1

                                                                                    Poslovni broj: Pn-33/2020-45

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja I. T. (Oib: …) iz P.(ranije T.), zastupanog po odvjetnicima u OD V. & R. & C. C. d.o.o. iz G., protiv tuženika HOK d.d. (Oib: …) iz Z., zastupanog po odvjetnicima u OD O., P. & partneri d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključenja glavne javne rasprave 13. ožujka 2024., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 17. travnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

              ,,I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.007,62 EUR, s tim da na iznos od 1.488,22 EUR zakonske zatezne kamate teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od 21. travnja 2020. kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a na iznos od 519,40 EUR zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke teku od dana donošenja presude 17. travnja 2024. do isplate, sve ovo u roku 15 dana.

 

 

II. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime izgubljene zarade iznos od 122,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 100,33 EUR od 5. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 22,51 EUR od 8. svibnja 2019. do isplate, sve u roku 15 dana.

 

 

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
 

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 1.775,00 kuna odnosno 235,58 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, sve u roku 15 dana".

 

 

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka, u iznosu od 2.769,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje teku od 17. travnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana.'

 

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 2.769,73 EUR i zatraženog iznosa od 5.214,53 EUR.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj u tužbi navodi da se 11. ožujka 2019., na državnoj cesti broj 5, između mjesta B. i grada V., dogodila prometna nesreća koju je skrivila vozačica osobnog automobila osiguranog kod tuženika temeljem police broj: …, da je u ovoj prometnoj nesreći sudjelovao i tužitelj kao vozač osobnog automobila Alfa Romeo, registracijskih oznaka VT., pretrpjevši pritom imovinsku i neimovinsku štetu, da je u pogledu štete na vozilu tužitelj namiren izvansudskim sporazumom s tuženikom, da je pretrpio brojne tjelesne ozljede (nagnječenje zdjelice, ogrebotine kože obje strane zdjelice, ogrebotine kože zdjelice, nagnječenje oba koljena, istegnuće mekih česti vrata i dr.), fizičke bolove i strah, da su mu nakon završetka liječenja zaostale posljedice u vidu ograničenja pokreta vratne kralježnice, povremenih glavobolja pri dužem čitanju, gledanju televizije i radu na računalu, umaranja i bolova u vratu pri dužem sjedenju i stajanju, da otežano obavlja svakodnevne životne i radne aktivnosti te mora ulagati pojačani napor u odnosu na zdravu osobu iste životne dobi, zbog čega duševno pati jer su mu na opisani način smanjene životne aktivnosti, da je trpio i druge neugode (dugotrajno mirovanje, hodanje na štakama, uzimanje lijekova protiv bolova, fizikalna terapija, izlaganje RTG zračenju, da mu je zbog svih opisanih tegoba bila potrebna tuđa pomoć i njega, da je bio na bolovanju od 11. ožujka 2019. do 18. svibnja 2019., zbog čega mu je naknada za vrijeme bolovanja bila manja od plaće, da je imao troškove odlaska na terapije u V., da mu je tuženik 22. srpnja 2019. platio nesporni iznos štete od 8.000 kuna, slijedom čega tužitelj predlaže da sud tuženika obveže na platež cjelokupnog iznosa imovinske i neimovinske štete koji potražuje ovom tužbom.

 

              2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio visinu tužbenog zahtjeva smatrajući da je tužitelj u potpunosti namiren po svim osnovama uplatom tuženika u iznosu od 8.000,00 kuna u mirnom postupku. Tuženiku je sporan i tijek zakonskih zateznih kamata, tražbina tužitelja na ime izgubljene zarade i troškova liječenja jer isti nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Potvrdu MUP-a, PU V.-p., PPP V. od 2. svibnja 2019. (stranice 5-6), u Sporazum o namirenju od 19. srpnja 2019. (stranica 10), u liječničku dokumentaciju za tužitelja (stranice 13-26), pročitan je raspravni zapisnik od 6. listopada 2020. (stranica 34), raspravni zapisnik od 8. veljače 2021. (stranice 41-42), izvršen je uvid u Obračun isplate plaće za tužitelja za mjesece travanj i svibanj 2019. (stranice 45-46), pročitan je raspravni zapisnik od 2. ožujka 2022. (stranice 49-50), izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka, dr. D. Č. od 7. srpnja 2022. (stranice 60-64), u Očitovanje vještaka od 7. listopada 2022. (stranica 70), pročitan je raspravni zapisnik od 29. studenog 2022. (stranice 93-94), raspravni zapisnik od 20. veljače 2024. (stranice 121-122), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

              4. Nesporno je da se 11. ožujka 2019. između B. i V. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo tužitelja i vozilo osiguranice tuženika. Nesporno je i da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio određene tjelesne ozljede.

 

              5. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, tuženik ne spori svoju odgovornost za štetni događaj.

             

              6. Tužitelj, saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja (stranice 132-133), detaljno je opisao tegobe koje ima nakon predmetne prometne nesreće.

 

7. Naveo je da je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio teške ozljede jer je auto bio u potpunosti karamboliran, da je do dolaska Hitne pomoći osjećao jake bolove od struka prema dolje, a tijekom pregleda i snimanja u virovitičkoj bolnici i po cijelom tijelu, čini mu se da je u bolnici proveo 7 dana, da mu je kod kuće majka bila glavni oslonac i pomoć što se tiče obavljanja higijene, oblačenja, a djelomice i hranjenja jer zbog jakih bolova u leđima nije mogao sjediti, da mu je majčina pomoć bila intenzivno potrebna prvih 10 dana po dolasku iz bolnice, a potom još 10 dana, da je zbog pretrpljenih ozljeda odlazio na terapije u bolnicu u V., da se radilo o 2 ciklusa od po 20 terapija na koje ga je vozio sestrin svekar, da i danas osjeća značajne posljedice i tegobe prometne nesreće, praktički ne može funkcionirati bez tableta protiv bolova, što je osobito izraženo kada dolazi do naglih promjena vremena, da mu je teško stajati na mjestu, primjerice sat vremena u crkvi, da ga prilikom stajanja bole kukovi, vrat, ramena, leđa i koljena, da se ponekad osjeća kao da ima 50 godina iako ima samo 30, da se vratio na posao jer mora raditi, no na poslu je stalno u pokretu, a osobito mu je teško kada mora podizati teže terete ili kada se mora okretati jer tada osjeti svaki zaokret kuka, kao i to da mu se prilikom prolaska pored mjesta na kojem se dogodila prometna nesreća vrate slike tog događaja i teško mu je.

 

              8. Radi utvrđivanja trajanja i jačine pretrpljenih fizičkih bolova tužitelja, nelagodnosti tijekom liječenja, trajnog i privremenog smanjenja životnih aktivnosti, jačine i trajanja straha, stupnja naruženja te potrebe za tuđom njegom i pomoći, kao i kvalifikacije ozljeda, sud je odredio medicinsko vještačenje po vještaku D. Č., dr. medicine.

 

              9. Iz Nalaza i mišljenja vještaka (stranice 60-64), utemeljenog na medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spis i osobnom pregledu tužitelja, proizlazi da su tužitelju nakon završetka liječenja zaostale posljedice u vidu ograničenja pokreta vratne kralježnice u svim smjerovima – u lakom stupnju, bolovi u vratu pri dužem stajanju, sjedenju i promjeni vremena, bolovi u lijevom kuku pri dužem stajanju, hodanju, sjedenju, hodu po stepenicama i pri promjeni vremena, diskretno slabija motorna snaga lijeve šake, hipotrofija mišića tenara i hipotenara lijeve šake, da s obzirom na navedeno, u svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima mora ulagati pojačane napore u usporedbi sa zdravom osobom iste životne dobi, zbog čega pati, da se smanjenje životnih aktivnosti može ocijeniti sa 10% trajno, da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 20 dana, da je osim fizičkih bolova trpio i neugode u vidu dugotrajnog mirovanja, hoda sa štakama, bolničkog liječenja, vađenja krvi, izlaganja RTG zračenju, 25 fizikalnih tretmana, uzimanja lijekova protiv bolova i dr., da je primarni strah mogao trajati koliko i sam štetni događaj, a potom je prešao u sekundarni strah koji je u jakom intenzitetu trajao 1-2 dana, u srednjem intenzitetu 7 dana te oko 2 mjeseca u formi zabrinutosti za ishod liječenja, da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji strah nije ostavio posljedica, da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć kroz 5 tjedana, i to prva 2 tjedana 8 sati na dan, a potom tjedan dana po 6 sati dnevno, tjedan dana po 4 sata dnevno i tjedan dana po 2 sata dnevno. Vještak nije našao elemente za ocjenu naruženosti te je zaključno ustanovio postojanje uzročno – posljedične veze između predmetnog štetnog događaja, ozljeda, liječenja i posljedica zaostalih kod tužitelja.

 

              10. Vještak je u Očitovanju od 7. listopada 2022. odgovorio na prigovor tuženika da je svojim nalazom obuhvatio navodan prijelom gornje grane lijeve stidne kosti tužitelja bez pomaka, iako navedena ozljeda nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji, pojasnivši da je na dan štetnog događaja u Općoj bolnici u V. liječnik palpatorno dijagnosticirao bolnost lijevog kuka i lijeve strane zdjelice, da je bolnost znak koji ukazuje na ozljedu navedenog područja, da klasična RTG snimka zdjelice nije pokazala znakove svježe koštane traume, što je čest slučaj pri inicijalnoj RTG obradi, da iz CT nalaza zdjelice (opisanog u Otpusnom pismu od 18. ožujka 2019.) proizlazi vidljiva diskretna stepenica kortikalisa kranijalne konture pubične kosti lijevo, uz vidljivu transparentnu liniju, što znači da je radiolog opisao kako postoji prijelom bez bitnijeg pomaka, da sam tijek i dužina liječenja tužitelja nakon izlaska iz bolnice sugeriraju da se radilo o prijelomu, a ne običnom nagnječenju.

 

11. Saslušan na ročištu 29. studenog 2022. (stranice 93-94) vještak je ostao pri svom Nalazu i mišljenju te Očitovanju na prigovor tuženika istaknuvši kako navedeni prijelom nije ocijenio u okviru smanjena životne aktivnosti tužitelja iz razloga što prijelom samo jedne grane pubične kosti ne ostavlja posljedice.

 

              12. Na temelju svega navedenog, sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka te njegovo Očitovanje na prigovor tuženika, našavši da su sačinjeni objektivno, u skladu s pravilima struke i višegodišnjeg radnog iskustva.

 

              13. Nasuprot tome, prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka sud nalazi paušalnim, nedovoljno obrazloženim i usmjerenim ka pokušaju ostvarivanja povoljnije pozicije u postupku.

 

              14. Nadalje, u odnosu na podnesak tuženika od 20. prosinca 2022., a kojim tuženik ponovo prigovara nalazu vještaka, navodi kako je vještak očigledno lom uzeo u obzir prilikom svoje ocjene da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 10 %, što je neprihvatljivo i nedopustivo sa sudskomedicinskog stajališta jer se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi, slijedom čega predlaže provođenje novog vještačenja po vještaku radiologu, nakon pribave cjelokupne radiološke dokumentacije tužitelja, sud nalazi kako je isti usmjeren isključivo odugovlačenju ovog parničnog postupka.

 

              15. Nalaz i mišljenje vještaka je jasno i argumentirano obrazložen, na način razumljiv laiku. Svaki liječnik specijalist ima opće medicinsko znanje i tijekom svog dugotrajnog medicinskog obrazovanja nije izučavao isključivo svoje specijalističko područje. Njemu se posvetio tek nakon dovršetka formalnog obrazovanja koje je obuhvatilo sva medicinska područja.

 

16. Navedeno je notorno, odnosno općepoznato svakom prosječnom građaninu. Stoga, potpuno je nepotrebno pribavljati bilo kakvu dodatnu medicinsku dokumentaciju tužitelja i dati je na očitanje vještaku radiologu jer iz Nalaza i mišljenja vještaka Č. jasno proizlazi da je osim RTG snimanja, na kojem nije bila vidljiva fraktura, tužitelju učinjen CT kao dodatna dijagnostička obrada, da je nalaz CT-a očitao upravo radiolog, konstatiravši postojanje prijeloma bez bitnijeg pomaka te je takva konstatacija radiologa navedena u Otpusnom pismu tužitelja. Sud je mišljenja kako prisegnuti sudski vještak sasvim sigurno zna protumačiti nalaze drugih liječnika specijalista sadržane u medicinskoj dokumentaciji te mu u tome nije potrebna dodatna asistencija.

 

17. Slijedom navedenog, sud ne prihvaća prigovor tuženika na nalaz i mišljenje te dodatno očitovanje vještaka, našavši, kako je već navedeno, da se radi o pokušaju odugovlačenja postupka, odnosno zlouporabe procesnih ovlaštenja.

 

18. Tijekom dokaznog postupka tuženik ne spori da je štetni događaj skrivila osiguranica tuženika, čija odgovornost za štetu proizlazi iz čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje u tekstu ZOO) kojim je propisano da se u slučaju kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

 

19. Odgovornost tuženika kao osiguratelja za naknadu štete tužitelju proizlazi iz odredbe čl. 11. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, što također nije sporno.

 

              20. Cijeneći med. dokumentaciju tužitelja koja je priložena spisu, Nalaz i mišljenje sudskog vještaka te dodatno očitovanje vještaka, koje sud u potpunosti prihvaća jer smatra da su sačinjeni objektivno i u skladu s pravilima struke, sud je primjenjujući pravila logičkog zaključivanja, životnog iskustva i sudske prakse, temeljem čl. 1100. ZOO, odlučio tužitelju dosuditi pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uvažavajući pretrpljene fizičke bolove tužitelja, smanjenje životne aktivnosti, pretrpljeni strah i potrebu za tuđom pomoći i njegom. Pritom se sud rukovodio Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020., našavši da će na navedeni način realnije biti ocjenjene posljedice koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, u odnosu na Orijentacijske kriterije koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a koji se nisu mijenjali od 2002. Ovo stoga što se pri donošenju novih Orijentacijskih kriterija Vrhovni sud RH rukovodio inflatornim kretanjima u društvu pa ovaj sud nalazi da će na navedeni način adekvatnije biti ostvarena svrha i cilj zakonskih odredbi o naknadi štete i njihovoj primjeni u ovom predmetu.

 

21. Za fizičke boli, sud nalazi osnovanim iznos od 1.000,00 EUR rukovodeći se intenzitetom i trajanjem fizičkih bolova kako ih je u svom nalazu okarakterizirao sudski vještak te pretrpljene nelagodnosti u vidu dugotrajnog mirovanja, hoda sa štakama, vađenja krvi, izlaganja RTG zračenju, uzimanje lijekova protiv bolova, pregleda specijalista, 25 fizikalnih tretmana, dok je za trpljenje duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i činjenice da mu je zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od 10% tužitelju valjalo dosuditi iznos od 1.000,00 EUR, imajući u vidu posljedice zaostale nakon završetka liječenja u vidu ograničenja pokreta vratne kralježnice u svim smjerovima u lakom stupnju, bolova u lijevom kuku i vratu, naročito pri promjeni vremena, dužem stajanju, hodanju, sjedenju, uspinjanju po stepenicama, slabije motorne snage lijeve šake, hipotrofije mišića tenara i hipotenara lijeve šake. Po osnovi pretrpljenog straha tužitelju pripada iznos od 550,00 EUR jer je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jaki oscilirajući strah trpio je kroz dva dana, strah srednjeg intenziteta kroz 7 dana, a slabiji strah kroz ukupno dva mjeseca u formi zabrinutosti za ishod liječenja. Nadalje, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji strah nije ostavio posljedica, no ispitujući tužitelja sud je utvrdio da mu je još uvijek teško govoriti o štetnom događaju te da mu se vraćaju slike prometne nesreće svaki put kada treba proći pored mjesta na kojem se ista dogodila.

 

              22. U odnosu na traženi iznos naknade za tuđu pomoć i njegu, sud utvrđuje kako tužitelj u historijatu tužbe i preciziranom tužbenom zahtjevu, potražujući naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.326,67 EUR, navedenim iznosom obuhvaća i naknadu za tuđu pomoć i njegu, što nije pravilno jer tuđa pomoć i njega, kao i troškovi liječenja, predstavljaju imovinsku štetu iz čl. 1095. ZOO. Razlika između imovinske i neimovinske štete je bitna kod određivanja početka tijeka zakonskih zateznih kamata, jer one na imovinsku štetu teku od dana donošenja presude, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO, a na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja tužbe, sukladno čl. 1103. ZOO.

 

23. Razmatrajući potrebu tužitelja za tuđu pomoć i njegu, sud se rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelju ista bila potrebna 2 tjedna po 8 sati na dan, 1 tjedan po 6 sati na dan, 1 tjedan po 4 sata na dan te još jedan tjedan 2 sata na dan.

 

              24. Budući da iz iskaza svjedokinje M. T. (stranica 132) proizlazi da je sinu pomagala oko oblačenja, higijene i hranjenja jer on to sam nije mogao činiti, slobodnom procjenom sud utvrđuje cijenu sata nemedicinske skrbi za tužitelja u iznosu od 2,65 EUR po satu, čime se dobiva iznos od 519,40 EUR.

 

              25. U odnosu na traženi trošak liječenja, uvidom u Iskaznicu za fizikalnu terapiju (stranice 13-16) utvrđeno je da je tužitelj na fizikalnu terapiju išao 25 puta.

 

              26. Međutim, kako je tužitelj na ročištu 13. ožujka 2024. iskazao da ga je na terapije u Viroviticu vozio sestrin svekar, sada pok. I. Š., koji od njega nije tražio nikakvu naknadu za prijevoz, evidentno je da tužitelj neosnovano potražuje putni trošak zbog odlazaka na fizikalne terapije jer isti nije imao.

 

              27. Nadalje, sud nije dosudio tužitelju tražene troškove hrane i pića za odlazak na terapije, ocijenivši, primjenom životnog iskustva da 1 termin fizikalne terapije u prosjeku ne traje duže od 2 sata, pa uzevši u obzir relativno malu udaljenost tadašnjeg mjesta prebivališta i virovitičke bolnice (8,6 km prema daljinaru HAK-a), sud smatra kako ti troškovi nisu bili nužni. Ovo tim više što tužitelj ničime nije dokazao njihovu visinu.

 

28. Sveukupno, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev u iznosu od 2.550,00 EUR, na ime neimovinske štete te u iznosu od 519,40 EUR na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega), što ukupno iznosi 3.069,40 EUR, pri čemu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.550,00 EUR, kako je ranije objašnjeno, teku od dana podnošenja tužbe, a na iznos od 519,40 EUR teku od dana donošenja presude.

 

29. Iz preinačenog tužbenog zahtjeva od 4. travnja 2023. (stranice 81-83), priloženog Sporazuma o namirenju od 19. srpnja 2019. (stranica 10) te dokaza o uplati (stranica 11) proizlazi da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 8.000,00 kuna / 1.061,78 EUR u mirnom postupku 22. srpnja 2019.

 

30. Posljedično, sud umanjuje ukupno utvrđeni iznos neimovinske štete od 2.550,00 EUR za iznos od 1.061,78 EUR koji je tuženik uplatio tužitelju, što iznosi 1.488,22 EUR.

 

31. Tužitelj u ovom postupku potražuje i da mu tuženik na ime izgubljene zarade isplati iznos od 122,84 EUR (925,55 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

32. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO je propisano da onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

33. Budući da je tužitelj dva mjeseca (od 11. ožujka 2019. do 18. svibnja 2019.) bio na bolovanju zbog nesposobnosti za rad uslijed stradanja u štetnom događaju koji je skrivila osiguranica tuženika, da je visinu svojih primanja na ime plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja dokazao dostavivši u spis obračunske liste plaće (stranice 84-91), da su se stranke tijekom postupka suglasile (stranice 125-126 i 129-130) kako je visinu tužbenog zahtjeva na ime izgubljene zarade moguće utvrditi temeljem navedenih isprava, slijedom čega u ovom postupku nije provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje, sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev po navedenoj osnovi i u zatraženoj visini jer iz očitovanja stranaka proizlazi da visina tog dijela tužbenog zahtjeva nije sporna.

 

34. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva koja je izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a), ukazuje se kako ju je sud našao opravdanom sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a jer visina tužbenog zahtjeva u parnicama za naknadu štete ovisi o nalazu i mišljenju vještaka, koji dokaz se provodi u fazi glavne rasprave, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga nije životno niti pravno utemeljeno onemogućiti stranci korekciju tužbenog zahtjeva prema provedenom vještačenju budući da ZPP-om nije propisana obveza provođenja vještačenja prije pokretanja parničnog postupka.

 

35. Tuženik je podneskom od 19. veljače 2024. istaknuo prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva od 28. studenog 2022., a s obzirom da se štetni događaj zbio 11. ožujka 2019.

 

36. S tim u vezi potrebno je ukazati kako je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev povećanjem postojećeg zahtjeva, i to nakon provedenog medicinskog vještačenja, pri čemu se preinačeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi na kojoj se temelji i tužba. U takvoj situaciji, po stajalištu ovoga suda, preinaka tužbe od 28. studenog 2022. nema značaj isticanja novog tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev pa je do prekida zastare došlo podnošenjem same tužbe. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud u svojoj odluci broj Rev-231/04-2 od 10. ožujka 2004.

 

              37. Pravilnost ovog shvaćanja proizlazi i iz odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a koja definira preinaku tužbe kao promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili ističe drugi zahtjev uz postojeći.

 

              38. Dakle, povećanje postojećeg zahtjeva ne može se smatrati novim zahtjevom te u tom smislu prigovor zastare nije osnovan jer je tužba podnesena unutar trogodišnjeg roka iz čl. 230. ZOO.

 

              39. S obzirom na sve navedeno, temeljeno na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito imajući u vidu kako iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su ozljede navedene u tužbi u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, sud je usvojio tužbeni zahtjev na način naveden u izreci presude.

 

              40. Stopa zakonskih zateznih kamata na dužne iznose propisana je čl. 29. st. 2. ZOO.

 

              41. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a.

 

              42. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.685,09 EUR.

 

              43. Tužitelj je u postupku uspio sa 100 % zahtjeva u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva te 83 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva (gledajući zbroj ukupnih iznosa iz točke I. II. i III. preinačenog tužbenog zahtjeva), što sveukupno iznosi 91,5 % uspjeha u postupku. Iz navedenog proizlazi da uspjeh tuženika iznosi 8,5 %, odnosno da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

 

              44. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova.

 

              45. Vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje u tekstu OT-a) iznosi 2,00 EUR.

 

              46. Tužitelj osnovano potražuje trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1. OT-a), trošak sastava podnesaka od 5. listopada 2020., 28. studenog 2022., 6. veljače 2023., 28. veljače 2024. u iznosu od 200,00 EUR po podnesku (Tbr. 8. toč. 1. OT-a), trošak sastava podneska od 23. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. OT-a) trošak zastupanja na ročištima 6. listopada 2020., 6. veljače 2021, 2. ožujka 2022. u iznosu od 100,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 2 OT-a), trošak zastupanja na ročištima 29. studenog 2022., 20. veljače 2024. i 13. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) te trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. toč. 3. OT-a), što ukupno iznosi 2.050,00 EUR.

 

47. Kada se na navedeni iznos obračuna PDV po stopi od 25 %, dobiva se iznos od 512,50 EUR.

 

              48. Tužitelju pripada i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR / 3.500,00 kuna.

 

              49. Time je troškovnik tužitelja osnovan u iznosu od 3.027,03 EUR.

 

              50. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava prigovora na ponudu za naknadu štete jer isti nije dostavljen u spis, trošak sastava podnesak od 19. studenog 2021., 14. siječnja 2022. i 26. listopada 2023. kojima požuruje rad ranijeg uredujućeg suca te trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku jer ovi podnesci  s obzirom na svoj sadržaj ne trebaju pasti na teret tuženika niti ih je on skrivio svojim procesnim dispozicijama. Stav je ovog suda da isti trebaju biti vrednovani unutar postupka povodom zahtjeva za pravo na suđenje u razumnom roku, koji je tužitelj podnio nadležnoj instanci.

 

51. Tužitelju nije dosuđen niti traženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer još nije pozvan na platež istih, a nije dokazao da ih je platio u ranijem tijeku postupka.

 

              52. Razmjerno uspjehu tužitelja od 91,5%, pripada mu na ime troškova postupka iznos od 2.769,73 EUR.

 

              53. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 17. travnja 2024.

 

Sutkinja:

 

Ines Hečimović

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

 

Dostaviti:

1. Punomoćnici tužitelja – OD V. & R. & C. C. d.o.o., G.

2. Punomoćnici tuženika – OD O., P. & partneri d.o.o., Z.