Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-42/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od Emira Čustovića, kao predsjednika vijeća, Zorana Nikolića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariju Rođaku, odvjetniku iz Zagreba, Vlaška 79, protiv tuženika - protutužitelja Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, Zagreb, Radnička cesta 37b, OIB: 71762969400, zastupan po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. iz Zagreba, Kennedyev trg 6, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-531/2024-38 od 30. ožujka 2026., u sjednici održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-531/2024-38 od 30. ožujka 2026. u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FO koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nezakonita Odluka o otkazu Ugovora o radu od 12.3.2024.g. tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37 B, te nije dopušten otkaz Ugovora o radu od 3. rujna 2018.g. sklopljenog između tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B.

2. Utvrđuje se da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu od 3. rujna 2018.g sklopljenim između tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B nije prestao.

3. Nalaže se tuženiku Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B da tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] vrati na radno mjesto Voditelj ključnih kupaca u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B da tužitelju FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 621,25 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 30. ožujka 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

"Određuje se sudski raskid Ugovora o radu od 27.7.2018. sklopljenog između tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Samsung Electronics Austria GmbH Podružnica Zagreb, OIB: 71762969400, Radnička cesta 37B s danom podnošenja protutužbe.""

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu pobija tužitelj, u dijelu kojim nije uspio u sporu (točka I. i II. izreke pobijane presude) zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/2023 i 146/2025 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao zaposlenika na radnom mjestu „voditelja ključnih kupaca B2b (CL2-I)“ kod tuženika kao poslodavca, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, radi utvrđenja nezakonitosti redovitog otkaza ugovora o radu koji je dan zbog skrivljenog ponašanja radnika, utvrđenja da radni odnos nije prestao, te radi vraćanja na posao na isto radno mjesto, kao i po protutužbi tuženika - protutužitelja radi sudskog raskida tog ugovora o radu zbog nemogućnosti povratka na posao radi nepovratnog uništavanja međusobnog povjerenja radnika i poslodavca, te radi naknade troškova ovog parničnog postupka.

6. Sud je u prvostupanjskom postupku utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je među strankama nesporno, a da je tužitelj odluku tuženika o otkazu ugovora o radu od 12. ožujka 2024. zaprimio 19. ožujka 2024.

- da je protiv te Odluke tužitelj uložio Zahtjev za zaštitu prava dana 27. ožujka 2024.

- da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava,

- da je za tužitelja 12. travnja 2024. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu,

- da je tužbu je tužitelj podnio pravodobno dana 25. travnja 2024. te da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena,

- da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, pa da za tuženika nije postojala obveza provedbe savjetovanja iz čl. 150. ZR-a, te da nije ništetna iz razloga predviđenog odredbom čl. 150 st. 12 ZR-a,

- da je tuženik omogućio tužitelju da iznese svoju obranu,

- da je tuženik tužitelju radi povrede obveze iz radnog odnosa koja se odnosi na zatraženu refundaciju troškova "radne večere" s poljskim kolegama opravdano izdao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer se radi o povredi iz radnog odnosa koja dovodi do narušavanja povjerenja tuženika u tužitelja i koja opravdava Odluku tuženika da se tužitelju otkaže Ugovor o radu,

- da je tužitelj povodom tog događaja u svojim pisanim očitovanjima davao zbunjujuće i dvosmislene odgovore u kojima propušta jasno navesti da ustvari kolege iz Poljske nisu nazočile spornoj večeri i da je takvim postupanjem i načinom na koji se očitovao na upite nadređenih djelatnika tužitelj doveo tuženika u,

- da je tužitelj povrijedio obvezu iz radnog odnosa da nije prema ranije utvrđenoj i propisanoj proceduri zatražio odobrenje za nižu cijenu u sustavu Samsunga, prije nego što je istu komunicirao kupcu na način da je prilikom isporuke Knox softverskog sustava po sniženoj cijeni povrijedio proceduru tuženika u pogledu ishođenja odobrenja,

- da tužitelj dana 29. veljače 2024. nije izvijestio poslodavca o izvanrednom slučaju koji se dogodio u kući tužitelja i o tome da će svoje poslove obaviti od kuće,

- da tužitelju nije bio nadređeni djelatnik BO (kojeg je tužitelj obavijestio o svom izostanku), već da je on radio kao kolega u timu i nije imao mogućnost odobriti tužitelju rad od kuće, odnosno da isti nije naveden u sustavu kao tužiteljev nadređeni djelatnik,

- da je tužitelju prvi nadređeni djelatnik bio HO, a drugi JO.

– da tužitelj nije dostavio nikakav dokaz o tome da je navedene osobe pisanim putem (e-mail, poruka mobitela) izvijestio o svom izostanku iz ureda,

- da je tužitelj redovito komunicirao s nadređenim djelatnicima putem e-maila, a da toga dana 29. veljače 2024. nije uputio e-mail nadređenim djelatnicima o tome da će poslove raditi od kuće,

- da je nadređeni djelatnik tužitelju postavio upit za njegov rad toga dana i to nakon proteka radnog vremena, a da odgovor tužitelja kojeg je uputio nadređenom ČO ne predstavlja informiranje poslodavca o izostanku, jer je tužitelj samo šturo odgovorio da je javio BO za poplavu u stanu, a da tada nije naveo da je o tome izvijestio nadređenog DO,

- da je tužitelj svojim postupanjem dana 29. veljače 2024. povrijedio svoju obvezu u pogledu pravodobnog obavještavanja poslodavca o činjenici i razlogu izostanka.

7. Također iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 12. veljače 2024. tužitelju otkazao ugovor o radu koji je bio zaključen na neodređeno vrijeme zbog tri navodne povrede obveza iz radnog odnosa. Kao prva povreda navodi se to da je tužitelj 8. studenoga 2022. podnio nadređenim osobama zahtjev za pred odobrenje službene večere planirane za 14. studenoga 2022. Kao svrhu večere naveo je da je riječ o večeri s kolegama iz Poljske. Tužitelj je 17. studenoga 2022. podnio zahtjev za odobrenje i naknadu troška službene večere, u kojem je ponovno naveo da je riječ o večeri s kolegama iz Poljske. Na upit nadređene osobe o tome koliko je kolega iz Poljske sudjelovalo na večeri, tužitelj je u e-mail poruci od 18. studenoga 2022. naveo kako su trebala doći dvojica kolega iz Poljske, a kako jedan nije doputovao, međutim da je tužitelj greškom ponovno naveo dvojicu kolega koja su navedena u pred odobrenju. Povodom upita voditeljice Odjela ljudskih resursa od 2. prosinca 2022. o točnom broju i sudionicima te večere, tužitelj je u svom odgovoru jasno naveo da niti jedan kolega iz Poljske nije prisustvovao službenoj večeri. Svojim postupanjem tužitelj je doveo u zabludu tuženika vezano uz činjenice koje su relevantne za naknadu troška službene večere, povrijedio je internu proceduru podnošenja zahtjeva za naknadu troška službene večere, te je doveo u zabludu tuženika oko prirode i opravdanosti učinjenog troška, čime je narušen odnos povjerena tuženika u tužitelja. Zbog te povrede tužitelju je izrečeno Upozorenje na obveze iz radnog odnosa. Kao druga povreda navodi se to da je tužitelj dogovorio posao prodaje 710 komada elektronskih uređaja kupcu Slovenske željeznice d.o.o., te da je prilikom isporuke softverskih rješenja za te uređaje, iste isporučio bez da je prethodno ishodio odgovarajuće odobrenje tuženika za sniženu cijenu, koja procedura je obvezna i striktno propisana kod tuženika. Isporuka navedenih uređaja pod uvjetima na koje se tužitelj obvezao bez odobrenja tuženika započela je u siječnju 2024., a tužitelj ni do navedenog dana nije podnio tuženiku zahtjev za odobrenje sniženja cijene. Svojim postupanjem tužitelj je povrijedio čl. 31. stavak 2. Pravilnika o radu tuženika. Nadalje, kao treća povreda navodi se da je nadređena osoba tuženika pozvala tužitelja da se očituje o izostanku s posla dana 29. veljače 2024. nakon završetka radnog vremena, na što je tužitelj istog dana odgovorio da je izostao s posla zbog poplave u stanu. Navodi se da je tužitelj opisanim izostankom s posla i izostankom pravodobnog obavještavanja tuženika o razlogu i činjenici izostanka počinio povredu obveze iz radnog odnosa. Naime, tuženik je tužitelju uputio e-mail dana 29. veljače 2024. u 16:52 sati, na koji je tužitelj odgovorio u 17:24 sati, međutim ranije nije izvijestio nadređene osobe o činjenici i razlozima izostanka s posla. Zbog svega navedenog tuženik je tužitelju temeljem čl. 115. stavak 1. alineja 3. ZR otkazao Ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, te je odlučio da radni odnos radniku prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana, koji otkazni rok počinje teći od dana dostave te odluke o otkazu Radniku.

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi odbio tužbeni zahtjev tužitelja FO i obvezao ga na snošenje troškova parničnog postupka, s obzirom da je za svaku povredu utvrdio da ju je tužitelj počinio i da te povrede zasebno kao i u njihovoj ukupnosti predstavljaju kršenje obveze iz radnog odnosa koje predstavljaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. S obzirom na takvu odluku po tužbi tužitelja (kojom je otkaz ugovora o radu ostao na snazi), prvostupanjski sud je odbio i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu temeljem čl. 125. stavak 1. ZR budući više nema razloga za prihvaćanjem sudskog raskida.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, ovaj sud nalazi pogrešnu primjenu materijalnog prava (kod procjenjivanja što se smatra valjanim opravdanjem izostanka s posla; čl. 356. ZPP-a) na koju povredu sud pazi po službenoj dužnosti ali na koju ukazuje i tužitelj, ali koja nije utjecala na ispravnost prvostupanjske odluke. Ne nalazi ni postojanje bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. kao ni pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a) na koje povrede žalbom konkretno ukazuje tužitelj.

O žalbenim navodima:

9. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio da je tuženik tužitelju radi povrede obveze iz radnog odnosa koja se odnosi na zatraženu refundaciju troškova "radne večere" s poljskim kolegama opravdano izdao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer se radi o povredi iz radnog odnosa koja dovodi do narušavanja povjerenja tuženika u tužitelja i koja (uz ostale povrede) opravdava Odluku tuženika da se tužitelju otkaže Ugovor o radu, te je to uvjerljivo obrazložio. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da se tu radilo o običnoj pogrešci tužitelja prilikom ispunjavanja zahtjeva za odobrenje, jer se ta "radna večera" koja je bila namijenjena i prethodno odobrena poljskim kolegama nije imala razloga održati na račun tvrtke ukoliko nisi pristupile osobe zbog kojih je ona odobrena. Potom se nije uopće mogla zahtijevati refundacija te večere od poslodavca za koju su otpali razlozi zbog kojih je prethodno odobrena od poslodavca, a pogotovo se nije mogla zahtijevati refundacija troškova uz iznošenje lažnih podataka, najprije da su bili poljaci, potom da je bio samo jedan, a na kraju je ispalo da ni jedan od poljskih kolega zbog kojih je radna večera trebala biti održana nije bio prisutan. Stoga je jasno iz provedenih dokaza da se ništa nije tu dogodilo slučajno i omaškom, već se radilo o svjesnoj namjeri tužitelja da se poslodavcu naplati nešto na što se nije imalo pravo – "radna večera" budući se radna večera nije trebala ni održati da se tužitelj ponašao savjesno i lojalno prema svome poslodavcu. Šteta nije nastala samo zato što je taj pokušaj tužitelja osujećen od strane poslodavca kontrolom ispostavljenih troškova, pa je tužitelj kada je vidio da će biti otkriven priznao da nitko od poljskih kolega nije bio na večeri i pokušao neuvjerljivo to prikazati kao nesporazum. Člankom 31. stavak 2. alineja 10. Pravilnika o radu tuženika kojeg je dostavio tuženik, a čiji sadržaj nije bio sporan (l.s. 131 do 157) je propisano da su osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koji Poslodavac ima pravo izvanredno otkazati ugovor o radu, bez prethodne opomene (između ostalih) lažno prikazivanje podataka i činjenica koje rezultira štetom za Poslodavca. S obzirom da je nastupanje štete poslodavcu osujećeno, poslodavac je tužitelju izrekao "Upozorenje na obveze iz radnog odnosa u vezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu" od 19. siječnja 2023. (l.s. 114) temeljem članka 119. stavak 1. ZR, dajući mu još jednu priliku unatoč toj povredi radne obveze. Stoga tužitelj neosnovano žalbom sadržajno ukazuje da se tu radilo o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava na koju povredu je tužitelj konkretno ukazao u žalbi.

10. Neosnovan je žalbeni navod da je tuženik zatražio odobrenje od svojih nadređenih za popust Slovenskim železnicama d.o.o. za isporuku 30 Knox licenci prije nego su one isporučene. To ne proizlazi iz e-komunikacije tužitelja i njegovog nadređenog ZO (l.s. 212 do 219), a niti iz iskaza samog tužitelja. Iz e komunikacije između tužitelja i njegovog nadređenog ZO vidljivo je da je ona krenula tek 23. siječnja 2024. gdje šef ZO od tužitelja zahtjeva više informacija za posao prodaje 710 kom. mobitela Slovenskim železnicama d.o.o. iz koje se komunikacije zaključuje da on o tome nije bio informiran, te se vidi da je bio problem u narudžbi 30 kom mobitela za (kako navodi u prepisci tužitelj) ne-EE modele za koje se nije dobivala sporna Knox licenca odmah uz mobitel, a za koje je tužitelj šefu ĆO navodi da je imao odobrenje za popust još od prošle godine, što znači da ga nije tražio ponovo. Odobrenje za popust tužitelj je zatražio tek 23. siječnja 2024. godine (koju je činjenicu prvostupanjski sud uzeo u obzir) nakon što je dio narudžbe već bio isporučen 3. i 23. siječnja 2024. što proizlazi iz elektroničkog sustava fakturiranja tuženika (l.s. 237) i odobrenje je dobio od nadređenih ČO **.**.2024. i ĆO **.**.2024. (vidljivo iz e sustava tuženika; l.s. 238). Također iz e-komunikacije tužitelju nadređenog ČO i voditeljice ljudskih resursa TO od 29. veljače 2024. (l.s. 231) vidljivo je da je "prodajni tim" tužitelja dana 8. veljače 2024. održao sastanak kako bi raspravili ovu situaciju, na kome je tužitelj FO potvrdio svoju grešku i priznao da nije poštivao smjernicu društva koja govori da se bilo koja cijena, osim odobrene smije komunicirati partneru tek nakon što se dobije prethodno odobrenje. Da je takva procedura potvrđuje i sam tužitelj u svom stranačkom iskazu ("Samsungov sustav je takav da se ne može daljnji broj licenci isporučiti po sniženoj cijeni bez odobrenja u sustavu Samsunga, bez obzira što je riječ o istoj javnoj nabavi"; l.s. 320) iz čega proizlazi da mu je te procedura bila poznata i da ju je svjesno prekršio kako bi se realizirala narudžba koju je postigao. Pri tome nije odlučno koliki je popust gubitak za tvrtku, pa čak i da je bagatelan, na što ukazuje tužitelj u žalbi, već je bitan sistem rada i poštivanje poslovne hijerarhije kako bi se mogla provoditi poslovna politika tvrtke. Probijanje takve poslovne hijerarhije i takva vrsta nediscipline u budućnosti može biti razlog nastanka znatne štete tvrtki i proizvodi nered. Takvim postupkom tužitelja kojim je kupcu obećao cijenu s popustom prije nego je interno u tvrtki dobio za tako nešto odobrenje, je faktički nadređene u tvrtki doveo pred svršen čin da moraju odobriti takav popust, jer bi sve drugo bilo poslovno neozbiljno prema van i imalo bi štetan utjecaj na poslovnu suradnju s tim kupcem. Tužitelj nije dokazao niti je na tu okolnost predlagao dokaze da bi ta narudžba bila u sklopu javne nabave Slovenskih železnica d.o.o. koja se odvijala polovinom 2023.,a i sam tužitelj navodi da ni to nije od utjecaja jer se "ne može daljnji broj licenci isporučiti po sniženoj cijeni bez odobrenja u sustavu Samsunga, bez obzira što je riječ o istoj javnoj nabavi", tako da ni to ne bi bilo od utjecaja. Stoga je prvostupanjski sud osnovano i pravilno zaključio da je tužitelj prilikom isporuke Knox softverskog sustava po sniženoj cijeni povrijedio proceduru tuženika u pogledu ishođenja odobrenja, te da takva povreda predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa propisnu čl. 31. stavak 2. alineja 12. Pravilnika o radu tuženika ("prekoračenje ovlasti konkretnog radnog mjesta"; l.s. 131) koja je opravdani temelj za otkaz Ugovora o radu.

Pri tome, valja dodati da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku pregledao cjelokupni spis i svu dokumentaciju koja je u njemu (l..s 320), te je tako vodio računa i o tome da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje tek 23. siječnja 2024. kao i da je odobrenje dobio tek iza toga, pa nije imao razloga to posebno i detaljno spominjati u obrazloženju presude. Dovoljno je što je konstatirao bitnu činjenicu da je to učinjeno tek nakon što je tužitelj već bez odobrenja tvrtke komunicirao cijenu kupcu.

11. Vezano za žalbene navode tužitelja uz treću povredu radne obveze (neobavještavanje poslodavca o izostanku tužitelja s radnog mjesta dana 29. veljače 2024.) da se obavještavanje kolege s posla BO o izostanku s posla ima smatrati informiranjem poslodavca o izostanku s posla, ovaj sud smatra da je to preekstenzivno tumačenje tužitelja u konkretnoj situaciji, koje je neprihvatljivo. Naime, tužiteljev kolega BO, koji je sa sjedištem u [adresa], i koji je član istog prodajnog tima kao i tužitelj, nije tužiteljev nadređeni u tvrtki, a u situaciji kada tužitelj dana 29. veljače 2024. treba biti na radnom mjestu u Zagrebu, nije osoba za koju se može smatrati da predstavlja poslodavca, tim više što ga tužitelj nije ni zadužio da o njegovom izostanku informira poslodavca, a nije ni trebao kada je i sam to mogao učiniti. Nije bilo razloga ni prepreke da tužitelj osobno ne izvijesti svoje nadređene u tvrtki tim prije što je to mogao napraviti i e komunikacijom i to u sustavu tuženika koji je predviđen za to i koji potom omogućava nadređenima da takav izostanak odobre ili ne i omogućava adekvatan obračun poslodavca s obzirom na mjesto rada (primjerice kada se radi od kuće ima se pravo i na dio režijskih troškova, a kada se radi u uredu i na putne troškove), a omogućava im i organizaciju rada. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da tužitelj nije dokazao da je o svom izostanku obavijestio u telefonskom razgovoru nadređenog DO koji inače radi u Sloveniji, budući se saslušani svjedok HO ne sjeća da ga je tog dana nazvao tužitelj iako prosječno jednom dnevno razgovaraju telefonom. Svjedok bi se svakako sjetio da ga je zvao tužitelj (iako nije isključio mogućnost da su tog dana razgovarali) i da mu je tužitelj tom prilikom rekao da zbog poplave u kući radi od kuće. Također bi tužitelj, da je zaista u telefonskom razgovoru s GO istog obavijestio o svom izostanku, to prvo rekao nadređenom ČO kada je nakon završetka tog radnog dana od tužitelja tražio informaciju o tome gdje se nalazi i zašto nije došao na posao, a ne bi spominjao nebitnog BO, jer bi to značilo da je opravdao odsutnost s radnog mjesta zbog izvanrednog događaja, bez obzira što to ne bi bilo kroz e sustav tuženika. Stoga, utvrđivanje preko izlista poziva je li predmetnog dana tužitelj razgovarao s nadređenim GO ne bi ništa značilo i da se utvrdi da su razgovarali, jer se GO ne sjeća da bi mu se tužitelj opravdao, a da se opravdao zasigurno bi se svjedok toga sjećao jer odudara od poslovne komunikacije koju svakodnevno vode. Zbog toga izvođenje tog dokaza kojeg je predložio tužitelj nije bilo bitno jer iz njega ne bi mogli utvrditi relevantnu činjenicu - sadržaj eventualnog razgovora, a HO i tako ostavlja mogućnost da su razgovarali, međutim, iz toga što se ne sjeća samog razgovora proizlazi da mu to očito nije bilo rečeno od strane tužitelja i da su razgovarali.

Za razliku od prvostupanjskog suda ovaj sud smatra da je bitno utvrditi da li je tužitelj opravdao svoj izostanak kod poslodavca, a da nije nužno da to bude kroz elektronski sustav poslodavca da bi opravdanje bilo valjano, jer je bitan sadržaj a ne forma, te je bitno da je to izvršeno kod tužitelju nadređenih osoba ili u odgovarajućoj službi tuženika. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa time što nije opravdao poslodavcu svoj izostanak s posla 29. veljače 2024. što predstavlja osobito tešku povredu radnog odnosa temeljem čl. 31. stavak 2. alineja 19. Pravilnika tuženika o radu (l.s. 143), a što je u skladu i s dosadašnjom sudskom praksom (odluke Vrhovnog sud RH Rev-3820/2019-2 od 19. svibnja 2020. Rev-417/2018-3 od 24. travnja 2019., Rev- 487/2017-2 od 9. rujna 2020. i druge).

12. Prvostupanjski sud je dao jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama te je pri tome u skladu s čl. 8. ZPP-a savjesno i brižljivo ocijenio sve izvedene dokaze zasebno ali i zajedno sa svim izvedenim dokazima, te je vodio računa o cjelokupnom dokaznom postupku.

13. Stoga je redoviti otkaz razmjerna i opravdana mjera onome što se pojedinačno i kumulativno događalo povredama radne obveze od strane tužitelja zbog čega i ovaj sud smatra da nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog narušenog povjerenja u odnosu poslodavac-radnik i da je Odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu osnovana i zakonita zbog čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Odluka o trajanju otkaznog roka od mjesec dana je pravilna temeljem članka 122. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 4. ZR s obzirom da se radi o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, zbog čega se uzima polovica otkaznih rokova iz stavka 1. točka 4. ZR ( propisano dva mjeseca), a s obzirom da je tužitelj kod poslodavca proveo neprekidno pet godina (od 3. rujna 2018. do otkaza 12. ožujka 2024.), te se radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu prvostupanjsku presudu temeljem čl. 368. stavak 2. ZPP-a, s obzirom da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je smatrao da je opravdanje izostanaka s posla nužno učiniti isključivo pisanim putem (e-maila, poruka mobitela), a ne i neposrednim telefonskim razgovorom ili na drugi odgovarajući način, koji pogrešan pravni stav nije doveo do pogrešne odluke prvostupanjskog suda. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Pravilno je pobijanom presudom naloženo tužitelju platiti troškove parničnog postupka temeljem čl. 154. stavak 1. ZPP-a, a u žalbi tužitelj i ne navodi konkretne razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, osim što očito neosnovano smatra da on treba uspjeti u parnici, pa da mu onda trebaju biti posljedično dosuđeni i parnični troškovi.

17. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, ovaj sud je odbio njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju čl. 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 9. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović