Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-602/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iz Zagreba, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Auto Matić d.o.o., OIB: 28927378018, Zdenci Brdovečki, Gmajna 34, radi isplate , odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2948/2024- 7 od 25. ožujka 2025., 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2948/2024-7 od 25. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasminke Vrbe iz Zagreba poslovni broj Ovrv-23389/2023; UPP/OS-Ovrv-1419/2023 od 11. travnja 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 1.295,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-1.210,34 EUR od 16.2.2023. do isplate,

-35,18 EUR od 16.3.2023. do isplate,

-31,18 EUR od 15.4.2023. do isplate,

-19,11 EUR od 16.5.2023. do isplate,

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 640,09 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2025. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Ovaj postupak je započeo na način da je tužitelj protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave te je javni bilježnik Jasminka Vrba iz Zagreba, donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri njegovu tražbinu. Tuženik je protiv tog rješenja o ovrsi podnio prigovor te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj kao teleoperater i tuženik kao korisnik sklopili 29. rujna 2020. Ugovor o pružanju telekomunikacijskih usluga kojim su, između ostalog, ugovorili i telekomunikacijsku uslugu Officebox Turbo linije za nekoliko brojeva telefona, između ostalog i za telefonski broj [broj telefona]. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj tuženiku dostavio četiri računa za plaćanje ugovorenih telekomunikacijskih usluga i to za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2023. godine. Računi se odnose na plaćanje mjesečne naknade za ugovorenu uslugu Officebox Turbo linije time da se račun za siječanj 2023. odnosi i na prijevremeni raskid drugog ugovora kojeg su stranke sklopile.

6.1. U odnosu na račun za siječanj 2023. je utvrđeno da je tuženik Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti podnio zahtjev za rješavanje spora koji je odlukom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti Klasa: UP/I-344-08/23- 01/258, Urbroj: 376-08-23-06 od 11. srpnja 2023. odbijen jer je utvrđeno da je račun pravilno sastavljen i da odgovara pruženim uslugama.

6.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu za pružene usluge po ispostavljenim računima te je pobijanom presudom održan na snazi platni nalog sadržan u gore navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo da tužitelju po sva četiri sporna računa plati iznos od 1.295,81 eura sa zateznim kamatama te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 640,09 eura sa zateznim kamatama.

6.3. Tuženik se žali navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud zaključio da osnovanost zahtjeva proizlazi iz dokaza koje je tužitelj podnio unatoč toga što se radi o sporu male vrijednosti i pritom nisu poštovane odredbe o prekluziji, a zaključak se temelj i na nedopuštenim dokazima podnesenim nakon nastupa prekluzije, time da tužitelj nije predložio dokaze niti dostavio isprave kojima dokazuje aktivnu legitimaciju.

6.4. Vrijednost predmeta spora u ovom postupku je 1.295,81 eura pa se na temelju članka 458. stavak 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti.

6.5. Člankom 461.a stavak 6. ZPP-a propisano je da je tužitelj u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

6.6. Tužitelj je, dakle, u ovom postupku u roku od 15 dana od donošenja rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha trebao podnijeti podnesak u kojem je trebao iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Prvostupanjski sud je rješenje kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha donio 1. srpnja 2024. i to rješenje je tužitelju dostavljeno 8. srpnja 2024., a tužitelj je podnesak iz članka 461.a stavak 6. ZPP -a podnio 17. srpnja 2024. i u njemu je iznio sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložio sve dokaze, a prvostupanjski sud je pobijanu presudu donio na temelju činjenica i dokaza iz tog podneska pa stoga nije osnovan tuženikov žalbeni razlog da je pobijana presuda donijeta na temelju činjenica i dokaza za koje je nastupila prekluzija.

6.7. Tuženik se nadalje žali navodeći u žalbi da tužitelj traži naplatu usluga koje mu nisu pružene, jer su u računu za siječanj 2023. navedeni box uređaji koji nesporno nisu korišteni i koje je tuženik uredno vratio tužitelju. Nije jasno o kakvim se box uređajima radi. Iz računa za siječanj 2023. nigdje ne proizlazi da su navedeni kakvi box uređaji. Iz stanja spisa proizlazi da su jedini uređaji koje je tuženik vratio tužitelju bili fiksna terminalna oprema s pripadajućim strujnim adapterima i da je povrat te opreme izvršen na zahtjev tužitelja nakon raskida pretplatničkog odnosa. Iz računa za siječanj 2023. ne proizlazi da je tužitelj od tuženika tražio plaćanje terminalne opreme niti da je tražio naknadu za korištenje te opreme. Osim toga, a kako je gore već navedeno, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti je utvrdila da je račun za siječanj 2023. ispravno sastavljen pa stoga taj žalbeni razlog nije osnovan.

6.8. Što se tiče žalbenih razloga da je do raskida suradnje došlo zbog stalnog mijenjanja savjetnika i izostanka komunikacije od strane tužitelja, treba reći da je do raskida suradnje došlo radi neplaćanja usluga za pružene komunikacijske usluge koje nisu plaćene niti nakon 30 dana od dana privremenog isključenja, a što je u skladu s člankom 6.3.3. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, a tuženik na nikakav način ne obrazlaže na koji način bi stalno mijenjanje savjetnika ili izostanak komunikacije sa tuženikom utjecalo na izvršenje tužiteljevih, a i tuženikovih ugovornih obveza.

6.9. Što se pak tiče prigovora da cjenovne stavke koje su naplaćene znatno odstupaju od onih ugovorenih, treba reći da se radi o paušalnom prigovoru kojeg tuženik na nikakav način nije obrazložio. Osim toga, radi se o žalbenom razlogu činjenične naravi zbog kojeg se obzirom na članak 467. stavak 1. i 2. ZPP -a presuda u postupku u sporovima male vrijednosti ne može pobijati iz čega proizlazi da takav žalbeni razlog nije dopušten. Isto se odnosi i na žalbeni razlog da u postupku nije provedeno vještačenje. I tu se radi o žalbenom razlogu činjenične naravi koji nije dopušten, a za dodati je da stranke u postupku nisu niti predlagale takvo vještačenje.

7. Tuženik je u žalbi naveo da se žali i protiv odluke o parničnom trošku, ali u obrazloženju žalbe ničim ne obrazlaže taj žalbeni razlog. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o parničnom trošku pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 640,09 eura sa zateznim kamatama i taj žalbeni razlog nije osnovan.

7.1. Zbog tih razloga je tuženikova žalba primjenom članka 368. stavak 1. ZPP -a odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Koprivnica, 9. rujna 2026.

Sudac

Veljko Kučeković