Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-800/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Radaković Bašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SPLITSKO-MAKARSKA NADBISKUPIJA, ŽUPA UZNESENJA BDM, OIB: 50126655141, Bast, Baška Voda, Obala Sv. Nikole 73, zastupan po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetnik u Splitu, protiv 1.tuženika GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužene ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćnici Ivani Primorac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-1603/2024-18 od 8. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 1603/2024-18 od 8.kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu odlučeno je: „I. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 11.03.2021., ovjeren kod javnog bilježnika Nevenka Jukić iz Zagreba,Koranska 1c pod brojem ovjere; OV-821/2021, kojim je tuženik 1. GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (kao Prenositelj) prenio na tuženika 2. ŠT,OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (kao Stjecatelj) svoj poslovni udio u trgovačkom društvu KEKSICA društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB:47583587514, Lanište 16, Zagreb nominalnog iznosa HRK20.000,00 (dvadeset tisuća kuna) s udjelom u temeljnom kapitalu od 100% (sto posto) gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku 1. GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to potraživanja tužitelja od 227.000,00

EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. studenog 2012.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. prosinca 2012.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. siječnja 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. veljače 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. ožujka 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. travnja 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. svibnja 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. lipnja 2013.

- na iznos od 203.000,00 EUR od 16. srpnja 2013. po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i radi namirenja tražbine s osnove parničnog troška u iznosu od 33.595,46 EUR sa zateznim kamatama od 4. lipnja 2021. do isplate po stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tuženik 2. ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku 1. GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iz toč. I. izreke presude namiri prodajom poslovnog udjela u trgovačkom društvu KEKSICA društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB:47583587514, Lanište 16, Zagreb 10000, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta], nominalnog iznosa HRK 20.000,00 (dvadeset tisuća kuna) s udjelom u temeljnom kapitalu od 100% (sto posto), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 30.455,42 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tuženi u kojoj su naveli da presudu pobijaju u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi su naveli da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. posebno točaka 4., 6., 11., 12., i 13. ZPP-a, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo te je tuženima povrijedio brojna ustavna i konvencijska prava, u prvom redu pravo vlasništva. U žalbi su tuženi naveli kako je presuda donesena na temelju nepravovremene tužbe, da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, da je sud propustio utvrditi okolnosti nastanka tražbine, istakli su postojanje sredstava 1.tuženika GT, da nije bilo nikakve osnove da 2.tužena ŠT pomisli da bi se sklapanjem ugovora nanosila bilo kakva šteta tužitelju, da tužitelj nije dokazao da 1.tuženik GT ne bi imao dovoljno sredstva u vrijeme sklapanja ugovora, da sud nije utvrdio vrijednost imovine koju 1. tužnik GT nesporno posjeduje, vrijednost imovine koju je posjedovao u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednost otuđenog poslovnog udjela, da je sud morao uzeti u obzir činjenicu da predmetni poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu te da su tuženi ovlaštenici u ½ dijela, da je sud prekoračio tužbeni zahtjev kad je samostalno odlučivao o zakonskim zateznim kamatama i kamatnim stopama izvan onoga što je tužitelj potraživao tužbom. Tuženi su naveli kako je sud donio presudu iako tužitelj nije dostavio nikakve dokaze o nepostojanju dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine. U odnosu na trošak parničnog postupka naveli su da je nezakonita odluka o trošku parničnog postupka, da su podnesci tužitelja od 2.rujna 2024., 11.studenog 2025. te 14.siječnja 2025. podneseni protivno odredbi čl. 299.a. ZPP-a, a da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 161. st. 3. ZPP-a. Zaključno, tuženi su naveli da su presudom tuženima povrijeđena brojna ustavna i konvencijska prava, u prvom redu zajamčeno pravo vlasništva kao i pravo na pravično suđenje. Predlaže da sud preinači presudu, uz naknadu parničnog troška tuženima.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je navela da nije osnovan žalbeni navod tuženika da je predmetna tužba podnesena izvan roka, da nije osnovan navod tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, da je prigovor bračne stečevine istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, da nije prekoračen tužbeni zahtjev te da se tužitelj podnescima od 2.rujna 2024. i 14.siječnja 2025. očitovao na navode tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu, na temelju čl. 69 . ZOO-a, a radi namirenja iznosa od 227.000,00 eura i radi namirenja troška parničnog postupka u iznosu od 33.595,46 eura, koje potraživanje je utvrđeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P- 11377/2019 od 4.lipnja 2021.,

- da je sud na temelju dostavljenih isprava prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP) te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, na pravilno utvrđeno činjenično stanje. Nisu počinjene niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje ukazuju tuženi, tuženima nije nezakonitim propuštanjem oduzeta mogućnost da raspravljaju pred sudom, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te tužbeni zahtjev nije prekoračen.

7. Sud prvog stupnja zaključuje da su ostvareni uvjeti iz čl. 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, 69/2026, dalje: ZOO ), te je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Odredbom čl. 66. ZOO-a je propisano da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

9. Nema spora da je tražbina tužitelja dospjela za isplatu, a utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P - 11377/2019 – 34 od 4. lipnja 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž-891/2021-2 od 14.veljače 2022.

10. Odredbom čl. 66. st. 2. ZOO-a je propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

11. Prije svega, a u odnosu na žalbeni navod tuženika, što se tiče roka za podnošenje tužbe, isti je propisan odredbom čl. 71. ZOO-a, te se može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Odredbom čl. 67. st. 2. ZOO je propisano da ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno. Nema spora da je treća osoba dužnikov bračni drug. Pravna radnja tuženika poduzeta je 11.ožujka 2021., tužba tužitelja je podnijeta 4.ožujka 2024., pa je tužba tužitelja svakako podnesena u roku.

12. Sud prvog stupnja pravilno obrazlaže da 1.tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila, da iz potvrde FINE proizlazi da su za 1. tuženika GT u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirani ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje u visini 24.119,62 eura te da je račun u blokadi 442 dana , iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica], oranica, površine 916 čhv, da proizlazi da je kao fiducijarni vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine i to 48/384, upisan ZT na kojeg je preneseno pravo vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja tražbine u iznosu od 55.000,00 eura i to sa imena [adresa]., iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnog odjela Supetra, k. o. [katastarska općina] da proizlazi da je kao fiducijarni vlasnik suvlasničkog dijela i to 364/10000 etažno vlasništvo (E-10) dijela zkč. [katastarska čestica] kuća, dvor površine 1123 m2, povezano sa posebnim dijelom – stan u prizemlju, A6 neto površine 47/12, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan 2017. ZT na kojeg je preneseno pravo vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja tražbine u iznosu od 55.000,00 eura i to sa imena GT , pa su navodi tuženika da tužitelj nije dokazao da 1.tuženik GT nije imao dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora neosnovani. Uostalom teret dokaza da je 1.tuženik solventan je na tuženima.

13. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da tužitelj ne može tražiti ni namirenje na predmetnim nekretninama dokle god je na njima upisana druga osoba kao fiducijarni vlasnik, te da je ostvarenje tražbine tužitelja otežano, a da se tužitelj može jedino naplatiti iz 1/5 nekretnine koja je upisana kao pašnjak ukupne površine 500 m2, a što da ne može biti dostatno za namirenje iznosa od ukupno 260.595,46 eura.

14. Nadalje, odredbom čl. 67. ZPP je propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Predmetno raspolaganje poduzeto je u vrijeme dok je tekla parnica pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, posl.br. P-11377/19, pa je 1.tuženik GT mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Sukladno čl. 67. st. 2. ZOO-a, smatra se da je i 2.tuženoj ŠT bilo poznato, da 1.tuženik GT poduzetom radnjom nanosi štetu tužitelju.

15. Iako tuženi u žalbi navode da im je povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ( Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 ) te čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija), uz obrazloženje da tužitelj uznemirava 1.tuženika GT u poodmakloj dobi kao i 2.tuženu ŠT koja da nema nikakve veze sa njihovim odnosom, navodi kako je upravo smisao ovog postupka pobijanje radnji koje je poduzeo 1. tuženik GT, a posljedica kojih radnji je nemogućnost ispunjenja tražbine tužitelja. U tijeku prvostupanjskom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je 1.tuženik GT poduzeo i druge radnje posljedica kojih radnji je ova tužba tužitelja.

16. Tužbeni zahtjev tužitelja sud prvog stupnja nije prekoračio, a u odnosu na zakonsku zateznu kamatu, koja je mijenjana izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima. Navod tuženika da je predmetni poslovni udjel bračna stečevina nije osnovan, jer je uostalom ta činjenica iznijeta nakon završetka prethodnog postupka. Navodi tuženika o vrijednosti predmetnog poslovnog udjela su irelevantni, budući isti predstavljaju sredstvo za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a pri tome nije odlučno koji dio tražbine će se pri tome ispuniti.

17. Što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, ista je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je sud prilikom odlučivanja o trošku uzeo u obzir troškove koji su bili nužni i potrebni radi vođenja parničnog postupka. U odnosu na trošak sastava podneska od 2.rujna 2024., 11.studenog 2024. i 14.siječnja 2025. se navodi kako se radi o obrazloženim podnescima kojima se tužitelj očitovao na navode protive strane, na temelju Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 ). Neosnovan je i navod tuženika da tuženi nisu jedinstveni suparničari, budući se ovaj spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (članak 201. ZPP-a)

18. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

19. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe sud je odbio, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, budući je žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

20. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, uvećano sa troškom PDV sud je odbio, na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Gospiću, 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš