavljivanje žalbe. Naime, kada je sud propustio odlučiti o nekom od istaknutih zahtjeva ne postoji ikakva odluka koja bi bila predmet osporavanja već u tom slučaju stranka ima pravo predložiti donošenje dopunske presude odnosno rješenja (čl. 339. st. 1. ZPP). U ovom slučaju tuženici su podnijeli i takav prijedlog 13. lipnja 2023. povodom kojeg je prvostupanjski sud odlučio o njihovom zahtjevu za naknadu troškova postupka rješenjem od 11. rujna 2023.

 

29. Iz izloženog proizlazi da tuženici nemaju pravnog interesa za izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske presude (čl. 358. st. 3. ZPP) pa je temeljem odredbe čl. 380. t. 1. ZPP njihova žalba odbačena kao nedopuštena.

 

 

U Zagrebu, 16. travnja 2024.

 

                                                                                                         Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.