REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2903/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mario Hrupec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu, 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 016-50-247117 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 30.09.1999., u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 5,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 181,39 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 01.04.2026. do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 541,64 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 266,96 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2026. do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 30.09.1999. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 016-50-247117, kojim joj je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 7.000,00 DEM, obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 3. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužiteljicu obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 5,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade su ništetne, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Tuženik je tužiteljici 27.10.1999., prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita, obračunao i naplatio naknadu u visini od 5,00% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 181,39 EUR (tzv. ulazna naknada). Tužiteljica ističe da je naplata predmetne naknade vidljiva iz potvrde o naplati iste izdane od strane tuženika. Člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 5,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita.
1.1. Tužiteljica dalje ističe da je predmetna odredba čl. 3. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Tužiteljica najprije ističe kako joj je, prilikom sklapanja kreditnog odnosa, tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja te je stoga nedvojbeno da se na temelju čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje, u odnosu na poštenost predmetne odredbe tužiteljica ističe da ista, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima, koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita.
1.2. Naime, tužiteljica ističe da joj tuženik, prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od Korisnika kredita. Tuženik navedeno nije predočio tužiteljici očito iz razloga što posebnih i izvanrednih troškova prilikom isplate kredita tuženik niti nema, već je samo paušalno odredio da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu u visini 0,50% od odobrenog kredita, bez navođenja bilo kakvih parametara i informacija o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Tužiteljica ističe da, uslijed takvog postupanja tuženika, uopće nije imala mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze, koju joj je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 3. Ugovora, niti je stoga bila u mogućnosti donijeti cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Stoga je jasno da je tuženik, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, iskoristio svoju poziciju nesumnjivo jače ugovorne strane u kreditnom odnosu te potrebu tužiteljice za angažiranjem sredstava putem kreditnog odnosa radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, konkretnije radi kupnje osobnog automobila te je u takvim okolnostima tužiteljici, putem tipskog ugovora, nametnuo nepoštenu odredbu o plaćanju ulazne naknade, prilikom isplate kredita, koja naknada nema pokriće u poslovnim izdacima tuženika, pa u konačnici, protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.
1.3. Isto tako, tužiteljica ističe da je predmetna odredba ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je za tužiteljicu kao ugovornu stranu, koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, ista obveza bila potpuno neodređena i neodrediva. Predmetnom odredbom tuženik je obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da joj je prethodno, a niti naknadno, jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužiteljicu, odnosno zbog čega upravo taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. O tome da se u situaciji ugovornih odredbi, kojima je određena obveza Korisnika kredita na plaćanje naknade prilikom isplate kredita, radi o nepoštenim i stoga ništetnim ugovornim odredbama, izjasnila se i potvrdila recentna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koju tužiteljica u tužbi citira.
1.4. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade, koja je tužiteljici naplaćena prilikom isplate kredita, tužiteljica, kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata sa tijekom od 27.10.1999. (dana plaćanja naknade) do dana 31.03.2026. Zakonske zatezne kamate obračunate na iznos jednokratne naknade od 27.10.1999. do 31.03.2026. iznose 541,64 EUR te je tužiteljica obračun istih priložila uz tužbu. Tužiteljica na glavnični iznos od 181,39 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od 01.04.2026. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen te predlaže sudu donijeti presudu, sadržaja kako je naveden u tužbi i izreci.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana, određenom rješenjem od 2. srpnja 2026., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje Potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena na poleđini lista 18 spisa.
3. Tužiteljica je spisu priložila dokumentaciju u vidu preslike Ugovora o kreditu (list 7-10 spisa) i preslike potvrde tuženika od 27.3.2026. (list 11 spisa) te obračuna kamata (list 12 spisa).
4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima, koje je tužiteljica podnijela niti s činjenicama, koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika-Narodne novine broj 138/2023) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54) iznosi ukupno 200,00 €. Navedenom trošku valja dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od plaćenih 33,48 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od 33,48 €, pa ukupni troškovi iznose 266,96 €. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
Zagreb, 9. rujna 2026.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- tužiteljici po pun. i uz pristojbu na presudu zbog ogluhe 33,48 €
- tuženiku
