REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
51500 Krk
Poslovni broj: P-109/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], Pavus II, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Primorac, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 30.591,22 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate, a koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.002,36 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana presuđenja pa do isplate, a koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 5. veljače 2025. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tuženice radi isplate iznosa od 30.591,22 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. U tužbi je naveo da su stranke dana 2. veljače 2024. zaključile predugovor o kupoprodaji nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to tužitelj u svojstvu kupca, a tuženica u svojstvu prodavatelja, temeljem kojeg da je tužitelj platio tuženoj kao prodavateljici, i to na ime kapare kao odustatnine, novčani iznos od 25.000,00 EUR-a, dok da se tuženica obvezala u roku od 30 dana od zaključenja predugovora uskladiti zemljišnoknjižno sa stvarnim stanjem i upisati se kao jedini vlasnik prednje opisane nekretnine, budući da je nekretnina bila upisana kao vlasništvo AO, sestre tužene, a tuženica je u postupku pregovaranja i zaključenja predugovora jamčila tužitelju da je taj upis samo formalne naravi, odnosno da ne odgovara stvarnom stanju i da je upravo tuženica vlasnica predmetne nekretnine. Tuženica da nije u ugovorenom roku ispunila svoju obvezu iz zaključenog predugovora, slijedom čega da joj se tužitelj obratio s dopisom, pozivajući ju na ispunjenje preuzete ugovorne obveze, na što da tuženica nije odgovorila, niti obvezu ispunila. S obzirom da se tuženica, zaključenjem predugovora, obvezala vratiti tužitelju kaparu u dvostrukom iznosu, i to ukoliko ista svojim radnjama bude odgovorna za raskid predugovora, to tužitelj drži osnovanim svoj zahtjev za isplatom dvostruke kapare sukladno čl. 307. Zakona o obveznim odnosima, jer smatra da je do raskida predmetnog predugovora došlo upravo krivn jom tuženice koja nije ispunila svoju obvezu preuzetu predugovorom. Tužitelj da je tuženici na ime kapare platio iznos od 25.000,00 EUR-a, što da je tuženica i potvrdila potpisom na predmetnom predugovoru, slijedom čega da bi bila u obvezi vratiti tužitelju novčani iznos od 50.000,00 EUR-a, međutim, kako je tužitelj, radi djelomične naplate s osnova povrata dvostruke kapare, već pokrenuo i ovršni postupak na predmetnoj nekretnini, i to radi naplate iznosa od 19.408,78 EUR-a, to da tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženice preostali iznos na ime dvostruke kapare u iznosu od 30.591,22 EUR-a. Slijedom navedenog, predložio je da ovaj sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u izreci presude.
2. U privitku predmetne tužbe tužitelj je dostavio vlasničke listove za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , iz kojih proizlazi da je u vrijeme vođenja pregovora oko kupnje predmetne nekretnine i u vrijeme podnošenja tužbe kao vlasnica predmetne nekretnine bila upisana AO, zatim dva dopisa upućena od strane punomoćnika tužitelja tuženici, i to jedan od 30. travnja 2004., u kojem se tuženicu podsjeća na obvezu koju je preuzela zaključenjem predugovora o kupoprodaji nekretnine sa tužiteljem i poziva na ispunjenje obveze, te drugi od 4. veljače 2025. (u dopisu pogrešno navedeno 2024.), u kojem je tužitelj izjavio tuženici da s danom 3. veljače 2025. raskida predugovor o kupoprodaji nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i to zbog krivnje tuženice, te pozvao istu da u roku od 3 dana isplati tužitelju iznos od 50.000,00 EUR-a na ime povrata dvostruke kapare, te predugovor o kupoprodaji nekretnine koji je zaključen između tužitelja kao kupca i tuženice kao prodavateljice, predmet kojeg je bila kupnja nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U čl. 1. tog predugovora je navedeno da predmetna nekretnina predstavlja izvanknjižno vlasništvo tuženice, jer da je zemljišnoknjižni upis AO samo formalne naravi, dok u čl. 2. predugovora stoji da su ugovorne stranke ugovorile kupovninu u iznosu od 125.000,00 EUR-a i da je tužitelj, od tog iznosa, već isplatio tuženici iznos od 25.000,00 EUR-a ma ime kapare, što da je tuženica potvrdila potpisom na tom predugovoru, a da će se ostatak kupovnine od 100.000,00 EUR-a isplatiti tuženici u roku od 30 dana od zaključenja tog predugovora, kada će stranke pristupiti zaključenju glavnog ugovora, ali pod uvjetom da tuženica prvotno riješi svoje imovinsko-pravne odnose sa sestrom AO, te se uknjiži kao isključiva vlasnica predmetne nekretnine.
3. Predmetna tužba sa prilozima uredno je dostavljena tuženici radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, sve sukladno odredbama čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), i to 26. veljače 2025., međutim, tuženica se u ostavljenom roku na tužbu nije očitovala.
4. Odredbom čl. 331.b ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, s tim da je u st. 2. tog članka propisano da se neće donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a).
5. Rukovodeći se sadržajem citirane zakonske odredbe, a imajući pritom u vidu navode iz tužbe i priležeću dokumentaciju, ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti iz čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.
6. Naime, osim što tuženica nije osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, ovaj sud drži da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a kako te činjenice nisu u suprotnosti sa dostavljenim dokazima, već su štoviše potkrijepljene tim dokazima, te pritom nije utvrđeno postojanje kakvih drugih općepoznatih okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi spriječili tuženicu da podnese svoj odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.
7. Budući da je tužitelj uspio u predmetnom sporu, to mu je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/2025, dalje Tarifa), valjalo dosuditi i troškove ovog postupka, i to za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), što uz uvećanje za trošak PDV-a, sve sukladno Tbr. 46. Tarife, iznosi ukupno 650,00 EUR-a. Tom trošku valjalo je dosuditi i trošak naknadno plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 352,36 EUR-a, te obvezati tuženicu da isplati tužitelju na ime parničnih troškova iznos od ukupno 1.002,36 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu i odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.
U Krku 9. rujna 2026.
Sudac
Natalija Denona
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pisanim podneskom u 3 primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353. st.2. ZPP-a).
