REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3990/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z BO G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Poparić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu, 9. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. stavka 1. Ugovora o kreditu, br. 038-50-3806320, od 22. studenog 2006., sklopljenog između tužitelja GK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, ĆK, JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao solidarnog jamca, NK, JMBG [jedinstveni matični broj građana], kao solidarnog jamca te tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., 10000 Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kao kreditora, a koja glasi: “3. / treće / NAKNADA 2.0 % (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.”
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 381,18 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 9. rujna 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita, ĆK, JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao solidarni jamac, NK, JMBG [jedinstveni matični broj građana] kao solidarni jamac i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu, broj: 038-50-3806320, od 22. studenog 2006. (dalje – „Ugovor o kreditu“). Odredbom članka 3. st. 1. Ugovora o kreditu određeno je da se, prilikom prvog korištenja kredita, naplaćuje jednokratna naknada (za obradu kredita) u iznosu od 2,00 % (dva posto) od iznosa kredita. Tužitelju je, sukladno prethodno navedenoj odredbi Ugovora o kreditu, prilikom isplate kredita (27. studenog 2006.), naplaćena, odnosno, ustegnuta naknada za obradu kredita u iznosu od 2.203,35 kn. Dalje ističe da je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, radi se o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, pripremljenom od strane tuženika, kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužitelj ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama.
1.1. Nadalje, navedenom odredbom članka 3. stavka 1. Ugovora o kreditu tuženik je odredio plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u gore navedenom postotku od iznosa odobrenog kredita, a iz navedene odredbe Ugovora o kreditu nije vidljivo na što se navedena naknada odnosi, od kojih se to troškova sastoji ta naknada te zašto je određena baš u tom iznosu (postotku od iznosa kredita) – radi se, dakle, o jednostranoj odluci tuženika o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj navedene ugovorne odredbe, kao niti na sadržaj preostalih ugovornih odredbi. Povrh toga, na temelju navedene odredbe Ugovora o kreditu samo je jedna ugovorna strana – tuženik, odredila iznos naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a takav je način određivanja naknade potpuno netransparentan za tužitelja, kao potrošača, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja te je posljedično ništetna.
1.2. Tužitelj dalje navodi da je tuženik predmetni Ugovor o kreditu sklopio u svojstvu trgovca, odnosno kao osoba, koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja ili svoje djelatnosti, a tužitelj ga je sklopio kao potrošač, odnosno kao fizička osoba, koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Prema odredbi članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje – „ZZP“), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je odredbom stavka 2. istog članka određeno da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je njezina ništetnost (članak 87. st. 1. ZZP-a).
1.3. Zaključno, tužitelj ukazuje da je odredbom članka 1021. (važećeg) Zakona o obveznim odnosima (dalje – “ZOO”) određeno da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz te odredbe Zakona o obveznim odnosima proizlazi da bi tuženik od tužitelja, na temelju sklopljenog Ugovora o kreditu, mogao naplatiti samo glavnicu i ugovorene kamate, a ne i spornu “ulaznu” jednokratnu naknadu. Člankom 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, odredbom članka 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka trećeg istog članka ZOO-a određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
1.4. Slijedom svega navedenog, tužitelj naglašava da ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. stavka 1. Ugovora o kreditu, budući da će, u slučaju uspjeha u ovom sporu, tužitelj steći subjektivno pravo potraživati isplatu (povrat) iznosa, koji je tuženik stekao na temelju navedene ništetne odredbe Ugovora o kreditu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Stoga predlaže sudu presudom utvrditi ništetnost, sve uz naknadu parničnih troškova sa kamatama, a kako je pobliže navedeno u samoj tužbi i izreci presude.
2. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u roku od 30 dana određenom rješenjem od 8. srpnja 2026., a dostava mu je uredno obavljena što potvrđuje potvrda o preuzimanju pismena na poleđini lista 24 spisa.
3. Tužitelj je spisu priložio dokumentaciju u vidu preslike Ugovora o kreditu (list 6- 8 spisa), preslike otplatnog plana (list 9-12 spisa), preslike prijepisa knjigovodstvene kartice (list 13-17 spisa) i preslike potvrde tuženika od 19.2.2026. (list 20 spisa).
4. Čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije utvrđeno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi te navedene činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s činjenicama koje su općepoznate. Također, nije utvrđeno da bi postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi podnijeti odgovor na tužbu, slijedom čega je, na temelju odredbe čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT). Dosuđeni troškovi odnose se na trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije od 25.3.2026. (list 18 spisa) u iznosu od 10 bodova (Tbr. 37. toč.2. OT), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7. toč.1. OT) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 € (Tbr.54 OT) iznosi ukupno 220,00 €, a uz PDV od 25% iznosi 275,00 €. Navedenom trošku valja dodati i troškove sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od zatraženih 53,09 € te za presudu zbog ogluhe u iznosu od zatraženih 53,09 €, pa ukupni troškovi iznose 381,18 €. Tužitelj ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
Zagreb, 9. rujna 2026.
Sudac:
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
DNA
- tužitelju po pun. uz pristojbu na presudu 55,00 €
- tuženiku
