REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5116/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Dubravke Srečec Fletko sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (u daljnjem tekstu prvotuženik) i 2. CŠĆĐ pok. C, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (u daljnjem tekstu drugotuženica) zastupanih po punomoćniku Josipu Krstuloviću odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-369/2023-2 od 22. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj P-1290/15 od 20. ožujka 2017., na sjednici održanoj 9. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-369/2023-2 od 22. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena , a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj P -1290/15 od 20. ožujka 2017., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

„1) da li sukladno čl. 18 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) posjednik koji ima kvalificiran posjed (zakonit, istinit i pošten posjed) ima zakonsko pravo i mogućnost stjecanja pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini sukladno čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja

2) da li sukladno čl. 192 st. 2 ZPP-a kod preinake tužbe u subjektivnom smislu na način da se umjesto ranije utužene osobe tuži druga osoba postupak za novo tužene započinje od dana kada novo tuženi koji su se protivili pristupanju u započetu parnicu se upuste u raspravljanje

3) da li sukladno Zakonu o vlasništvu ni drugim stvarnim pravima i drugim važećim propisima, a pogotovo Općem građanskom zakoniku koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima moglo steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, te da li se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću uračunava i vrijeme koje je prednik sadašnjeg posjednika posjedovao predmetnu nekretninu prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima“ , pozivajući se na čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje nije važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Prvo i drugo postavljeno pravno pitanje nisu od utjecaja na ishod spora s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

3.2. U odnosu na pravna shvaćanja na koja se odnosi postavljeno treće pravno pitanje, ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u više odluka (Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-3014/2019 od 12. svibnja 2020. i dr.) prema kojem za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novineˮ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999, a upravo od ovog pravnog shvaćanja polazi i sud drugog stupnja navodeći u obrazloženju pobijane odluke da su u konkretnom slučaju upravo tuženici treće osobe čija bi stečena prava mogla biti povrijeđena prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

3.3. Stoga i odluke na koje se tužiteljica u smislu čl. 387. st. 3. ZPP poziva ne odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.

4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek