Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-640/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Kristine Pavelić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tatjane Radaković Bašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Darku Vrljiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, radi prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P- 202/2025-70 od 15.srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P- 202/2025-70 od 15.srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika sa zahtjevom za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„ I.) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dosjelošću stekao pravo vlasništva u 14/25 dijela na č.k.br. 2122 oranica Prevendarka površine 2420 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženica EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], je dužna trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama a u 14/25 dijela nekretnine za korist tužitelja.

2. Predlaže se tuženu obvezati na plaćanje parničnog troška u iznosu od 497,71 eura, kao i troška predujma vještačenja, u iznosu od 3.872,80 kuna, odnosno 514,00 eura, a koji iznos je tužitelj podmirio. Ukupno 1.011,71 eura."

II. ) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.437,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. „

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to i odredbe čl. 191 st. 1. i 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku. U žalbu je u bitnom tužitelj naveo da je podneskom od 21.svibnja 2025. samo točno odredio tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza vještaka na način na koji je on smatrao pravilnim. U žalbi je tužitelj naveo da je nije došlo ni do subjektivne ni do objektivne preinake tužbe jer da su tužitelj i tuženica ostali isti kao i objektivni element tužbenog zahtjeva utvrđivanje prava vlasništva na 14/25 dijela na č.k.br. 2122 oranica Prevendarka površine 2420 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženica dužna trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u 14/25 dijela nekretnine za korist tužitelja.

3. U odgovoru na žalbu tužena je navela da je dokazni postupak proveden u skladu s odredbama ZPP-a, te kako pobijana presuda nije zahvaćena povredama odredbi ZPP-a ni na koji način. Dalje je navela kako podnesak tužitelja od 21. svibnja 2025. nedvojbeno predstavlja nedopuštenu preinaku tužbenog zahtjeva budući da tužitelj uz zahtjev za utvrđenjem vlasništva na idealnom dijelu dodaje i zahtjev koji predstavlja utvrđenje vlasništva na fizički odvojenom dijelu nekretnine, te da niti tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 21.5.2025. nije postavljen na način da se zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na realnom fizički točno određenom dijelu nekretnine obzirom da tužitelj i dalje zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na idealnom dijelu nekretnine od 14/25 dijela, te također zahtjeva i upis vlasništva u zemljišne knjige u omjeru od 14/25 dijela tj. u idealnom dijelu na što tužitelj nije ovlašten ukoliko zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na realnom fizički točno određenom dijelu nekretnine.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je tužitelj podnio protiv tužene tužbu u kojoj je naveo da je posjednik i izvanknjižni vlasnik ½ dijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja da odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za koju je naveo da ju je stekao kupoprodajnim ugovorom od 17.travnja 1990., te da se nalazi u neprekinutom i nesmetanom posjedu više od 20 godina,

- da je tužitelj podneskom od 3.travnja 2023. postavio tužbeni zahtjev na način da traži da se utvrdi da je dosjelošću stekla pravo suvlasništva u 14/25 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2420 m 2, a da je tužena dužna trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišnim knjigama u 14/25 dijela nekretnine,

- da je sud prvog stupnja presudom od 12.listopada 2023. odbio tužbeni zahtjev tužitelja,

- da je Županijski sud u Karlovcu ukinuo presudu suda prvog stupnja,

- u ponovljenom postupku da je tužitelj preinačio tužbu podneskom od 21.svibnja 2025. na način da traži da sud utvrdi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva u 14/25 dijela na čkbr. [katastarska čestica] oranica Prevendarka površine 2420 m2 upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji čini fizički dio oranice od međe s katastarskim česticama broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i obuhvaća površinu od 1.355,2 m2, a tužena da je dužna trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u 14/25 dijela nekretnine za korist tužitelja,

- da sud rješenjem od 1.srpnja 2025. nije dopustio preinaku tužbe tužitelja, a navedeno rješenje je objavljeno na ročištu održanom 1.srpnja 2025.,

- da sud nije izradio pisano otpravak rješenja kojim ne dopušta preinaku tužbu iz podneska od 21. svibnja 2025.,

- da je tužitelj presudu suda od 15.srpnja 2025. primio 15.srpnja 2025., te da nije tražio sud da izradi pisani otpravak rješenja od 1.srpnja 2025., ni ti je tužitelj izjavio žalbu na isto rješenje,

- da je sud presudom odlučio o tužbenom zahtjevu iz podneska od 3.travnja 2023., na način da je tužbeni zahtjev tužitelja odbio uz obrazloženje da među strankama nije sporna činjenica da tužitelj posjeduje fizički dio parcele, a da tužbom traži utvrđenje vlasništva na idealnom dijelu cijele parcele, iz čega da proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva.

6. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 dalje: ZPP) te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Prije svega, suprotno stajalištu tužitelja iznesenom u žalbu, tužitelj je podneskom od 21.svibnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev, a sud nije dopustio preinaku tužbe, o čemu je odlučio rješenjem od 1.srpnja 2025.

8. Odredbom čl. 191. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

9. Podneskom od 3.travnja 2023., tužitelj je postavio tužbeni zahtjev, a o kojem je sud odlučio pobijanom presudom, kojim traži da se utvrdi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva u 14/25 dijela na k. č. br. [katastarska čestica], a tužena da je dužna trpjeti upis tužiteljeva prava vlasništva u 14/25 dijela nekretnine za korist tužitelja.

10. Podneskom od 21.svibnja 2025. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim traži da sud utvrdi da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva u 14/25 dijela na čkbr [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji čini fizički dio oranice od međe s katastarskim česticama broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i obuhvaća površinu od 1.355,2 m2, a tuženica da je dužna trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u 14/25 dijela nekretnine za korist tužitelja.

11. Nema spora da je tužitelj podneskom od 21.svibnja 2025. preinačio tužbeni zahtjev, budući tužbenim zahtjevom postavljenim u podnesku od 3.travnja 2023. traži da sud utvrdi da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine u 14/25 dijela, dakle, idealnog dijela predmetne nekretnine, dok podneskom od 21.svibnja 2025. traži da se utvrdi da je suvlasnik u 14/25 dijela predmetne nekretnine, a koji dio je realno odredio označivši ga kao fizički dio oranice od međe s katastarskim česticama broj: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i obuhvaća površinu od 1.355,2 m2 .

12. Pravilno je stoga sud prvog stupnja odlučivao o preinaci tužbe rješenjem od 1.srpnja 2025., na koje rješenje je tužitelj imao pravo žalbe, u smislu odredbe čl. 378. ZPP-a, međutim, tužitelj na rješenje suda od 1.srpnja 2026., nije izjavio žalbu, već je u presudi iznio pravno stav da se i ne radi o preinaci tužbe, već o preciziranju tužbenog zahtjeva. Kako dakle, tužitelj nije izjavio žalbu protiv rješenja suda od 1.srpnja 2025., te je 3.srpnja 2025. dostavio očitovanje u kojem je naveo da je to očitovan je neformalni podnesak o kojem ne treba donijeti formalnu odluku, tvrdeći da se ne radi o preinaci tužbe, već dopuni tužbenog zahtjeva, to je pravilno sud prvog stupnja odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u podnesku od 3.travnja 2023. Osim toga, čl. 378. ZPP-a je propisano da ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke. Dakle, tužitelj je mogao izjaviti žalbu protiv rješenja kojim se ne dopušta preinaka tužbe, a što nije.

13. Propust suda da o preinačenju tužbe odluči posebnim rješenjem može biti samo relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka, a na taj žalbeni razlog tužitelj se niti ne poziva.

14. Odredbom čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV ) je propisano da je propisano da je pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Odredbom čl. 36. ZV-a je propisano da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Odredbom čl. 38. ZV-a je propisano da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Odredbom čl. 39. ZV-a je propisano da Svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima.

15. Tužitelj tvrdi da je vlasnik točno određenog dijela predmetne nekretnine, a tako se izjasnio i na ročištu održanom 1.srpnja 2025. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 14/25 dijela, te traži da se u zemljišnim knjigama i upiše kao suvlasnik predmetne nekretnine.

16. Pravilno je stoga sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na gore navedenu odredbu čl. 36. ZV-a, budući tužitelj koji tvrdi da je vlasnik realno određenog dijela nekretnine, neosnovano tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi suvlasnikom iste. Pri tome se naglašava kako je tužitelj na ročištu održanom 1.srpnja 2025. naveo da je vlasnik fizičkog dijela predmetne nekretnine. Stoga nije bilo potrebe, a s obzirom na činjenični navod tužitelja i tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučivao cijeniti provedene dokaze, odnosno provoditi dokaze koji još nisu provedeni.

17. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

18. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe, uvećan za trošak PDV i trošak sudske pristojbe sud je odbio, jer isti nije bio nužan niti potreban sa vođenje ovog postupka, pozivom na odredbu čl. 166.st. 1. i 154. st. 1. ZPP-a.

U Gospiću, 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš