Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-596/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Zorana Nikolića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Verice Perić Aračić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Blaženka Musulin, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa odvjetnica Sanja Vukina iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pn-8/19-43 od 19. veljače 2020., te o žalbi tužiteljice izjavljene protiv dopunske presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pn-8/19-35 od 6. travnja 2022. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Pn-8/19- 37 od 10. ožujka 2022. u sjednici održanoj 9. rujna 2026.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice se djelomično prihvaća, a djelomično odbija kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pn-8/19-43 od 19. veljače 2020. i dopunska presuda istog suda broj: Pn -8/19-35 od 6. travnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Pn-

8/19-37 od 10. ožujka 2022. se:

a) potvrđuje:

- točka I. izreke presude,

- točka II. izreke presude i to:

-u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom 2.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama,

-u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na svotu od 2.100,00 kuna za razdoblje od 20.11.2018. do 25.3.2019.,

-u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 3.600,00 kuna za razdoblje od 20.11.2018. do 25.3.2019.,

- točka I. izreke dopunske presude,

b) preinačuje:

- u dijelu točke II. izreke presude u kojem je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 700,00 kuna od 26.3.2019. do 18.02.2020. na način da se tuženiku nalaže tužitelju platiti zatezne kamate na svotu od 700,00 kuna za razdoblje od 26.3.2019. do 18.02.2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana,

- u dijelu točke II. izreke presude u kojem je odbijen zahtjev za isplatom 477,80 eura (3.600,00 kn) sa zateznim kamatama od 26.3.2019. do isplate tako da se tuženiku nalaže platiti tužiteljici 477,80 eura (povrh već dosuđenih 2.100,00 kuna) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26.03.2019. do isplate po stopi koja se određuje na način da se od 26. ožujka 2019. do 31. prosinca 2022. stopa zatezne kamate određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

- u odluci o troškovima sadržanoj u dijelu točke II., te točkama III. i IV. izreke presude, te točki II. izreke dopunske presude tako da glasi:

„ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.637,73 eura (tisuću šesto trideset sedam eura i sedamdeset tri eurocenta) u roku od 15 dana, sa zateznom kamatom na taj iznos od donošenja prvostupanjske odluke 19. veljače 2020., pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se od 19. veljače 2020 do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8/2019-43 od 19. veljače 2020. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku, isplatiti tužiteljici iznos od ukupno 2.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.400,00 kn od 26.3.2019. do isplate,

- na iznos od 700,00 kn od 19.2.2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.100,00 kn sa pripadajućom kamatom, kao i sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od:

- 1.400,00 kn od 20.11.2018. do 25.3.2019.,

- 700,00 kn od 20.11.2018. do 18.2.2020., kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.687,50 kn u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. III. izreke.“

2. Dopunskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn-8/2019-35 od 6. travnja 2022. suđeno je:

„I. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 8.700,00 kn sa pripadajućom kamatom.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.421,88 kn u roku 15 dana.“

3. Dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Pn -8/2019-35 od 6. travnja 2022. ispravljena je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj:

Pn-8/19-37 od 27. travnja 2022. doslovno:

„I. Ispravlja se dopunska presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-8/19-35 od 6. travnja 2022. g. u izreci pod točkom II. dopunske presude, te u obrazloženju u 8. odlomku, alineja 4 dopunske presude na način da umjesto "…što je ukupno 2.737,50 kn, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 684,38 kn iznosi ukupno 3.421,88 kn." ima ispravno stajati "… što je ukupno 2.437,50 kn, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 609,38 kn iznosi ukupno 3.046,88 kn.".

II. U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.“

4. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda te prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice. Konkretno ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

5. Protiv točke I.,III. i IV. izreke prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda, te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

6. Tužiteljica je izjavila žalbu i protiv dopunske presude, te istu sadržajno pobija u cijelosti zbog istih razloga kao i presudu.

7. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica.

8. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

9. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege kao i neimovinske štete nastale zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je pretrpjela kao posljedicu prometne nesreće i nastalih povreda. Prometna nesreća se dogodila 25. kolovoza 2018., a tužiteljica je kao vozač u osobnom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] zadobila tjelesne ozljede kada je zbog neprilagođene brzine kretanja na njen stražnji dio naletjelo vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika.

10. Iz spisa proizlazi:

- da je prometna nezgoda bila 25. kolovoza 2018.,

- da je tužiteljici pružana tuđa njega i pomoć u trajanju od 2 tjedna, dakle do 8. rujna 2018.,

- da je tužiteljica podnijela tuženiku odštetni zahtjev 20. studenog 2018.,

- da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete 3. prosinca 2018.,

- da je tužba u ovoj parnici radi naknade štete podnesena 15. siječnja 2019.,

- da je liječenje završeno 26. ožujka 2019.,

- da je sporno je li isplatom 8.551,98 kn tuženik tužiteljici namirio svu neimovinsku štetu i imovinsku štetu s osnove tuđe njege i pomoći,

- da je na temelju vještačenja utvrđeno:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje mekog oglavka i istegnuće vrata, natučenje leđa i natučenje prsnog koša, dok sumnje na prijelom rebara i potres mozga nisu potvrđene;

- da je fizičke boli jakog intenziteta tužiteljica trpjela 1 dan, srednjeg intenziteta 2 tjedna i umjerenog intenziteta 6 tjedana;

- da je nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 tjedna, po 2 sata dnevno za vrijeme imobilizacije i mirovanja;

- da je tužiteljica trpjela prilikom štetnog događaja primarni, kratkotrajni strah jakog intenziteta, a potom sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, nakon čega da je uslijedio kasni, povremeni strah slabijeg intenziteta, a tužiteljica je morala ulagati pojačane napore tijekom procesa liječenja privremeno do 26. ožujka 2019. do 5 %;

- da je liječenje tužiteljice završeno 26. ožujka 2019.,

- da je cijena sata nestručne tuđe pomoći i njege iznosi 25,00 kn .

11. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio kako tužiteljici na ime pretrpljene neimovinske štete pripada iznos od 9.900,00 kn (kvalifikatorni elementi fizičkih bolova i straha), a na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 700,00 kn, odnosno ukupno 10.600,00 kn. Prvostupanjski sud je smatrao da je tuženik tužiteljici na ime pretrpljene neimovinske štete već isplatio ukupno 8.500,00 kn, pa je primjenjujući članke 1089. stavak 2., 1095., 1100. i 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO) naložio tuženiku da tužiteljici plati preostalu štetu od 2.100,00 kn od čega se na ime neimovinske štete odnosi 1.400,00 kn na koji iznos je dosudio zatezne kamate od završetka liječenja, a 700,00 kn se odnosi na imovinsku štetu (tuđu njegu i pomoć) na koju je dosudio zatezne kamate od presuđenja, dok je u preostalom dijelu (presudom i dopunskom presudom) tužbeni zahtjev odbio.

12. Ispitujući pobijanu presudu te dopunsku presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, na koje pazi po službenoj dužnosti, a nije utvrdio da je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izravno upućuje tužiteljica smatrajući da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer navodno prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga je odbio zahtjev tužiteljice kojeg je potraživala po kriteriju duševnih boli zbog privremenog smanjenja opće životne aktivnosti u iznosu od 5%. Međutim, ovaj sud smatra da je pogrešno prim ijenjeno materijalno pravo (članak 356. ZPP-a) na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na koju ukazuju i tužiteljica i tuženik.

13. Naime, smanjenje opće životne aktivnost, te intenzitet trajanja fizičkog bola i straha, nisu više samostalni pravni osnovi već predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu štete odnosno čine sastavni dio neimovinske štete povrede osobnosti, te osnovano tužiteljica u žalbi dovodi u pitanje visinu dosuđene pravične novčane naknade. Primjenjujući članak 1100. stavak 1. i 2. i članak 1103. ZOO-a, kao i „Orijentacijske kriterij i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. br. Su - 1331-VI/02 i 1372-11/02 koji su izmijenjeni na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., a s obzirom na kvalifikatorne okolnosti pretrpljene povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ovaj sud smatra da tužiteljici pripada pravična naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 13.500,00 kn koja je veća od one koju je dosudio prvostupanjski sud, pa da je potrebno dodatno dosuditi 477,80 eura/ 3.600,00 kn, a ne samo 2.100,00 kn koliko je prvostupanjski sud već dosudio pobijanom presudom a za koji iznos ovaj sud smatra da se u cijelosti odnosi na naknadu neimovinske štete , kao i s obzirom na već isplaćeni iznos prije podnošenja tužbe koji se odnosio na neimovinsku štetu u iznosu od 7.800,00 kn (8.500,00 kn – 700,00 kn imovinske štete) na ime naknade za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

14. Ovaj sud smatra osnovanim žalbene navode tužiteljice da je pogrešno prim ijenjeno materijalno pravo kod vrednovanja povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje tužiteljice jer nisu dostatno vrednovane sve kvalifikatorne okolnosti – pretrpljeni fizički bolovi i pretrpljeni strah, potreba za privremenim ulaganjem pojačanih napora tijekom liječenja. Pri tome je ovaj sud vodio računa o okolnostima o kojima je vodio računa i prvostupanjski sud (intenzitetu i trajanju bolova, neugodnostima tijekom liječenja – imobilizaciji, mirovanju, provođenju fizikalne terapije, kontrolama, medicinskim pretragama), a pored toga i o tome da se radi o osobi koja je u poodmakloj životnoj dobi, te da joj je bila privremeno smanjena životna aktivnost do 5% duže vrijeme – nepunih 7 mjeseci, koje sve kvalifikatorne okolnosti, pored inflatornih kretanja opravdavaju dosuđivanje većeg iznosa naknade zbog povrede prava osobnosti , od one koja je dosuđena. Ta naknada je odmjerena pravično i u skladu s naravi te naknade i društvenom svrhom.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpjela potres mozga i da joj je dijagnosticirana sumnja na prijelom rebra. Sudski vještak prim. dr. sc. IL, dr. med. je u pisanom nalazu i mišljenju izričito isključio nastanak tih ozljeda („sumnje na prijelom rebara i potres mozga nisu potvrđene“), a valja reći da sama sumnja na ozljedu ili povredu nije ozljeda ili povreda. Takve ozljede ne proizlaze ni iz medicinske dokumentacije koja je u spisu, a na vještačenje dr. IL tužiteljica nije imala primjedbi. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda koji je vještačenju tog vještaka poklonio povjerenje i na njemu utemeljio svoju odluku.

16. Bespredmetan je (o tome naknadno) žalbeni navod tužiteljice da zatezna kamata na imovinsku štetu tuđe pomoći i njege trebaju teći od podnošenja odštetnog zahtjeva 20. studenog 2018., a ne od donošenja prvostupanjske presude (19. veljače 2020.). Naime, kako je odštetni zahtjev podnesen 20. studenog 2018. nakon završetka pružanja tuđe njege i pomoći tužiteljici koja je završila 8. rujna 2018. (jer je pružanje tuđe pomoći i njege završilo po mišljenju vještaka koje prihvaća i ovaj sud dva tjedna od nesreće koja se dogodila 25. kolovoza 2018., dakle završilo je protekom 8. rujna 2018. prije podnošenja odštetnog zahtjeva) to zatezna kamata temeljem članka 12. stavak 6. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; u daljem tekstu ZOOP) počinje teći na imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kako je propisano tom odredbom, i tada se smatra dospjelom jer se radi o obvezi osiguratelja, bez obzira što je visina te imovinske nenovčane nereparirane štete određena po cijenama u trenutku presuđenja, budući se radi o šteti nastaloj upotrebom motornih vozila u prometu . Naime, člankom 12. stavak 5. i 6. ZOOP je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude – nesporni iznos naknade štete kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude (stavak 5.) – najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka ponude, a u slučaju neizvršenja isplate iznosa naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, propisano je da oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 6). Iz navedenog je vidljivo da zakonodavac ne pravi razliku između imovinske i neimovinske štete, niti radi li se o spornoj ili nespornoj šteti. Ova odredba ima za cilj da pospješi izvansudsko rješavanje sporova oko naknade štete, a to se ne bi postiglo ukoliko bi zatezna kamata tekla na sporni dio štete, ili drugu vrstu štete, od kasnijeg datuma koji ne predviđa taj zakon, jer bi to imalo kontra efekt – destimulirajući za izvansudsko rješavanje sporova za naknade štete vezane za obvezno osiguranje u prometu. Iako je odredbom članka 1089. stavak 2. ZOO propisano da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, osim ako zakon ne propisuje drugačije , tužiteljici pripada kamata na iznos imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (te je tada i dospjela) jer tuženik kao osiguravajuće društvo ima kapacitete i resurse kojima odmah može objektivno i realno procijeniti, visinu nastale štete, pa tako i duljinu realno očekivane tuđe njege i pomoći i njenu vrijednost i odmah predujmiti (članak 12. stavak 5. ZOOP) oštećeniku nastalu štetu. Sve je to bitno radi pitanja kada ta šteta dospijeva i radi uračunavanja u nesporno isplaćeni iznos štete od strane tuženika ( s obzirom da je ta šteta podmirena prije podnošenja tužbe a nije pri tome specificirano od strane tuženika što je plaćeno u kojem iznosu).

17. Nije osnovan žalbeni navod tužiteljice da je u dopunskoj presudi povrijeđeno materijalno pravo (članak 356. ZPP-a u vezi s člankom 1100. ZOO) kada je prvostupanjski sud odbio tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 8.700,00 kn. Naime, tužiteljica je tužbu podnijela radi isplate naknade štete u iznosu od 16.900,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, da bi podneskom s ročišta 3. veljače 2020. (l.s. 94 i 99) smanjila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja na iznos od 8.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Kako je pobijanom presudom tužiteljica uspjela u parnici s iznosom od 2.100,00 kn, a odbijena je s iznosom od 6.100,00 kn, to je preostali iznos o kojem nije odlučeno bio 8.700,00 kn (16.900 – 2.100 – 6.100) o kome je prvostupanjski sud pravilno odlučio donoseći meritornu odluku jer on u tom dijelu nije osnovan. Naime, s obzirom da se tuženik u smislu odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva (16.900,00 kn) te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka (tako Vrhovni sud RH, Rev-1367/2024-2 od 12. studenog 2024. kao i u pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, broj: Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.). S obzirom da je tuženik prije podnošena tužbe već isplatio tužiteljici iznos od 8.500,00 kn koji je smatrao nespornim, to je neosnovan tužbeni zahtjev u tom dijelu, kao i u preostalom dijelu nastale razlike od 200,00 kn (ukupno 8.700,00 kn) o kome do donošenja pobijane dopunske prvostupanjske presude nije bilo odlučeno prvostupanjskom presudom. Stoga se tu ne bi moglo raditi ni o bitnoj povredi parničnog postupka - prekoračenju tužbenog zahtjeva iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a, na koju sud ne pazi po službenoj dužnosti ali na koju sadržajno ukazuje tuženik. Preinačenje pobijane presude od strane ovog suda nije utjecalo na taj dio odbijajućeg dijela pobijane dopunske presude, jer je do preraspodjele prihvaćenog i odbijenog dijela tužbenog zahtjeva došlo unutar preostalog iznosa o kojem je odlučeno prvostupanjskom presudom od 19. veljače 2020.

18. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost sata tuđe pomoći i njege (25,00 kn), pa žalbeni navod tuženika da je previsoko određen nije osnovan. U nedostatku podataka o osobi koja bi u mjestu pružanja tuđe njege i pomoći ostvarila osoba koja se time bavi kao nekvalificirani radnik s obzirom na vrstu pomoći koja je bila potrebna tužiteljici jer su je pružali ukućani (odluka Vrhovnog suda RH, broj: Rev- 305/96 od 19. siječnja 2000.), s obzirom da je po podacima Državnog zavoda za statistiku u 2018. godini mjesečna neto plaća nekvalificirane osobe u Gradu Zagrebu iznosila oko 4.000,00 kn (grafički prikaz), to je ispravno prvostupanjski sud prema slobodnoj ocjeni članak 223. stavak 1. ZPP-a utvrdio vrijednost sata tuđe njege i pomoći koju pruža nekvalificirana osoba (4.000 kn : 160 mjesečnih radnih sati = 25 kn/satu).

19. U odnosu na već isplaćeni iznos naknade štete tuženika tužiteljici prije podnošenja tužbe, osnovan je žalbeni navod tuženika da je isplaćenim iznosom naknade štete (8.551,98 kn) podmirio pored neimovinske štete i imovinsku štetu na ime naknade za tuđu pomoć i njegu. Naime, u odgovoru na tužbu od 18. veljače 2019. (l.s. 36), tuženik je naveo da je „tužiteljici 3. prosinca 2018. izvršio isplatu nespornog iznosa naknade neimovinske štete i imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege (od čega je na troškove liječenja koji nisu utuženi otpalo 51,98 kn) u visini od 8.551,98 kn (odštetni zahtjev je glasio na 23.400,00 kn), međutim nije prilikom djelomičnog ispunjenja, (pa čak ni naknadno) odredio redoslijed uračunavanja (čl. 171. stavak 1. ZOO). Kako i imovinska šteta naknade za tuđu pomoć i njegu dospijeva prije neimovinske štete koja je dospjela završetkom liječenja 26. ožujka 2019., a nema izjave tuženika kao dužnika o redoslijedu uračunavanja, tom nespornom uplatom tuženika koja je izvršena prije podnošenja tužbe tuženik je prvo namirio imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege koja je pružana tužiteljici (članka 171. stavak 1. i 2. ZOO). Stoga je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da je tuženik nespornom uplatom podmirio samo neimovinsku štetu čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo (članak 356. ZPP-a u vezi sa člankom 171. stavak 1. i 2. ZOO).

20. Stoga je ovaj sud unatoč pogrešnom pravnom pristupu prvostupanjskog suda potvrdio dosuđeni iznos naknade štete prvostupanjskom presudom temeljem članka 368. stavak 2. ZPP-a u iznosu od 2.100,00 kn, međutim s drugim pravnim stajalištem dosuđujući tim iznosom tužiteljici samo neimovinsku štetu (članak 171. stavak 1. ZOO).

21. Slijedom navedenog valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđena naknada štete (neimovinske), na temelju članka 368. ZPP -a, a preinačiti u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za dosudom daljnjeg iznosa do one svote koja ukupno gledajući (povrh isplaćene i prvostupanjskom presudom dosuđene) prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu, na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a. Na cjelokupni taj i takav iznos trebalo je tužiteljici dosuditi zatezne kamate od dana završetka liječenja, radi čega je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem je to prvostupanjski sud već dosudio, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, a preinačena u dijelu u kojem je, zbog pogrešnog pravnog pristupa, kamatu odbio (na dosuđeni iznos od 700,00 kuna i ovom preinakom dosuđeni iznos od 477,80 eura), na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

22. Osnovana je žalba tužiteljice i u odnosu na odluku o troškovima postupka, s obzirom da se dodatno izmijenio razmjer uspjeha u sporu, a on je i nepravilno izračunat u pobijanoj odluci s obzirom na kvalitativan i kvantitativan uspjeh u sporu. Također nije odlučeno o troškovima provedenog medicinskog vještačenja koji se određuju neovisno o uspjehu u sporu, a na što žalbom ukazuje tužiteljica čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

23. Ovaj sud je o troškovima sveukupnog parničnog postupka odlučio temeljem članka 154. stavak 2., članka 155. i članka 166. stavak 2. ZPP-a, s obzirom na uspjeh stranaka u sporu. Uspjeh stranaka u parnici mjeri se kvalitativno (osnov) i kvantitativno (visina). Tužiteljica je kvalitativno uspjela s pravnim osnovom tužbenog zahtjeva u cijelosti (100%) jer joj ta naknada štete pripada po tom štetnom događaju (dio štete joj je isplaćen i prije pokretanja parnice).

24. Omjer uspjeha stranaka u parnici se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu vodeći računa i o uspjehu u osnovu. Tužiteljica je konačan tužbeni zahtjev koji je bio predmet odlučivanja prvostupanjskog suda postavila u visini od 16.900,00 kn, koji je bio postavljen i u tužbi. Tužiteljica je podneskom od 3. veljače 2020. pokušala smanjiti tužbeni zahtjev na iznos od 8.200,00 kn, međutim, tuženik se protivio opravdano smatrajući temeljem članka 193. stavak 2. ZPP-a to djelomičnim povlačenjem tužbe, pa se postupak nastavio kao i da nije bilo povlačenja po tužbenom zahtjevu u visini od 16.900,00 kn (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-1367/2024-2 od 12. studenog 2024.) u skladu s pravnim shvaćan jem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH zauzetog na sjednici od 26. travnja 2021. broj: Su-IV-16/2021-8. Stoga se taj iznos uzima u obzir prilikom utvrđivanja kvantitativnog uspjeha u sporu. S druge strane tužiteljica je uspjela u sporu u iznosu od 5.700,00 kn (2.100,00 kn + 3.600,00 kn/ 477,80 eura), što znači da je uspjela kvantitativno u sporu s 34% (5.700,00 : 16.900,00 kn). Kada se zbroje kvalitativni i kvantitativni uspjeh i utvrdi „aritmetička sredina“ ta dva postotka, tužiteljica je uspjela s 67% (100% + 34% = 134% : 2 = 67%), dok je tuženik uspio u preostalom dijelu od 33%. Kada se od postotka tužiteljice koja je uspjela u većoj mjeri oduzme postotak tuženikovog uspjeha u sporu ostaje 34% (67% - 33%), koji se postotak primjenjuje na troškove postupka koje je imala tužiteljica u ovoj parnici, a koji su bili potrebni za vođenje parnice, ovisno o uspjehu stranaka u sporu. Stoga je ovaj sud tužiteljici priznao troškove parničnog postupka s obzirom na vrijednost predmeta spora od 16.900,00 kn/2.243,01 eura na ime odvjetničke nagrade za sastav tužbe u iznosu od 85 eura (( 100 bod x 2 eura + 25% PDV-a) x 34% uspjeha); tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – Narodne novine, broj: 138/23, 107/25; u daljem tekstu Tarife), za sastav odštetnog zahtjeva prema tuženiku prije pokretanja parnice u iznosu od 85 eura (( 100 bod x 2 eura + 25% PDV- a) x 34% uspjeha); tbr. 32. Tarife), za zastupanje na 3 ročišta i to 12. travnja 2019., 7. lipnja 2019., 3. veljače 2020. u iznosu od 255,00 eura (( 100 bod x 2 eura x 3 + 25% PDV-a) x 34% uspjeha); tbr. 9. točka 1. Tarife), za sastav 3 obrazložena podneska i to 1. ožujka, 13. svibnja i 18. prosinca 2019. i u iznosu od 255,00 eura (( 100 bod x 2 eura x 3 + 25% PDV-a) x 34% uspjeha); tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav 4 „ostala“ podnesaka od 7. svibnja, 14. lipnja, 13. rujna i 28. studenog 2019. u iznosu od 21.25 eura (( 25 bod x 2 eura x 4 x 25% umanjenja + 25% PDV-a) x 34% uspjeha; tbr. 8. točka 4. Tarife), za sastav žalbe u iznosu od 106,25 eura (( 100 bod x 2 eura + 25% uvećanja + 25% PDV-a) x 34% uspjeha); tbr. 10. točka 1. Tarife), te za sastav žalbe na dopunsku presudu iznos od 106,25 eura (( 100 bod x 2 eura + 25% uvećanja + 25% PDV-a) x 34% uspjeha); tbr. 10. točka 1. Tarife). Tužiteljici pripadaju i troškovi provedenog vještačenja u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kn koje je bila predujmila s obzirom da se radi o troškovima koji su bili nužni za provođenje parnice za obje parnične stranke, pa stoga ne trebaju ovisiti o uspjehu jedne od stranaka u parnici, te se ne umanjuju razmjerno uspjehu u parnici, kao i troškove sudske pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u iznosu od 60,37 eura (519,00 kn + 300,00 kn + 519,00 kn =1.338,00 kn/177,58 eura x 34% uspjeha). Stoga ukupni parnični trošak tužiteljice iznosi 1.637,73 euro sa zateznom kamatom koja za zatražena, od donošenja prvostupanjske odluke , pa do isplate temeljem članka 29. ZOO u vezi s člankom 151. stavak 3. ZPP-a.

25. Ovaj sud nije priznao tužiteljici troškove pristupa na ročište za objavu jer nitko za tužiteljicu nije pristupio na to ročište, niti trošak odgovora na tuženikovu žalbu s obzirom da taj trošak nije bio potreban. Sud nije priznao niti troškove vještačenja vještaka dr. Domagoja Vidovića na ime vještačenja na sudskom ročištu (400,00 kn) s obzirom da u spisu nema dokumentirano da je tužiteljica snosila taj trošak, ni nakon što je od suda pozvana da plati dodatno taj predujam za vještaka, niti je određeno postavila zahtjeva za naknadom tog troška u zatraženom troškovniku (l.s. 102).

26. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Dubrovniku 9. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Josita Begović